kakav patronizirajući post :)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
ja sam napisala vrlo jasno da se referiram na post u kojem je naznačeno da je žena žrtva tržišnog sustava u kojem mora balansirati među poslom i obitelji.
Printable View
kakav patronizirajući post :)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
ja sam napisala vrlo jasno da se referiram na post u kojem je naznačeno da je žena žrtva tržišnog sustava u kojem mora balansirati među poslom i obitelji.
da dodam, prekasan edit.
A muškarac? između čega treba balansirati jedan otac? Između posla i čega?
Ima li taj muškarac obitelj? djecu? jesu ona njemu na prvom mjestu? KAkav je njegov sustav vrijednosti?
Mislim da je pogrešno tvrditi da je količina vremena provedenog zajedno nevažna. Ali da postoji univerzalno pravilo za sve obitelji, ne postoji. I nisu sva djeca ista. I njih određuje interakcija u obitelji.
Svoju djecu želim naučiti da imaju izbora i da moj izbor nije jedini ispravan, ali da će svoje izbore izvršavati u krugu svoje obitelji i unutar nje raditi kompromise.
Ja se ne bavim svojim prvotnim poslovnim izborom jer nisam željela imati radno vrijeme od 60 sati tjedno. To je moj kompromis.
Iskreno ja se ne bih ni u ludilu usudila nekome reći gle kako je meni super ajde i ti ostavi posao i ako su moji postovi tako zvučali moram to pod hitno ispraviti. Ostaviti posao za koji se dugo obrazovao, bez logistike i društvene mreže izvan posla, s brakom koji nije uvijek idealan, neizvjesnom budućnošću i tog jedno zaposlenja u obitelji, ma ima tu rizika i posla i priprema godinama prije takve odluke. I slažem se se, ne mog sad naći tko je to napisao, da to je odluka koju osoba mora prvo donjeti sama sa sobom, a tek onda muž, djeca itd. Sve što se radi samo zbog djece, a nije utemljeno na čvrstim osnovama kod nas samih vrlo se brzo pokaže kako klopka. Tako da ova moja "idilična" priča nije uopće tako idilična kad ubrojiš sav naporan posao koji se morao odraditi da bih ja mogla postati kućanica kao prvo- bilo je tu suza i suza, a kao drugo moje priča je moja specifična priča i moj poziv i baš zato što znam koliko je meni trebal oda se iskristalizira ne bih nikad mogla reći kao neki taliban "vid žensko čeljade, vežite je za štednjak" niti to želim svojoj kćeri. Svojoj kžeri želim prvo cjelovitiji odgoj nego sebi, da uračuna i privatni život u svoj životni put i mamu i tatu ibraću i sestre koji će uvijek biti tu za nju na način koji se ne sastoji od čuvanja djece pod vlastitim uvjetima ili ništa, nego pravu cjelovitu podršku da može birati i balansirati uz mrežu, a ne kao ja bez nje.
lijep postCitiraj:
pikula prvotno napisa
cubana, svi mi radimo takve kompromise. Ja pokušavam naglasiti da je važno zajedničko obiteljsko vrijeme, al je važan i naš osobni život. Važno je i vrijeme ČITAVE obitelji. I vrijeme tate i djece.
kakav patronizirajući post http://forum.roda.hr/threads/58053-R...lies/smile.gif
Pa kako koja žena, neka (mnoge?) i jest žrtva tržišnog sustava. Neke idu na posao baš samo zato što moraju, jerCitiraj:
ja sam napisala vrlo jasno da se referiram na post u kojem je naznačeno da je žena žrtva tržišnog sustava u kojem mora balansirati među poslom i obitelji
ne bi mogle npr. plaćati stambeni kredit.
muškarac? između čega treba balansirati jedan otac? Između posla i čega?
?Citiraj:
Ima li taj muškarac obitelj? djecu? jesu ona njemu na prvom mjestu? KAkav je njegov sustav vrijednosti
Djeca su općenito više orijentirana na mame, pogotovo dok su mala. To je činjenica.
A jesu li djeca muškarcima na prvom mjestu? Pa opet, kako kojem. Deklarativno vjerujem da bi ih se puno tako izjasnilo, a realno bi
ih bilo puno manje (dakle nekakvo aktivno bavljenje djetetom)
A većini žena djeca jesu na prvom mjestu.Većini, ne svima.
Prirođeni majčinski instinkt, valjda.
Ja mislim da žena može biti dr nauka, pa se opet odlučiti ostati doma, i biti sasvim sretna sa svojom odlukom.
A znate šta je tu problem? Problem je što će je famozna "okolina" smatrati propalim slučajem i frikušom. A budući
da smo društvena bića, i volimo da nas cijene i poštuju, to pojedincu teško pada. I zanimljivo kako se često
spominje na ovom topicu : biti domaćica je legitiman izbor..a nitko ne kaže biti doktorica je legitiman izbor?
Zašto je to potrebno uopće spomenuti, već je tu prisutno lagano potcjenjivanje..
Krumpirić Slažem se. Zato mi je neprihvatljiva tvrdnja da djeca jedino profitiraju kad imaju majku uza sebe 24/7, a ako ona nije zadovoljna tim izborom.
ajme, ja i citiranje:oops:
Krumpirić, generaliziraš, ali opako...
Gledaj nisam domaćica, očito me većina samo paušalno čita, ili je a priori izgradila stav... Kao što je Dijana rekla ne mislim da je biti domaćica jedini i ispravni poziv, nego samo da ima sretnih ravnopravnih mužu ,domaćica. I djece koja su iz tog odnosa izašla kvalitetna, a ne zaguljeni mužjaci koji tuku žene. Neće kćer kućanice biti podvojena ličnost ili imati grižnju savjesti, jer je njena mama bila doma. Govorim o dobrim stranama takvog života. Većina nas nije spremna na takav svjesni odabir, jer je pun samozatajivanja, pun kompromisa.
Nije odabir žene da bude doma regresija civilizacije. To je nekritičko gledanje svijeta oko nas.
Što tupim cijelo vrijeme jest kako žena može ostati kod kuće i zbog toga ne mora biti zaostala, ne mora krivo odgajati i na kraju krajeva ona biti sretna i ispunjena. Imati normalan društveni život i normalan svjetonazor. Ovako ispada da su žene koje su doma nenormalne.
O očevima..muž koji je pristao, zajedno odlučio da majka bude doma ne znači da je alfa mužjak, jel teško zamisliti da je to zajednički izbor. i ti muževi idu na porode , mijenjaju pelene, šeću i odlaze na zajedničke odmore, idu na plac i super peku roštilje. IStina, sigurniji su jer kad su djeca bolesna ne moraju tražiti bolovanja, ne moraju misliti o puno toga...
Ako hoćete mogu govoriti i o dobrim stranama zaposlene žene. Moja mama je radila , imala karijeru. I moj tata ima karijeru. I super su. Imam i tu stranu priče. Ali to nije tema.
Zato jer se na mnogo mjesta provlači ono drugo podcjenjivanje da zaposlenoj ženi (koja je time zadovoljna i ne želi biti stay at home mum) djeca nisu na prvom mjestu.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ne, apsolutno ne. Samo je naglašeno da im je malo 4 sata dnevno s djecom (radnim danom) i da su željele i mogle dobitiCitiraj:
Cubana prvotno napisa
više vremena sa djecom. Pa su to i napravile.
Osobno ne podnosim izraz "kvalitetno provedeno vrijeme". Ja bi da je više vremena koje mogu provesti s djetetom, makar ga samo gledala dok
crta i igra se, a ja radila nešto stoto.
