Ma logopedica i vrtićka psihologinja su mi rekle da je nadaren. Ali svaki taj plus nosi i neke minuse.
Jako sam osjetljiva oko njega i previše brinem
Printable View
Ma logopedica i vrtićka psihologinja su mi rekle da je nadaren. Ali svaki taj plus nosi i neke minuse.
Jako sam osjetljiva oko njega i previše brinem
Baš zato će ti mozda jako dobro doći papiri od psihologa, da se u školi izboriš za prava svog djeteta.
Podižem.
Jel se netko nedavno pokušao naručiti na prvi pregled (dijagnostiku) u SUVAG?
Pokušavam već neko vrijeme, poslala par mailova na adresu za naručivanje - muk, nitko ne odgovara; zovem gotovo svakodnevno - nula bodova.
Može li pedijatrica naručiti kod logopeda u Suvag? Ili se mora roditelj naručiti?
Nama je naša samo pustila uputnicu u sustav, al se mi sami moramo naruciti. Nije uopce navela mogucnost da ona moze naruciti.
Može probati, kao i u svaku drugu ugovornu ustanovu, ali nerijetko nema slobodnih termina.
Bolje je otići "na noge" u njihov ured za naručivanje (ulaz iz Lepušićeve). Ja se ne sjećam da su mi ikada odgovorili na e-mail poslan na njihovu službu za naručivanje, ali kad sam došla tamo osobno, obično se dalo sve dogovoriti i riješiti.
Sretno!
Bili smo u Suvagu ovaj tjedan i sve je bilo okej, osim što dijete nije razumjelo slikovnicu Juha od bundeve, koju mu je tamo dr pročitala prvi put. Neke riječi kao koliba, s tim se i ne susreće baš. Sad, upiknulo me u oko što je i u samom nalazu stavila "dijete nepovezano i nepotpuno prepričava radnju poznate slikovnice". Mislim si, a što da je Antuntun uzela koji smo čitali stoput, bi li rezultat bio bolji i dijete ne bi imalo dijagnozu? Teta u predškoli i njihova logopedinja kažu da nema problema.
To je najstarija? Kako to da ne zna što je koliba? Btw. Juha od bundeve jest prilično široko poznata slikovnica, možda nekim čudom ne i tvom djetetu, ali većini da.... Osim toga, čudi me da nikad nije čula riječ koliba, pa to se spominje u Ivici i Marici, Tri praščića i hrpi drugih bajki. Krenite čitati slikovnice prije spavanja.
Pa mislim da je u većini tih bajka ipak KUĆiCA, a ne koliba
Ali peterlinov predlog nije loš
Uzmite knjigu možda i mala i počne čitati
Juha od bundeve, nikad čula za to. A nije da nisam upoznata s knjigama
Dijete je išlo zbog izgovora r, koje prije pola godine nije mogao izgovoriti, od tad se popravilo, ali još zna onako prebaciti na l. Dobilo je dijagnozu poremećaja u razumijevanju. To je srednji klinac, 6 g.
Slikovnicu Juha od bundeve vrlo često čitaju i na druge načine obrađuju u vrtićima u zadnjoj godini prije upisa u školu. Evo primjera https://vrtic-ententini.zagreb.hr/default.aspx?id=679 ili https://vrtic-maliprinc.zagreb.hr/default.aspx?id=108
Nema veze i nije bitno. Djeca šire vokabular čitanjem. Na isti način uče nepoznate ili manje poznate riječi. Nema drugog načina osim čitanja, a dok ne čitaju sami, treba im čitati. Ne čudi me da danas djeca (a prečesto i odrasli) sve manje čitaju i sve lošije razumiju pisane tekstove, jer ne stječu naviku čitanja u dobi dok se to još može. Mislim, ne čitaju baš puno ni moji sinovi (ni blizu kao moja generacija) ali za školu je jako važno da dijete umije uočavati nepoznate riječi u tekstu (pisanom ili izgovorenom) i tražiti objašnjenje ako to ne zna. Suvag je odličan u prepoznavanju takvih situacija i njihovu preporuku treba uzeti ozbiljno. Osim dijagnoze, napisat će i što s djetetom treba raditi doma, ali nema tu puno filozofije - treba djetetu čitati, pa onda čitati s djetetom. Tako im bude puuuuno lakše u školi. Porast učestalosti smetnji čitanja i razumijevanja dogodio se upravo zbog toga što su djeca izložena drugim (lakšim i jednostavnijim) sredstvima komunikacije, ali nije to za njih uvijek dobro.
