Printable View
...kečapiram ja tako jedan od omiljenih stripova kad ono:
http://www.explosm.net/comics/1418/
:lol:
inace cijeli ovaj topic mi je SKORO promakao jer me nije bilo na netu skoro dva tjedna (:shock: i prezivila sam...), al evo, sve sam uhvatila! :D
i... smatram da sam jos premlada (i neudana, i nemam djecu) da bih znala odgovorit na pitanje iz ankete. mogu samo nagađat :)
Ja se druzim s ex moga muza :lol:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A mm s mojim ex.
I oni su se nekad medjusobno druzili, cak smo jedno vrijeme mislili da ce postat par.
U pitanju su bivse veze, ne brakovi.
Potpisujem i ja.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni bi u takvoj situaciji idealno bilo da nadjemo stan vrata do vrata, da K. zivi u jednoj malo cudnoj, prijateljskoj prosirenoj obitelji.
Mogla bih to bez beda.
Ne znam kako bi mm i moj novi gledali na to :mrgreen:
Ovo mi zvuči ko film :lol:Citiraj:
blazena prvotno napisa
Nemoj krivo shvatiti :*
Zar to nije Melrose place :lol:Citiraj:
Anci prvotno napisa
Nisam mogla odoliti, oprostite!!!
Ja zaista ni nakon iščitavanja svih postova ne znam bih li mogla ostati u braku kad bih se zaljubila u drugoga ili kad bi se mm zaljubio u drugu.
Lako mi je sad reći da bih ostala zbog djece, ali kad bi se to stvarno dogodilo.... Ne znam i nadam se da neću nikad morati odlučivati tako nešto.
Meni to nije uopce tesko zamisliti. Pa ti svi ljudi su ex... bilo pa proslo.. Da su bili in, onda bi to bili i dan danas.. ali nisu, pa su ex a ja sam inCitiraj:
blazena prvotno napisa
A mozda sam ja prelezerna...
Ma kaj bi krivo shvatila, i meni je smijesno.
Jos da znate sve detalje ;)
Al lako se zaj... dok nema djece.
Odrasli smo, kako prostres tako ces si leci (rekla bi pokojna baka).
K. obozava tatu. A mama je kao kruh i sol, mora biti tu.
A tako i svi njegovi mali prijatelji/prijateljice.
I srusiti mu taj njegov mali svijet... uh.
Triput bih razmislila. I cetiri puta odvagnula za i protiv.
(ne, nisam jos glasala...)
Anchie76, tako i ja mislim :)
Ja i exica smo se prvo samo pristojno pozdravljale, a onda jednom otkrile da imamo jos stosta zajednicko, osim slicnog ukusa za muskarce.
I eto sad smo frendice 8)
a ja sam krsna kuma ex-ovoj kćeri :lol:
kaj velite na to? 8)
i bolja sam si s njegovom ženom sad nego s njim i mm to zna i idemo k njma i tamo par dana prespavamo i svi se dobro zezamo.
i mm zna da ga neeebiii više za niša na svijetu (ex-a).
:lol:Citiraj:
Suzizana prvotno napisa
ima znači w. allena i u rl :mrgreen:
:lol:Citiraj:
blazena prvotno napisa
Dobra si :mrgreen:
Eto, super, baš mi je drago, uživajte :D!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
[quote="Peterlin"]ne znam zašto al slažem se sa tobomCitiraj:
Cubana prvotno napisa
zamrla tema pred 2 mjeseca a meni je vrlo aktualna!
došla sam do zaključka da mi je prag tolerancije nezadovoljstva vrlo visok jer, zapravo, zadovoljstvo nisam ni iskusila.
vlastiti mi roditelji nisu bili kvalitetan uzor. mamin prag tolerancije nezadovoljstva još je i veći od mog.
