Na istoj vrsti testa, blijeda crta za 2-3 dana (kad se ponovi test) mora biti tamnija.
Printable View
Na istoj vrsti testa, blijeda crta za 2-3 dana (kad se ponovi test) mora biti tamnija.
Evo da vam se javim drage moje, ja sam u 7. tt, uživam u cjelodnevnim mučninama i umoru :-). Nakon 6 godina od zadnje trudnoće zaboravila sam kolika je muka to prvo tromjesečje :-/.
Test nisam ponavljala, znam da je to to, planiram negdje u 8. tjednu na prvi pregled.
Šta da vam kažem? I sretna sam i zabrinuta i pitam se kako će sve to ispasti, ali evo, nadam se da će biti dobro.
Uglavnom priča je bila da mi je ginekologija rekla da sa svojim nalazom hormona nemam šanse ostati u drugom stanju i ako mislim da se odmah naručujem na potpomognutu.
Na kraju ispalo da je sljedeći dan od prve upalila potpomognuta, ali ne negdje u poliklinici nego kod MM-a :mrgreen:.
Rekao je da pozdravim doktoricu i objasnim joj da sam eto bila kod njega na uspješnoj potpomognutoj ;-).
Hvala vam svima na podršci koju ste mi davale ovdje :ghug:!
Čestitam i sretno!
Sretno
Cestiram!
Čestitam!!
:)
Čestitam.
Super! Drži se.
Evo mene u 15. TT, još nisam rekla nikome, samo mm-u naravno i još jednoj dragoj osobi. Na poslu znaju jer mi je dr. otvorio bolovanje. Strašno mi je to što je mene u biti sram i strah reći za ovu trudnoću, bojim se valjda podsvjesno da ću naići na osudu i nerazumijevanje..
Daj zeno, punoljetna si nekoliko puta i cekas zeljeno dijete sa vlastitim muzem. Zaista ne razumijem cega bi se trebala sramiti ?!
XQuote:
Originally Posted by sirius
Glavu gore, budi ponosna i sretna, ovo ti je vjerojatno zadnja trudnoća i trebala bi u njoj uživat, a ne se sramit.
Nisi jedina po tim pitanjima,meni je isto trebalo svaki put dosta vremena da kažem
Sretno
Baš mi dođe teško kad pročitam u istoj rečenici pojmove "trudnoća" i "sram". Trudnoće se nitko i nikad ne bi trebao sramiti.
Znam, svjesna sam toga, ali eto nikako pobijedit taj osjećaj
Strah me osude okoline, čak i bliže obitelji. Već prije kad sam znala samo u nekom razgovoru spomenuti da bi ja treće, bilo je komentara "šta će ti to", "joj nemoj" i slično. Jer eto ja nisam u nekom cvijetu mladosti, muž još manje, a i oko vijesti o trećoj trudnoći nema baš nekog općeg veselja jer odskače od standarda od dvoje, treće ne planiraš - jedino ako ti se dogodi, takve sam komentare znala čuti. Imam dojam da bi treće dijete trebalo biti samo za povlaštene. Bezveze.Ljuta sam na sebe što me takvi stav uopće dotiču, nadam se da će me proći taj glupi strah i sram.