Koje su posljedice dijagnoze? Hoće li dobiti lakše termin u SUVAG-u za dalje? Zbog čega je tebi problem dijagnoza, samo zbog toga što piše na papiru, ili imate neke posljedice u svakodnevici?
Ne znam stvarno što bi bilo da je poznata knjiga u pitanju. Ali vjerujem da netko tko radi u SUVAG-u s djecom godinama iste procjene, da neće puno fulati. Dogode se pogreške, ali ako nastavi ići, brzo će se vidjeti da to nije dobra dijagnoza.
Usput, mom su u vrtiću čitali tu slikovnicu, mi nismo doma, nije njegov tip priče. I da mi i dan danas svaku večer čitamo. Ako se ne stigne, onda samo jedna stranica.
Imam bunt raznih slikovnica, čitala sam slikovnice često i posuđivala, ali otkad sam sama s njima najčešće nemam strpljenja jer to nikad nije čitaj, dijete s pažnjom sluša, već se nadvikuju, postavljaju deset pitanja u isto vrijeme i govore svoje. Mobitele i tablete ne gledaju, samo crtiće na Netflixu.
Slažem se s Petrlin da je važno čitati za vokabular. Nije lako s troje djece, ali Petra Zecimira recimo svi mogu slušati zajedno.
Uf. Kod nas je to highlight dana. Moje dijete koje je maloprije još odbijalo obući pidžamu i oprati zube, pretvara se u uho. Doduše, činjenica je da ako mu uzmem pretešku knjigu, ili neku koja ga uopće ne zanima, ne sluša ni on. Moj voli avanture, a ne voli neka razmišljanja - ono Družba Pere Kvržice je DA, a Blizanke ili Paulina P. NE, to su ženskaste knjige.
Je l svi rade nered? Može li biti nedostatak pažnje posljedica nerazumijevanja teksta?
Ovo je super, jer u školi možeš tražiti da mu učiteljica posveti više vremena. Okreni stvari u svoju korist. Govorim iz iskustva, dva takva smo provukli kroz Suvag. Mlađi je tamo bio zbog disleksije, a stariji zbog nagluhosti, a isto je imao na papiru njihovu dijagnozu teškoća razumijevanja teksta. Napisali su mu nešto u stilu da nepoznati sadržaj prepričava površno i da ima kratak raspon pažnje, što je sve bila istina. Ne mogu tvrditi da sam odmah to shvatila, ali s vremenom sam se uvjerila da su bili u pravu. Proveo je kod logopeda nekoliko godina. Da ne duljim, dobio je IP u prvom razredu (ali on ima i hrpu drugih dijagnoza - smetnje vida i teškoće motorike), ali s tim papirima završio je OŠ sa 5.0
Ne, neće dobiti prije termin, tek sljedeće ljeto, zato ako doista ima poremećaj u razumijevanju, imat će i problema u školi, što naravno ne želim.
Suvag ti je odličan i za peglanje takvih stvari. Logopedi i te kako dobro treniraju djecu kako usmjeravati pažnju, kako odvajati bitno od nebitnog, kako učiti i slično. Dijagnoza ti je prosječna, da ne kažem tipična za današnu djecu, a ti si sad u situaciji da izvučeš od toga najviše što možeš. Nek bude na redu čekanja za Suvagovog logopeda (odlični su, barem sam ja imala dobro iskustvo i moji dečki su ih voljeli). L. je išao na logopedsku terapiju do kraja četvrtog razreda, nije mu škodilo. Suvag ima vanjske ambulante, ne moraš uvijek dijete vući u centralu u Ljudevita Posavskog, a vrlo korisnu terapiju plaćaš nula kuna. Iskustvo koje dijete tamo stekne je izuzetno korisno, a s tim papirima možeš mahati u školi kad god bude trebalo izboriti malo više pažnje stručne službe i učitelja. Osim toga, možeš sa logopedom terapeutom i porazgovarati povremeno (štajaznam 1x mjesečno) da vidiš kako ide napredak i da dobiješ upute za rad kod kuće. Ufff, kad se sjetim kako je mene logopedica zašpotala dok je L. bio u ovoj dobi (ja sam naporan roditelj, pretjerivala sam), sad mi je smiješno ali žena je dala odlične savjete koje smo primjenjivali s uspjehom.