živeći s njima postalo mi je podrazumijevajuće da brak nije ravnopravnost i ravnoteža odnosa već je jedna strana ta koja vuče i prilagođava se a druga to koristi.
znam ja na svjesnoj razini da to nije prihvatljiv odnos ali nisam se znala oduprijeti naučenom i odgojem stečenom ponašanju sve do nedavno.
trenutno sam u postupku razvoda. ubm već 5 mjeseci s nama ne živi i tek mi je sada jasno koliko mi je bez njegovog otežavanja svakodnevice bolje i lakše.
voljela bih naći način da ga osvijestim, da ga barem zbog djece potaknem na promjene.
naš se odnos srušio ali bih voljela da njegov odnos s djecom bude puno bolji nego je bio do sada.
zapravo, žao mi je da nam je veliki dio života prošao u nezadovoljstvu i međusobnom optuživanju.
najgori mi je bio osjećaj nemoći. željela sam promijene ali nisam znala kako ih ostvariti i vrtila sam se u začaranom krugu. razvod mi je bio naj naj naj zadnja opcija.
poznavajući sebe, ne bih ostala u braku bez ljubavi.
Poanta braka mi je ljubav - naravno da važnu ulogu igra i razumjevanje, podrška itd, no onda sam se mogla udati i za najbolju prijateljicu.
Ja sam se udala dva mjeseca prije poroda - ne zato što sam bila trudna nego zato jer sam bila zaljubljena. Beba je samo ubrzala svadbu za 6 mjeseci.
Svog muža volim do kraja svijeta i nazad - stvarno bi se trebao namučiti da napravi toliko loših stvari da ga prestanem voljeti. A da ih napravi?...pa onda nije vrijedan da ga i dalje volim. A pogotovo da ostanem u braku.
Iz mog iskustva; trenutno smo u fazi cimera, tj.svatko u svojoj sobi, nije riječ o prijateljstvu, već o prikrivenoj mržnji. Nakon što smo se potpuno iscrpili u višegodišnjim svađama sad smo civilizirano ohladili i naš se odnos svodi na brigu i razgovor o djeci.
Pretpostavljam da ovako neće dugo potrajati i da je to zaista neka vrsta čekaonice, samo se pitam što čekam?
Zašto se ne razvedem? Djeca ga obožavaju. Znam da i ovako jako trpe, ali im nemam snage još više slomiti srce. Iako naslućujem da će se nešto morati promijeniti jer kad pomislim da bi ovako nastavila još 10 godina smuči mi se život.
Ali ne vidim ni svijetlu budućnost sama s troje male djece...
To je baš to-živiš s njim samo radi djece. Ne znam što da ti kažem, djeca ga vole i oni vjerojatno pojma nemaju da to nije brak, oni prihvaćaju ono što vide. A s druge strane, živjeti na taj način s nekim mora da je ubitačno, strašno, da te uništava iznutra..Ja bi to prekinula i počela ispočetka sa djecom. Ako se radi o normalnom čovjeku, potrudit će se skupa s tobom da djeci olakša situaciju.
oni prihvaćaju ono što vide, a u budućnosti bi im se moglo desiti ovo što je fegusti opisala, da i sami zaglave u takvim vezama jer misle da je to normalno i da tako mora i treba biti.Citiraj:
Trina prvotno napisa
mislim da je na dulje staze bolje (i za roditelje i za djecu) razvesti se pa pregrmiti onaj period prilagodbe i kasnije živjeti život punim plućima, nego životariti iz dana u dan.
što će vaša djeca naučiti živeći u domu gdje mama i tata i imaju svatko svoju sobu?
moji se nikada nisu svađali, ali ono nekad ako bi se porječkali, pa za ručkom ledeni pogledi, tišina, ne poljube se kad se vide. užas.
btw jeste li gledali nedjeljom u dva ovaj vikend, gost je bila psihologinja mirjana krizmanić i nešto su razgovarali o preljubu i ona smatra da ako znate da netko nekoga vara, da ne biste to trebali otkriti drugoj strani, jer se to ne tiče nikoga sa strane i jer ima hrpetina brakova gdje partneri žive u braku radi djece/imovine/navike, a sa strane imaju svoje veze koje ih ispunjavaju i daju im snagu da "trpe" u bračnom životu.
moram priznati da mi nije baš sjela ta izjava, pogotovo uzimajući u obzir da je žena psihologinja - dupli život i pretvaranje, nije li to nespojivo s psihičkim zdravljem?
meni je.Citiraj:
melange prvotno napisa
i nije me briga što psihologija o tome ima za reći.