:ghug:. Čini kako ti paše (ono što će te najmanje uznemirit) i sretno s trudnoćom! Ako je manje mjesto skužit će ti tvoji ako ovi s posla znaju, pa bih možda rekla preventivno. Ja sam svoju IVF trudnoću krila od staraca do 5. mjeseca trudnoće - žive u drugom gradu pa sam mogla. Nije me bilo sram itd., nego mi se nije dalo nosit s njihovim strahovima (ono... nakon 10 godina pokušavanja, operacija, ovoga-onoga) - i bila sam u pravu - pokojna majka se bila prenerazila i rekla da ju je strah (svega je nju bilo strah :heart:), a otac se prenerazio, zamijemio... ali je ipak čestitao nakon 10-15 min kad ga je prošao šok. A samu betu nisam ni sestri javila - neko joj je čestitao ko je na forumu pročitao, a ona WTF - malo se ipak bila naljutila... A meni se nije dalo uznemiravat RL s time - jer su veliki ulozi bili - pa da se ono svi vesele, pa da poslije svi tuguju ako ne bude OK, pa sto pitanja i sućuti itd.... Moja odluka RL incognito se za mene pokazala odlična.Quote:
Originally Posted by V&NMama
V&N mama, posve te razumijem. Isto mi je bilo. Najviše sam se bojala straha moje mame. No, moja je želja bila jača, tako da su se svi ostali morali pomiriti sa time.
Probaj očvrsnuti na reakcije okoline, svatko neka misli što hoće.
V&N mama, pre svega čestitam, i drago mi je kad vidim da ti se želja ostvarila!
Razumem da te rastužuju komentari okoline, i potpuno mi je razumljiv strah, ali zašto osećaš sram?
Nisi ti nikome ništa uskratila ispunjenjem vaše zajedničke želje, niti ikome od okoline išta duguješ zbog toga.
Ali nekako, nakon svih godina želje i nadanja, duguješ svom trećem detetu (a i sebi) da ga ne dočekuješ osećajući sram.
Meni je vlastita majka to iskomentirala.:(Quote:
Originally Posted by V&NMama
Ali koga briga, ja imam i četvrto.:)
Ovo za trece sam i ja cula, ali nisam dozivjela. Dapace, u okolini u kojoj se krecem trece dijete je prilicno uobicajeno. Cini mi se da se "idealan" broj djece pomaknuo sa 2 na 3.Quote:
Originally Posted by V&NMama
Meni se treće nije dogodilo,i nisam bila u cvijetu mladosti.
Mama stalno po bolnicama,rekla sam joj par dana pred jednu krizu,ali u stilu da se oporavi do Petrovog jer nema dosta mjesta za obje u bolnici, jer smo bile skup u bolnici kad sam rodila drugo.skužila o čem je riječ iako je stvarno
loše funkcionirala ,i na kraju umrla mjesec dana pred Petrovo. Čak je sanjala neko ime koje bi trebalo imati dete.
Super je reagirao šef,ali možda i zbog tog jer je čekao četvrto.
Možda bi ti pomoglo da ne očekuješ da svatko u okolini dočeka svaku trudnoću s "jeeej" (ko što će populacija na Rodi to vjerojatno bezrezervno napraviti, ali ona nije reprezentativna). Boli kad su to tvoji bliži, ali sigurna sam da će se preobratiti kad se dijete rodi, jer njihovo "nemoj" je "nemoj" iz straha. Dotad - nemoj se sramiti, veseli se potiho ili na glas, kako ti paše :).
Moji su za prvo dijete bili presretni, za drugo sretni za treće hm, da ublažim, da mi to nije trebalo.Quote:
Originally Posted by ina33
I ja sam s trećim dugo čekala da im kažem (i sveki je znala mjesec dana prije mojih).
Šteta.
Ali mi je to treće donijelo radosti ko ovih dvoje zajedno.
Tako da se nemoj opterećivati s onim što drugi misle, i uživaj u trudnoći.
Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk
Je l to ja iščitavam neki obrazac - strah od reakcije vlastite majke?:mrgreen:
Sretno i pozitivno!
I meni se čini da je imati troje postalo već prihvatljivije.
Ja sam ostala trudna s drugim sa 40 (s tim da su meni svi bliznji imali pozitivne reakcije). Sad mi je neugodno rec ali i meni se isto u pozadini vrtio taj film da si svi manje poznati prijekorno misle “vidi je, mogla je, s 50”...i nisam tako ponosno pokazivala trbuh kao prvi put :( Tako da, potpuno te razumijem. Proci ce te. Mene je proslo negdje na pola trudnoce. :love2:
Kad sam ja ostala trudna s (planiranim) trećim, ja u 39. toj, MM 45.toj... i svašta još svega problematičnoga u životu... vlastiti otac mi je rekao “vi niste normalni, da se vi ne znate štititi”. Na što mu je mama rekla da smo planirali, a on će “onda ste još gluplji”.
