ja malo zabrazdila prošli tjedan, ali ne pretjerano - po koja palačinka, kolačić i tak
od jutros krećem opet :saint:
Printable View
ja malo zabrazdila prošli tjedan, ali ne pretjerano - po koja palačinka, kolačić i tak
od jutros krećem opet :saint:
Ovo "jadne neuke" mi stvarno nije bilo na kraj pameti. Možda ja ipak nisam ovisna, odmah mi je lakše.Citiraj:
litala prvotno napisa
bok, ja sam ovisna o slatkom!
kao nije ništa osim... dvije krafne za doručak, musse od čokolade svaki dan, sve što se nađe u kući dok god ima, malo nutelle na žličicu ako nema ništa drugo...i tako dok ne počistim nutellu!
od sutra krečem...bez slatkog!
danas ne..ponedjeljak je loš dan za početak...a i imam još jedan musse u frižideru, šteta da propadne!
od sutra za ozbiljno!
danas sam na psihičkim pripremama!
E da... stvarno! Neko je priupitao za kompote i to... ZNAM da imaju šećera i ZNAM da imaju oni bez šećera, ali sam na odvikavanju od Coca-cole. zamjena mi je kamilica sa šećerom...i hajde, bolje i to nego Coca-Cola.
A ti kompotići?
upravo dokrajčila nutellu.
opet sam se vratila...
ni danas nisam uspjela!
sa obećam da ću sutra ili da pričekam drugi tjedan???
Bit će da vas je sredio puni mjesec :roll:
I ja sam ovisnik o slatkom i jučer sam uspjela, a danas se pitam kako bi bilo da se nagradim deeebelim prženim (u puno ulja :P ) uštipcima s grožđicama i prelivenima topljenom čokoladom - slina mi ide na usta i dobiti ću žulj na želucu od zdrave zonske hrane - bljak... :x
Dajte mi masno, prženo i slaaatko :mrgreen:
ma ja ću onda danas čips!
bitno da nije slatko, jel???
Pojela filetirane srdele s bademima i 1 i pol krišku toasta :cry:
Osjećam se kao kad sam prestajala pušiti. :x
I ja sam slatkoholičarka. I slažem se, onaj tko nije, ne može razumjeti. A ovo je zbilja jedna tužna, manično depresivna ovisnost. Ne znam kakve su druge, al ova je strava. I ne znam kako da je riješim. Osim oštrog reza ko kod pušenja, alkoholizma, drogiranja. Jednostavno prestat. Nema smanjivanja, to nažalost, kod mene ne postoji. Pa tako od danas više neću okusit slatko iduća tri mjeseca. Pa da vidimo.
Joooooj, mogu vam reći da je ovo danas 12 dan bez coca - cole. Da li mi nedostaje? Nedostaje, ALI imam osjećaj slobode. Ne moram ići poslije obroka u sobu i potajno piti coca-colu, jer želim da mi teče i prži grlo i da mi da onaj osjećaj u stomaku...
Kažem, osjećam se slobodnom i nadam se da neću pokleknuti...
Kile? Ne idu baš nešto, ali se bacam na montija....
Danas sam gledala limenke coca-cole u frižideru u samoposluzi. Onako lijepe, crvene, hladne....mmmmm....odoljela sam - kupila janu...
Zato cure koje ne možete bez slatkog, razumijem vas....i mislim da mene hvata kriza slatkog sada sve veća i veća, ali jedno što sam razumjela je što više jedeš slatkog više traži i tako u krug - isto kao coca-cola...
evo da se prijavim kao bivsa ovisnica! :)
ono sto nije uspjelo mom zdravom razumu, uspjelo je mojim frendicama gljivicama koje su mi ove godine po stoti put zadavale problema i naprosto sam odlucila jedan dan izbaciti doslovce sve slatko. receno - ucinjeno. mozak to percipira kao no-no i bas uzivam u tome sto sam se rijesila lose navike :) u mjesec dana - jedna krafna s cokoladom! cini mi se da je ostar rez najbolje rjesenje, jer probavala sam i prije sa smanjenjem i nije bas uspjevalo.
Tenshi, velika si mi pomoć trenutno :love:
Prestala sam jest slatko bilo koje vrste. I super se osijećam. Iduća tri mjeseca im se neću ni približiti. Veselim se, zapravo. Kad ih ne jedem ni ne fale mi. :D
Pa će i kile dole.
Gdje ste? Sve ste se već riješile ovisnosti o slatkom?