meni moj zdrav razum i savjest to ne dozvoljavaju.
a najporaznije mi je ovo
a što je s djecom koja žive s takvim roditeljima, kakvu će ona sliku stvoriti o dobrom braku?Citiraj:
jer se to ne tiče nikoga sa strane i jer ima hrpetina brakova gdje partneri žive u braku radi djece/imovine/navike
baš sam razmišljala kako nam društvena očekivanja nameću teret da kada smo jednom zasnovali bračnu zajednicu moramo je pošto poto i održati.
prihvatljivije je živjeti u braku bez ljubavi nego li djecu odgajati kao samohrani roditelj.
nije ona pricala o "trpljenju". Nije niti o nekoj romanticnoj ljubavi, ali ne zaboravimo da je brak ugovor, a ugovorni odnos moze svasta odrzavati.Citiraj:
daju im snagu da "trpe" u bračnom životu.
Ona je upravo naglasila da paralelna veza omogucava pojedincu da ostane u braku bez trpljenja.
Meni osobno se cini prekomplicirano, previse toga se treba poklopiti da bi se takve veze odrzale, ali ne sumnjam da postoje.
Takvih brakova ima strašno puno. Gadljivo puno. Meni isto nebi odgovaralo ali ljudi su spremni na sve da održe brakove.
Nisam gledala Nedjeljom u dva, ali po onome kako je preneseno ovdje, slažem se s Bubicom. I mogu razumjeti poantu nemiješanja u brak u kojem postoji preljub-možda se onaj drugi partner s time pomirio, možda mu takav život na neki način odgovara, ali teško bi to mogao objasniti nekome sa strane. Možda bi ga i tuđe uplitanje pokolebalo i razbilo "idilu" u kojoj živi, možda bi se zapitao je li to doista način na koji želi živjeti život, ne znam... Ali mogu se zamisliti u poziciji prevarene strane, upravo zato jer je možda moj brak u nekim elementima takav da se nekome sa strane može činiti u nekim segmentima neprihvatljivim, ali meni je to u redu, ili ako mi i nije u redu, tako sam prihvatila. I doista se ne bih htjela naći u poziciji da nekoj dobronamjernoj duši objašnjavam zašto je to meni OK, da se opravdavam ili da jednostavno vidim da me se žali...
Malo sam se zapetljala, ali nadam se da se kuži što hoću reći :)
I da-ne govorim o preljubu, nema toga kod mene, govorim o nekim drugim stvarima za koje možda oni koji me poznaju misle da trpim, ali ja ne mislim tako.
Za preljub-stvarno mislim da ga ne bih mogla pretrpjeti...
potpuno se slažem, pogotovo ako si sama sa sobom načisto.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
to je tvoj izbor.
nije u redu kada naši izbori idu djeci na štetu. pritom ne mislim da je rješenje u razvodu a niti u ostanku u braku. svaka priča ima svoje specifičnosti i samo sudionici mogu procijeniti što je najbolje.
jedino je bitno ne izgubiti iz vida potrebe i osjećaje onih koji u obitelji žive a nemaju pravo odlučivati.
za sve je moguće naći zadovoljavajuće rješenje (kao i nezadovoljavajuće).
Upadam da nisam iščitala svih 7 stranica već poneke postove, pa možda ulijetavam u raspravu, ali odgovaram na temu 8)
Imam potrebu davati ljubav i primati je.
Imam potrebu za zagrljajem, za bliskosti, seks je prirodna posljedica bliskosti.
Ljubomorna sam osoba i na samu pomisao da bi MM mogao imati nešto sa nekom drugom ženom, zaboli me želudac.
Šta ću, još sam jako zaljubljena u svog muža. Fali mi, jedva čekam da ga vidim. Imamo uspona i padova, ali to je život. Bitno je da niti jedno ne odustane i ne prestane davati.
Da li bi sa njim mogla ostai u braku samo u prijateljstvu?
Da, jedino u slučaju da nam se tako posloži život, jednostavno da više ne osjećamo tjelesnu potrebu za seksom ( za sada :? ), ali da ostane sve ono ostalo što nas veže - bliskost, nježnost, prijateljstvo. Zašto ne? Lijep i ugodan suživot.
Po meni je to samo teorija, sve pada u vodu ako postoji treča strana.
Ako smo samo on i ja , naš brak i naš dogovor to je u redu.
Sad mi misli idu na drugu stranu i zamišljam nas kao dva starčeka koji se šeču i drže za ruke.
Znam da to nije popularna perspektiva, ali ja sam si mislila, dok sam slušala ovu "mudru" psihologicu - u kakvim emotivnim klopkama žive oni tzv. drugi. Imala sam dvije frendice koje su se spetljale s oženjenima na faksu. Meni je to osobno nedopustivo i curi s kojom sam bliska sam to i rekla, ali tek kasnije sam skužila u koju mrežu prevare i laži ju je tip ulovio. Ne želim nikog osuđivati, ali cura je bila ljuštura kad je sve završilo, a druge je uspjela razvrći taj brak, da bi je gospon vrlo brzo nadopunio kako je navikao. Takvi doslovno uzimaju od svakoga ono što im treba, kao vampiri. To nije zdrava slika međuljudskog odnosa. Ljudi nisu proteze. Gospođa psiholog je sigurno obrazovana, ali čini mi se da joj nedostaje hrabrosti da ljude inspirira za prave vrijednosti, umjesto da ih osuđuje ili im besmisleno povlađuje kad čine loše sebi i drugima.
Meni je brak bez ljubavi nezamisliv, ali meni ta ljubav uključuje i dobro i i zlo i zdravlje i bolesti - mislim da smo time obuhvatili i one psihičke - pa se ne mogu žaliti ako me kaj zadesi ;)
S ovime se moram složiti, i iskreno dođe mi muka od tog. Nedavno sam doznala za nekoliko ljudi da žive u takvim brakovima ( ljudi s kojima sam u dobrim odnosima i koji su mi u jednu ruku bili uzor) i mogu reći da su mi se jako poljulala uvjerenja o sretnim brakovima i sl.Citiraj:
Trina prvotno napisa
nemoj - to su samo ti- ima divnih primjera, ali kao i sve vrijedno - rijetki su, ne izgledaju tako na prvi pogled i dragocijeni su. Šteta da nas loše iskustvo liši dobrog.
Mogu reći da sam u braku više radi djece, da imaju i tatu i mamu, nije da si MM i ja nismo dobri, ok smo si, ne svađamo se, sve nekak ide ali nije to 'to'.... fali mi uzbuđenja, strasti, da mi klecaju koljena kad me takne, da jedva čekam trenutak samoće s njim....ali ne....nema više toga i to užasno frustrira......a godine lete.....
Ne sjećam se kad sam zadnji put s MM doživjela veliki "O"
:(
Nema zime za tebe :lol:
trina, ubi me danas sa svojim postovima :lol: :lol:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Moj glas je NE
Živjela sam dosta dugo zbog djece, Da tražim nekog sa strane osjećala bih da se osvećujem, radije si želim pružiti novu šansu ako se ukaže kakva dobra prilika.
Evo, ja sam rodila pre malo više od 2 meseca i vrlo često (sada intenzivnije nego pre rođenja L) osećam da smo njen otac i ja kao neki stari bračni par koji nema baš mnogo o čemu da priča. Naš odnos je sad tu i tamo prijateljski. Seks, naravno, nemamo. I nema ga na vidiku još skoro.
Stvarno bih volela da popravim stanje, jer naše dete zaslužuje to. Osim toga ja md stvarno volim, a valjda i on mene. Ne svađamo se, uglavnom sve "štima" :/ ali naš orkestar nekako meni zvuči ipak raštimovano. Mučno mi je da živim sa njim (ili sa bilo kojom muškarcem) cimerski život. Meni treba nešto više od toga.
Ja sam već imala jedan brak koji je propao, između ostalog i zbog toga što ja mbm više nisam doživljavala kao muškarca, već kao rod najrođeniji. Kao brata svog ili tako nekako. I svakako da nisam mogla da se poseksam sa njim. Naravno da to nije bio razlog za prekid braka, bilo je tu još mnogo, mnogo toga težeg, ali je tako krenulo.
I evo, sad mi se slična stvar događa, s tim da sam sada ja ta koja je puna života, a on je taj koji nam zavrće slavinu.
I zbog takvog ponašanja, ja sam u stanju da prekinem našu vezu i uskratim detetu život uz oba roditelja (kao što se to dogodilo sa mojom starijom ćerkom) :cry:
Oprostite što sam odužila, ali sam morala da se izjadam, jer me ovo već stvarno nervira i kida, a nemam sa kim da podelim.
Vanesax, ja mislim da je kod vas toliko rano za dijagnoze, da si toliko pod utjecajem bebe, hormona, dojenja, pelena, nespavanja i svega da dolaziš do tako rigoroznih zaključaka. Ajde malo popričaj s mužem i objasni mu kako se osjećaš, reci mu da ti treba i nek se malo potrudi. Baš šteta kako nam ta razdoblja nakon poroda budu najčešće bezveze kad su muževi u pitanju umjesto da bude ugodno, lijepo i sigurno. Jeli to njemu prvo dijete? Možda ne zna kako se postaviti u čitavoj toj situaciji?
Moje mišljenje je da promjena muškaraca/muža vrlo u rijetkim slučajevima mjenja stvar.
Prije ili kasnije i sa drugim muškarcem se desi isto,uzbuđenje prije ili kasnije popusti...To je prirodno.Očekivati da će nam klecati koljena svaki put kad on dođe na vrata nije realno,a bome bi bilo i iscrpljujuće.
Ono što po meni mjenja stvar nije nužno promjena muškaraca nego rad na sebi ,tj.rad na paru.Da shvatimo zašto nastaje blokada i zasičenje.
Možda su to davno nerješeni konflikti koji u određenim situacijama isplivaju na površinu,ljutnja koju nismo pokazali,očekivanja koja nisu ispunjena jer ih nismo izgovorili...
Sve to malo po malo može trovati odnos i dovesti do toga da nam veza šteka u krevetu.
Sve to uz kronični nedostatak zajednički provedenog vremena,psihološki angažman u drugim područjima,hormone....
Nisam čitala temu od početka,nadovezujem se samo na zadnje postove...
Ovo mi je poznato... Kak djeca imaju "faze" u odrastanju, mi imamo "faze" u braku. Srećom, kod nas se to vrti oko samo dvije stvari - periodi strasti i periodi "imamo važnijeg posla" a to se izmjenjuje sinusoidalno.
Trenutno smo u fazi "imamo važnijeg posla" ali ufatili smo se neki dan razgovarati o tome kak već jedva čekamo da prođe šk.godina i da napokon imamo vremena sami za sebe (kad klince otprašimo dedi i baki na par dana) onak, kak BOg zapovijeda...
Kad mi se prvi put dogodilo takvo zahlađenje i faza "imamo pametnijeg posla" malo sam se zabrinula, ali sad znam da stvari s vremenom dolaze na svoje mjesto. Dobro je dok smo usklađeni, pa nam iste stvari odgovaraju u isto vrijeme, ili bar imamo razumijevanja ako netko baš trenutno nije u strastvenoj fazi. Doći će i to... ;)
A koliko vam traje faza kad imate važnijeg posla?
:lol: Dobro pitanje.Citiraj:
vanesax prvotno napisa
Nekome godinama.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Nekome cijeli život. :P
duvam prašinu sa ove potonule teme.
opet me isto zanima.
sad definitivno nisam pod uticajem hormona.
novost je da smo počeli /ili ja to tek sad primećujem :roll: / da se ne slažemo oko mnogo čega.
najsvežiji primer je ogradica koju ja želim za bebu, a on smatra da ne treba da navlačimo još stvari u njegov ionako premali stan. pre toga su bili ormarići u kupatilu, koji su mi bili preko potrebni, jer ne mogu stvari da držim na veš mašini, podu, korpi za veš... njemu je to bilo potpuno bezveze što ja tražim.
zapravo, ogradica je samo paradigma.
po njemu ja imam previše želja, a on to ne može da ispunjava i da me prati
zaista mi se nekad učini da smo mi višak u tom stanu :/