Mislim, ima on svakakvih problema sam sa sobom, pa mu ja to ne uzimam za zlo, al eto, nije bilo fino za čuti.
Prst u uho i što te briga, to je samo vaša stvar, svatko će uvijek svašta komentirati, što se koga tiče. Ne živiš za druge, živiš za sebe.
Valjda je problem u tome da vas je vise sram sa 40 + objaviti svijetu da se ( jos uvijek )seksate, pa se posljedice I vide. :mrgreen:
Da, imam 40+ i jos uvijek se seksam.
Da, i to sa vlastitim muzem/partnerom/deckom...
Ama tolerirali bi mi da se jos koji put poseksam, ali tako stara rađat, ccc...
Cuj, moja draga rastavljena prijateljica treba svaki dan roditi trece dijete u svojoj 45 godini. Otac djeteta je njezin novi mladi decko koji zivi na svojoj adresi. Ako ona nema problem sa objavom trudnoce i ekipa sa ove teme treba razmisliti o tome.
XQuote:
Originally Posted by martinaP
Točno tako je i oko mene.
Ja još nemam 40, dakle smijem još legitimno uživati u bračnim dužnostima :). Teorija moje mame je da "s tim" treba prestati onda kad ti djeca počnu "s tim" :).Quote:
Originally Posted by sirius
:DQuote:
Originally Posted by Argente
Ahahaha... a sta kad rodis sa 18, onda s 35 prestanes "s tim"? Nadam se da nije mislila ozbiljno.Quote:
Originally Posted by V&NMama
OMG moja prababa je tu teoriju platila životom, doslovno.Quote:
Originally Posted by V&NMama
Ostala je trudna u svojoj 42., sramila se deteta jer joj je najstarija ćerka već bila udata, pokušala nelegalni abortus, umrla sutradan :( (bilo je to neposredno posle 2. sv. rata...)
Ne znam da li je to bio stvarno duh vremena ili je moja prababa bila vrlo rešena da ne želi dete, ali mene uvek obuzme zahvalnost što su takve teorije sada samo sprdnja.
ovo sam i ja posmislila. ajmeeeeeeeeeeQuote:
Originally Posted by martinaP
V&NMama cestitam. a sta ce neko reci stvarno vas se ne bi trebalo ticati. gledaj na to kao da si zid u sobi obojala u zlatno, nekom vauuuuuuuuuuu nekom bljaaaaaaaaaaaaak.
bitno je ono sto vi osjecate i ako si ti sretna podijeli srecu s drugim. uvijek ce se neko veseliti s vama i za vas, a bit ce i onih koji ce jesti kisele krastavce da bi opravdali kiselu facu.
Pa evo, mi se veselimo, a ni ne znamo te.
Mozes msliti kako ce se tek veseliti oni koji vas znaju i vole!
Sretno!
:ghug:
Moja baka je u ratu isto s 42 rodila moju mamu,i u dve tri godine kasnije moja mama je ostala jedinica jer su joj braća u ratu i poslije njega umrli,nestali.ujak je baš bio zaručen kad se mama rodila
A kaj se tiče pa braceki su ti tek najstariji devet stignem ti još koje kasnije
Sretno i dalje
Hvala vam svima na ohrabrenju! Budem ja to ve
Evo podijelila ja svoju malu slatku tajnu s ostatkom obitelji i prošlo je dobro, vesele se. Nisu skakali do plafona, ali drago im je. Izgleda da je problem bio u mojoj glavi potpuno bespotrebno.