da bi alkoholičar shvatio bit problema obično se treba destiti nešto stvarno strašno tipa nesreća koju on skrivi pijan, ostave ga žena i djeca, oboli i sl.Citiraj:
oka prvotno napisa
a neki ni tada ne shvate
Printable View
da bi alkoholičar shvatio bit problema obično se treba destiti nešto stvarno strašno tipa nesreća koju on skrivi pijan, ostave ga žena i djeca, oboli i sl.Citiraj:
oka prvotno napisa
a neki ni tada ne shvate
E, svaka ti čast...Treba imati mjere, a ne opravdavati situaciju. Nije to lako jer to je hod po oštrici noža.Citiraj:
oka prvotno napisa
Ovo je vjerojatno razlog zašto ljudi (obitelji) koji se zateknu s tim problemom trebaju potražiti pomoć - lakše je ako imaš s kim dijeliti odgovornost, ako ima više ljudi koji daju potporu, moderiraju komunikaciju itd. pogotovo ako su to stručni ljudi s iskustvom. Mislim, vjerujem da se može napredovati i bez pomoći sa strane, ali je dosta teže i zahtjevnije.
Nikad nebi na sebe preuzela odgovornost za njegovu slabost, što se tiče pića. Prije bih rekla da, da nisam ovakva kakva jesam, on bi već odavno potonuo u tom pravcu. Svejedno, ružno mi je kad čitam neke komentare ovdje..nama ne treba društvo liječenih alkoholičara. ne trebaju nam komune hebemti i što ja znam, pa nismo do toga došli. On je samo korak dalje od onoga što je "normalno". I to mali korak. Samo što ja više ne mogu tolerirati ništa.
Draga Trina... i moj tata je tako negirao maminu ovisnost.
Nemoj. Imaš dobru namjeru, ali Trina se JAKO izložila na ovom topiku vjerujem da joj nije nimalo lako čitati komentare.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Izložila sam se i ja. I svi koji imaju sličnu priču i žele joj pomoći.
Ni meni nije lako bilo pisati o mojim iskustvima... niti čitati njena i nakon toga pročitati ovakav komentar.
Ali... razumijem da je teško prihvatiti da je netko tvoj ovisnik... nikad neću zaboraviti grč s kojim sam išla u Vinogradsku, puteljak od parkinga do psihijatrije... svoje korake koje čujem u zimskoj tišini koji kao da koračaju u ritmu "moja mama je alkićka... moja mama je alkićka..." i suza koje gutam onog trena kad se približavam bolnici da budem sabrana.
Teško je, teško je za poluditi... ali vrijedi...
I dug je to put... od ovog pitanja do priznanja. Ne samo ovisnikovog, nego i njegove obitelji.
Mojca, ipak nije isto jel u pitanju prošlost ili sadašnjost i budućnost, i nije isto jel u pitanju muž s kojim imaš 4 djece ili mama..
Slažem se potpuno sa no@.
Trina, da ne čitam sve od početka, a što bi tebi bilo prihvatljivo rješenje/pomoč?
Odnosno da preformuliram: da li smatraš da ima nade/šanse da se riješi na tebi prihvatljiv način?
Slažem se s Dijanom i Noom.
U alkoholizmu te samo kap dijeli od povratka u prošlost. I u trenu si di si bio.
A mama ili muž? Svejedno... Pričam o "tehnici" koja nekome može pomoći.. o procesu kroz koji netko mora proći...
To je dobro pitanje.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Slažem se.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Prije svega Trina da ti izrazim svoju potporu.Imaš četvero krasne djece i vrijedi se boriti. Mislim da si reagirala dobro i na vrijeme.Mislim da će uz tvoju ljubav i potporu TM moći pobijediti tog demona u sebi- s obzirom na obiteljsku anamnezu koju si navela, sigurno mu nije lako.Radi se i o nasljednoj predispoziciji, što u cijeloj priči nije zanemarivo. Ja to zovem "ovisnički gen".
Mislim da on nije došao do faze kad su potrebna radikalna rješenja.Ono što ja mislim da biste vi trebali učiniti je sljedeće:TM treba prvo priznati da ima problem s alkoholom.Što znači da ga on jednostavno ne smije piti.Pijenje alkohola za njega je, kao i kod svih ovisnika, otvaranje Pandorine kutije.
