"Ništa nova, ništa nova......".
Printable View
"Ništa nova, ništa nova......".
Jutros sam se svađala sa mužem zbog ovog članka. Meni je postupak roditelja OK, moj muž je na strani profesora. Ja smatram da svaki čovjek zaslužuje drugu šansu. A naročito tako mlad, kao taj učenik 4. razreda.
On je sada spreman učiti. Želi pokazati da mu mogu vjerovati. Meni je nepedagoški kažnjavati ga iako se želi popraviti. Lani nije mogao ili htio, ali nema veze. Sad hoće. Jer on je mogao i 4. razred položiti privatno. Ali, želi se truditi i završiti redovno. Potpuno sam na strani učenika i mislim da su profesori u krivu.
beti, ja mislim da nisi u pravu.
jer ovo je - prevara.
a na prevaru doći do nečega, na tako lak način, to po meni stvara nove bahate horvatinčiće.
sve mogu radi starog, stari će me izvući, novac će me izvući iz g*vana, sad ovih, poslije ko zna kojih.
nije ni prvi ni zadnji koji ponavlja razred. sve još stigne u životu, i učiti i pokazati i sve. to mu je druga šansa.
nije to nikakva tragedija.
malo se zaigrao i sad snosi posljedice - takav je život.
da sam roditelj tog djeteta, sve u meni bi se protivilo da postupim na ovaj način. i mislim da niti ne bi. želi se truditi da završi redovno? moš mislit, neda mu se nikamo iz rijeke, tu je ekipa.
ništa ne bih rekla da su ga prebacili u zagreb i 4. razred. ali nakon dva mjeseca tražiti opet upis u gimnaziju (inače, moja škola :mrgreen:) mi je fakat prebahato.
možda griješim, ne znam situaciju, ali po svemu mi se čini da ipak ne (npr. hvalio se kako će ipak proći razred).
na kraju krajeva, žao mi je malog jer su ga starci bez potrebe obilježili.
ono što ne podržavam je ovaj tihi bojkot profesora. to mi se čini too much. :-/
potpisujem cvijetu!
iako mene je više zgrozio postupak rukovodstva privatne škole u zagrebu. pokušaj roditelja i mladića da zaobiđu sustav, pa a.p.p. iako moralno neprihvatljiv, ljudski gledano je donekle razumljiv.
ali bezsramni pristanak ravnatelja privatne škole na takve aranžmane je za svaku osudu. zaista se nikako ne mogu dosjetiti nekog prihvatljivog razloga da se učenik upiše u školu 2 dana prije kraja nastave...
Godina dana u životu mladog dečka ti nije dovoljno prihvatljiv argument? Meni je.
I sustav treba zaobilaziti. Zašto da budemo ukalupljeni. Sustav! Uf.
Pokušavam nekako uhvatiti kut iz kojeg ti gledaš na ovaj problem i shvatiti, ali mi nikako ne ide.... Laž , prevaru, korupciju ne mogu prihvatiti kao način borbe protiv rigidnosti sustava.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Roditelji su ovom mladiću uskratili šansu novog početka, zapravo mogućnost da preuzme odgovornost za vlastiti život. O njegovom samopoštovanju bolje je i ne pisati...
Sve dok se to vlastitom djetetu ne dogodi. To ti je taj kut gledanja.
(I ne radi se ovdje o mome djetetu, ali svako zaslužuje da proba opet. Pa opet, ako treba.)
I ovdje nije bila ni laž, ni korupcija, ni prijevara. Oni su pošteno platili cijenu razreda, dečko je vjerojatno naučio što treba, bar za dva, a duljina trajanja razreda za srednjoškolce ( to je po zakonu odrasla osoba, nije obavezna škola) može biti kako škola odredi. Pogledaj u zakon.
Naravno bilo bi bolje da je redovno učio i izvršavao obaveze, ali nikad ne znaš što će ti vlastito dijete prirediti, dok to ne doživiš. I kako će to prevladati i postati opet primjeran učenik, samo ako roditelj pruži ruku. Nikad ne reci nikad, kad si roditelj.
Potpisujem cvijetu, svaku riječ uključujući i ono "moja škola" :mrgreen:
Znam da ne možeš biti siguran što hoćeš ili nećeš napraviti dok se nešto ne desi, ali nadam se da ja to ne bih nikad napravila svom djetetu jer to meni nije pružanje ruke. Ta godina života za 10 godina ništa neće značiti, poruka koju je dobio od roditelja vjerojatno ostaje za život. A to što je nešto legalno ne znači da je i moralno.
i ja smatram da roditelj nije dobro postupio iz istih razloga kao i cvijeta. ako se učenik htio popraviti mogao je svo gradivo savladati zadnji mjesec, nekako bi naučio za 2. no roditelji su ili saznali zadnji čas ili im se ovo činilo lakše, možda su mu u toj privatnoj školi progledali kroz prste....tko zna. ja sam uvijek za pružanje šanse djeci i uvijek, ali baš uvijek pazim da nagradim i najmanji pomak prema boljem no nekima jednostavno treba postaviti oštre rezove jer jedino tako mogu naučiti biti odgovorni i snositi posljedice svojih postupaka. govorim i iz vlastitog učeničkog iskustva i iskustva rada s djecom. pouka koju je izvukao ovakvim činom jest jedino ta da se sve može "riješiti" pa i zaobilaznim putevima i da za nerad i neodgovornost nema sankcija niti posljedica. no možda ga sad ova medijska hajka ipak malo upozori i opameti....na žalost. bolje za njega da do ovog nije došlo.
Meni se na prvome mjestu postavlja pitanje gdje su ti roditelji bili dok je sin nizao jedinice. Problem je trebalo rješavati dok je nastajao i na mjestu na kojem je nastajao - potaknuti sina na učenje, nadzirati ga, razgovarati s predmetnim nastavnicima. To bi značilo odgajati dijete da bude odgovorno.
Rješenje koje su ovi roditelji izabrali nije dobro - iz njega se da očitati općeprošireni stav da se sve može riješiti novcem i da će mama i tata sve pokriti. Rezultat je da taj učenik nije sam svojim radom i zalaganjem riješio svoj problem i da su roditelji pokazali prijezir prema školi, profesorima i učenicima. I još su pritom negativno obilježili svoje dijete.
Postupak privatne škole koja je upisala učenika na samom kraju školske godine je potpuno pedagoški i moralno neprihvatljiv. Novac je otvorio ta vrata i to baca jako loše svjetlo na tu školu.
Potpisujem oba Zdenkina posta :)
a ubilo bi te da mene potpišeš na ovoj temi, ha? :mrgreen:Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
šala, i ja se slažem sa zdenkom i s no@ kad kaže da je postupak ravnatelja ipak za najveću osudu.
i opet se vraćamo na moje :mrgreen:
roditelji su vaki i naki, al kao i u sanjinom, puno blažem slučaju, škola je ta koja određuje pravila. nisi učio sinko moj - ponavljaj razred. roditelji te neće naučiti da svako ponašanje nosi određene posljedice, ok, al mi ćemo pokušati.
ja se stvarno mogu zamisliti u situaciji da mi dijete ima 5 jedinica na kraju školske godine, nije mi to sad nešto što sam sigurna da se neće desiti. i pružila bih mu svu potporu i ruku i sve, al ovo nema šanse.
beti, pa zamisli ovo drugo dijete koje isto pada razred. šta će mu se ovaj u facu smijati?
ne znam, u mojoj generaciji nitko nije pao razred, al ih je bilo dosta na rubu, pa su povuci potegni nekako uspjeli ispraviti. al da nisu - pali bi razred.
balarosa, zeznula sam - nije to moja škola, moja škola je druga smjena u istoj zgradi - gimnazija andrije mohorovičića :mrgreen:
Tja, svaki zakonit postupak nije uvijek i moralan.
U ovom slučaju roditelj se već našao na "tankom ledu" jer na prvom linku piše da njegovog sina sad ne želi upisati ni jedna riječka škola.
S druge strane, razumijem i ravnateljicu riječke škole koja mu je dala ispisnicu pred kraj škg, misleći da se tako na jednostavan način riješila problematičnog učenika.
Što se tiče privatne gimnazije, njihov interes je drugačiji nego kod javnih škola.
I da, ni meni nije jasno gdje su bili roditelji koji su dozvolili da se dijete nađe u toj situaciji. Bavili se biznisom i imali pametnijeg posla... No, sad kad su se pokazale ne baš ugodne posljedice svi su drugi krivi.
Kažem ja, bit će toga sve više... Ovo bi sad trebao biti presedan za Prosvjetnu inspekciju što i kako u takvom slučaju (kao iz onog otrcanog vica o našem čovjeku koji je bez dozvole sagradio kuću u Švedskoj, pa nisu znali što s njim, jer drugima tamo tako nešto uopće ne bi palo na pamet...)
Točno.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
No, isto tako moram reći da ova vratolomija nije ništa ni novo ni neviđeno. U mojoj bivšoj školi (jednoj od najboljih u Zg) loši učenici su ili padali razred ili bi, uz obećanje da će se ispisati i prijeći u lošiju školu, "ispod pulta" dobili dvojke i prošli razred, u zamjenu za odlazak iz škole. Tada još nije bilo privatnih gimnazija, dakle, sve je to bilo dogovoreno između javnih, državnih škola.
Sličnu stvar naveliko rade studenti-bolonjci, koji upišu studij na nekom renomiranom sveučilištu, a kad na red dođu teški predmeti kod zahtjevnih profesora, pod krinkom studentske mobilnosti i razmjene znanja odlaze na semestar-dva na druga, inferiornija sveučilišta, gdje polažu ispite koja na svome matičnom sveučilištu vjerojatno ne bi uspjeli položiti. Na kraju dobivaju, naravno, diplomu izvrsnog sveučilišta (jer ne gleda se samo što si diplomirao, nego i gdje).
Po mom mišljenju, to je svakako prijevara; no, zakonski gledano sve je čisto i kako uostalom napraviti razliku između savjesnog studenta koji želi provesti nekoliko semestara u inozemstvu od truta koji koristi programe studentske razmjene kako bi što lakše proklizao kroz studij?
na zalost je na njemackom. ali jako interesantno:
http://www.brandeins.de/aktuelle-aus...ieger-ist.html
Moramo održati tradiciju :angel:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I u mojoj srednjoj školi (MIOC) je ovo bio običaj, učenici kojima je prijetio pad razreda bili bi "zamoljeni" da se ispišu i odu u neku drugu školu (a još bi im ravnatelj škole pomogao oko upisa u drugu srednju školu). Sa mnom je u prvi srednje išao dečko koji je to odbio pa je pao razred i bio je pravi fenomen jer se tako nešto u MIOC-u nije događalo. Pa i Ivana Simić Bodrožić opisuje ovakvu situaciju u Hotelu Zagorje (ONA je zamoljena da se ispiše iz škole).
ostala sam duzna odgovore vertex, cvijeti i ms.ivy, pa sad uskacem.Citiraj:
vertex prvotno napisa
tu se potpuno slazem s vama. moj ap je u pocetku bio naprosto instiktivan. mada sam procitala dosta knjiga germanskih autora na tom tragu. oni su mi bili na neki nacin samo potvrda. sersa sam zapravo procitala vise iz znatizelje (curka visa nije bila beba), te su mi njemci zbog svog europskog, dubljeg pristupa bolje sjeli.
medutim ono sto ja zelim reci, jest da je problem u stopljenosti (zdenka je sobro opisala), koja se naziva povezanoscu, ato nije.
Hvala ti na linku, Seni, upravo sam pročitala tekst i odličan je. Prepoznala sam i jednu našu situaciju. :roll: :-/Citiraj:
seni prvotno napisa
ja se sjećam jednog ovakvog slucaja iz doba mog skolovanja (ne znam je li to bilo pravilo za sve koji su trebali pasti razred), u ovom slucaju cak smo i mi, vrsnjaci te djevojke doživljavali to kao vođenje brige o toj curi koja stvarno nije imala kapaciteta za školu u kojoj se našla. Prelaskom u značajnije lakšu kolu stvari su došle na svoje mjesto a ona nije izgubila godinu kolovanja.Citiraj:
loši učenici su ili padali razred ili bi, uz obećanje da će se ispisati i prijeći u lošiju školu, "ispod pulta" dobili dvojke i prošli razred, u zamjenu za odlazak iz škole.
Primjer iz novina mi je grozan, aiko, zanima me, kako to "sve škole u Rijeci" odbijaju njegov upis, na osnovu čega, ako on u konačnici ima legalno položen razred?
Dobar!Citiraj:
seni prvotno napisa
Ali ima tih zapažanja još - čekaj malo da se sjetim literature na hrvatskom.... Berry Brazelton: Vaše dijete od 3. godine do škole
U toj knjizi sam prvi put našla uputu da dijete ne treba tapšati po ramenu za prosječan uspjeh jer će steći krivu sliku o sebi i o svijetu (baš ovako kako je opisano u članku s linka) i to je istina. Stati na loptu, reći ISKRENO djetetu kakva je njegova izvedba i slično. To pomaže. Zaista.
S druge strane, mislim da onaj riječki dečko nije bio podložan pretjeranom tapšanju, on je jednostavno iz sredine gdje živi stav da lova otvara sva vrata. Na njega nitko nije obratio pažnju kad mu je trebala pomoć.
Odličan članak, sve to ide u istom smjeru s ovom "mojom" knjigom.
"Wer hielte es aus, den eigenen Nachwuchs unglücklich zu sehen, selbst für einige Momente nur, und sich dies als nötig für das mentale Immunsystem schönzureden? Haben wir uns nicht gerade mühsam von der Schwarzen Pädagogik verabschiedet? "
U vrlo slobodnom prijevodu - "Tko još može izdržati gledati svoje vlastito potomstvo nesretno, pa čak i na trenutak, i tješiti se da je to potrebno za njegov mentalni imunosustav? Zar se nismo tek nedavno i s teškom mukom oprostili od "crne" pedagogije?"
Govori o današnjem pretjerivanju u zaštiti djece... na tragu opisnih ocjena u školi, svi koji sudjeluju su "pobjednici"... i pritom paradoks od relativno dosta žestoke konkurencije u svijetu rada, a alati za nošenje s tim izostaju. Govori o koncentraciji na sebe, o tome da upravo takav "svak je pobjednik"-na-djecu-totalno-orijentiran-superzaštitnički odgoj stvara nezadovoljnu djecu i odrasle, nesposobne da se nose sa svijetom, pogotovo poslovnim, di je konkurencija žešća nego ikad, kao i da se nose sa samima sobom, uz poruku (kako ja to čitam) da nije rješenje bijeg u neke niše - "posebne vrste odgoja", "život u obitelji itd.", jer kad-tad se moraš interfejsat sa svijetom.
Pritom, mind you, ovo piše mama u godinama kojoj je i samoj teško prolazit re-adaptaciju u vrtiću, tako da... mislim.. to je i samokritika i prepoznavanje simptoma :).
I govori o tome kako takva djeca izrastaju u neosjetljive odrasle, koji nemaju sućut prema drugima, i koji su na princ/eza tripu.