Meni je čitanje bilo problematično kad sam najstarijem još čitala slilovnice, a srednji skakao, ometao, okretao stranice. Srednjem i najmlađem mi je sad ok čitat,obojica slušaju (više-manje), al između njih je i manja razlika u godinama nego između prva dva, pa ih zanimaju slične stvari.
Moj mlađi nije baš obožavao čitanje slikovnica, ali je volio audio priče, pa smo mu to puštali, iako ja mislim da su klasične slikovnice ipak bolje. Imala sam samo dvojicu istovremeno, pa ne znam kako je, ali sigurno je teže s troje.
Moj mlađi je prošao slično kad logopedice svojevremeno, samo je imao onda 4,5 godine, isto je prvi put čuo neku totalno opštepoznatu slikovnicu pa nije umeo da je ispriča onako kako se logopedici dopalo. I onda je bilo jaaaako loše što mi detetu nikad ne čitamo slikovnice nego samo enciklopedije pa dete ne ume da prepričava bajke.
I jaaaako loše je bilo što dete ne zna šta je piknik i što nikad nije išao na piknik, to je bila neoprostiva roditeljska greška.
Iako je milion puta išao na izlet i jeo na izletu, bilo je od nas roditelja jako loše što ga nismo naučili reč piknik i što nikad nismo sedeli i jeli na ćebetu na zemlji nego samo po needukatvnim izletničkim klupama i stolovima.
Do dana današnjeg sam ostala uverena da je jedina svrha tog razgovora bila da ta logopedica zadovolji neke svoje lične potrebe za dominacijom, jer nikad nisam dobila odgovor šta je zagonetni značaj piknika. Iduća logopedica se na to moje pitanje samo nasmejala i odmahnula rukom.
Iako stoji činjenica da moj mlađi povremeno promaši poentu koja je drugima očigledna, povremeno iz tekstova izvuče zaključak koji je daleko iznad njegovog uzrasta, tako da i dalje nisam sigurna da je njegov "poremećaj razumevanja" naročito uočljiv, niti je iko u školskom sistemu ikada tako nešto primetio, naprotiv.
Ukratko, takva dijagnoza ne znači da će dete imati nekih bitnih problema u školi, posebno ako se sa njim bude radilo, a logopeda ima jako raznih, i raznih pristupa i detetu i roditelju.
Ono što si korisno naučila iz ovoga, kao i ja svojevremeno, jeste da moraš dete izložiti i sadržaju kome nisi planirala jer je to sadržaj koji obrazovni sistem očekuje.
Moje dete prezire većinu klasičnih bajki, a i sama sam bila slična, ali nakon pouke logopedice čitali smo mu povremeno i bajke jer su one neki neprikosnoveni etalon kognicije u našem obrazovnom sistemu. Šta ćeš, ima i gorih stvari od Mačka u čizmama...
Žuta, ti super što svašta stigneš. Ako ti taj nalaz ničemu ne služi, samo obrati pozornost malo više razumije li dijete.
I mi smo loši s klasičnim bajkama. Isto bi netko mogao zaključiti da smo nenačitani :) Bajke bi mogle biti druga tema, ako već nisu negdje u prošlosti rode.
Bilo je već dosta tema o bajkama, samo ubaci ključnu reč u pretraživač :). Ja se sećam ove (bila mi je baš zanimljiva), a čini mi se da je bila i neka još novija, ali ne mogu da nađem ništa u pretraživaču, moguće da se razvila iz neke sasvim druge teme.
Žuta, ako je dete dobilo dijagnozu a idući termin za tek više od 6 meseci, onda logopedica ne smatra dijagnozu naročito ozbiljnom. Bar meni to tako izgleda.
iz moje prekobarne perspektive, a uz dijete slicne dobi (imat ce sedam pocetkom sljedece godine, ide u prvi razred tj. drugu godinu osnovne), bas mi je cudno sto je to dijagnoza. Moja kcer samostalno cita (pocetkom skolske godine izmjerena razina sredine drugog razreda), ali dovoljno cesto ne zna prepricati procitano na zadovoljavajuc nacin (za prvi razred). Bas smo prije desetak dana imali jesensku konferenciju s uciteljicom i rekla nam je da je trenutni fokus one-on-one instruction upravo citanje s razumijevanjem. Nikakva dijagnoza, samo uputa da ju cesce pitamo sto cita (ili sto slusa, kad mi citamo).