Kad prizna da ima problem, treba otići u prvi veliki grad i potražiti stručnu pomoć.Znači psihijatru.Ako možete, idite privatno, za to ne treba žaliti novca.Vjerojatno će u početku dobiti i neke lijekove koji će mu olakšati ostavljanje od alkohola, jer on je nedvojbeno ovisan.Pretpostavljam da će to biti kombinacija Fevarina i Normabela.Doza koju će dobiti neće ga ni na koji način ometati u življenju normalnog života, što obiteljskog, što poslovnog.
Kad bude na terapiji, budi mu podrška.Nemoj se ljutiti na njega. Štoviše, potrudi se da u tvom ponašanju osjeti koliki ti kamen pada sa srca.Pročišćenje od ovisnosti često ide paralelno sa drugim pročišćenjima, sve ono što se zamaskira pod ovisnost izbije na površinu, i te stvari također treba rješavati u hodu.No u jedno sam sigurna- vi to možete.:heart:
Prihvatljivo mi je da stane za skroz. Dokazao je da može i da život nije stao, nije bio smak svijeta, niti se morao zatvoriti u kuću i izolirati od ljudi. Sve se nastavilo dalje ali bez pića. Prihvatljivo mi je da, ako shvati da je to nešto što bi ga moglo koštati braka i djece, ode kod nekakvog psihijatra koji će mu na stručan način objasniti. Prihvatljivo je meni sve.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ali sam napisala da nije to toliko daleko pošlo da bi trebao ići na liječenje. Mislim, nije hebiga, mogu ja sad pisati što oću i koliko mi smeta i koliko mi je gadljiv kad popije pivu..ali to nije čovjek koji treba ići na liječenje. Svatko pipše iz svog iskustva i super mi je to, drago mi je da pišete..imam i ja iskustvo, moj otac je bio nekoliko puta na bolničkom liječenju, svašta..Moj muž nije to. I nije to zavaravanje, nisam glupača koja laže sebi, traži opravdanja, nego pišem činjenično stanje.
Trina, pa pokušajte onda krenuti od psihologa/psihijatra (ali dobrog).
Da li smatraš da bi muž pristao na to?
To sam i u prvom postu na ovu temu napisala, da vjerujem da on treba riješiti kod psihologa uzrok svoje potrebe za alkoholom, a nakon toga me večina popljuvala.:mrgreen:
Draga Trina, pratim temu koliko stignem, nemam puno vremena za forum u zadnje vrijeme.
Teško mi je dati neki savjet jer ipak ne znam dovoljno o vama, ali po onome što si ovdje napisala razumijem da ti je teško, da pucaš, ali da nisi na čistu u kojoj je mjeri to objektivno problem, ali mislim da ovo posljednje nije važno. Važno je u kojoj je mjeri ponašanje tvog supruga tebi problem.
Sigurna sam da mnogo razmišljaš o svemu pa mi je pisanje u formi savjeta malo neugodno.
Napisat ću ti što bih ja, čini mi se (jer teško je biti siguran u nešto dok sam ne doživiš), napravila da imamo sličan problem.
Kad mi je teško, kad sam zbrkana i kad tražim neke odgovore, povučem se na jedno meni drago mjesto, gledam more kako se valja, opustim se, uzmem kemijsku i papir i krenem, crtam shemu - gdje sam, što mi je problem, što se mora dogoditi da bi problem nestao ili se smanjio, što ja mogu napraviti, koje su moguće opcije (idealna, kompromisna, neprihvatljiva)...
Važno mi je pritom shvatiti cijelu sliku, ali i njezin okvir. Preko čega ne idem, na što ne pristajem...
Npr. popisala bih situacije koje me smetaju, koje pokazuju razinu problema; pokušala bih se/nas zamisliti u istim situacijama za godinu, 5 i 10 godina i shvatiti pristajem li tako nastaviti živjeti i kakvog će to imati utjecaja ne nas (i djecu), pokušala bih vidjeti može li se to riješiti nekim kompromisom i dogovorom, ili je potrebna drastična promjena.
Uzela bih u obzir to da je to čovjek kojeg volim, ali razmislila bih želim li nastaviti živjeti s njim pod svaku cijenu. Pod svaku cijenu znači da on odbija shvatiti da on, ja i mi imamo problem koji se tiče njegovog konzumiranja alkohola; da odbija moju pomoć u rješavanju tog problena; da odbija uopće pokušati riješiti problem.
Ako bi moj odgovor meni samoj bio da ne želim živjeti s čovjekom koji ima problem s alkoholom i ne želi priznati ili rješavati problem, i to iz razloga jer volim i sebe, ali najviše iz razloga jer volim i svoju djecu, bez obzira koliko teška bila ta spoznaja, na neki bih način odahnula. Ok, to je taj okvir znači...
Nadala bih se da do toga neće doći, ali spoznavanje vlastitog okvira (do kud idem, do kud sam spremna ići) dalo bi mi snage u razgovoru i pristupu.
Naravno, ta krajnja opcija mora biti promišljena (gdje ćemo djeca i ja živjeti, od čega itd., što je bolje/gore za mene, djecu, nas kao obitelj)
Onda bih ga, kad osjetim da sam spremna i dovoljno snažna za to, sjela i mirno objasnila da ga volim, ali da njegovo ponašanje više ne mogu tolerirati, da je to došlo do te mjere da želim razgovarati u formi "ili - ili". Potrudila bih se jasno opisati zašto mi njegovo ponašanje smeta, kako se osjećam, čega se bojim...ali i što točno želim od njega da bismo mogli nastaviti dalje. Pružila bih mu ruku, ali jasno bih mu dala do znanja da sam, bez obzira na svoje osjećaje prema njemu, spremna prekinuti zajednicu koja se pretvorila u ono što mi više ne odgovara, ukoliko se stvari ne promijene.
Ne bih prijetila opcijama koje nisam spremna realizirati.
Bila bih odlučna da shvati da ovo nije "jedan od razgovora", nego "the razgovor".
I prepustila bih da odluči. Da izabere.
U svakom slučaju, sretno, draga Trina. Želim ti mnogo snage i šaljem zagrljaj.
Uf, dok sam ja pisala, već je došlo dosta novih komentara...
zuska, odličan post!
:love2:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Žene, majke Rodine, kako vi hendlate po ovim životnim temama! Ostajem bez daha čitajući što im radite, što si radite...valjda je to ovo novo žurno vrijeme.
Draga bako, i ja se ponekad pitam kako uspijevamo ovoliko razraditi prebrzu svakodnevicu!Citiraj:
baka prvotno napisa
Moram priznati da mi je Rodin Forum jako veliko veselje i pomoć, često trebam nekoga tko mi nije direktno, fizički blizak ali blizak po umu, da me sasluša, savjetuje, uvjeri i razuvjeri.
Zato, Trina, glavu gore, tu smo, podržavamo tebe i TM-a.
baka ne podh**a*aj, žene se ubiše pokušavajući nešto pametno smozgati, a ti se čudiš ne znam koji put ko picek glistiCitiraj:
baka prvotno napisa
picek glisti ?! - fakat to nisam čula
samo ono: pura dreku
I ja sam to čula na ovom forumu, viš' kako je koristan, upoznajmo svoje krajeve, narječja i običaje:lool:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
;)
A možda se baka samo divi, i ono moje dobroćudno JA to kuži, ali ono drugo, prgavo, vidi pogled s visoka.
Možda sam u krivu, a to zapravo progovara moje Pravo ja, ono što kaže Hladno pivo u pjesmi "Pravo ja" http://www.youtube.com/watch?v=zs5Xj-U0MWM, ono koje je možda član HDZ-a, fan Celine Dion ili nosi rajf:lool:
Trina, želim ti/vam puno sreće, tvoja priča me baš dotakla jer si mi ti kao virtualni lik kul.
Nastavno na Zuskin komentar da je to the razgovor, a i tvoje obrazlaganje da to nije za liječenje, probaj razmišljati u smjeru da je liječenje/psihijatar/klub samo jedna izvanska manifestacija toga koliko je to the razgovor i da je to početak nove ere i priznanje sebi da to nije faza, nego da se to ponašanje mora ful ostaviti iza sebe, ako želi tebe uz sebe.
Glupo sad, ali evo, ko što je za brak potpis papira i ceremonija (ma što ko mislio o tome), tako je i liječenje tj. baš takvo prihvaćanje problema i ono što iz filma gledamo "my name is taj i taj and ajm an alcoholic" onaj službeno-formalni okvir da se konačno shvati da jest, to je moj problem, i da se prihvati činjenica da je taj razgovor the razgovor.
Barem bi ja na to tako gledala, ne poznajući tvog muža niti finese problema alkoholizam (ali iz ovog što si napisala i nisu potrebne finese, to je to).
Ako taj korak izostane... to ti je malo, barem se meni čini, ko Luigi i Bepina i (ne)odlazak prid oltar...
Sretno!!!
Samo jedan savjet: oprezno sa psihijatrima. Naime, mom suprugu nikad nisu rekli da previse pije, nego (objasnili su mi sami psihijatri sa kojima sam razgovaral) su odobravali to kako bi stekli njegovo povjerenje. Ukoliko odmah kazu sto misle, kazu, pacijent se cesto ne vrati. U nasem slucaju je to bila kontraproduktivno, jer, eto, ja sam preuvelicavala problem, a cak ni psihijatar nije vidio problem u tim svakodnevnim cugama. Tako da, eto, moje iskustvo sa psihijatrima po ovom pitanju je lose (3 razlicita doktora).
Teta Eta, jesu bili relativno specijalizirani za problem? Mislim da kužim taj njihov pristup "izgradnje povjerenja", barem preko psiho-bolesti u obitelji di imam iskustvo, ali ja bih se tu držala nekog provjerenog puta (ako ga ima) za liječenje alkoholizma.
Trina, meni se čini da se mora nekako izvanjski manifestirati i osvijestiti problem, jer kako će on percipirati razgovor kao the razgovor, kad ste već imali situaciju razgovora pa promjene, pa opet promjena na negativno itd. Bojim se da the razgovor neće držati, kao i to da bude sve na njemu i na njegovoj odluci, a bez potpore izvana i od trećih, emotivno neangažiranih osoba (klub, doktor itd.).
Potpis na inu. Nama je ovaj forum nekad ta treca osoba, grupna terapija. Ja osobno sam jedno vrijeme imala stvarno potrebu za potporom izvana. Ako je sredina u kojoj jesi nesvjesna da je nesto problem, onda ne mozes ni dobiti potporu.
S druge strane morala sam po zakonu po potvrdu o odradjenom savjetovanju i posto se besplatno mogla dobiti samo u Centru za obitelj od njihovog psihologa, razgovarali smo MM i ja s njihovim psihologom, totalno needuciranim za nas problem, to je bilo totalno promaseno, ispunjavanje obaveze. Mi smo si nakon tog razgovora otisli nesto popiti, koliko smo se jadno i glupo osjecali. (Govorim o psiholoskom savjetovanju vezanom uz IVF)
Pa ne, nisu bili specijalizirani za taj problem. Naime, moj ex nije nikad priznao da ima problem sa alkoholom, psihijatrima je isao zbog drugih razloga, a alkohol on nije ni spominjao kao problem.
Uvijek treba ici strucnjaku koji dobro razumije problematiku.
Inace je velika sansa da samo izgubite vrijeme i cesto samopuzdanje jer vas ne razumiju .
Više se divim, nego čudim, ali izgleda da se divim na čudan način.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ti kao glavni psiholog foruma to si mogla razumjeti i pojasniti.
Prije se govorilo da papir podnosi svašta, a sada možemo reći da i virtualni prostor dolazi u iskušenje.
Evo priznanje:
Nemam direktno iskustvo s alkoholizmom kao ovisnošću. Tetak na selu se tradicionalno opijao uz pečenje rakije i blagdane. Iako mu je bilo zlo nije htio povraćati jer da je on to sve što je popio platio. Tu možemo upoznati jednu od logika ruralnih pijanaca. Onda je teta ostala sama i ostarila i sve je morala sama raditi, pa mi je jednom uz smijeh i suze rekla da je čula neku pjesmu "bolje biti pijan nego star" i da je to istina. Nije pila.
Mogli bi friziratu naslov ove teme u "alkoholizam ili...život".
Slažem se. S tim da shvaćam kako svakoga mogu štrecnuti i povrijediti stvari za koje misli da su pretjerivanje, ono što Trina spominje za odlazak u Klubove i sl.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Imam neku sliku pred očima, kao da u autu ide Trina niz brijeg i normalno vozi, ali mnoge forumašice odavde već su vidjele što se događa kad kola odu nizbrdo, a nitko ne koči pa završe u provaliji.
