Nikoleta prvotno napisa
Drage cure!
Već dugo virnem s vremena na vrijeme na vaše teme ali nikako da se odlučim napisati vam nešto.
Ali sada mi je toliko drago zbog aktivnosti u azoo grupi da sam vam morala dati podršku. :love:
Mi smo prošli sve što i vi. Šok nakon prvog spermiograma. Bol i očaj za koji sam mislila da nikad neće proći. Nakon toga pretrage, vitamini, čajevi, lijekovi, punkcije, biopsija... i uvijek ponovo samo velika nula. Vrijeme ide a nikakvih pomaka. U svemu tome naša je ljubav ojačala. Bili smo sretni da imamo jedno drugo pa ako tako i ostane neće biti kraj svijeta. Ali oboje smo u srcu imali mjesto za još nekoga. Znali smo da ćemo učiniti sve da to mjesto ispunimo. Od početka smo bili spremni na posvajanje ali i to se pokazalo dugim i neizvjesnim postupkom. Ne mogu reći da mi je žao što smo prije probali sve jer je i odluka o donoru sazrijevala u nama i na kraju nam postala potpuno prihvatljivom. Dapače, jako smo se počeli veseliti postupku. Konačno je naša želja da postanemo roditelji postala realna. Sada, kad vas čitam ponovo proživljavam to doba i tako vas razumijem. Malo vam i zavidim jer ja tada nisam imala s kim to podijeliti.
Uglavnom, da skratim, moj najbolji muž na svijetu od početka nije imao predrasuda prema tome. Možda sam se ja čak i više dvoumila misleći kako će se on osjećati ali njegov entuzijazam je bio zarazan. Bila sam sve više i više ponosna na njega. I sve vi čiji muževi imaju toliko ljubavi i nesebičnosti budite sretne i ponosne jer nisu svi takvi.
Kakva bi to greška bila da me nije nagovorio... Kada smo odlučili kao da je sve došlo na svoje mjesto. I konačno je nešto išlo brzo, kao da su se snovi počeli ostvarivati. Stimulacija kod nas, put u Prag, postupak, povratak kući, čekanje bete, pozitivna beta, najljepših i nezamjenjivih devet mjeseci i konačno... naša princeza :zaljubljen:
O toj ljubavi vam neću pričati jer tih riječi nema ali ću vam reći da smo bili suđeni jedni drugima i da ona nije mogla biti ničija nego naša. A u Pragu nas još čekaju braco ili seka. Pa ako bude volja Božja možda budemo još sretniji iako to ne mogu niti zamisliti.
Zato drage AB7, Belinda, Ivana, Regina, Trunčicabalunčica, Mummy...(nemojte zamjeriti ako sam koga zaboravila) želim vam svu sreću ovoga svijeta i male anđele na bilo koji način došli do njih. A ja vam iz prve ruke kažem da to nije važno!
Sve vas puno :love: i tu sam za bilo kakva tehnička i druga pitanja o Pragu, Pronatalu i svemu što vas zanima.
Veliki pozdrav od moje male sretne obitelji! :*