Prijavljujem se kao ovisnica... Bas dok sam citala sve ove postove pomislila sam kako danas nisam pojela ni kockicu cokolade i bas sam si bila ponosna. Ali sam se onda sjetila da sam pojela nekoliko svekrvinih kolaca prelivenih cokoladom. I sad se osjecam grozno...
Do prije trudnoce jedna cokolada mi je mogla trajati mjesecima. U trudnoci sam se navukla na domacice i cokoladu. Mislila sam prestat ce kad rodim. Mos si mislit! Samo je sve gore! U istom smjeru idu i kile!
Kako prestat? Kako???
Ja se divim onima koji zaista mogu pojesti jedan fini mirisni kolač iz pleha i gotovo. Ili mojoj prijateljici kod koje sam otišla na kavu pa mi otvori Ferrero rocher, pa prođem slučajno kod nje po nešto za par dana, a onaj isti Ferrero rocher stoji na stolu :shock: , možda nedostaju dva čokolatina...
Ja to jednostavno NE MOGU. Moja majka kaže da nisam karakter.
Valjda i nisam... :/
Piplice, kaži mami da je stvar u tome da si ti temeljita. :)
I ja sam. Što se otvori, to se pojede. :oops:
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
mmmama prvotno napisa
evo i ja se prijavljujem ovdje
bok ja sam disciplina i ovisna sam o slatkišima :mrgreen:
:( ovakva sam ja bila prije trudnoće.. kod mene su se doslovno kvarili slatkiši..Citiraj:
piplica prvotno napisa
kad sam bila u mislim 4 mj. trudnoće puklo me na slatko i od tad sam ko luda.. znala bi poslije večere za desert pojesti 4 kesten pirea( one ledo čašice) i još bi da me nije bilo sram :/
sada svakodnevno napravim neki brzi kolač.. kao idem kod mame pa da joj ponesem malo, dolazi mi frendica pa pravim kolač, dolazi sveki pravim kolač( ne padne mi na pamet skuhat ručak, bitno da ima kolača) dolazi susjeda posudit praška ja pečem kolač...
dosta mi je toga.. :(
imam trbuh kao žaba, ostalo mi je još 10-ak kg od trudnoće a ja se još krenula debljat
upisala sam se u teretanu i startam od sutra!
sretno svima... :)
Blago tvojim susjedima, disciplina! I meni bi nestajalo praška da živim blizu toliko kolača. :)
Ja sam izbacila kolu i počela jesti prema Montignacu. Super se osjećam! Jedino još uvijek maštam o colici! :oops: U trgovini prođem pored frižidera, pa je malo pomazim pogledom - onu lijepu otrovnu limenku...mmmmm....i kupim vodu.
Sada samo pijem iscjeđenu naranču i vodu, i to je to...
Ponekad pojedem 1-2 reda crne čokolade, kada me baš uhvati želja za slatkim.
Ponekad mi se jede slatko nakon obroka, pa onda pojedem krušku. Znam da bih je trebala pojesti prije jela, ali šta ću - bolje nego da jedem milku.
I htjela sam ovo reći... tačno na sebi osjećam da je istina što više jedeš slatkog više traži. Danas mi je 23.dan bez coca-cole...i baš sam ponosna. Osjećam se slobodnijom, jer nemam "obavezu" prema coca-coli da je popijem, tj. nemam potrebu. Ujedno mi se smanjila želja za slatkim.
Javljajte kako vi...
I da... postoji ajvar bez šećera, makar tako piše. Srbijanski, hand maid... super je!
Ajme i ja sam ovisnica o slatkome!!!!!!!!! Ovaj tjedan sam počela bez ičega, pa ni slane grickalice, samo tu i tamo crne čokolade pa ću vidjeti do kada..
sretno svima..
Evo još jedne
Budući da genetski imam mali kuršlus u glavi na serotonin - dopamin- štajaznamnekireceptori - relaciji, ja sam
fizički ovisnik - sam' mi to još fali napismeno (od psihijatra) :mrgreen:
Prestala sam pušiti prije 4 ( :shock: ) godine i od mene dosta. Gljive ubijam čime stignem, ali čokoladu ne dam!!!
Sretno vama ostalima sa odvikavanjem!
Ja sam jučer otkrila da sam ovisna o šećeru i danas otvorim Rodu i nađem temu o tome. Inače bih se šalila, ali čini se da imam ozbiljan problem. Ne jedem slatko četiri dana i sve je bilo relativno dobro do prekjučer, kad sam shvatila da se ne mogu dobro koncentrirati na promet, da se teškom mukom penjem na prvi kat, da sam gladna i nakon ručka, da sam nezadovoljna i ne mogu planirati i ... jučer sam ogulila auto na stup jer nisam mogla procijeniti koliko imam mjesta za ući u parkiralište. Dalje: trnu mi desni, puna usta sline i periferna cirkulacija je na nuli. Ujutro mi je lakše, ali od podneva nadalje postaje jako teško.
