Printable View
Interesantno, i mene je smirivala lagana vožnja u autu. pogotovo u sitnim satima kad ne bi bilo gužve po cestama pa bi mm stavio neku dobru muziku i kružio gradom.
a imala sam i drugi način smirivanja koji znaju samo moji najbliži, a sad i vi jer me bilo sram drugima pričati da me ne smjeste odma u ludnicu :mrgreen:
stavila bi prati rublje i onda bi sjela na pod ispred veš mašine i gledala kako se bubanj vrti malo vamo, malo tamo. eto, nek me netko nadmaši :roll:
potpuno ti vjerujem :) a zamisli da si se dokopala negdje prozirne mašine za suđe, da vidiš unutra kako pere, to tek okupira čovjeka! :mrgreen:Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
zanimljivo mi je ovo što kažete za vožnju, ja sam se u obje trudnoće užasno bojala vožnje, stalno mi se činilo da idemo prebrzo i da ćemo se sudarit, držala sam se uvijek za neke ručke, a često i oči zatvarala
Odličan naslov za jednu knjigu korisnog sadržaja.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Znam da te ne tješi, ali neki doktori svoje suosjećanje s pacijentom izražavaju na čudne načine. Nekada ta šok-terapija pomaže.
Kao neurotičar (i više od toga), godinama idem na psihoterapiju. Jednom sam došla prilično uznemirena, dr. me pogledao, stavio noge na stol i rekao: "Kaj je opet kod vas?". Ta hinjeni nehaj mi je pomogao.
Važno je kako se nakon susreta s liječnikom osjećaš bolje ili gore.
A propos voznje, vozila bih se dan i noc, posebno kroz sumu i prirodu. A moram i ja priznati sto me jos smiruje - kad me muz ceska. Mislim onako kad me grepka po rukama ili nogama ili kad mi dira kosu. Samo on brzo odustane a ja bih mogla isto danima.
Baka, meni je to isto znalo pomoc. Jednom sam pilila dr oko necega, rekla je-to smo raspravili, necemo vise o tome. I ja zacepila. Znala sam da je i njoj dosta i da je icito da nemam taj problem.
Ali Blajic mi je i dalje sirovina.
Ajme, ja bi se prodala za češkanje. To me smiruje bolje od ikakvih normabela. I volim kad me se gladi po kosi, ko nekakva životinjica sam :mrgreen: ali sad me svi izbjegavaju :-( nekad mm započne, ali brzo zaspe i onda sam luda. no ne mogu reći, u trudnoćama me se načeškao za 5 života. a kad su klinci bili mali onda sam ih podmićivala i plaćala za turu češkanja ili masaže :nemajka:
I ja to radim ali samo kad imam novu mašinu. Provjeravam kako pere. :mrgreen:Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
Ovo za vožnju me ne drži, dapače uzrujava kad znam kuda idem i za koliko brzo ću se vratiti kući.
A češkanje..... srećom, mm toliko voli prčkat po kosi da mi je u jednom periodu našeg suživota prorijedio kosu na tjemenu - imao je zabranu prilaska. Svaku večer bar sat vremena nakon što Mali ode u krpe, ja zalegnem na jastuk u dnevnom on sjedne pored mene i frče mi kosu. ( samo se hvalim :mrgreen:) To strašno smiruje i to mi je neka vrsta pripreme za spavanje. Tuširanje, pranje zuba, frkanje, tableta spiramicina, spavanje. Ni ne sjetim se ujutro kako sam došla do kreveta.
Da barem moj muz ima toliko strpljenja za ceskanje.
Mislila sam napisati kakav mi je dan, ali nema smisla..
Samo moram nac zrtvu za voznju ili kino.
Odradjen jos jedan ctg. Jesu vama sestre tresle trbuh prije ctg-a?
Ova danas me istreskala...
Jesu.
Ja sam se uvijek sat i pol vozila na ctg. Malac je u voznji ludovao, a kad bi me prikljucili bi spavao.
Budile su ga i sa nekom zujalicom koju bi mi prislonile na trbuh.
Nije bas pomagalo :mrgreen:
ja sam od nekoga dobila savet za napad panike, kako skrenuti pažnju (čim panika počne da raste)
gde god da se zatekneš, sve što vidiš treba u sebi (ili naglas) da opišeš sa što više reči
tako sam ja jedne noći šaputala: ovo je N. krevet, kupili smo ga pre tri godine kad smo došli iz Grčke, hteli smo tamo u Ikei da ga kupimo ali nismo našli odgovarajući, ali zato smo našli supu od sočiva, najbolju na svetu, N pojela dva tanjira, te godine je baš lepo jela na moru, puno je plivala....
dok sam se prisetila izgleda apartmana, kuće gde smo bili smešteni, panika me prošla :)
Znam za tu tehniku, to mi je psih rekla. Moj problem su misli tj.strahovi koji poticu paniku.Samoi me u jednom trenu obuzmu najgori strahovi i pocinje ringispil. Redaju se katastrofe, a strah drma. I to traje par sati sa svim popratnim pojavama-tahikardija, nedostatak zraka, znojenje,..
Misli su problem.
znam lavko, svima nama sa panikama misli su problem
zato ti silni načini za skretanje misli, zaokupljane pažnje
plus naravno dobar psihijatar
i svakodnevni rad i borba sa samim sobom
Molim smirivanje. Isla sam danas na uzv ali ne kod svoje dr vec u Petrovu. I po uzv beba u tjedan dana nije dobila ni grama! Ista tezina, iste mjere. Dr koja je radila uzv je vidjela kako sam izbezumljena i rekla da ne brinem jer su protoci i posteljica dobri i da je svaki urefjaj drukciji, postoje odstupanja.
Zovem ja popodne svoju prof i ona se ne uzbudjuje, kaze eto zasto ne valja raditi uzv svaki tjedan, iduci tjedan se vidimo u njenoj ordinaciki i bit ce ok. I nista, ni da lezim na lijevom boku ni da jedem slatko...ctg i dalje i nemamo vise kaj.
Kako da ja sad ne brinem? Htjela sam ici po jos jedno midljenje al ne znam.
Ko ve sad zivit sa mnom fo iduceg uzv!
Kako netko da te smiri kada ti dva ( tocna , iskrena i profesionalna ) strucna misljenja nisu dovoljna?!
Znas da je sve to samo u tvojoj glavi, kako da ti netko pomogne?
Lavko ja te ne mogu smiriti jer ne znam s cim se boris, tj ne znam kako je to ali svaki uzv je drugačiji. Čak da ideš kod istog doktora na isti uzv isti dan postoji mogućnost odstupanja. A kamoli ovako.
Nemoj si to raditi, nemoj ici svaki tjedan na uzv, to nema smisla i ne pomaze ti nego bas suprotno.
Sad pogledaj datum kad si otvorila temu- prošlo je točno mjesec dana, vidiš, vrijeme prolazi i uskoro ćeš grliti svoju bebu. Pokušaj joj sad ovih zadnjih dana u tvom trbuhu pružiti mir a ne loše misli. Jer beba sve osjeća.
Kad sam lezala u bolnici i čuvala trudnoću, svaki put kad bi bila uznemirena, prestrašena ili kad bi plakala ona je bila mirna ko bubica, tek kad bi se skockala i ona bi počela udarati.
Znam sto znaci cekati trudnoću godinama, čuvati ju, biti u opasnosti od prijevremenog poroda, ležati 2 mjeseca u bolnici i strepiti svaki dan. I zato pokušaj, daj sve od sebe, i vise od toga da beba osjeti tvoj mir i sreću sto ti dolazi.
Sirius ti je dobro rekla - nema razloga za brigu, opet je sve u tvojoj glavi, a i za to vec sama znas sto i kako pomaze.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Meni je doktor rekao da upravo iz tog razloga ne voli provjeravati mjere na UZV cesce od dva tjedna (pri samom kraju) jer ako mu se minimalno zatrese ruka pri obiljezavanju parametara, netko ce zavrsiti s panicnim napadom jer ce se, recimo, beba cak i smanjiti.
Sve je u redu s bebom, i sve je u redu s trudnocom. A za ostalo, tu su kolaci, voznja, kino i ceskanje. Jos malo, pa gotovo.
Mjere na Uzv :-/ ja koga god znam nisu bile točne. I upravo ovo..drugi aparat je pokazivao druge mjere. Sve je to dobro
Uh..shvacam sto hocete reci, hvala na smirivanju..zacudo nisam dobila jos napadaj panike.
Ne mogu se ne brinuti, jednostavno ne mogu, nekako me uvijek tjesilo sto je beba napredna za svoje tjedne, a sad nema pomaka. Bez obzira na uredjaj, ne bi li trebao biti neki pomak? Em je mirna, em to, em sam na inekcijama pa mislim da nije neki tromb...previse je toga u mojoj glavi trenutno.
Ja sam krenula na uzv svaki tjedan bas da me umiri, da vidim kako beba napreduje. Sad sam napravila potpuno suprotno.
U cijeloj ovoj drami meni fali malo razuma, malo vjere da ce biti dobro. Zatrovala sam se s nekim ruznim pricama i stalno su mi u podsvijesti. Tesko je sad biti smiren kad sam vec debelo zagazila u anksioznost i paniku, ta lavina se kotrlja iako mi je jasno da nije dobro ni za mene ni za dijete. Mozda bi stvarno bilo najbolje biti u bolnici, mene bi to smirilo ali sad mi nema dr i ne mogu nista.
Ne znam...
Meni su u petrovoj uzv svaki put radili drugi dr na drugom aparatu, jednom je tako bilo da jedna beba ne raste pa su mi objasnili da je to zbog razlicitih aparata, al i di se taj tren stavi kursor, na slijedecem uzv bilo sve ok
Ma sad bi najradije da nisam ni isla,bas sam ljuta.
Iako u toj Petrovoj se nitko bas ne uzbudjuje. Il to moj anksiozni mozak tako interpretira.
Nemaju razloga za uzbudjenje kad vide urednu trudnocu
Mislis da je to?
Moje teorije zavjere su puno mastovitije :)
Joj moram se malo nasalit u svemu ovome.
Moj se decko rodio 500g lakši od predviđene težine na UZV. Valjda je bio na dijeti :mrgreen: Evo ga živ i zdrav..i dalje šlang. Na mater ;-)
Mašta radi svašta.
Lavko, ma pusti zavjere... One i mene ponekad drmaju, znam o čemu pricas... Sve su to igre uma. Slušaj srce. Biti će sve ok.
Ali, drago mi je da si stigla do ljutnje. To je znak da se razum ipak buni. :-)
Hug
Moja najgora teorija je - nesto strasno se desava, oni to vide, al nece me zadrzat u bolnici jer: ih bas briga/hoce mito/nisu strucni pa ne kuze opasnost/nezadovoljni su placom pa sto ih jos ja gnjavim...
Inace nemam paranoidne simptome, osim u trudnoci.
Najgora teorija ti je totalno iracionalna.
Lijecnici, koliko god lose placeni bili i dezurstava radili, prisezu Hipokratovu zakletvu i glavni motiv i zvijezda vodilja njihove profesije je pomagati u ocuvanju ljudskog zdravlja i zivota.
Ne previdaju nista jer si promijenila preko nekoliko lijecnika i svi su ti rekli da je sve u savrsenom redu.
Ctg su uredni, beba raste i napreduje, na uzv se mice, a tvoj subjektivni dojam i proizvod tvog psihickog stanja je da je beba premirna i da nesto ne stima.
Jos malo pa si u terminu, mirovanje ti vise nije prioritet, izadi vani, u setnju, park, zoo, odi sama u kino, druzi se sa ljudima...
Pripremi se za bebin dolazak, nabavi preostalu potrebnu opremu (neku nosiljku obavezno, spasit ce vas obje), neku dobru knjigu koja ce te osnaziti kao majku, a moze se citati s pol mozga i bebom na tebi (meni je to bila Najsretnija beba u kvartu), pilates loptu... preusmjeravaj paznju na ono sto te ceka za svega par tjedana :-)
Bit ce cupavo i prekrasno istovremeno!
Btw. po meni, savjestan lijecnik ne bi ni trebao mjeriti bebu u zadnjim tjednima trudnoce zbog velike vjerojatnosti pogreske. Provjeravati protoke posteljice i u bebinu mozgu, baciti oko na mjere radi sebe i ctg.
Ja uzv nisam imala od 33 tt pa do poroda, u 41.tt. U 33 tt beba procijenjena na oko 2600 grama, rodila se s 3190. Koliko god mi bilo koma što mi nisu radili uzv, možda i bolje, nisam se živcirala
lavko, ne znam kako te utješiti, pomoći ti. Žao mi je što se mučiš.
Evo za primjer, moje dijete je na UZV na dan poroda (znači 5 sati prije nego što je rođen) procijenjen za skoro 1 kg teži nego što se rodio.
UZV rađen u bolnici.
Cijelu trudnoću sam hodala privatno na UZV i cijelo vrijeme je kilaža pogrešna.
Znači na UZV s negdje 36 tjedana dijete je bilo teže nego kad je rođen s 40+6. (Nije imao zastoj u razvoju ili nešto slično).
Tako da se nemoj nemoj iznenaditi, ako dijete po UZV treba imati npr. 3500 g, a rodi se sa 3000 ili 4000 g.
Ja sam se recimo užasno šokirala i mogu ti reći da je taj početni šok oko rođenja bebe skoro za 1 kg manje od predviđenog obilježio velik dio mojeg odnosa prema svemu. (Na loš način.)
UZV nije potpuno točna naprava. Greške su vrlo moguće i to ti je tako.
