bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Očito je to većini muškaraca u opisu spola :lol:

---

Znam ja i više žena s tim svojstvom ... ali činjenica je da je to češće kod muškaraca i ne zanm zašto.
Valjda zato što se muškarci tradicionalno odgajaju da rješavaju konkretne probleme, a ne da pružaju podršku.

odnosno, sasvim jednostavno: Ako se pokvari veš mašina ili treba napraviti nešto slično, tu je muškarac da ju popravi. Ako si dijete razbije koljeno ili je došlo tužno iz škole, tu je žena da to "sredi". I ako se dovoljno dugo svi poslovi dijele po toj shemi onda imaš specijalizaciju pa će muškarac i u slučaju razbijenog koljena pomoći djetetu kao što bi popravljao veš-mašinu.
(naravno, sad karikiram, ali kužite princip, kaj ne? Ako je taj princip jedini koji dijete vidi od rođenja, tad će smatrati da se to jednostavno mora tako raditi i neće ni pomišljati da postoji neki drugi pristup)

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Ali je MM užasno kritičan (ali ne i samokritičan ) pa samo gleda šta bi mi prigovorio (onako dobroćudno, a ne zločesto....to je jednostavno jače od njega i mora spomenuti u normalnom razgovoru ). Ja kritike uvažim, ali zna mu se dogoditi da je nemoguć koliko kritika nalazi pa onda ja fino njemu nabrojim njegove pogreške i mirna sam koji dan
Ali još više mi digne živce kada mi se nešta loše dogodi i onda mi on još lupi zabrinutu prodiku kako sam i šta trebala da mi se to ne dogodi. Pa mislim zar si ne može pomoći...dovoljno mi je teško u takvim trenutcima, a umjesto utjehe dobijem kritiku.

---

jaooo :shock:
evo isto ovako kod mene, pridružujem se klubu
mislila sam da takvih nema na ovom svijetu
to nam je najgore. mislim sasvim je sigurno da sam ja tvrdoglava i osjetljiva osoba, da sam specifična i da je nekad teško sa mnom. Ali kad se njemu nešto dogodi (padne mu dijete) ili nešto pogriješi i dobro zariba, ili ima problema recimo s majstorima koji nam rade kuću, pa zbilja imam taj osnovni osjećaj da kažem sve je ok, ne živciraj se, bit će bolje, svakom se to može dogoditi itd. To bi treblo biti logično samo po sebi, zar ne?

A on sve obrnuto. Recimo mala mi se opekla na peć i bila sam kriva. Ali on me prvo pita kako se to moglo dogoditi. Pa me to pita još sto puta ispočetka. U nepravilnim razmacima. Pa hoće li joj ostati ožiljak. Pa hoće li ikada proći. Pa opet kako se moglo dogoditi. Pa zašto nisam pazila. Pa... tu negdje ja konačno eksplodiram i dalje me ne želite slušati. Završi tako da se dogovaramo oko rastave i podjele imovine.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Očito je to većini muškaraca u opisu spola :lol:

---

Znam ja i više žena s tim svojstvom ... ali činjenica je da je to češće kod muškaraca i ne zanm zašto.
Valjda zato što se muškarci tradicionalno odgajaju da rješavaju konkretne probleme, a ne da pružaju podršku.

odnosno, sasvim jednostavno: Ako se pokvari veš mašina ili treba napraviti nešto slično, tu je muškarac da ju popravi. Ako si dijete razbije koljeno ili je došlo tužno iz škole, tu je žena da to "sredi". I ako se dovoljno dugo svi poslovi dijele po toj shemi onda imaš specijalizaciju pa će muškarac i u slučaju razbijenog koljena pomoći djetetu kao što bi popravljao veš-mašinu.

---

Ne.
Ide ovako.
Pokvari se veš mašina, muškarac kaže kako se pokvarila, zašto, to je smeće od mašine. Onda neko vrijeme žena nagovara da popravi mašinu. Onda žena pita gdje stoji alat pa muškarac konačno u strahu od toga što bi žena mogla učiniti kreće popraviti mašinu. Rastavi je na male komadiće, ubrzo je živčan, gunđa što mora to raditi umjesto da radi nešto zanimljivije (npr da čita novine i gleda tv). Pa kaže da se to ne da popraviti. Ali i dalje popravlja, i dalje gunđa. Neraspoložen je i prigovara ženi što mu ne donosi na vrijeme ono što mu treba. Žena uskoro poludi ... dalje vidi prethodni post.

Ako dijete razbije koljeno, muškarac se prvo onesvijesti pri samom pogledu na krv. Uhvati se za glavu i naočigled preznoji. Žena brzo tješi dijete, daje cicu, traži flastere i nastoji smiriti muškarca (isto se događa i kad se ozlijedi muškarac, pa i ako se ozlijedi žena, samo bez onog s cicom :mrgreen: ). Muškarac za to vrijeme glasno lamentira kako se i zašto to moglo dogoditi, i tko je kriv za nezgodu, dok žena ne poludi ... i dalje vidi prethodni post.

:lol:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ne.
Ide ovako.
Pokvari se veš mašina, muškarac kaže kako se pokvarila, zašto, to je smeće od mašine. Onda neko vrijeme žena nagovara da popravi mašinu. Onda žena pita gdje stoji alat pa muškarac konačno u strahu od toga što bi žena mogla učiniti kreće popraviti mašinu. Rastavi je na male komadiće, ubrzo je živčan, gunđa što mora to raditi umjesto da radi nešto zanimljivije (npr da čita novine i gleda tv). Pa kaže da se to ne da popraviti. Ali i dalje popravlja, i dalje gunđa. Neraspoložen je i prigovara ženi što mu ne donosi na vrijeme ono što mu treba. Žena uskoro poludi ... dalje vidi prethodni post.

Ako dijete razbije koljeno, muškarac se prvo onesvijesti pri samom pogledu na krv. Uhvati se za glavu i naočigled preznoji. Žena brzo tješi dijete, daje cicu, traži flastere i nastoji smiriti muškarca (isto se događa i kad se ozlijedi muškarac, pa i ako se ozlijedi žena, samo bez onog s cicom :mrgreen: ). Muškarac za to vrijeme glasno lamentira kako se i zašto to moglo dogoditi, i tko je kriv za nezgodu, dok žena ne poludi ... i dalje vidi prethodni post.

---

:lol: :lol: :lol:

E ovo je dobro.

ah, pomikaki ... mogu ti na ovu tvoju pričicu odgovoriti na najmanje četiri načina:

a) smrtno ozbiljno:
a1) sa istom takvom pričom (vidio na svoje oči)
a2) sa istom takvom pričom, ali u zamijenjenim ulogama, zbunjenom ženom paničarkom i staloženim i razumnim mužem (isto vidio na svoje oči)

b) zabavno: ispričati isto takvu humorističnu priču sa zamijenjenim ulogama (tipa one: muškarac dođe do bankomata i podigne lovu za 1 minutu, žena dođe do bankomata, popravi frizuru, pregleda dokumente, razmisli što će kupiti itd za 10 minuta)

c) realno: ima nas svakakvih, i muških i ženskih

d) znatiželjno: vi žene koje imate takve muževe, kako ste ih i zašto uopće odabrale za vaše životne suputnike? :? :mrgreen:

pomikaki :lol:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

d) znatiželjno: vi žene koje imate takve muževe, kako ste ih i zašto uopće odabrale za vaše životne suputnike? :? :mrgreen:

---

Valjda zbog ljubavi. Ili kada nisi u braku i ne živiš zajedno neke stvari ne primjećuješ i ne činiš ih, već paziš. Tolerantniji si. Kada stupiš u zajednički život prestaješ igrati uloge i postaješ onaj koji jesi.

Najzanimljivije mi je što MM kada se loše osjeća (sada ga npr. boli noga) cijeli svijet se oko toga mora okretati. Ne može se igrati s djetetom, na može mi pomoći u kući, itd. Dakle traži utjehu, podršku i maženje. I to uglavnom dobije.

Kada sam ja loše raspoložena, samo me pita : šta si opet u jednoj od svojih kriza? Mislim on može biti, a ja ne smijem. Nekako mi se čini da on ne zna kako da se postavi u takvoj situaciji, jer ako pokažeš emocije onda si valjda manje muško. Ponudi on meni sto rješenja i kako da se postavim u nekim situacijama, pa mi je još gore. Ono što želim tada je samo zagrljaj u tišini da imam neko toplo i sigurno utočište gdje bi se dobro isplakala.

Mislim da je problem što u tim situacijama očekujemo da onaj drugi zna kako se ponašati, a ne čitamo jedni drugima misli. Bilo bi bolje kada bi rekli npr. ne prigovaraj mi sada, već me samo zagrli. I vjerujem da bi to MM napravio. Ali, valjda si volimo komplicirati stvari i kada to nije potrebno.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

d) znatiželjno: vi žene koje imate takve muževe, kako ste ih i zašto uopće odabrale za vaše životne suputnike? :? :mrgreen:

---

ne diraj u bolnu ranu!
ja ne nalazim odgovor osim, možda, da sam sklona živjeti u fikciji i nadi prikrivajući pravo stanje stvari. sutra je novi dan, sutra će biti bolje... a bilo je sve gore i gore pa se i raspalo.
imam osjećaj kao da smo tumarali besciljno kroz život.
sve što nam se događalo bila je stihija bez plana i dogovora i vremenom je sasvim izmaklo kontroli.
nijedno od nas nije imalo čvrste stavove i jasne ciljeve pred sobom pa smo se u toj anarhiji pogubili.

zašto sam ga odabrala za životnog suputnika (barem jednog dijela života) još se uvijek pitam i ne nalazim razuman odgovor.
možda baš zato što ni sama nisam znala što od života očekujem.
nisam imala nikakvu viziju, sve mi se događalo, kao što napisah, stihijski pa sam se naknadno prilagođavala situaciji.
mi smo zajedno od svoje 16.e godine i sklona sam vjerovati da nisam imala priliku upoznati sebe kao jedinku (kao niti on sebe) i da tu možda leži izvor našeg kasnijeg nerazumijevanja i razilaženja.
eto, ne znam, samo glasno razmišljam...

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

d) znatiželjno: vi žene koje imate takve muževe, kako ste ih i zašto uopće odabrale za vaše životne suputnike? :? :mrgreen:

---

ne diraj u bolnu ranu!
ja ne nalazim odgovor osim, možda, da sam sklona živjeti u fikciji i nadi prikrivajući pravo stanje stvari. sutra je novi dan, sutra će biti bolje... a bilo je sve gore i gore pa se i raspalo.

---

A da ja probam obrazložiti zašto ljudi, ne samo žene, zaglave u vezama koje ih ne ispunjavaju (iz svojih cipela - ne mislim da sam pozobala svu pamet svijeta)...

Daklem, ljudi se mijenjaju. Ljudi koji su se IZABRALI ili našli mijenjaju se svak za sebe. Svatko tko je u dugoj vezi ponekad se uhvati u razmišljanju zna li s kim živi (i da li onaj drugi zna s kim živi) jer ljudi se ne mijenjaju i ne rastu na isti način. Neki uopće ne rastu. Neki čak i nazaduju... ima svega.

No, ako s obje strane postoji dobra volja i ako te razlike nisu prevelike, s vremenom se izgradi novi odnos na novim osnovama. MM i ja NISMO isti ljudi kakvi smo bili kad smo se našli. Bilo je trenutaka kad nisam spavala po noći i razmišljala o koječemu. Bilo je trenutaka kad je i on proživljavao nešto slično - vidjela ja to... i bila dio toga.

Dobrom voljom, ali i s dosta truda s obje strane, sve smo to prevladali. Vjerujem da bi (tj. ĆEMO) opet. I opet... I koliko god puta bude trebalo.

No postojala sam i prije nego sam upoznala MM i udala se u 38. godini. ZNAM da ne ide uvijek i da kojiput treba imati petlje i reći "no, sad je dosta, idemo dalje". To se obično događa kad odgovorna osoba (ili oboje) poduzme sve što je mogla, a stvari i dalje ne idu... pa je bolje za oboje i sve one do kojih im je stalo da krenu svak svojim putem. I najčešće je to bolje nego prije, uz uvjet da znaju što žele i čemu teže.

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

pomikaki :lol:

[Kada sam ja loše raspoložena, samo me pita : šta si opet u jednoj od svojih kriza? Mislim on može biti, a ja ne smijem. Nekako mi se čini da on ne zna kako da se postavi u takvoj situaciji, jer ako pokažeš emocije onda si valjda manje muško. Ponudi on meni sto rješenja i kako da se postavim u nekim situacijama, pa mi je još gore. Ono što želim tada je samo zagrljaj u tišini da imam neko toplo i sigurno utočište gdje bi se dobro isplakala.

Mislim da je problem što u tim situacijama očekujemo da onaj drugi zna kako se ponašati, a ne čitamo jedni drugima misli. Bilo bi bolje kada bi rekli npr. ne prigovaraj mi sada, već me samo zagrli. I vjerujem da bi to MM napravio. Ali, valjda si volimo komplicirati stvari i kada to nije potrebno.

---

Tocno mi se sada izvrtio film od neke veceri, ja sva uplakana, zivci koma (ispostavilo se-stvarno PMS), a on umjesto da kaze, ma bit ce sve super, nemoj tako, da me nekako utjesi, on baci jos i detaljnu analizu o onome sto on smatra da ne valja na meni, istrese mi ama bas sve sto ga frustrira na meni...I sada neka ja dalje budem normalna supruga, majka, stogod sljedeci dan...Nisam razgovarala s njim neko vrijeme, toliko me razocarao i onako spustio na zemlju. A najgore, tako to bude svako malo. On je toliko prokleto racionalan, nista ne promatra onako otvorena srca, emocionalno, sve se da "izracunati". Jedna od omiljenih krilatica mu je ono- zasto brinuti o nekom problemu? Ako ima rijesenje, rijesit ce se, ako nema- j...ga, tako i tako ne mozes na to utjecati, pa zasto gubiti vrijeme na to. A ja sam, eto, prokleti emotivac, Racica u svakom pogledu, sve prvo prolazi kroz srce, onda um...

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

... Ponudi on meni sto rješenja i kako da se postavim u nekim situacijama, pa mi je još gore. Ono što želim tada je samo zagrljaj u tišini da imam neko toplo i sigurno utočište gdje bi se dobro isplakala.

Mislim da je problem što u tim situacijama očekujemo da onaj drugi zna kako se ponašati, a ne čitamo jedni drugima misli. Bilo bi bolje kada bi rekli npr. ne prigovaraj mi sada, već me samo zagrli. I vjerujem da bi to MM napravio. Ali, valjda si volimo komplicirati stvari i kada to nije potrebno.

---

Ovo me jako podsjeća na neke od priča iz one knjige koju ovih dana jako "reklamiram" (Rachel Naomi Remen: "Priče koje iscjeljuju").
Iskusni liječnici, najbolji specijalisti, su se često suočavali sa situacijama kada više ni na koji MEDICINSKI način nisu mogli pomoći bolesnicima koji su stigli na rub smrti ... i u tim kritičnim trenucima su se udaljavali od bolesnika, jer nisu više znali što učiniti ...a trebali su im samo pomoći na LJUDSKI način, pružiti im malo utjehe i topline. Dakle, nisu više trebali razmišljati kroz "kako pomoći" već jednostavno im dati ljudsku podršku, izaći iz svoje uloge liječnika speciajlista i postati obični ljudi sa suosjećanjem.

Imam dojam da je tako i sa mnogim muževima u tim tako neugodnim situacijama kad je žena (ili bilo tko drugi - dijete, kolega s posla, rođak, prijatelj ...) neraspoložena, ljuta, bolesna ... a oni iz svoje uloge "sveznajućeg muža" (jer, uči nas društvo, obitelj, tradicija, to je jedina prava uloga za pravog muškarca :P ) mogu ponuditi samo RJEŠENJA, ne suosjećanje. I tad bi oni trebali izaći iz te svoje uloge i postati jednostavno ljudi.

Pokušajte im reći "ne, ne očekujem od tebe rješenje ove situacije, samo podršku i razumijevanje" - možda će shvatiti.

Citiraj:

---

little duck prvotno napisa

Jedna od omiljenih krilatica mu je ono- zasto brinuti o nekom problemu? Ako ima rijesenje, rijesit ce se, ako nema- j...ga, tako i tako ne mozes na to utjecati, pa zasto gubiti vrijeme na to. A ja sam, eto, prokleti emotivac, Racica u svakom pogledu, sve prvo prolazi kroz srce, onda um...

---

Moram ipak sad malo i braniti muški rod ... smatram da zaista nije potrebno emocionalno ulaziti u baš svaki problem, mislim da je puno bolje ljudima koji se znaju emocionalno odmaknuti od problema (naravno, ne i od LJUDI koji ih okružuju i s kojima dijele te probleme).

To je ta priča o emotivnim ženama i racionalnim muškarcima koje se stalno vrti i uvijek se pitam jel to do prirode ili do društva ili oboje ... a najbolje je u stvari biti u sredini, razmišljat po potrebi i situaciji, nekad emocionalno, nekad racionalno.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

ah, pomikaki ... mogu ti na ovu tvoju pričicu odgovoriti na najmanje četiri načina:

a) smrtno ozbiljno:
a1) sa istom takvom pričom (vidio na svoje oči)
a2) sa istom takvom pričom, ali u zamijenjenim ulogama, zbunjenom ženom paničarkom i staloženim i razumnim mužem (isto vidio na svoje oči)

b) zabavno: ispričati isto takvu humorističnu priču sa zamijenjenim ulogama (tipa one: muškarac dođe do bankomata i podigne lovu za 1 minutu, žena dođe do bankomata, popravi frizuru, pregleda dokumente, razmisli što će kupiti itd za 10 minuta)

c) realno: ima nas svakakvih, i muških i ženskih

d) znatiželjno: vi žene koje imate takve muževe, kako ste ih i zašto uopće odabrale za vaše životne suputnike? :? :mrgreen:

---

već sam krenula odgovoriti pa sam obrisala post jer bi vjerojatno skrenuo topic u rasprave o muško-ženskim odnosima i generalizacijama, a ne bih to zapravo htjela, jer ima već dovoljno takvih topica.

samo bih rekla - ono pod a1, a2, b i c - ne znam što bi mi od toga pomoglo. ali neću tu misao produbljivati jer bi završila generalizacijom na račun muškog roda :mrgreen: .

Ali ovo pod d moram posebno komentirati.
Na svakom se topicu gdje se priča o bračnim problemima, naime, javi neki intelektualac s tim istim pitanjem. Samo da napomenem da to nema veze sa spolom jer su u ostalim slučajevima to žene - iz razumljivog razloga što su muškarci ovdje rijetke biljke. Osim što je pitanje do sad vrlo isfurano, zvuči i malo s visoka, dakle netko tko ima dobar brak smatra da mu se nikad nešto takvo ne bi moglo dogoditi, i čudi se kako se može događati drugima.

Ukratko pitanje glasi - razmisli u čemu si pogriješila. (što me podsjeća na ono kako se moglo dogoditi da se dijete opeklo, ali ni tu misao neću produbljivati iz istog razloga kao gore.)
Pitanje zapravo ne nudi rješenje, ni podršku, ni utjehu. Ako mislim raditi na rješenju bračnih razmirica nemam što gledati unazad, nego naprijed. Znači ne kako sam ga odabrala i zašto, nego kako da se sad dogovorimo.

Kao usporedbu, da ti se prijateljica ili kolegica s posla povjeri kako se u zadnje vrijme udebljala i to je muči, je li pravi odgovor pitanje: pa kako si mogla dopustiti da do toga dođe, što nisi mislila dok si tamanila čokolade?

no nemoj misliti da sam ljuta, dok imam volje da se zafrkavam nije kritično.

pomi, ma ti si mrak! :love:

Iskreno, ne znam niti jednu ženu koja je muža birala po kriteriju aktivnosti u kućanskim poslovima i obavezama, nekoj se jednostavno potrefilo da ubode takvog, a nama ostalima nije... :mrgreen:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

odnosno, sasvim jednostavno: Ako se pokvari veš mašina ili treba napraviti nešto slično, tu je muškarac da ju popravi. Ako si dijete razbije koljeno ili je došlo tužno iz škole, tu je žena da to "sredi". I ako se dovoljno dugo svi poslovi dijele po toj shemi onda imaš specijalizaciju pa će muškarac i u slučaju razbijenog koljena pomoći djetetu kao što bi popravljao veš-mašinu.
(naravno, sad karikiram, ali kužite princip, kaj ne? Ako je taj princip jedini koji dijete vidi od rođenja, tad će smatrati da se to jednostavno mora tako raditi i neće ni pomišljati da postoji neki drugi pristup)

---

Hmm....kad bolje razmislim-tako valjda i treba biti. Da muškarac popravi veš mašinu i slične stvari. A ne ko moj tetak...ostala mi je slika iz djetinjstva-tetak drži ljestve, a tetka mijenja osigurač :mrgreen:
Ja ipak volim da moj muškarac preuzme inicijativu u takvim stvarima i s time stvarno nema problema. Ali me ponekad začudi kako muškarcima ta inicijativa automatski nailazi-i kad treba i kad ne treba. To je valjda ko kad meni automatski dođe da mu popravim kosu kao što popravljam i svojoj curici. Možda malo glupa usporedba, ali je to tako.

A zašto sam izabrala svog muža za bračnog druga? Kao prvo-ovakve sitnice se ni ne vide dok se ne počne živjeti zajedno. A i da se vide-to su ipak još uvijek sitnice i mi ih savršeno uklapamo u svoj život. Jer kao što rekoh-svi smo mi različiti po nečemu i svatko ima nešta što onom drugom smeta...ali uvijek ostaju one pozitivne stvari kojih je 99% i zbog kojih sam ga i odabrala.
Tatek, nemoj mi reći da TŽ ne radi nešta što tebe ponekad živcira? Mislim da bi svi mogli naći takve sitnice. Problem nastaje kada to što nam smeta na bračnom drugu nisu sitnice, nego ozbiljne stvari.

Pomikaki :lol:

Evo da i ja napišem jedan primjer...
Prekjučer odem ginekologu-prvi put nakon poroda (a prošlo je skoro 10 mjeseci) :oops: I sve je u redu...ali imam minijaturnu cistu na desnom jajniku koja ne bi nikoga zabrinula. Ali moj dragi umjesto da kaže nešta umirujuće, počinje prodiku: "Eto, hoćeš ti godinu dana nakon poroda na pregled....baš ti je sad opet trebala cista....bla bla bla....". Kažem mami, snaji, svekrvi, prijateljici....sve one isto odgovaraju:" Nije to ništa, bit će sve u redu...." Kažem svom tati, on još gore od ovog mog: "Eto nećeš više ni imati djece (jer sam u 6.mj.trudnoće izvadila lijevi jajnik zbog tumora), kad se ne čuvaš, šta ti je to trebalo....bla bla bla...". Bratu nisam ni smjela reći jer bi ga srce spucalo (on je taj koji me je zvao svaki dan zadnjih mjesec dana i pitao svaki put "Kad ćeš kod ginekologa?"). A eto, tatu i brata nisam mogla birati :mrgreen:

Hajde nek se neka javi koja ima muškarca koji je zna utješiti...jer takvi očito ne rastu u mojoj bližoj okolici :roll:

samo još da dodam prije nego odem na spavanje, da nisam nikog više vidjela da objašnjava zašto je odabrala/o kako je odabrala/o. Ja znam zašto, ali nemam uopće namjeru objašnjavati jer je nebitno za temu :P

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Pitanje zapravo ne nudi rješenje, ni podršku, ni utjehu. Ako mislim raditi na rješenju bračnih razmirica nemam što gledati unazad, nego naprijed. Znači ne kako sam ga odabrala i zašto, nego kako da se sad dogovorimo.
[/size]

---

He, nisam ja pokušao dati niti rješenje niti podršku, već malo začiniti diskusiju sa različitim pogledima na stvar ... kao što si i ti navela tipičan ženski pogled na danu situaciju (malo ironije na račun muškaraca), tako sam ja odgovorio na drugi način (kvaziintelektualnom pitalicom). ;)

Iliti, ti daš jedan stereotip, a ja ti vratim drugim ... brz ikakvih primisli, molim, čisto ovak iz zabave. :)

A sad ozbiljno - naravno, ima i MZ neke osobine koje mi se ne sviđaju, no to je kap u moru dobrih osobina ... i zaista nikad dosad nisam došao u poziciju da preispitujem vezu radi ikoje od njih. A nije da nisma bio u vezama u kojima je bilo zaista loših stvari (u jednoj čak skoro 8 godina - bio sam mlad i neiskusan :P ) ... skupio sam hrabrost (jer, ipak mi nije bilo svejedno, bile su mi to ipak na neki način drage osobe koje mi nisu učinile nikakva zla, već si jednostavno nismo pasali po karakteru, sklonostima itd) i rekao "bilo je dosta".

Uostalom, ima tu dosta žena na forumu koje su isto napravila, i to u težoj situaciji (ja nisam imao djece u tim vezama).
Hoću reći - ako je nešto zaista loše, prekinite to.
Ako nije tako loše ... a onda pokušajte popraviti. A status quo tipa "ja ovakva, on onakav, kak smo se uopće spojili?" i tako godinama ... to mi zvuči kao mučenje. Možda nije, možda samo tako zvuči ...ali kad pročitam ovakve žalopojke uvijek se pitam "pa zakaj su ti ljudi još zajedno kad si ne odgovaraju i kad se ništa ne kreće nabolje?".

Najte kaj zamjerit, svak ima život kakav si sam stvori ... a meni je uvijek zanimljivo filozofirati o ovim temama i čuti i tuđa mišljenja, pa i kada su sasvim drugačija (dapače, onda je baš najzanimljivije!) od mojih. :)

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

...ali kad pročitam ovakve žalopojke uvijek se pitam "pa zakaj su ti ljudi još zajedno kad si ne odgovaraju i kad se ništa ne kreće nabolje?".

---

možda bolesna potreba svaljivanja krivice na drugoga, odnosno slabost u smislu preuzimanja odgovornosti za situaciju???
opet preispitujem sebe. ne želim generalizirati.
osim toga život nije samo odnos između partnera pa se nezadovoljstvo može kompenzirati kroz druge odnose da se ovaj prvi lakše podnese. i nije svaki dan loš pa oni dobri daju nadu da će biti bolje.
najbitniji je onaj osnovni osjećaj da je generalno uglavnom u redu i da vlada neka ravnoteža i sve one nesuglasice u hodu se prevladaju, riješe. kada taj generalni osjećaj nestane, e onda je frka i to najviše zbog toga što osvijestimo taj osjećaj kada je nezadovoljstvo već prilično uznapredovalo i šteta postala teško popravljiva.

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Hajde nek se neka javi koja ima muškarca koji je zna utješiti...jer takvi očito ne rastu u mojoj bližoj okolici :roll:

---

znam da nije popularno hvalit se na ovakvim temama al kad vec pitas! :rukica u zraku:
ja imam tendenciju pretjerano se brinuti oko stvari oko kojih ne treba, a on me uvijek uspije smirit, na jako lijep način :) čak me nekad smeta što bi me on grlio, a meni se raspravlja! :lol:

Ja koja se hvalim tolerancijom sam ovih dana skroz netolerantna i ide mi mm na živce, jer bože mili neće da sprema kuću, ali zato hoće umjesiti kruh meni i ispeći ga dok ja spavam... ali meni tolerantnoj to nije dovoljno! :mrgreen:
Već jako dugo vremena ne razgovaramo, tj. ne šalimo se...odnosno, skontala sam da sam u društvu zabavna ja, ali kada smo zajedno onda mi se ne da biti takva, tj. šalimo se mi po cijele dane, ali većinom mi padne raspoloženje zbog naše fin.situacije i to me ubija...zbog toga je njega teško nagovoriti i na seks uopšte....
ali neku noć...ma divota! Do 2h smo pričali i smijali se, prisjetila sam se kako je bilo u vrijeme samog početka i zavođenja, tj. prštanja od zadovoljstva i prikazivanja bolje strane...

Često se pitam zašto on svakodnevno mora vidjeti moju lošu, namrgođenu stranu, a veselu ostavljam za društvo i poznanike...

Znam i čemu zna biti moj problem...oslanjam se na njega u nekim stvarima, a na samu sebe ne...i to nije njegov problem, nego moj...

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Pitanje zapravo ne nudi rješenje, ni podršku, ni utjehu. Ako mislim raditi na rješenju bračnih razmirica nemam što gledati unazad, nego naprijed. Znači ne kako sam ga odabrala i zašto, nego kako da se sad dogovorimo.
[/size]

---

He, nisam ja pokušao dati niti rješenje niti podršku, već malo začiniti diskusiju sa različitim pogledima na stvar ... kao što si i ti navela tipičan ženski pogled na danu situaciju (malo ironije na račun muškaraca), tako sam ja odgovorio na drugi način (kvaziintelektualnom pitalicom). ;)

Iliti, ti daš jedan stereotip, a ja ti vratim drugim ... brz ikakvih primisli, molim, čisto ovak iz zabave. :)

---

prvi stereotip, oprosti, bio je taj da muškarci nude riješenja. I to netočan stereotip, nikako da shvatim na temelju čega je nastao. :mrgreen:
Ja nisam dala stereotip, već jedan specifičan slučaj - moj...

Ali nebitno, ja se ovdje malo zezam, svoje probleme u braku sigurno neću riješiti na forumu nego doma s mm-om. Tako da ne očekujem da će mi netko ovdje ponuditi rješenje. Možda utjehu (recimo, pomalo me tješe postovi Mihovil jer sliče na moju situaciju, bar znam da nisam jedina s istim problemom).

Htjela sam ti samo reći da nekima koji su u zbilja teškoj situaciji ovakvo pitanje može jako teško pasti. A postavlja se baš svaki put, redovito, kad se krene s ovom temom. I svaki put se sve žene redom krenu objašnjavati, dokazivati zašto. Kao da je sramota imati probleme u braku.

I zbilja, u današnjem društvu zadojenom američkim filmovima u kojima je sve tako jednostavno, vlada nekakvo shvaćanje da samo luzeri imaju loše brakove, samo neke nepotpune osobe s mazohističkim porivima ostaju u vezi koja ne štima. Na tv-u je sve tako jednostavno, kad u braku ima problema ljudi se posvađaju, pa se malo dure, na kraju se rasplaču, izgrle, poseksaju. Ili bez problema prekidaju i za dva kadra već su u idućoj vezi. Tko je imao sreće u životu pa je u dobroj vezi u kojoj sve štima, ne zahvaljuje nebesima što je tako (kao što su prije 50 godina zahvaljivali oni koji su bili u dobroj vezi, ali su manje gledali tv a više ostale oko sebe) nego se čudi kako to da netko može biti nezadovoljan a i dalje u vezi.

No nije sve tako jednostavno kao u filmovima... kako reče L. N. Tolstoj Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. (kad sam to čitala za lektiru nije mi bilo jasno što je pisac htio reći, ali sad ga tek razumijem).

I kad se netko požali na višak kila svi će ti reći, ma daaaj, uopće nije tako. Ako se požališ da si se ucrvao pred kompjuterom i da nikamo više ne izlaziš jer si ovisan o internetu, reći će ti, daa, znam što misliš, i ja se tako osjećam. Nitko te neće pitati kako si dopustio da do toga dođe? (Ajde ako te nije strah odi na temu "stop debljanju - 25.dio" i postavi to pitanje, pa i mene zovi da vidim što će ti se dogoditi! :lol: ) Ali ako imaš probleme u braku trebao bi ih kriti kao zmija noge jer ispadaš luzer.

I to je ono najgore. Zbog tog stereotipnog poimanja kako su svi krasni ljudi u krasnim brakovima a samo luzeri u nesretnima, čovjek koji se nađe u nasretnom braku prvo ima problema kako da to prizna sam sebi, a kamoli drugima... vidiš kamo to vodi. Nisam ni ja za održavanje agonije, ako zbija ne ide, ali u korjenu svakog rješenja je prije svega - moći priznati sebi i drugima o čemu se radi. Blokada nastaje baš s ovim pitanjem - kako ti se to moglo dogoditi? Što zapravo znači - sama si kriva kad si tako izabrala.

Dakle, vidim da sam odužila, ukratko poanta je - apeliram da se zakonom zabrane takva pitanja u takvim situacijama.

i što bi rekle naše moderatorice, molim, vratimo se na temu.

pomikaki, razumijem tvoje razmišljanje.
I definitivno se slažem da je u problematičnim situacijama važnije razmišljati o tome kako ih riješiti u sadašnjem trenutku nego kopati po prošlosti (iako i prošlost nekad nudi zanimljive informacije) i postavljati pitanja koja ne mogu pomoći da budućnost bude bolja.

Ja sam MM-a prosli tjedan pitala zasto je samnom u braku. Ako je samo zbog djeteta neka mi kaze i barem cu si znat objasnit trenutno stanje u nasem braku.
Ne znam sta se dogada, nikad to prije nije bilo tako. Uopce ne razgovaramo, stalno si nesto predbacujemo, prigovaramo... Nista, bas nista ne radimo zajedno, evo i ja sad tipkam na forumu a on igra play station, i tako je to svaku vecer kad nije na terenu tj. kad je doma.
Predlozila sam mu savjetnika, naravno, nece ni cuti. Obecala mu da cu se borit do zadnjeg atoma snage da odrzim brak ali da ne mogu sve sama, ne mogu uvijek bit ja ta koja ce udarit sakom o stol i reci "dosta je, moramo razgovarat!" On zivi iz dana u dan, kao da ga nije briga zasto sam ja tuzna, ljuta, povrijedena.
I onda ga natjeram da razgovaramo. Da, natjeram! I uvijek bude sve ok sljedecih 3 dana, trudi se, ja mu pokazujem koliko cijenim trud ali... sad smo opet na pocetku.
Ma ustvari, ja bez njega mogu ako moram ali malac je tu... A opet, zelim da mi dijete odrasta uz roditelje koji se stalno svadaju. Jer smo i ja i MM iz takvih obitelji i znam koliko nas je to obiljezilo. Ne zelim to svom djetetu.
I dokle tako? Dok ne prihvatim da je to tako kako je i dok skroz ne otupim?

Koksy a jeli ti želiš ostati sa svojim mužem. Onako u dubine duše, voliš ga? Mislim kao da ne uspjevam razumjeti da li bi ti to htjela ili misliš da to morate dovest u red radi malca.

Mislim svakako bi trebalo na tome raditi i ne odustajati lako, ali ne znam gdje ste sa osjećajima oboje.

A umjesto tog kompa ili play stationa, a da smisliš drugu nedjelju neki lokalni izletić nešto onako oko 10 krenete i oko 18 ste doma. Neko sanjkanje pa ručkić vani. Ne mora biti nešto skupo.

Ja sam ga nagovorila da idemo na Platak i tamo smo ručali u planinarskom domu (pasuljčinu). Ali dugooo nam nije bilo tako lijepo.

Joj ima 1000 načina da se pomaknete sa mrtva točke, pa svi upadamo u krize. Samo je važno da ne svaljuješ sve na njega. Možda ima situacija u kojima si ti također pridonjela situaciji. Možda ste se oboje prepustili tom mrtvilu.

Joj ma daj možete vi to.

tatek, sve pet. Morala sam to konačno obrazložiti.

A zamisli kako je tek jadnom mm-u sa mnom. ;)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

tatek, sve pet. Morala sam to konačno obrazložiti.

A zamisli kako je tek jadnom mm-u sa mnom. ;)

---

Znaš kaj ja mislim da se može postići tim pitanjem (kad si ga postavi onaj tko je sam uključen u tu situaciju, ne netko sa strane, kao ja ovaj put): ili se sjetiš i dobrih situacija i razloga da i dalje budeš sa tim čovjekom i shvatiš da je to ipak samo jedna loša situacija u inače ok odnosu koja će se ipak moći riješiti razgovorom ... ili, ako prevlada osjećaj da prevladavaju mračne epizode sa tek kojim tračkom svjetla, tad se može krenuti u donošenje dugoročnijih odluka drugačijeg sadržaja. ;)

Dala sam mm-u da pročita ove zadnje postove (istina, ulovio me u pol prepiske s tatekom jer sam morala prekinuti radi davanja cice, ali trebala sam mu poslije još objasniti koji su sve moji postovi :) ).
Dobro se nasmijao i rekao da sam dobro to napisala. Sav je bio ponosan. Mi bi i inače trebali komunicirati preko interneta. Da otvorimo jedan forum za nas dvoje. Kad razgovaramo bez kompjutora između, brzo mu dosadi.

Ima u zadnej vrijeme situacija kad se osjećam kako je opisala koksy, da živimo dan za danom, bez prave komunikacije, ja ganjam dijete i navečer zaspem s njom, on za kompjuterom, živimo privremeno s mojima što nimalo ne pomaže da budemo manje nervozni, bilo je i dosta problema zadnjih godinu dana i nije bilo puno vremena za razgovore... svako toliko on pukne i otrese se, nepotrebno, ja onda hoću razgovarati, ok puknuo si, hajde sad reci da ti je žao pa da se pomirimo, ali šutke preko toga ne želim ići. Niti se dobro pri tome osjećam, niti ne želim da svojoj kćeri pružam takav uzor. On ne uspjeva pratiti više od pet mojih riječi za redom i već se okreće kompjutoru, kaže da ćemo razgovarati kasnije, a ja znam da nećemo. Posvađali smo se i pred malom i napravili joj nepotrebne traume.

Ja u zadnje vrijeme pucam po šavovima, ima dana kad je sve ok, a onda opet dana kad ništa nije. Rado bih da dijete odraste s oba roditelja, ali i da se ta dva roditelja ne svađaju, ne ignoriraju, ne podbadaju, nego da joj pokažu kako idealan brak treba izgledati. Da ne pristaje na manje od toga. U zadnje vrijeme spremna sam na sve.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Dala sam mm-u da pročita ove zadnje postove (istina, ulovio me u pol prepiske s tatekom jer sam morala prekinuti radi davanja cice, ali trebala sam mu poslije još objasniti koji su sve moji postovi :) ).
Dobro se nasmijao i rekao da sam dobro to napisala. Sav je bio ponosan. Mi bi i inače trebali komunicirati preko interneta. Da otvorimo jedan forum za nas dvoje. Kad razgovaramo bez kompjutora između, brzo mu dosadi.

Ima u zadnej vrijeme situacija kad se osjećam kako je opisala koksy, da živimo dan za danom, bez prave komunikacije, ja ganjam dijete i navečer zaspem s njom, on za kompjuterom, živimo privremeno s mojima što nimalo ne pomaže da budemo manje nervozni, bilo je i dosta problema zadnjih godinu dana i nije bilo puno vremena za razgovore... svako toliko on pukne i otrese se, nepotrebno, ja onda hoću razgovarati, ok puknuo si, hajde sad reci da ti je žao pa da se pomirimo, ali šutke preko toga ne želim ići. Niti se dobro pri tome osjećam, niti ne želim da svojoj kćeri pružam takav uzor. On ne uspjeva pratiti više od pet mojih riječi za redom i već se okreće kompjutoru, kaže da ćemo razgovarati kasnije, a ja znam da nećemo. Posvađali smo se i pred malom i napravili joj nepotrebne traume.

Ja u zadnje vrijeme pucam po šavovima, ima dana kad je sve ok, a onda opet dana kad ništa nije. Rado bih da dijete odraste s oba roditelja, ali i da se ta dva roditelja ne svađaju, ne ignoriraju, ne podbadaju, nego da joj pokažu kako idealan brak treba izgledati. Da ne pristaje na manje od toga. U zadnje vrijeme spremna sam na sve.

---

Kompjutor je idealna stvar za komunikaciju, bolja nego uživo ... :mrgreen:

Ali nija to samo vic nego i stvarnost, ja isto kad želim nešto škakljivo prodiskutirati sa MŽ često posegnem za pisanjem ... prije svega zato što mislim da se pismenim putem izražavam jasnije i razumljivije ... pa i zato što pisani tekst mogu editirati x puta prije negoli ga pustim "u opticaj", dok u razgovoru nema "delete" ili "don't send" ... a i neke stvari je lakše napisati oči u oči sa ekranom nego partnerom.

I onda ja to napišem, isprintam i odnesem njoj uz riječi "čuj, htio bih da popričamo o nečemu, ajd prvo ovo pročitaj ...", onda to ona pročita pa kad ulovimo prvi puta zgodnu priliku (najčešće navečer kad zaspu djeca) onda i popričamo uživo.

Prednost ove metode je ta da krećemo u raspravu sa uglavnom poznatim stajalištima (pa izbjegnemo razjašnjavanja tko je što htio reći itd), i tak je u pravilu već kasno i umorni smo ... a ta komunikacija "preko papira" uglavnom pojede nepotrebni višak emocija pa razgovor bude staloženiji i plodonosniji.
Skužio sam da je tako bolje i na poslu, uvijek prije sastanka kojeg ja sazivam pošaljem ljudima sažetak onoga o čemu će se pričati sa popisom otvorenih pitanja, mojim prijedlozima itd

Ajd ga pokušaj nagovoriti da i on tebi napiše svoje viđenje tih stvari koje vas muče (a la forum za vas dvoje ;) ) pa možete onda kasnije uživo o tome.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Ajd ga pokušaj nagovoriti da i on tebi napiše svoje viđenje tih stvari koje vas muče (a la forum za vas dvoje ;) ) pa možete onda kasnije uživo o tome.

---

Da, sjećam se jednom kad sam još studirala i dane provodila u NSB-u gdje se moglo na internet, pa smo se posvađali ujutro ili dan prije, i ja sva ljuta počela pisati pisma iz NSB-a, a on mi je odgovarao s posla. Nikad prije ni poslije nismo tako glatko riješili svađu. Trebala bih tako opet.

S druge strane, meni bi zapravo bilo draže da razgovaramo kao ljudi, da se poslije zagrlimo (ko na filmu :mrgreen: ) i pomirimo, da i to vidi naše dijete koje je prisustvovalo početku svađe. A to jednostavno ne ide. Još me dodatno ljuti što je on jako emotivan, pažljiv tip koji će svakog tko mu se povjeri pažljivo saslušati i popričati o izloženom prolemu, baš svakog osim vlastite žene. E to zbilja više ne razumijem.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Ajd ga pokušaj nagovoriti da i on tebi napiše svoje viđenje tih stvari koje vas muče (a la forum za vas dvoje ;) ) pa možete onda kasnije uživo o tome.

---

Da, sjećam se jednom kad sam još studirala i dane provodila u NSB-u gdje se moglo na internet, pa smo se posvađali ujutro ili dan prije, i ja sva ljuta počela pisati pisma iz NSB-a, a on mi je odgovarao s posla. Nikad prije ni poslije nismo tako glatko riješili svađu. Trebala bih tako opet.

S druge strane, meni bi zapravo bilo draže da razgovaramo kao ljudi, da se poslije zagrlimo (ko na filmu :mrgreen: ) i pomirimo, da i to vidi naše dijete koje je prisustvovalo početku svađe. A to jednostavno ne ide. Još me dodatno ljuti što je on jako emotivan, pažljiv tip koji će svakog tko mu se povjeri pažljivo saslušati i popričati o izloženom prolemu, baš svakog osim vlastite žene. E to zbilja više ne razumijem.

---

Lako je slušat probleme nekog drugog u koje nisi i sam emocionalno uključen ... a teško one u koje si i sam upleten.

Tu ti sad opet dolazi ona priča otprije x postova, o muškarcima koji smatraju da moraju imati rješenje za svaki mogući problem.
Nemam pojma koji su vaši problemi i da li oni uključuju i njegovu uključenost u rješavanje (ili je možda samo u pitanju njegova podrška tebi) ... no možda čovjek zaista misli da treba riješit nešto što u stvari ne mora (nego mu je zadatak "samo" dati tebi potporu i/ili razumijevanje), ne osjeća se sposoban da to učini i onda se povlači što dalje ... ne bi to bila prva situacija takvog tipa koju sam vidio ...

Moram prokomentirati...
Kako izgleda idealan brak... Idealnog braka nema, svi se vole kad počne, kasnije ovisi od partnera koliko se uvažavaju, poštuju, koliko su spremni na kompromise itd. (ima toga puno :) ).
Izbacite taj idealan brak iz glave, djeci ne treba primjer idealnog nego primjer problema i njegovog rješavanja.
Posljedica ovog idealiziranja je da veliki dio ženske populacije (ne znam za muške, nemam dovoljni uzorak) misli da pred oltarom sve završava i dalje slijedi ono:...živjeli su sretno do kraja života.
I onda slijedi šok bračnog života gdje ništa nije završilo nego tek počinje. Probleme više ne možemo pomesti pod tepih pa svak svojoj kući dok se ne ohladimo, nego ih moramo rješavati.
Odužila...

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

Moram prokomentirati...
Kako izgleda idealan brak... Idealnog braka nema, svi se vole kad počne, kasnije ovisi od partnera koliko se uvažavaju, poštuju, koliko su spremni na kompromise itd. (ima toga puno :) ).
Izbacite taj idealan brak iz glave, djeci ne treba primjer idealnog nego primjer problema i njegovog rješavanja.

---

Idealan brak je za mene točno to, kad postoji problem da ga znamo zajedno riješiti, kad se posvađamo da se znamo i pomiriti, daleko od toga da očekujem da živimo zauvijek bez trzavica.
Svađa mora biti, bilo bi skoro dosadno da ih nema, ali želim da budu konstruktivne i kreću se u pravcu riješenja (ne znam kako to da samo moj muškarac pobija stereotip o muškarcima koji nude riješenja :roll: )

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Idealan brak je za mene točno to, kad postoji problem da ga znamo zajedno riješiti, kad se posvađamo da se znamo i pomiriti, daleko od toga da očekujem da živimo zauvijek bez trzavica.

---

X

Idealan brak je onaj u kojem sam ja savršena žena za ne tako savršenog muškarca. To je onaj brak u kojem sam ja uvijek u pravu, a on u krivu. Svađa koja završi tako da on ne prizna svoju krivicu i ne spusti glavu pred mojim argumentima je loša za brak i ne završava dok mu i posljednji trzaj da uvjeri sam sebe da je u pravu ne izbijem iz glave.

Uglavnom po ovim mojim mjerilima trenutno sam u savršenom braku.

Ma dajte molim vas da li vam se dešava ili desi da skontate da vas ne sluša nego gleda tv naprimjer...
Meni se to desilo više puta i onda kada po.izdim i kad mu kažem...svejedno se isto ponovi nakon jedno par mjeseci....


Trebala bi ovo sve malo detaljnije objasniti, ali nekako nemam volje, pa eto, recite mi ugrubo...

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

Idealan brak je onaj u kojem sam ja savršena žena za ne tako savršenog muškarca. To je onaj brak u kojem sam ja uvijek u pravu, a on u krivu. Svađa koja završi tako da on ne prizna svoju krivicu i ne spusti glavu pred mojim argumentima je loša za brak i ne završava dok mu i posljednji trzaj da uvjeri sam sebe da je u pravu ne izbijem iz glave.

---

Mogu se samo :naklon: . Neno, carice!

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

Idealan brak je onaj u kojem sam ja savršena žena za ne tako savršenog muškarca. To je onaj brak u kojem sam ja uvijek u pravu, a on u krivu. Svađa koja završi tako da on ne prizna svoju krivicu i ne spusti glavu pred mojim argumentima je loša za brak i ne završava dok mu i posljednji trzaj da uvjeri sam sebe da je u pravu ne izbijem iz glave.

Uglavnom po ovim mojim mjerilima trenutno sam u savršenom braku.

---

:shock:
Dakle, ti misliš da tvoj muž nije u savršenom braku jer živi sa osobom koja je sušta suprotnost ovoj tvojoj, gore napisanoj definiciji idealnog bračnog partnera? :/
Ili je tebi bitno samo da je tebi dobro?
A što misliš da ti danas-sutra dijete bude u braku sa čovjekom koji ima viđenje idealnog braka slično tvome viđenju? Bi li ti bilo svejedno? I bi li mislila da je sretna u životu?

Ajme, nadam se da si se bar malo šalila!

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Ma dajte molim vas da li vam se dešava ili desi da skontate da vas ne sluša nego gleda tv naprimjer...
Meni se to desilo više puta i onda kada po.izdim i kad mu kažem...svejedno se isto ponovi nakon jedno par mjeseci....
..

---

ti si svježe u braku? 8)

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

Idealan brak je onaj u kojem sam ja savršena žena za ne tako savršenog muškarca. To je onaj brak u kojem sam ja uvijek u pravu, a on u krivu. Svađa koja završi tako da on ne prizna svoju krivicu i ne spusti glavu pred mojim argumentima je loša za brak i ne završava dok mu i posljednji trzaj da uvjeri sam sebe da je u pravu ne izbijem iz glave.

Uglavnom po ovim mojim mjerilima trenutno sam u savršenom braku.

---

:shock:
Dakle, ti misliš da tvoj muž nije u savršenom braku jer živi sa osobom koja je sušta suprotnost ovoj tvojoj, gore napisanoj definiciji idealnog bračnog partnera? :/
Ili je tebi bitno samo da je tebi dobro?
A što misliš da ti danas-sutra dijete bude u braku sa čovjekom koji ima viđenje idealnog braka slično tvome viđenju? Bi li ti bilo svejedno? I bi li mislila da je sretna u životu?

Ajme, nadam se da si se bar malo šalila!

---

Mislim Ninči, ti ili nemaš smisla za šalu, ili si jako ogorčena.

Od riječi do riječi sam se šalila. Valjda nisi shvatila.