U ta faking četiri sata moraš uključiti i prehranu ( a nećemo podgrijavati gotovu hranu), higijenu i "kvalitetno vrijeme s djetetom". (ako ti do toga uopće stalo, naravno). Meni je malo, i ja bi više, puno više.
da, ako se radi o malom djetetu.
Muškarac o kojem ovisi cijela obitelj, radi i ne može se zezati i mjenjati posliće i misliti na svoje afinitete i hobije, samo tako. Dok ja biram strani jezik koji ću učiti i da li ću heklati ili šivati, on ne stigne dići glavu od posla. Tako da onaj koji ima tu odgovornost na sebi ima itakakvih briga i odricanja. To se ne odnosi samo na vrijeme provedeno na poslu nego i nasve ozbiljne odluke koje on donosi za nas i za koje snosi odgovornost, znači njegovi priooriteti su isto jako strogo posloženi - posao, večera, igraje s klincima, priča prije spavanja, kućne obaveze, računi, krediti,auto, popravci, pas isl, i onda ima slobodno ako nije 1 u noći. ako ja odradim sve što bi on taj dan trebao po kući onda ima koji sat za sebe tj nas. .A meni to nije teško ako me se ljepo pita ;) Prije toga nije bilo sam otako , te vozi klince starcima, ili zovi sitericu ili čistilicu ili organizraj ovo i ono pa već izgubiš živce dok odvojiš vrijem za sebe pa se posvadimo prije nego izažemo. Sad je to sve lakše. Naš sin je sve veći i on baš treba vrijeme provedeno s tatom tako da oni osim igre često skupa idu u banku ili prat auto isl, a i Do već igra šah bolje od mene pa je i tu tata nezamjenjiv, tako da tata itekako sudjeluje da ne spominjem princezu koju još uvijek nosa uokolo iako ima već pet godina i koja itekako zna tati preuzeti svo slobodno vrijeme. Sad je to meni jako zgodno kad su svi veliki i zdravi, Do ide u školu, Di je bar par sati u vrtiću par dana tjedno, ali već čim bude sezona kakvih virozica ili još koja bebili, već bude nam dobro došlo što sam ja tu, uopće ne sumnjam, a do tad što bi rekli Kinezi "da Bog da živio u zanimljivim vremenima", nek je samo nezanimljivo što duže.
I ja sam negdje u temi navela da mi je 4 sata malo. Bila bih sretna da ne moram gubilti na put na posao i natrag cca 2 sata i bilo bi mi idealno kad bi radni dan trajao 6 sati.
Ja bih onda bila zadovoljna. Moja bi potreba za radom u struci, učenjem i druženjem s ljudima bila zadovoljena, a bila bih više sa djecom.
Nažalost to je nemoguće. A biti kućanica ne mogu biti niti ni ne želim. Pa onda cijela obitelj radi kompromis i uguravamo zajednički život u ova 4 sata.
Citiraj:
Cubana prvotno napisa
naravno da je to u redu..jednako kao što je jednako vrijedan i Dijanin izbor...
većina nas se pronalazi u ovom prvom djelu posta...barem ja
s ničim se ovim ne slažem. mislim da su i muškarcima i ženama jednako djeca na prvom (ili bilo kojem drugom) mjestu, samo ih društvo nauči da svoju ulogu i privrženost drugačije realiziraju. Kao hranitelji ili kao brižnici (ce).Citiraj:
Dijana prvotno napisa
i ne slažem se da su djeca nužno "više vezana" za majku, nego da su vezana za majku jer je ona na prodiljnom dopustu godinu dana, rađa i doji. Nakon ili usprkos tome, nemaju zbog čega biti više vezana za majku nego za oca.
miniminia, zašto onda ne pričamo o "roditelju koji je odabrao ostati doma uz djecu" nego o majci koja je to napravila.
da dodam još jednu stvar, "ravnopravni" očevi nailaze na hrpe predrasuda teških kao što su teške predrasude prema mamama koje rade.
one radeći "zanemaruju djecu"-a na poslu su "djeca višak".