Isto tako, ono što je meni najteže prihvatiti je da se na žalost i crni scenariji događaju u životu i da uglavnom na njih ne možemo utjecati, ali isto tako treba imati na umu da su lijepi scenariji, da bubnem bezveze, u 95% slučajeva.
Činiš sve što je u tvojoj moči, da sve bude ok. Osigurala si sve moguće i nemoguće kontrole i to je to.
Pokušaj prihvatiti da si napravila sve i sad jednostavno moraš ostati još mrvicu pribrana i dočekati rezultat.
Daj si priznanje da si daleko dogurala, uspjela, preživjela,... još je samo mali korak pred tobom do poroda.
I kao što su i cure rekla, onda tek avantura počinje.
Mada ja te razumijem, ja ne volim trudnoću iz razloga što imam dojam da sve ovisi o meni. Ta životna ovisnost djeteta u trbuhu mene osobno jako plaši, a kad se dijete rodi nije više ovisno samo o majci, tu je i otac i rodbina,... Nekako se taj "teret" odgovornosti podijeli.
Meni je prvi pojam koji vežem za trudnoću - "izvan kontrole". I vjerujem da te taj dio plaši, ali isto tako žene su trudne, bebe se rađaju, to je prirodan proces, koji se jednostavno odvija.
Napravljen je i predviđen tako da se odvija "mimo tebe". Pokušaj prirodi dati šansu i "prepustiti se".
Sretno, na cilju si, svaka čast!:heart::heart::heart:
Vise nego ista. Vise od copora bijesnih vukova, vlaka koji ide prema meni, padanja s cetvrtog kata..vis eod icega.Citiraj:
. Meni je prvi pojam koji vežem za trudnoću - "izvan kontrole". I vjerujem da te taj dio plaši
Lavko, ako će te imalo utješiti...na zadnjem UZV-u, s 36. tt, moja soc. gin. mjerila je bebu koja je do tada uvijek bila na mjeru, veličina je odgovarala tjednima trudnoće. Sad odjednom, 2 tjedna kasnimo, beba je manja! I vidjela sam, kad joj je UZV 'izračunao' tjedne, onda je, kao, išla ponovno mjeriti, tj. malo je pomaknula kursor na glavici, nozi i trbuščiću pa je beba ispala veća, tj. kasnila je samo tjedan dana. Vidiš, mogu se i fingirati rezultati :lol: . Dakle, puno ovisi o tome i kako mjere, ako je u brzini, ne postave kursor baš dobro i odu grami bez problema. Rodila sam 2 tjedna kasnije, s punih 38 tt, beba je bila 3200 g teška, znači, čisti prosjek i nije nigdje i s ničim kasnila. Sretno!!!
E pa to me tjesi. Zapravo cu tek na istom aparatu vidjeti napredak kad se moja dr vrati.
Kako ja zakompliciram sebi zivot..imam jednu frendicu, susta suprotnost od mene. Ne znam kako njen mozak funkcionira..ona ima visoki tlak. I u trudnoci se stvar pogorsala. Dosla je na preko 10 tableta dnevno. Zavrsila je hitno u bolnici i za par dana hitan carski u 32.tjednu. I pitam ja nju jel se kontrolirala, jel pratila nalaze..kaze ona: a kaj bi pratila, kaj imam od toga. E sad ja i na svim terapijama ovog svijeta ne bi bila takva al ponekad joj zavidim na tom stavu. Iako mislim da je imala malo srece u svemu.
lavko, koliko si sad? Čini mi se da si već super dogurala :)
Evo 35 + 3. I daj Boze da sve bude u redu, cekam jos dva i pol tjedna i kampiram u radjaoni. Naravno, kako bi moja baka rekla - ako Bog da zdravlje.
A moja bi rekla 'dat će'!
;-)
Ja sam se u svemu stvarno nekako okrenula pocela okretati vjeri. Bude mi lakse. Molim neke svoje molitve i one koje znam. Doslo mi je iako nisam bila takav tip.
I to je ok.
Kako si danas?
Pa već si ti u super tjednima, još malo...iako vjerujem da se tebi čini puno
Danas sam progurala pola dana ok, ctg je bio dobar, cak visoki otkucaji, oko 160,sto inace nije tako..ja po nekoj seljackoj logici mislim ak su niski, beba nema snage, ak su visi, aktivna je, a mozda to uopce nije normalno.
Sad osjecam da naviru uobicajeni strahovi, beba se neko vrijeme nije javila i lavina krece.
Svaki dan manje mi je nagrada u ovom stanju.
Draga,znam da nije lako ali pokusaj se malo smiriti ili uzmi i moli neku molitvu,bilo sto dok te nne popusti strah. Izdrzi jos malo...