skoro si me rasplakala s ovim.
Printable View
"Rašomon" je malo drastičan, ali "Stilske vježbe" su taman.
Još mi je dobar stvarni nastavak priče koju je u zadnjem intervjuu Kvrgić ispričao. Poslije predstave gledateljica mu kaže da ima svoje stvarne stilske vježbe iz tramvala: čovjek stoji sa nekakovom svojom štangom pored rukohvata u tramvaju. Ljudi se nesvjesno hvataju i za tu njegovu štangu i kada on krene prema izlazi, oni se čude što mu je, zašto odnosi rukohvat. To je moje, kaže čovjek.
nanulic, meni je dragocjen tvoj komentar na prizore iz mojeg života. Bila sam slobodna komentirati priču sličnog sadržaja iz tvojeg života.
Možda je sažetak na započetu temu taj, da bi bilo blagotvorno da poštedimo bližnje od žučljivih komentara (iako smo pod stresom) u okolnostima kada nam oni svesrdno žele pomoći i rade najbolje što i kao znadu i mogu.
ovo bi svaki roditelj trebao pročitati, jer mi često ne gledamo u tom trenutku širu sliku, bitnije nam je da se naša riječ posluša od-do
a ti si imala sreću da imaš takve ljude oko sebe
meni je jedna dala predivne uspomene, more ljubavi i definitivno me sjećanje na nju oplemenjuje
druga mi je dala nevolju, poniženje, tugu i bol- ali to nije ovdje tema
najljepše je kad jednog dana iza tebe ostanu tvoja djeca i njihova djeca i kad te spominju s ljubavlju
taj trag je nešto prekrasno
Bako, a zasto vi pitate zeta pitanja koja idu vasu cerku i on daje odgovore umjesto nje?
Nije mi jasan taj posrednik izmedju vas i vaseg djeteta. Mozda tu lezi cijeli problem novonastalog odnosa.
Tako i moja, nikad ne odbija :)
A nije više ni tako zdrava, a starost je srednja (sredina 70-ih).
Na žalost s druge strane baba-dida generacije ne možemo dobiti nikakvu pomoć jer dida jednostavno nije takav da bi mogao čuvati djecu. I onda nam u nekim situacijama ostaje samo moja mama.
I beskrajno sam joj zahvalna za to.:heart:
leonisa prvotno napisa :
"Popustljiva baka dala mi je proslost, predivna sjecanja i uspomene, ova stroga buducnost, neke temelje za daljnji zivot.
danas ih volim jednako. i cijenim obje za ono sto su mi dale. i zahvalna sam im."
Ovo si tako dirljivo napisala. Drago mi je da su izronila i ovako lijepa i poučna sjećanja na bake.
Kada sam prvi puta navratila na ovaj forum učinilo mi se da su danas bake i didovi statisti u životu mladih roditelja, da ih se sjete i aktiviraju po potrebi ili da im naprosto smetaju.
na forumu, kao i u vecini danasnje kominikacije, teme koje izranjaju vecinom su problematicne. ljudi se javljaju s problemima koje ne znaju rijesiti ili za koje im je, jednostavno, potrebno jadanje da bi se osjecali...oslobeodjeno.
tako ni teme baka nisu lisene te jedne note negativizma.
no to ne znaci da nema postovanja, ljubavi, zahvale, divnih sjecanja i uspomena, tragova koje nosimo, pamtimo i cuvamo u srcu.
bas kao sto ni jadikovke i "prigovaranja" ne znace odsutnost svega nabrojanog.
pa tako sam uvjerena da je i uvasem slucaju.
ljudi cesto osobama koje uzimaju zdravo za gotovo bez ogranicenja upucuju kritike ili progovore, a zaboravljaju da isto tako mogu, a i trebaju, zahvale, ljubav i komplimente. smatraju da se to podrazumijeva. i to je tocno. ali svima nama usfali tu i tamo cuti i lijepe rijeci, ne ih samo pretpostaviti. ako nista drugo, da se srce opet napuni do puknuca.
no i to je dvosmjerni proces- bake-unucad-roditelji-djeca. i cesto se dobije ono sto se trazi davanjem drugom ono sto zelis dobiti. pa makar i primjerom.
nadam se da cete rijesiti vase nesuglasice i uvidjeti da su one samo mala kap u cijelom vasem odnosu.
Kćer: "Problem je da se ti majko postavljaš isključivo, a ne dozvoljavaš takav odnos prema sebi." Točno. (neurotično narcisoidni tip bake).
leontisa, nema novonastalog odnosa, odnos se gradi i teče od prvog susreta. A što se tiče zeta, dosta smo sličnih zvjezdano psiholoških konstelacija, pa se navedeni dijalog slučio pri prmopredaji unuka, u usputnoj konverzaciji nakon za mene napornog dana kada jednostavno izričem na glas i što bi trebalo i što ne.