Od očeva se pak očekuje da budu uvijek i vazda dostupni i spremni raditi "jer zašto imaju ženu i majku djeceim"
Što oni imaju radit na bolovanju? Zar djeca nemaju majku? ...
Slažem se Dijana i meni je taj dio najgori dio, to da mi svaka šuša sad govori "ti" i "mama" onak s visine kao da sam retardirana i da ostatak misli da sam luda i da treba otvoriti komunu za ovakve izgubljene slučajeve da to me itekako vrijeđa i smeta. Komentari : "šta ti je to trebalo. Ja bih na tvojem mjestu još uvijek radila predstave. Vidjet ćeš kad ti on umre. Ili šta ćeš kad ode... "To su samo neki od bisera, a najdraže mi je kad to pitaju pred djecom. Ma... Ne sjećam se dok sam radila da me itko pitao što ću ako umre i da bi si itko dozvolio taj ton, iako bi uz onaj posao tak itak ostala bez posla u trenu da nemam kam s klinicima, ali eto sad sam bezveznjača pa mi može svatko reći što me ide. To je ponekad vrlo bolno. Ali jako je dobro što kad te ljudi ne trebaju i nisu impresionirani tvojom nekom pozcijom brzo saznaš tko ti je prijatelj i na koga možeš računati i s vremenom se stvore puno kvalitetniji i pouzdaniji odnosi, ali da bih voljela društvo u kojem biti na tržištu rada nije pozicija radnika udarnika, a da je majka kućanica izdajički kulak, bi, voljela bih.
Biologija donosi svoje, nemojmo to negirati..Ili je i to regresija civilizacije :-P ?
Zato jer su realno u većini ipak muškarci na bolje plaćenim pozicijama, jer hormoni muškaraca i žena nisu isti.
mog rođaka su odgojili moji bka i djed,ali svaki put kad bi on pao , bio bolestan, bilo mu teško zvao bi : Mama, mama. Moju baku je zvao po imenu...A bila mu je mama u svakom smislu...
kako
Slažem se. Ma to se odnosi na bilo koga tko drži do ičega osim do posla i ne da se izrabljivati ko mazga, na žalost često ljudi nemaju izboraCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
ne znam što se događa s mojim kompom , sori...
Predrasude prema očevima su puno gore , slažem se .. Znam dva koji su bili na porodiljnom , sred grada , pa su ih svi zezali
Ja sam napisala da su "više orijentirana", ne "više vezana", to je više emocionalna kategorija.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Dakle po tebi,djeca s godinu dana prestaju biti više orijentirana na mamu,jer više nemaju zbog čega biti?
To nastupa s godinu dana i jedan dan?
Pa ne baš, činjenica je da su većina djece,koja su i tada još jako mala, I DALJE uglavnom orijentirana na mamu. Između mame i tate doma prije će mami doći u zagrljaj ako su se lupili,prije će mamu pitati gdje je njihova omiljena igračka, prije će mamu pitati da im da papati..Velikom većinom je to tako..
Žene (mame) su uglavnom te koje su odluče ostati doma,ne muškarc (tate), jer je njima biološki prirođenija briga oko djece.
I to nema veze s patrijarhalnim sustavom, koji ipak još dominira u hr.
Ja i muž smo jednako doma i jednako se brinemo o djetetu, u nekim stvarima MM čak i više. On mu skuha ručak i daje jesti, kupa ga, presvlačimo ga podjednako. Sad da li je to zato što ja još uvijek dojim ali dijete ipak hoće samo mene kad mu se spava, kad se šetamo po gradu hoće da ga samo ja nosim, čim me vidi plače ako ga ne primim itd.
Htjela bih samo dodat ida to koliko imaš šanse da odeš na bolovanje ima itekako veze i s vrstom posla koji obavljaš. Kad sam ja radila na projektu koji je uključivao veći broj ljudi i bi povezan za neke veće institucije šanse da de rokovi pomiču zbog virozice su bile 0. MM je uvijek uzeo bolavnje kad jebila takva situacija, ali na žalost on je ipak bio supstitut kad su bili vrlo mali i to nije bilo zadovoljavajuće uz sav njegov trud, pa sam zeznula ljude dva puta što mi je bilo koma i neprofesionalno do bola, pa nisam više prihvaćala takve projekte po zimi, pa sam prešla na mini projekte, a kad je MM počeo raditi odgovorniji posao da niti on ne može iznebuha na bolovanje i sto ljudi zove i maila non stop čak i kad je on bolestan onda sam se zapitala - da li mislimo imati još djece - s obzirom na to da odgovor je bio da ja sam odustala. Ne volim zezati ljude i posao koji se ne može raditi ljevom nogom raditi tako obavljati niti to očekujem od muža kao što nekad ne bih dozvolila nit isvojim kolegama. Eto različite pozicije, zanimanja, kriteriji, različite priče.
MM je doma s djecom, a ja radim :)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
I živa je istina da se suočavamo s cijelim nizom predrasuda i podsmjehivanja izravno i pred djecom.
Inače da li je netko gledao film od De Nira Everyboy's fine. Krumpirić? Točno ova tema o djeci koja su totalno orjentirana na mamu, a tata radio, pa radio. Treba paziti da se ne upadne u to.
Znači, MarijaP, tko god ostao doma, spradju mu se. Možda je to jednostavno do našeg mentaliteta, glavno je popljuvat tuđi izbor. Ako ti nije nezgodno, možeš nam malo ispričati kako ste se odlučili za tu opciju ukratko, mene baš zanima, kako je muškom kolegi na mojem radnom mjestu :)
Nije se radilo o izboru. MM je ostao bez posla pa smo se zamijenili na porodiljskom. MM povremeno nađe neki fuš pa se snalazimo s rodbinom koja se također lomi oko čuvanja, ja kombiniram smjene i sl.
MM zna i po kući i skuhati i oko djece i izvede ih van i stavi spavati i igra se s njima (prisutan i duhom i tijelom). Djeca ga vole, vezani su, svaki put kad ide negdje povede bar jedno (ako se može ukonponirati - a potrudi se da može).
Ja dođem doma na skuhano i (ne baš svaki dan) pospremljeno. Djeca su zadovoljna i sretna, ali ja se još učim prihvatiti situaciju.
Moj izbor bi bio da ostanem doma dok ne procijenim da mi je vrijeme za povratak na posao... cca 40 god. Do 65, tj. do penzije bi mi ostalo 25 godina da se usavršim i da postignem neku karijeru. I nemojte mi govoriti kako je to nemoguće. Ja sam spremna krenuti sa dna i napredovati. Dobila sam apsolutno svaki posao na koji sam se javila. Po odlasku sam dobivala preporuke. Na svakom testu za posao sam bila pri vrhu. Vjerujem u cjeloživotno obrazovanje i ne bih sjedila doma s prstom u nosu i gledala sapunice. Volontirala sam kao student i to su stvari koje me ispunjavaju i ponovo bih se našla u tome.
Realna životna situacija mi ne dozvoljava da ostanem doma. Ja otkaz ne mogu dati niti kad mm ima posao jer je on bolestan i pitanje je do kad će moći raditi (za sve koji nas znaju - ne, nije zarazan).
pikula, ode post, a ja ti nisam odgovorila.
MM kaže da bi rado ostao doma jedan dan, a drugi dan kaže da ne može više. Mi se tek sad učimo na ovo. Da mm radi, i da ima primjerena primanja, ja bih uzela neplaćeno do 3. godine. To se može u svakom trenutku prekinuti i to bi nem bila realna opcija - onako sa dobrim backupom - mene čeka posao u slučaju problema.
mislim da je izjednačavanje majke kućanice s majkom koja se puno posvećuje djeci mit izrastao na ovom forumu. u stvarnom svijetu ne znam niti jednu takvu; upoznala sam mame koje su doma i puno čiste, mame koje puno kafenišu s frendicama, mame koje vole obilaziti dućane i mame koje znaju sve televizijske serije, ali one koje se puno posvećuju svojoj djeci još nisam.
Sve mame kućanice koje ja znam su frustrirane zbog tog i svaki put kukaju u stilu "Blago tebi,ti radiš..", a istovremeno ne traže posao iz 1001 razloga i tako godinama. Kroz to vrijeme se sve više zapuštaju fizički, kukaju o odnosima sa svojim muževima,o financijama,o propuštenoj mladosti, prekinutim studijima itd...Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
To što su nezaposlene je kriva država itd..
Uglavnom, frustracija na kvadrat.
Vjerujem da postoje sretne i ispunjene kućanice.
Osobno ih nisam upoznala.
A mame koje rade u Hrvatskoj pršte pozitivnom energijom i zvuče poticajno kao Tom Kruz u Magnoliji? Ma dajte - ovdje svi kukaju radili, ne radili, a i ljudi čuju što im se sviđa ili bar vode razgovor u tom smjeru. Moram priznati da ja svoju priču o izlasku iz radne snage apsolutno ne djelim šakom i kapom, ovdje me nekoliko ljudi otvoreno pitalo pa sam otvoreno odgovorila, ali i ja često u društvu gdje ljudi imaju svoje predrasude čvrsto utemeljene bez kompleksa promrmljam nešto u narodnom stilu: da, nema posla,kriza, vidjet ćemo, i moj je majmun, a djeca ko djeca idu na živce... Što da im kvarim iluziju da su uložili toliko truda da ne čuju ništa drugo.
iluziju kad su uložili
Na porodiljnom sam skoro 10 mjeseci.
Kupam se, uživam sa svojom djecom, lijepo nam je, ali...
Ja jedva čekam kad ću se vratiti na posao.
Jer i tamo mi je lijepo, uživam raditi ono što volim, fali mi to kretanje među ljudima, razgovor s kolegama... baš mi fali moj posao.
Obitelj mi je uvijek bila i uvijek će biti na prvom mjestu.
Ali i moj posao me ispunjava, zato mi sad baš fali taj dio mene i jako se veselim skorom povratku.
Počet ću ići na posao malo ranije, 2 mjeseca prije isteka porodiljnog, muž će biti doma jer nakon sezone nema previše posla pa može biti s djecom.
Baš se veselim.
Eto.
Ne čistim puno, ne kafenišem, ne gledam TV. Volim čitati i volim internet. Ne kukam zato što više ne radim, Naradila sam se, nadizala ranom zorom, vodila u vrtić, u školu prije posla, kuhala u najčudnija doba dana i noći... Kao i sve (pre)zaposlene mame.
I zaslužila sam da to više ne moram. Čuvanje i odgajanje troje djece mislim da nešto vrijedi - barem koliko i plaća tete čuvalice.
Kad god nađem ( a tko traži-nađe) zarađujem honorarno i tako se držim u toku. I uvijek pazim da sam uređena, a nisam zapuštena ni kada kopam (uostalom vrt sam kopala i dok sam bila zaposlena).
Da li mi fali moj svakodnevni posao (koji je bio dobar i na lijepom mjestu)? Uglavnom: ne.
Da li mi fali uplata plaće na vlastiti račun? Uglavnom: da.
Probala sam i raditi i biti doma. I, ako se dobro organiziraš, dobro je i jedno i drugo. Nema smisla raditi usporedbe. Fine su i kruške i banane, ali posve različite.
Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Ovo je poprilično glupasta izjava. Ti ili znaš tri ipo mame na ovom svijetu ili si toliko isfrustrirana činjenicom da nemaš vremena za sebe/djecu/kuću/muža (pojma nemam radiš li ili ne radiš ali po ovome zaključujem da da) da moraš malo spustiti onima koje imaju. Ja sam bila 9 godina mama kućanica koja je većinu svog vremena posvećivala svojoj djeci. I nisam jedina, znam jako puno koje svoje dane planiraju isključivo prema djeci i aktivnostima koje će raditi s njima, bile to šetnje, odlasci s njima na kavu, igre...bilo što. Ima i onih koje su lijene i za dići se ujutro ali su ipak u manjini.
Ja bi prije rekla da se na ovom forumu prečesto govori kako je važna kvaliteta a ne kvantiteta, što je čisti izgovor i laganje samima sebi, budući da prosječna zaposlena žena u republici Hrvatskoj sa svojom djecom provodi sramotno malo vremena
Pa imaju li djeca u Hrvatskoj očeve?
Ja imam dojam da nezaposlene mame u Hr nisu zaposlene ili zato jer ne mogu naći posao, ili zato jer im ne odgovara ono što bi mogle raditi. Ne znam niti jednu ženu koja voli svoj posao i svoju struku, a ne radi jer to ne želi. Kažem - ja ne znam. Što ne znači da ista ne postoji.
Uz to, sve nezaposlene mame koje poznajem pokušavaju djecu upisati u vrtić, čak u tu svrhu lažiraju papire i potvrde o zaposlenju. Većina ih u tome uspijeva. Toliko o zajedničkom vremenu.
Što se tiče mog vremena, ne znam ni sama kako, ali ja recimo imam manje neispeglane robe dok radim. Ovako, dok sam stalno doma, je uvijek danas ću, sutra ću... Razlijeni se čovjek :mrgreen:
Nije ti palo na pametda ih možda upisuju u vrtić jer traže posao i pitanje je dana kad će ga naći...a s djecom onda...kud??Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
i naravno da ne mislim da je svim nezaposlenim majkama to motiv upisivanja djece u vrtić, ali značajnom broju sigurno jest...
I to je to...Kratko i jasno rečeno!!NemA smisla raditi usporedbe...A ova tema se na to svela...Mame koje rade objašnjavaju onima koje "ne rade" logičnost i pravilnost svog izbora... naravno...vrijedi i obrnuto...a kraja nema...i neće ga niti biti, jer svi smo mi uvjereni u ispravnost vlastitih odluka (da nismo ne bismo ni donosili baš te odluke)...i tako mora biti...jer...jako teško bismo uopće funkcionirali (a kamoli uživali u životu) da nismo zadovoljni upravo takvim načinom života koji smo izabrali..Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
A što se tiče samog pitanja iz uvodnog posta...pa...živ čovjek naravno razmišlja...o svemu..i naravno da svi mi volimo planirati i kombinirati i imati stvari pod kontrolom...ali prosta je činjenica da nitko ne zna što bi bilo kad bi bilo i da je lako poslije bit pametan (eh što nisam ovako ili onako!)..Tako da da, jednoj kućanici bi bilo jako teško kad bi ostala bez muža u "nekim" godinama a bez poslovnog iskustva,što se može i ne mora dogoditi...no isto tako se zaposlenom paru može dogoditi sto stvari onako "usput"...otkaz...bolest...štogod..
Evo, i ja osobno, priznajem, jesam velika "ziherašica" po prirodi...Sve nešto volim predvidjet, isplanirat...sve po onoj "bolje spriječiti nego liječiti"..Ta osobina je kod mene dosta izražena...ALI...život me stalno demantira...Tako da sam sada tu svoju osobinu osvijestila i nastojim ju uklonit kao neku bolest ili lošu naviku...jer ne donosi mi ništa...osim raspamećivanje...što ako ovo...što ako ono...kako bi bilo kad...i sl...besmisleno...ostaje nam jedino raditi najbolje kako mislimo možemo i znamo u određenom trenutku...a budućnost će već donijeti svoje