S druge strane, koža mi je zategnutija i manje se masti. Evo, to su moja opažanja. Ne znam koliko ću izdržati jer u poslijepodnevnim satima postane jako teško. Doduše, danas na poslu jedna kolegica slavi pa ću pojesti kolačić - valjda to ne će srušiti cijeli moj plan.
Moram ispraviti pogrešku. Apricot je na prvoj strani napisala da Snickers, Twix, Mars...pripadaju (kršitelj koda)u. To nije točno. Pripadaju Master foodsu!
(ali super mi je kad netko bojkotira, a ne zna ni što bojkotira....)
Kaaj je bilooo?
Sve smo poklelknule?
Ajmo opet ispočetka.
Danas je prvi dan!
Cure, skinula sam se sa slatkog :) Nije lako i odricanje je, ali vrijedi :)
Evo, tu ćete sve naći: www.radiantrecovery.com
Knjigu naručila preko algoritma. Potpuno čista od šećera već više od pola godine. :D
Sretno!
ok, naručit ćemo knjigu, ali daj nam malo napiši kako je to kod tebe išlo, što se događalo i sve što bi moglo biti zanimljivo
I ja se prijavljujem na odvikavanje :oops:
Apricot, hoću. Jedino, nemam puno vremena pa ću postati po malo, koliko stignem.
Evo za početak isječak iz novog newslettera autorice knjige. Svi newsletteri nalaze se na adresi http://www.radiantrecovery.com/weeklynewsletter.htm
Moja iskustva slijede...
** The Secret of Self-Esteem **
Kathleen DesMaisons, Ph.D.
Optimism and self-confidence result from our body chemistry, not our mental attitude.
Sometimes we are ready to take on the world. Other times the bag lady sits at our feet clucking her disapproval of our lives.
Enduring and consistent confidence is a thousand times better than those few moments stolen on the back of a sugar high.
I have been fascinated with the beta-endorphin story for years. As you may recall from Potatoes Not Prozac, beta-endorphin is the brain chemical that enables us to tolerate pain. So when I first learned that sugar evokes beta-endorphin, it made perfect sense to me. Sugar as a pain-killer seemed to resonate with what my body already knew.
But I hadn't thought of sugar as an emotional pain-killer. Reading that first scientific article about sugar reducing 'isolation distress' knocked my socks off. When baby mice were given sugar, they didn't cry as much when they were taken away from their mothers. This wasn't about physical pain, this was a whole different story. I wanted to piece it together.
We know that children of alcoholics have naturally lower levels of beta-endorphin. What does this mean in real life? Beta-endorphin cuts pain. Therefore, lower levels of beta-endorphin mean we feel pain more deeply. We may be more distressed by going to the dentist. We may hurt more if we get banged up in a backyard game of football. We may cry more at the movies.
Because we naturally have less of the brain chemical that protects us from pain, we are naturally more 'sensitive.' Because we are more sensitive, we feel more deeply. I suspect that lower levels of beta-endorphin make us more aware, more tuned in to the subtlety of what we are experiencing, and perhaps more vulnerable emotionally.
Beta-endorphin also affects self-esteem. Confidence, optimism, a sense of connection, and a sense of elation all come with high levels of beta-endorphin. The euphoria of the 'runner's high' is very real. That sense of being on top of the world is a byproduct of the beta-endorphin flood.
By the same token, low beta-endorphin can have a profoundly negative effect on our feelings. Self-esteem eludes us -- even though it seems we should feel terrific, we don't. We are successful, we have enough money, we have love and support in our lives -- but inside we are convinced it all will soon disappear and we will end up as a bag lady.
We feel disconnected from those around us. Even though our mind tells us that we have a loving partner, an attentive husband, devoted children, caring parents, or loving friends, we still feel isolated and alone. Sometimes we shake our heads in disbelief. 'How can this be?' we ask. It makes no sense.
What is even stranger is that we don't feel this way all of the time. Sometimes we are ready to take on the world. Other times the bag lady sits at our feet clucking her disapproval of our lives. Having our confidence and self-esteem be so elusive, so unpredictable can be crazy-making. It makes no sense until we begin to see our life through the filter of beta-endorphin.
When we have naturally low levels of beta-endorphin, our brains try to compensate by increasing the number of beta-endorphin receptors in order to catch as much beta-endorphin as possible. If something (like drugs, alcohol, or a large helping of sugary food) causes a big hit of beta-endorphin (also called a spike), the extra receptor sites will grab it and cause us to have a 'WOW!' reaction, a 'rush.'
Let's focus on the sugar effect. We start out with low beta-endorphin, we eat sugar, our beta-endorphin spikes, and we feel really good. We are confident, hopeful, and excited about our lives. We banish the bag lady with a flash of the hand and pronounce our enthusiasm for life and its demands. We feel great! For a little while.
But then, in the middle of a conversation, at a board meeting, or on a date, our sense of possibility slips away. Doom descends and we are back to square one. The flood of beta-endorphin has receded and we are left with all those extra receptors sitting empty, forlorn -- and craving for more.
So how do we handle this situation? Can we raise our beta-endorphin levels by doing healthy things instead of using sugar and drugs? And what's wrong with that 'rush?' If our beta-endorphin is low, don't we want to do things that get us more?
Here's the key: We don't want the rush because when it recedes, we end up feeling terrible. Instead we want a steady stream of beta-endorphin, which keeps us in a steady state of optimism, higher self-esteem, confidence, and connectedness. We want to enhance the natural production of beta-endorphin without the dramatic up and downs that have been a big part of our lives.
In some ways, this may be hard to get used to. We may not want to give up the rush that sugar evokes. To use my own words from early recovery, life without the rush may seem 'boring.' It was almost as if I was willing to endure the pain of the down side in order to have the thrill of the up side. This, in a nutshell, is the seduction of addiction. We forget the down side and only remember those few moments of glory. We will seek forever and endure anything to return to the state of WOW!
Trust me on this one, though. Many years later, my body, my mind, and my heart all know that a steady state of clarity and self-esteem is so much better than the illusion I carried around so long. Enduring and consistent confidence is a thousand times better than those few moments stolen on the back of a sugar high. I didn't know this until I did the food plan -- and kept doing it over time. But I do now, and there is nothing better in the world than living from this place.
Krenulo je tako što sam bila u istoj situaciji kao i vi sada. Bila sam očajna i konstantno u šećernom vrtlogu. Doslovno bolesna i ovisna. Pokušavala sam više puta prestat jest slatko, ali mi nije išlo, izdržala bih mjesec, dva i opet se vratila starim navikama čim bih probala i jedan mali komadić slatkoga. A vuklo me je i dozivalo.
Onda sam naletila na tu stranicu, a istovremeno mi je jedna poznanica (s drugog foruma) preporučila knjigu Potatoes, not Prozac. I ja sam se prepoznala istog trena. Uhvatila sam se programa ko pijan plota i polako, korak po korak gurala naprijed, od obroka do obroka, od dana do dana. I dogurala do šestog koraka, to je izbacivanje šećera 01.10.2008. I evo, već pola godine balansiram na tankoj žici između bivšeg i budućeg bešećernog života. Ponekad se malo poskliznem pa pojedem rafiniranu hranu ili nešto di ima skrivenih šećera. Ali bude mi toliko loše da se hitno vratim nazad u svoju novu oazu. Ne bih se više nikad vratila u život kakav je bio prije i što je najbolje sada znam prepoznati "šećerne"osjećaje i imam alate za dovođenje u ravnotežu.
Za mene je ovo bio odgovor koi sam tražila.
Idem vam naći još zanimljivih materijala.
ja kuzim svoju ovisnost
ali se ne znam iskopati iz nje
npr. izbacila sam secer iz kave, ali jedem cokoladu uz kavu :roll:
I ja.
Sve slatko mi je jednostavno fino, prefino...
ja sam teski ovisnik i kako je netko rekao osjecam se otrovano...idem proucavati preporucenu literaturu i iscitavati topik - pomalo...
http://www.nutricionizam.com/Hr2/Hr2_krom.htm
Ovo je pomoć.
prijavljujem četvrti dan bez slatkog
plan je izdržati mjesec dana
bravo apri :klap:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Pročitala sam u intervjuu s Kečkešom da je konačno odlučio ostaviti alkohol tek nakon što mu je jedna defektologica tijekom lječenja rekla da ne ponavlja stalno: ja ne smijem piti. to je zavaravanje i stvara samo još veću želju. Treba reći ja neću piti! Zvuči logično. Možda je u tome kvaka, treba se inatiti prema svom "neprijatelju" - ja neću jesti slatko, baš neću! Iz dišpeta!