Moja pok. mama bi rekla:"Zlatom pišeš, govnom razmazuješ."
pa upravo je u tome problem, sto se drzi u sebi dok se ne pukne umjesto da se uz kavicu ili nedjeljni rucak smireno porazgovara o onom sto nekog muci. bez da se pretpostavlja.
mozda sam se pogresno izrazila s novonastalim odnosom i novonastala situacija bila bi primjerenija, no iz svog iskustva, mnoge "boljke" koje sam imala s roditeljima, kao sto, vjerujem svatko ima, rijesila sam tom novom situacijom, kad sam ja postala roditelj, a oni baka i dida. kad smo otvoreno i bez tenzija izlijecili nas odnos, odnosno odredjene, konkretne boljke.
uz svoje dijete osvjestila sam sta sam zamjerala svojim roditeljima i razumijela zasto su to ucinili na takav nacin i mogla im reci zasto smatram da u konkretnoj situaciji, mojoj, to nije bio najbolji. otpustila sam dugonosen teret, kao i oni.
i isto tako su prihvatili da neke stvari ja radim drugacije od njih i kroz razgovor shvatili razloge mojih stavova. i postuju ih. jer postuju mene i imaju u mene povjerenja da radim najbolje za svoje dijete, bas kao sto su oni u ono vrijeme. kao sto sam i ja to shvatila.
Da, forumske rasprave uz sva ograničenja, većinom izvuku korisne spoznaje i osvjeste problem ili situaciju. Ali naravno komunikacija u živo je nenadomjestiva. Isto tako, možeš ti drugome pričati i savjetovati koliko hoćeš (a bokme i samoj sebi), ako nisi sposoban teoriju primijrniti u životu, opet ništa ne vredi.
Hvala mim na korisnom i razboritom postu. Poučna je tvoja kategorizacija u vrstama pričuvavanja "tuđe" djece.
Sada sam se prisjetila jedne situacije za vrijeme uzbune u Zagrebu 1993. godine. Kod nas u stanu zatekao se sinov prijatelj iz vrtića. Kada je zatulilo, ja sam njih i kćerku ugurala u ostavu, prostoriju bez prozora. Međutim zove mama od dječaka i kaže da dolazi po sina. Poslije mi je rekla da je to bila bedastoća po uzbuni šetati sa djetetom od naše do njihove zgrade, ali da si nije mogla pomoći. Ja zapravo nisam razumjela da li nije imala povjerenje u mene (da ću ih dobro zbrinuti) ili nije mogla izdržati da u toj situaciji dijete ne bude pod njenim nadzorom.
Ne znam, meni isto uopće ne bi dolazilo u obzir da u ratno doba, za vrijeme uzbune, ja ne budem uz svoje dijete. Sto posto sam sigurna da bih napravila isto što i ta mama, povjerenje u drugu osobu tu uopće meni ne bi igralo ulogu. Jednostavno bih htjela da je dijete sa mnom, i to je to.
Ma lako je sad biti general i razmatrati mogućnosti, mislim da su u toj situaciji presudili majčinski instinkti...
Bako, a kažete li kćeri nakon takvog jednog takvog dana koliko ste se umorili?
Meni je sigurno koja godina trebala da shvatim da moja majka više nije mlada, čak ide sve starija (kako se samo usudila :mrgreen:) i da jednostavno nema energije za živahnog dvogodišnjaka.
Bilo bi nam objema puno lakše da je i ona to shvatila i postavila stvari drugačije. Ali ona je osoba koja sve može, sve hoće, a onda poslije brojimo mrtve. Ostavilo joj je posljedice na zdravlje, takva nebriga prema sebi.
Sad se fino svakodnevno podruži s unucim
a, čita priče, pjeva, igra se. Vidim da joj godi takva uloga, ali opet joj bar tri puta tjedno proradi crv :pratčistitpeglat:
Nisam htjela baki davati komentare jer nemam osobnog iskustva oko ovolikog angazmana bake u cuvanju unuka ("moje" bake djecu kupe da nisu u dezurstvu i druze se vikendima bez nekog pritiska), ali najiskrenije joj savjetujem da svojoj kceri kaze da u petom mjesecu nikako ne propusti rok za gradski vrtic jer ima neke planove za jesen pa nece moci svaki dan cuvati unuce. Imati ce tri godine, nije vise beba, a i malo mira i odmaka od situacije ce svima dobro doci...
Koliko ja pratim, bakino (da ne kažem babino) unuče već ide u vrtić (jaslice).
Ne znam, mozda sam nesto krivo zapamtila, ostalo mi je u sjecanju da joj unuk vise ne ide u jaslice jer tamo vise nije njegova omiljena teta (?!) a mama kao radi od doma neke dane ali na kraju nije nego sve opet pada na baku i jos mi se cini da se na nekoj drugoj temi zalila da joj kci uopce nije ni predala papire za gradski prosle godine jer je kao sve tako super u tom privatnom u koji sad uopce ne ide. Pa s obzirom na ovako poslozene stvari ja bi se na njenom mjestu pokusala osigurati da dijete bude upisano u neki vrtic i to po mogucnosti u kvartu gdje roditelji zive pa ga oni mogu i ostavljati ujutro a ona ga moze eventualno podici, pricuvati kad je bolestan, povesti na "izlet" po gradu kad ona pozeli itd. Ovako je stalno u nekoj sah-mat poziciji, dijete ne ide u vrtic, roditelji rade, netko ga treba cuvati, nema se novaca za cuvalicu - a i cemu, kad je tu baka, besplatna, na raspolaganju svaki dan, i jos mozes kritizirati njeno cuvanje koliko hoces...
Malo sam to grubo opisala, ali cini mi se da kad se stvari ogole do kraja svede se na to. Mojima su isto odlazile "najdraze" tete iz jaslica pa su nastavili ici oni u jaslice, a mi roditelji i njihove bake na posao i ne mislim da je djeci zbog toga ista falilo.
Ajde, valjda je tako, ne pratim baš toliko pozorno, sjećam se da je unuk bio upisan u jaslice.
Evo da malo podignem ovaj kutak.
Bedasto mi je da opet hvalim ovaj forum, jer se nakon skoro dvije godine osjećam kao dio Rodine ekipe s Foruma. Sada ponekad vidim i neke nepravedne poteze "uredništva" (ne prema meni nego u cjelini gledajući), ali moje nastajanje bake bilo bi mi nezamislivo i puno bolnije bez vaših brižnih i osviještenih postova. I kritika.
Rođenjem unuka i financijska ovisnost moje već skoro duplo punoljetne djece, naravno utječe na moj život, kao i planove. Ali što reći i tko mi je kriv, to je i moj izbor da im služim i budem na usluzi koliko god mogu. Kažem frendicama (40 godina mature, 60 godina života...) da ponekad poželim da nas (supruga i mene) djeca već konačno otpišu kao nesposobne i nekorisne. Kažu one iskusnije, to nije do njih nego do vas. Dakle, kriv je moj muž koji kaže to je moje (djeca) i dok mogu meni je najlakše da im pomažem, radi vlastitog mira.
Baka, i velika djeca koriste priliku: manji cvile dok im se ne da to što žele, a veliki su tu puno suptilniji pa žive uz blagodati koje im pružate. Naravno da se toga dobrovoljno neće odreći. Možda bi se moglo malo pripomoći ;-). Razumijem i supruga, ali imam osjećaj da dosta toga padne baš na vaša leđa pa ste u malo gorem položaju od njega. Šezdesete su za umirovljenike prekrasne godine jer još ne napadaju staračke bolesti, a obaveza više ne bi trebalo biti. Iskoristite ih za sebe: zaslužili ste oboje. Djeca će se snaći, a vi vjerujte da ste ih odgojili kao zdrave ljude koji su sposobni za samostalni život. Uostalom, snalazeći se, odgajat će primjerom i vašu unučad da jednog dana za to budu sposobni. Kad čitam vaše postove još mi postaje važnije to što roditelje nismo opteretili dodatnim poslovima oko vlastite obitelji i djece i nekako imam osjećaj da smo im i mm i ja time vratili ono što su nam pružili u djetinjstvu i mladosti.
Već preko dvije godine klikam po ovom forumu, kao baka. Jasno mi je da mi nema pomoći. Čitam tu vaša izvješća i savjete i mislim si od kuda vam toliko entuzijazma da svaku sitmicu analizirate i secirate. Da ne kažem da veliki dio tih "sitnica" oko djece, odgoja i obitelji ja uopće nisam percepirala. Da, bila su druga vremena, kao što su mojoj majci bila druga vremena. Ipak ispod i poslije svega dijete, majka i baka (otac i djed) osjećaju tu povezanost i naklonost jedni prema drugima ili ne.
PAŽNJA! Povodom Dana antifašističke borbe, kružok Kutka za bake (tzv. babinjak) dodjeljuje nagradu najpravednija i najiskrenija forumašica u prvom polugodištu 2014. godine. To je nick: cvijeta73. Ako prihvaća nagradu, a forumsko osoblje nema ništa protiv ovakovih samoincijativnih incijativa, cvijeta73 dobiva knjižicu talijanskih makrobiotičkih recepata All'italiana i ogrlicu sa srcem od lavande (koji bake rade da smiruju živce i imaju izgovor).
:klap: Bako, ja ću stručno dodati i prigodnu muzičku podlogu http://www.youtube.com/watch?v=6J7ri91oVcM .
Živjela Cvijeta!
nasa cvijeta je zakon! :heart:
ajme, niste normalne :mrgreen: :love:
a vid ove bake sa svojim oscarima :mrgreen:
hvala bako u svakom slučaju, ajd, jučer sam bila jadna, sad me ovaj kutak iznenadio i oraspoložio :mrgreen:
čokolada, odličan izbor :naklon:
Drago mi je da imate razumijevanje za ovakove "bakine ispade". @cvijeta73 pošalji podatke na pp za pošiljku. :bye:
bravo baka/e i čestitam cvijeto - baš si zaslužila
Super baka, baš slatko :-)
Cvijeti čestitke!
ma nema vremena, forumira :-D
evo bila :mrgreen:
baš sam se razveselila, jaako lijep poklon. a naročito čestitka :heart:
eto, trudite se u drugom polugodištu pa ćete i vi dobiti :mrgreen:
i još jednom, hvala! :love: