Neću o ostalom jer su cure već sve rekle, ali mislim da ovo nije dobro.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Nije dobro za njihov odnos. Dijete treba vidjeti da se i na oca može osloniti, da nije on samo za igranje.
Pa nek vrišti. Prestat će s vremenom.
Printable View
Neću o ostalom jer su cure već sve rekle, ali mislim da ovo nije dobro.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Nije dobro za njihov odnos. Dijete treba vidjeti da se i na oca može osloniti, da nije on samo za igranje.
Pa nek vrišti. Prestat će s vremenom.
Znam da nitko ne priča o antidepresivima, to sam ja dodala.Citiraj:
laumi prvotno napisa
Ja sam samo rekla da nisam za to da se traži stručna pomoć ako zista nije nužna.
Ajde onda definiraj kad je to pomoč nužna.Citiraj:
mayato prvotno napisa
Čitam vas od kad je otvorena tema, ali sada sam odlučila i napisati par riječi. Lidač, u stanju u kakvom se sama nalaziš, nalaze se i mnoge majke koje danima samo brinu o svojoj djeci, urednosti kuće, kuhanju jela, peglanju veša, i ostalim "dužnostima" koje nas spopadnu, ili koje si same nametnemo.
Prije dva dana imala sam ispad dernjave i galame, jer sam već izgubila zadnji atom strpljenja, jer me srednje dijete "ubilo u pojam" radi slatkiša. U početku sam mu lijepo objašnjavala da više ne može, da je pojeo dosta, a on se samo nastavljao derati, onda me muž (vratio se s posla) pitao zašto mu više ne dam - i tu sam pukla, jer sam u tom trenu u svojoj glavi zamislila kako preispituje moju odluku, kako nemam njegovu podršku, sinek je to skužio, počeo još jače urlati, počela sam urlati i ja... da je slučajno netko iz socijalne službe bio u blizini, imao bi posla. Nastala je odurna atmosfera u kući, ja sam doslovno izgubila volju za životom, totalni kaos i totalna depresija.... To su trenuci kada se osjećam da bi se najradije zavukla u neku rupu i da bi mojoj djeci bilo bolje bez mene.
To su trenuci koji te bace na koljena, no upravo radi svoje djece, radi braka i radi muža, moraš biti svjesna svog ponašanja, razloga svojeg ponašanja, i prekinuti obrasce takvog ponašanja. Ne dozvoliti si da se uvučeš u takvo raspoloženje.
Dan nakon tih scena, to jutro, nakon što sam odvezla dijete u školu i vrtić, sa svojim najmlađim djetetom odlučila sam otići u Zgb., u katedralu. Nisam neki vjernik, tj. ne idem na mise, ali taj trenutak, tih možda pola sata koliko je malecka bila mirna, značilo mi je puno. Doslovno sam doživjela duhovnu obnovu i dobila snagu za dalje.
Kada tebi dođe teško, i misliš da je sve beznadno, moraš naći neki ritual koji će ti pomoći da dođeš u pozitivno stanje, da možeš početi normalno funkcionirati.
Nađi sreću u sitnicama.
Godinama sam imala pauzu od čitanja knjiga, i sada sam se napokon ponovno učlanila u knjižnicu i počela sam ponovno čitati. Navečer, prije spavanja, uspijem se na taj način malo odmoriti od stalnog "mamakanja".
Obična šetnja s djecom u nekom prirodnom ambijentu, kroz neki park ili šumu (ne znam iz kojeg dijela grada si) može te malo obnoviti.
Kažem obnoviti, jer se upravo o tome i radi - skupiti i fizičke i mentalne snage za nastaviti dan.
Ne znam koliko ti to ima smisla...
I btw., mislim da si u dosta lošem psihičkom stanju kada kažeš da je smrtni slučaj u obitelji znak da ti je mjesto u kući. Nadam se da vidiš besmisao u toj misli.
Ma zašto da ide kod psihologa?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Zbog čega?
zato što sumnja da ju muž vara?
Zato što se malo pogubila u vrtlogu života i obveza što je normalno, sama je rekla da je mlada i sama je rekla da joj je lakše ovdje na forumu nego kod potpunog neznanca oči u oči?
Što sam ja to krivo napisala da me tako pereš?
I ja mislim da si skroz u krivu mayato. Možda ju je netko i proglasio "nestabilnom", ali ja sam joj savjetovala telefonski razgovor sa stručnjakom jer je sama nekoliko puta rekla da ne zna više što da radi... gle ovo:
bila ja sretna-tuzna,placljiva-nasmijana,vristim ili sutim,mirna ili pizdim nikad nije dobro i ama bas nista ne djeluje...
U toj situaciji, kad više ne znaš kud bi, i ne vidiš šumu od drveća, može pomoći da popričaš s nekim objektivnim, tko te ne poznaje i tko će ti s odmakom savjetovati par stvari. Ja sam to 3 puta u životu napravila i sva 3 puta me spasilo od plakanja danima u mojoj tamnoj čahuri.
Ali s druge strane, mogu razumjeti i da nekome nije privlačna takva vrsta pomoći. I psiholozi i ljudi koji ih zovu/odlaze k njima su najnormalniji ljudi – a ne neki poremećeni mračnjaci. Ne mali broj puta sam se iznenadila kad bi upoznala neke menadžere, ljude na visokim pozicijama i sl. koji su izuzetno smireni, realni u svim poslovnim, ali i životnim problemima – pa se čudila, gle kako su samo mudri - i svaki put sam saznala da se nisu rodili s tim, nego ili čitaju stručnu literaturu, literaturu za samopomoć, idu kod psihologa, na terapije - smatraju to sasvim normalnim radom na sebi. Ne mislim da bi svatko to trebao raditi, ali ako «ama baš ništa ne djeluje» kako jedan telefonski razgovor može odmoći?
Naravno, ako ti to nije nimalo ugodno, naravno da ne može.
imala sam jedne prilike razgovarati sa psihijatrom jedno dva-tri puta dok sam isla u srednju...
ne nisam bila luda,jedna teska situacija me bacila na dno zbog koje sam zavrsila cak i u bolnici...
razgovor je bio doslovno ovakav
on -muci li te sto
ja-ne
on-pa zasto si ovdje
ja-neznam
onda je nastavio blebetati nesto od mene nije dobio ni rijeci...jer se nije ni trudio nesto izvuc...
tada su me kljukali tabletama a na kraju sam se sama digla...
U što ste brze!
Mayato, mogu ti ja odgovoriti?
Ružno si i nepotrebno etiketirala jednu struku.
Ako ima mogućnost potražiti stručnu pomoć, zašto ne?
Po meni je sve bolje od ne poduzimanja ničega.
Eto,Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
ja sam takvu situaciju imala sdr. opće praksei 1 godinu pila antidepresive...i sama odlučila prestati piti i sama se digla...
Ljubim te
XCitiraj:
Cubana prvotno napisa
Edit: meni je nužna kad se čovjek nađe u situaciji koju ne može sam riješiti, nesretan je i ne zna kako dalje.
na kraju je i on odustao od toga i kada mu kazem da je obuce x puta mi zna rec "kaj bas moram i sl."Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Evo, mom mužu ovo užasno smeta.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
S tim da naša djeca doslovno zaprdivaju, pa nekad traže mamu, nekad tatu, za istu stvar...
Zato se sad dogovorimo, npr. izmjenjujemo se za uspavljivanje, jednu večer muž, jednu ja. I ako ih tu večer tata uspavljuje onda je tata i točka, mogu kmečat i negodovat, ali ja sam tu večer slobodna i gotovo. I obratno.
jedno loše iskustvo s psihologom ne znači da su svi takvi
dobro priznajem moja NAJVECA pogreska je sto sam ja ama bas SVE u vezi djece preuzela i nemogu sada samo tako muzu uvaliti ih za uspavljivanje,hranjene ,kupanje i sl....jer em sto on za to nema nikakvu volju jer zna da ja to sve radim i zna kakv ce djeca biti ako on krene ,em su se djeca vec u potpunosti naviknula da sam za sve to ja glavna...
a da si išla k jednom jedinom automehaničaru koji ne valja, da li nikad više ne bi dala popraviti auto?
Ali ona sama ne želi i zazire i iz njezinog se predzadnjeg post-avidi da zna da ima snagu u sebi i da želi tu snagu aktivirati.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Isprike zbog ružnog etiketiranja struke, možda pretjerah, ali malo sam se zapalila:oops:
I u čemu je problem?Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Reci: Da li ja baš moram? Da dragi mužu, moraš i danas i slijedećih 5 godina.
onda trebam biti vidovita i znat kome da odem a da se samnom ne spdra,koluta ocima i sl. nego normalno razgovara...Citiraj:
laumi prvotno napisa
Naravno kad ne mora.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Moj utopijski savjet bi bio (u svijetu viška novaca) da si uplatiš vikend wellnes program, a oni nek se snalaze.
I snašli bi se.
Pretpostavljam da nećeš, ali samo razmisli što bi u tome svemu bio strašno? Ništa.
psiholog bi trebao biti kao dobar prijatelj, samo jos iskreniji i objektivniji ( a valjda i malo iskusniji). i jedino tko misli da su emocionalno nestabilni oni koji trebaju prijatelje, onda moze mislit isto i za one koji odlaze psihologu.
Moraš shvatiti da su trebale godine da dođete do ovog stanja, ništa se ne mijenja preko noći, ali kako su se naviknule, tako će se i odviknuti.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
ne moraš biti vidovita. traži preporuku :-)
to možeš i preko foruma pitati
mayato, nisi ništa krivo napisala, nego Anemona vjerovatno misli da psiholog ili psihijatar nije osoba kod koje idu samo bolesnici nego osoba s kojom možeš iskreno razgovarati i koja ima znanje da ti da stručan savjet i pomogne riješiti problem.
ja osobno bi odlazak na razgovor sa stručnom osobom stavila na zadnje mjesto jer mislim da mi ne bi rekao ništa šta ja već sama ne znam-ali to sam ja
prvo bi sama pokušala riješit sebi u glavi što ja zapravo želim od života, od djece, od muža...pa onda krenuala u realizaciju toga
ali najteže od svega je upravo to-shvatiti što želim
XCitiraj:
astral prvotno napisa
Lijepo si to napisala anka!Citiraj:
To su trenuci koji te bace na koljena, no upravo radi svoje djece, radi braka i radi muža, moraš biti svjesna svog ponašanja, razloga svojeg ponašanja, i prekinuti obrasce takvog ponašanja. Ne dozvoliti si da se uvučeš u takvo raspoloženje.
Svako se mora obnavljati, na svoj način. MM je to hodanje kroz prirodu, meni rekreacija sa curama, ali svako mora imati nešto odvojeno od ostalih, neku samo svoju stvar. Pa bila ona šminkanje, čitanje knjige pred spavanje, gledanje krimi serija do pola, ležanje u kadi.
Jeste da se sve teže obnavljaš kako stariš, ali šta je tu je. I jedino što mogu potvrditi da imam isto tako teška stanja, ja to zovem ljenost, kad ne znam šta bih dalje. A onda opet me nešto pokrene i hop, smijem se i veselim.
Hvala što si napisala ono što sam ja mislila, ali su pomeni odmah drvlje ikamenje,vjerovatno jer me ne poznaju i jer sam relativno nova na forumu.Citiraj:
astral prvotno napisa
Ja ne mislim da kod stručnjaka idu samo bolesnici, ali ako osoba treba prijatelja barem ih je ovdje sva sila...
Eto...
shvatit češ, daj si malo vremena
da se osvrnem na ovo...mi smo jednom prilikom bili kod vrtickog psihologa radi djetetove adaptacije. i atko u razgovoru smo dosli do toga da je usla u fazu samo mama. ako smo nas dvoje u stanu, samo mama. znaci i kad ju on uzme da joj opere zube ona cendra i place za mamom. naravno to je stvaralo nervozu.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
sto je najbolje MM je spomenuo to.
onda je psihologica rekla da djete radi kako je naucilo. mama je napravila gresku da je uvijek tu i na rasplaganju i cini sve. tatu je izgurala i dijete naravno da trazi mamu. mama je postala djetetov rob sto utjece i na njene zivce i cjelokupnu atmosferu doma. neka se mama makne (ne doslovno, nego neka ne reagira) a neka se tata vise ukljuci. kad dijete zove mamu da joj obrise dupe, neka ode tata. i zaista, malo po malo, pocela je zvati i traziti njega. jos uvijek vise trazi mene, ali sasvim normalno njih dvoje funkcioniraju i kad sam ja u blizini. inace su nam prije vikendi bili katastrofalni. kad bi svi troje bili doma, ona bi se povampirila. ja bi ispaljivala na zivce, a MM se povlacio u svoj svijet.
sto se tice psihologa, ima ih, danas, hvala bogu, toliko razlicitih da si valjda svatko moze naci metodu/tehniku koja mu odgovara. ponekad oni izgledaju doslovno kao da cakulate na kavi. s tim da ti pricas, on te samo vodi. cak ni ne daje savjete jer je ponekad dovoljno samo izgovoriti i osvjestiti.
misljenja sam da bio svatko trebao imati svog terapeuta, ne jer je bolestan vec jer je to jedan ispusni ventil. bas kao i vrecu za box :mrgreen: samo sto smo jos uvijek narod s previse predrasuda...
ma ja inače ne volim kad se napada neistomišljenike8-)Citiraj:
mayato prvotno napisa
Iskreno, mislim da je najlakše shvatiti što želiš.
Pretpostavljam da želiš biti sretna.
Što te čini nesretnom?
Stavi na papir.
žao mi je zbog tog iskustva. razgovor s psihologom bi trebao biti drugačiji.
no, ja te ne želim nagovarati, samo sam spomenula svoje ok iskustvo s takvim razgovorom.
ja ne znam više što bih rekla, želim ti snagu i sreću da nađeš nešto "što će djelovati".
Već sam na pol puta da shvatim, nemaš pojma koliko si me sad digla, skroz su me dotukle...Citiraj:
astral prvotno napisa
cesto nismo u mogucnosti sagledati cijelu sliku jer smo puni emocija, pa samim time ne znamo sami sebi niti postaviti prava pitanja. strucne osobe (ma mozda ni ne trebaju biti strucne, no trece osobe koje nisu emocionalno upletene lisene su te otegotne okolnosti (koja u tom trenu upravo to i je)) znaju postaviti prava pitanja i usmjeriti tvoje razmisljanje, preispitivanje, promisljanje u smijeru koji ce poluciti rezultate. otvore ti novi spektar, drukciji pogled, daju ideju...itd.Citiraj:
astral prvotno napisa
Slažem se s leonisom, a mayato tebe definitivno nisam napala, nego sam branila struku koju si nepravedno blatila.
meni je ovaj dio bio najtežiCitiraj:
Anemona prvotno napisa
vidiš kako smo svi različiti?
leonisa, slažem se s tobom u vezi sa stručnom pomoći, ali opet nismo svi za to
uostalom, meni bi to bila zadnja opcije, ali ponavljam , meni!
astral pa je, nije prva. koliko sam shvatila lidac je nekoliko opcija vec "ispucala". i dalje je u slijepoj ulici.
i ne zna kud i kamo.
i svi mi prvo isprobamo razgovarat sami sa sobom, pa s partnerom, pa s prijateljima, poznanicima, nepoznanicima/forumom, guglamo, citamo, pa kad nista od toga ne poluci rezultatom, idemo dalje.
Kad pogledaš u svakom trenutku života čovjek zna ili što želi, ili što ne želi.
Sasvim je svejedno, može se početi i od dijela kojeg ne želiš.
Lidać2 "poznajem" samo iz postova, a mogu nabrojiti par stvari za koje sam sigurna:
1.) ne želi biti nesretna
2.) ne želi da muž hoda okolo
3.) želi da muž provodi vrijeme s njima kao obitelj
4.) želi da je muž otvoreniji za razgovor i diskusiju
...
Definitivno nije da ništa ne zna. Ovih 5 stavaka je dovoljno za krenuti.
Ako ništa drugo iskreno ih priznati mužu, na to će ipak morati imati neki odgovor.
Mislim da malo pretjeruješ.Citiraj:
mayato prvotno napisa
Ako smo te "dotukle" time što nam se nije svidjela tvoja generalizacija psihologa, onda stvarno ne znam kako više pisati, jer uvijek se netko može naći dotučen mojim riječima.