Mislim da moja djeca nikad nisu procitala niti jednu (klasicnu) bajku, niti im je itko citao. Ne bih rekla da nismo nacitani, pogotovo starije dijete.
Pa nije to dijagnoza, to je nalaz koji se referira na status u tom određenom trenutku. Nakon što su mi sinovi skoro 20 godina proveli tamo (na sreću), vjeruj da znam. Tja, možda je u Jamerici drugačije, ne bi se štela mešati...
Natrag na temu: U Suvagu dijete ide na te kontrolne preglede 1x godišnje ili 1x u 6 mjeseci, ovisno kako oni odrede, a ostalo vrijeme (kad dođe na red ili kad oni procijene da treba) ide na redovne terapije. Na nalazu piše preporuka. Osim toga, teškoće učenja i čitanja ne dijagnosticiraju se odmah, nego se nekoliko godina prati stanje, uz preporuke što se s djetetom treba raditi. U Suvagu naravno nikad ne dobiješ samo jedan papir, nego više njih, ovisno o potrebama. To su nalazi logopeda, psihologa, otorinca, neurologa, fizijatra, psihoterapeuta (ne nužno svi, nego prema potrebi). Uključen je cijeli tim. Nalazi se mijenjaju, kako dijete usvaja neke stvari (korekcija izgovora je tipičan promjer).
Ali taj status iz nalaza je totalno fiktivan i neobjektivan: ako taj konkretni dečak nikad u životu nije čuo priču koju priča logopedica, onda je jednostavno netačna beleška da dete nedovoljno povezano prepričava poznatu priču.
I kao takva bi trebalo da je totalno bezvredna i tom i svakom sledećem logopedu, a ne da se uzima kao jedan od parametara za određivanje kognitivnog statusa deteta. Razumem ja da se greške dešavaju, ali ta zabeleška će pratiti dete narednih godinu dana kao zabeleška velikog autoriteta.
Meni to stvarno zvuči pogrešno, bez obzira koliko verujem da je ta ustanova neizmerno stručna i korisna. Ipak ustanovu čine pojedinci, a nisu svi isti.
Moram priznat da je i meni čudno da ne zna riječ koliba jer se spominje baš često u slikovnicama i knjigama za djecu.
Jel sin ima vibraciju potrebnu za R? Ako nema onda okreće na L. Treba razviti automatizam.
To ti ne stoji. Naime u Suvag svi žele ići, pa su prebukirani s terminima i uvijek se čeka mjesecima,čaki po godinu dana, nije stvar dijagnoze nego jednostavno nemaju slobodnih termina.
Iz tog razloga ljudi jako rano krenu sa Suvagom jer znaju da se čeka. Ili ako mogu idu privatno logopedu i plaćaju (većina u Zg ide privatno jer dok dočekaš prvi termin u Suvagu, dijete već kreće u školu i debelo se kasni).
Evo, dala sam si 2 minute truda i pregledala u kojim bajkama i pričama se spominje koliba ili kolibica:
- Snjeguljica
- Ivica i Marica
- Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica (Priče iz davnine)
- Škola i praznici (isto I.B. Mažuranić)
- Zlatokosa i tri medvjeda
- Medvjedić Winnie zvani Pooh
- Maša i medvjed
Pa valjda ste djetetu pročitali barem jednu...
I da, razumijem da se djeca odupiru takvim sadržajima (moji su radije čitali upute od TV-a) ali ima razloga zašto ih se tome uči.
:) kao podrška žutoj, mi smo čitali Tigar traži obitelj (od Winnija), ne sjećam se kolibe, moooožda Ivicu i Maricu, al vjerojatnije je da nismo čitali priču u kojoj roditelji djecu ostave u šumi jer im nemaju što dati za jesti. Maša i medvjed su toliko loše napisane slikovnice koje su nam došle pod ruku, prepričavaju se crtići, čitali ih jesmo, ali prije par godina, bez entuzijazma, ne vjerujem da bi otud pamtio neke riječi.
Moj zna što je koliba, mi dosta čitamo, ali to što si navela nije naša literatura. A čak je moguće da me relativno nedavno pitao što je koliba (ne bih ruku u vatru, ali mi se čini) i to kad smo čitali Dva duga dana od Pavličića (dobra knjiga za male školarce koji vole dječje avanture).