I onda mi sad svi ovdje trčimo oko tog auta i iz čistog straha vičemo "Povuci ručnu, povuci ručnu!", a Trina se čudi čemu ove lude babe viču kad njoj sve komande rade, naravno da će zakočiti, zakočit će nožnom, koja ručna, šta pretjeruju...
Ma to je iz čistog straha, ne zamjeri, prebaci u nižu brzinu, koči nožnom, koči kako znaš, samo neka auto stane.
Kako ćete vi to zajedno riješitii, to je sad pitanje izvedbe u praksi, a ne sumnjam niti malo da to možete, na svoj način.
Joj, da, jelena me dobro podsjetila i isto sam se osjetila ko bedak na psihosavjetovanju oko teških učinaka MPO-a od nekog ko o tome pojma nema, unatoč tome što smo znali da idemo ispunjavat formu (dobro, bilo je i komičnih momenata, nisam nikad mislila da ću se zateć' u filmu ko Vudi Alen (papirnata maramica izvađena na stolcu na gotovs, za brisanje suza)).Citiraj:
sirius prvotno napisa
Teta Eta, pretpostavljam da je on išao psihijatru za hendlanje depresije, a alkoholizam je bio izvedenica tog problema, kao što ne znam kleptomanija može biti isto izvedenica nekog drugog problema...
Da, sigurno je potreban oprez i raspitivanje, kao i kod bilo kojeg stručnjaka, kad češljamo tko je baš za taj naš konkretni problem.
Dobro onda, u redu, ispričavam se zbog krivo donesenog zaključka. Mislim da mi taj filing nije ostao samo na ovoj temi nego i na nekima drugima, o djeci mislim, nisam sigurna, i ne znam sad točno citirati pa je moguće da je i to krivo, da sam iz tih pohvalnih rečenica stekla neki nejasan filing da se radi o malo ruganja u stilu - kako vam se da toliko razgalabati o nečemu, kako imate vremena i slično...a ono - svaka čast, da je pomalo ironično.Citiraj:
baka prvotno napisa
I sama sam to znala pomisliti, i za sebe i za druge, kako nam se da, a jesmo ga prećerale, ali opet, kad i meni i nekome drugome bilo što zatreba, nebitno je li u pitanju život i zdravlje ili neka banalnost tipa koje miljetiće staviti na stol, žene se potrgaju da pomognu.
Pa mi je iz te vrste solidarnosti zasmetalo bilo što u čemu naslućujem makar i tragove omalovažavanja takvih nastojanja.
No, iako sam, kako reče, hm, psiholog (sad, dal' da se sprdam samoj sebi ili da se smrtno vređam na ovaj ispodpojasni ulet:drama:),
i "psiholozi" griješe u procjeni, i to ne prvi put.
Zato biram ispriku i pokrivam se ušima (isto ne prvi put, na žalost) :peace:
Sori, jedna bako, ali i moj dojam je isti, ali vjerojatno ću se i ja tako doimati buduće generacije, to je vječna tema "ah, ti današnji mladi" :mrgreen:.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Ja brijem da je forum vama, jedna bako, isto jedan "sparing partner" tj. "neutralni treći" kojeg smo gore spominjale kako da razumijete mladu generaciju i lakše pričate s vašim mladima :).
Ha ha, morala sam se ovom nasmijati, ali tako nekako sam i ja stekla dojam :-)Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
:škartoc:Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
@Nena-Jabuka, nema među smajlićima onaj znak peace ili ga ja ne vidim. Izabrala sam ovaj iako zapravo ne znam što znači u forumskom slengu, ali meni se sviđa. Sada će opet biti problema? (jednom sam prijateljici poslala znak :drek:, misleći da je to košnica s pčelama, jer je ona uz četvero djece, još i profesionalno pekla kolače na veliko; htjela sam ju pohvaliti da je vrijedna).
Doista sa zanimanjem čitam i pratim tvoje postove jer su iskreni i u dobroj namjeri.
Da ne odem previše off topic, samo ću reći da je ovaj forum meni dragocjena pomoć.
:lol:omg, košnica s pčelama radilicama, genijalno:lol:,Citiraj:
baka prvotno napisa
sve pet, nema toga što dobar humor ne može izvući.:starac:
baka ahahahhahaaaaaaaaa, baš liči na košnicu :lol: