Potpisat ću Seni. XCitiraj:
seni prvotno napisa
Printable View
Potpisat ću Seni. XCitiraj:
seni prvotno napisa
Citiraj:
seni prvotno napisa
Slažem se.
Ali meni je svejedno zanimljivo ovo što Tanci kaze:
Po meni, u većini slučajeva, doma ostaju (svojim izborom, ne govorim o slučajevima da žele raditi, ali ne mogu naći posao, da je razlog ostajanja doma neki drugi, npr. medicinski razlog kod nekog člana obitelji - ovo napominjem jer se često javi netko sa nekim neuobičajenim razlogom, pa ispadne da si uvijedio nekoga koji je doma radi njege djeteta i sl., koji je u nekoj mirovini ili sl.) one koje si to mogu priuštiti i kojima novac dolazi iz nekog drugog izvora: muževa velika plaća, roditelji, nasljedstvo, nekretnine, iznajmljivanje stanova ili apartmana i sl. i da je dovoljan za barem neki prosječni život jedne hrvatske obitelji. Pretpostavljam da ipak mama koja je ostala doma svojim izborom nije radi te plaće manje morala djetetu i obitelji uskratiti obrok ili npr. isključiti struju.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Dakle, te su osobe imale preduvjete da imaju mogućnost izbora. I radi toga se ne trebaju opravdavati. Ali isto tako treba biti pošten i reći da si ostao doma svojim izborom jer želiš biti, prema svom viđenju "bolja", "drugačija", "prisutnija" (kako god sad, nemojte se uhvati samo za ovo "bolja") majka, domaćica, žena, kraljica, šta god već, ali da si si to mogao priuštiti. Dakle, pravi razlog je bio financijska sigurnost, a nakon toga ovo drugo. Pa onda, nemoj preskakati ono najbitnije.
Pa ja mislim da to i je tako, i da su djeca majki koja ne rade (do neke npr. 3g) vjerojatno sretnija i zadovoljnija nego djeca koja idu u jaslice od 7-17h, sa jedva navršnom godinom dana. I nije mi to problem reći, kao što je nekim problem reći da su doma jer netko drugi donosi novac u kuću.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ja sam u kategoriji "hoće naći (dovoljno plaćen) posao ali ne mogu".
Jer sam VKV a u mom selu mogu naći posao samo NKV za minimalac i očajne uslove rada, a pri tome bi mi vrtić i rezervna teta čuvalica za dvoje dece odneli oko 2/3 tog minimalca. Donela bih kući mizeriju a decu ne bih videla.
Zato čekam još dve godine da oba deteta krenu u školu pa da prestanem da parazitiram na mužu i prihvatim se te NKV divote. U međuvremenu uleti poneki zahtev za privatne časove koje mogu da držim ili ponešto na kompu da prekucam, obradim tekst i slične sitnice.
Srećom, muž mi ima siguran posao prosvetnog radnika sa najprosečnijom mogućom državnom platom.
Zato i znam da se može opstati nekako od jedne prosečne plate. Samo to nije život na koji bi mnogi pristali - i to je sasvim OK, zašto bi pristajali na gore ako mogu bolje od tog.
Ali kad od nekog ko zna moje porodične prihode dobijem komentar "Blago tebi, ti ne radiš!" šta drugo preostaje nego reći "Nije ni tebi zabranjeno dati otkaz?"
Inače, meni je uvodni tekst patetičan i ne sviđa mi se.
Ali jesam bila u situaciji da čujem pitanje "šta ti radiš kod kuće po cele dane?" tako da ne mogu reći baš da je taj deo fikcija.
vjerojatno je isto pitanje u više navrata čuo i tvoj muž. kao prosvjetni radnik. jelda? plus tri mjeseca godišnjeg. :mrgreen:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Def. nije fikcija, kućanski poslovi se i inače društveno slabo vrednuju, zato se društveno slabo cijeni i trud žene koja ostaje doma. Jer ipak i za sav taj trud nema šuške. A šuška je valjda mjerilo svega.Citiraj:
Ali jesam bila u situaciji da čujem pitanje "šta ti radiš kod kuće po cele dane?" tako da ne mogu reći baš da je taj deo fikcija.
Inače, @cvijeta, moja cura od 12 g, a pogotovo ova od 5 bi obje voljele da sam ja doma. Ne znam do koga je, mene ili njih.:mrgreen:
Ooo, daaaa :mrgreen:. Ne znaju ljudi koji je to provod, ta tri meseca godišnjeg :lol:.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
za stariju, javi se za tri godine :mrgreen:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Meni je to društveno vrednovanje nečijeg posla vrlo maglovita kategorija, onako, što meni vrijedi je li činjenica da sam zaposlena društveno vrednovana, nije da mi društvo daje šuškave novčanice.
Meni je sasvim OK ako se jedna obitelj dogovori da će si organizirati život na taj način da jedan od roditelja ostaje kod kuće, i što god tko rekao, moje iskreno mišljenje je da je za malu i malo veću djecu to zaista bolja opcija, ja sam prilično sigurna da je malom djetetu najljepše ako ga čuva mama ili tata, a malo većem je sigurno ljepše da ne mora biti u vrtiću 8+ sati, da ne mora u dnevni boravak, ili da ga netko dočeka kod kuće kad dođe iz škole. Znači, super i odlično ako si roditelji mogu tako organizirati život. Ja osobno bih morala imati jako veliku financijsku sigurnost da se odlučim na tako nešto.
Pa jednako kao što su u globalu gledano, prosvjetari u hr danas nisko društveno vrednovani, pa ih to ajmoreć generalno smeta, to je više psihološka kategorija, nije da netko realno nešto ima ili nema od toga.Citiraj:
Meni je to društveno vrednovanje nečijeg posla vrlo maglovita kategorija, onako, što meni vrijedi je li činjenica da sam zaposlena društveno vrednovana, nije da mi društvo daje šuškave novčanice.
Pa čuj, ako si žena ispegla majicu, pomete dvorište, opere kadu prije/poslije kupanja, opere šalicu iz koj je popila kavu... slobodno si može isplatiti šušku, kao poslodavac sama sebi.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Karikiram, ali ja i dalje ne kužim tko bi kome morao platiti za poslove koje obavljaš za sebe i svoju obitelj.:zbunj: I gdje bi društvo i financijsko vrednovanje od strane društva tu imalo kakve veze :zbunj:
Ma nisu samo prosvjetari u toj vreći. Sad smo napokon došli na pravu temu. Danas se općenito RAD vrednuje nisko (u maniri "budala si ako radiš"), a "snalaženje" se smatra ispravnim načinom funkcioniranja. Klasičan primjer je neplaćanje poreza, a onda se svi čudimo kako nam je infrastruktura na niskim granama... Te dvije stvari - podcjenjivanje svih vrsta rada + razne vrste kriminala = recept za klimu kakvu imamo.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Već sam previše puta napisala na ovom forumu - kod nas "ukrasti" znači ako ukradeš nekome iz džepa ili iz stana, a ako ukradeš od države, nisi zapravo ukrao nego si "se pomogo". Ufff...
Ljudi uopće ne gledaju kako su vrednovani kao takvi, nego tko je generalno više ili manje vrednovan. Da za sve ima dosta, nitko se ne bi obazirao... Aliiii kad netko ima kunu/dinar/eur više od susjeda, svi se hvataju za to i gube iz vida da i tom drugom jadniku to malo više nije dovoljno. Ali je više. Klasika: Divide et impera!
Zar zapravo nije ista stvar ukrasti od susjeda ili ukrasti od države? Pa od tog našeg poreza koji plaćamo grade se škole, bolnice i sve drugo...
Da se vratim na početak: ti usr*ni kućanski poslovi su ovoj kulturi dobra škola kako i što treba mijenjati. Počnemo od sebe - doma odgajamo djecu tako da znaju cijeniti doprinos toga, kasnije se to proširi i na neke druge stvari. To mi se čini ok. Raditi od sebe žrtvu i/ili ženu-majku-kraljicu mi je fuj, pogodno samo za cajke.
Sad ću kontra teme, ali vidiš, ja uopće ne mislim ovako. Djeca do tri godine znaju za njihovu stvarnost onakva kakva jest i nemaju mogućnost apstraktnog razmišljanja šta bi bilo kad bi bilo. Da, u trenutku možda plaču kad ih roditelji ostavljaju u jaslicama i idu na posao, ali da su generalno nesretniji zbog toga, ne vjerujem.Citiraj:
Pa ja mislim da to i je tako, i da su djeca majki koja ne rade (do neke npr. 3g) vjerojatno sretnija i zadovoljnija nego djeca koja idu u jaslice od 7-17h, sa jedva navršnom godinom dana. I nije mi to problem reći, kao što je nekim problem reći da su doma jer netko drugi donosi novac u kuću.
Peterlin, slažem se potpuno.
Musti od države na sve raspoložive načine je ne samo uobičajeno već se smatra nadasve poželjnim, budala si ako platiš više poreza, ne apliciraš za dječji doplatak npr. na koji imaš pravo jer si na papiru isplaćuješ minimalac, središ si porodiljnu naknadu na koju nemaš pravo itd. itd. Jer svi ti novci u državnom budžetu su tamo i naši zajednički :mrgreen: smao treba zagrabiti.
tko su "cajke" u ovom kontekstu?Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Nema nikakvog dubljeg značenja. Odnosi se na Rozginu pjesmu.Citiraj:
emily prvotno napisa
je ali nisu svi komandanti brodova, moj buraz je slučajno pomorac i većinom je mali od palube, jer i za kormilara mora čekati da se svi izredaju, s time da ima ženu i klinku , onda kad napokon dođe tu mora skeširati 2000 dolara da malo otiđe do njihCitiraj:
Trina prvotno napisa
ja imam susjedu koja je frajerica odradila na brodu, kupila mali stančić, udala se za stranca i bedina dvoje djece (7 i 8 godina). Ne pada joj na pamet radit. Skromna je i smirena. I baš sam nekad ljubomorna kako je cool s djecom. Baš smirena i uključena oko svega s klincima. NIkad se ne žali na ništa. Nemaju kredita, male su im režije jer je stančić mali. Nemaju auto. I evo...nekad mi se čini njen život stvarno super, a opet sam duboko uvjerena da ja ne bih mogla tako živjeti i ne bih bila sretna kao što je ona. SVatko ima svoj recept za sreću.
da, ja jako volim biti doma, ali isto tako jako ne volim niti čistiti, niti prati, niti kuhati. Onak bila bih doma i bavila se svojim hobijima i guštevima. Sve ostalo od mene ne radi smirenu osobu :)
Osjećam se prozvanom pa da ti i odgovorim.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
U najmanju ruku nakon ovakve prozivke se osjećam krivom jer mi je muž pomorac i mogu si priustiti biti doma. Mi svoju djecu nismo radili zato što je moj muž pomorac i ima dobra primanja. Svoju djecu sam rodila jer sam ih htjela. Ja nisam zadovoljna i sretna svojim životom zato što je moj muž pomorac,
druge stvari me čine zadovoljnom i sretnom. Vjerovala ti meni ili ne, ja bih izabrala biti doma sa djecom bez obzira kojim poslom se moj muž bavio.
Nije svaka žena pomorca izabrala biti kućanica, a isto tako niti svaka žena radnika Konzuma vjerojatno nije zaposlena majka.
Grozne su mi tvoje prozivke, grozne. Isto ko da si napisala, žene pomoraca su najčešće ljenguze koje u životu ne rade ništa drugo nego rađaju djecu. Samo si ti to tako fino upakirala.
Evo upravo zbog ovog boldanog sam ja izabrala biti doma. Znači financijski nebi doprinijela značajno kućnom budžetu, a djecu bi rastrgala na minimalno 3-4 strane.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ja sam bila u stalnom radnom odnosu prije prve trudnoće, imala sam plaću 3500kn. Možda da sam radila za nešto veću plaću bi i moja odluka o tome hoću li ostati doma bila drugačija. Ovako kad sam sve zbrojila i oduzela donijela sam odluku da ostajem doma sa djecom.
anabeg, nemoj se uzbuđivati. Da je meni muž pomorac i ja bih bila doma - jer ne bi bila sposobna organizirati svakodnevni život s djecom i mojim poslom. Kolikogod tvrdila da ne bih bila doma, u nekim situacijama bih, jer drugačije ne bih znala. Nemoj se osjećati prozvanom
Zašto? To je ono što meni nije jasno, zašto se netko osjeća loše ili krivo jer netko izvana preispituje i analizira njegove životne izbore i odluke?Citiraj:
U najmanju ruku nakon ovakve prozivke se osjećam krivom jer mi je muž pomorac i mogu si priustiti biti doma.
Evo, ja bi s velikim veseljem dobila Eurojackpot ili pozamašno nasljedstvo neke bogate tetke :mrgreen: i fino dala otkaz i bavila se hobijima, mužem, ajd dobro pomalo i djecom :lol:i ne bi se nimalo loše osjećala zbog toga niti bi me grizla savjest niti bi se imala potrebu ikome ispričavati.
Ma sve pet.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Al prozvana jesam bila. Pa sam zato i odgovorila.
Mada sam još davno obećala sebi da se neću ostvrtati previše na komentare pojedinih forumašica.
To govoriš onako, teoretski, kad bi imala mogućnost izbora jer ti je muž npr. ne pomorac, nego npr. debelo plaćeni manager ili bi izabrala biti doma s djecom i da ti je muž npr. skladištar u Konzumu i radi za npr. 3000 kn?Citiraj:
anabeg prvotno napisa
Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Istekao mi edit, a htjela sam još dodati: ne provociram, stvarno me zanima.
Osim ako ispadne da bi mogla birati i tada, jer npr. ti je baba ostavila apartmane u Dubrovniku za iznajmljivanje. Onda smo opet na početku diskusije.
:lol::lol: baš si me nasmijala...Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Znaš da sam si mislila otvoriti topic na filozofskom kutku o tome što bi učinili kad bi dobili taj eurojackpot.... Bome, ja ovak iz rukava nemam pojma. Ne da ne znam, nego ne znam što bih odabrala jer imam hrpu ideja koje bi se mogle realizirati, a nemam vremena ni sape za svaku.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Ont. ponekad mi se učini da bih lagano mogla biti doma i ne raditi, ali to me ionako uskoro čeka (mirovina :mrgreen: jer sam zagazila u 31. godinu radnog staža). Na paralelnom kanalu razmišljam što bi i kako bi popunila svoje vrijeme. Nadam se da će moji sinovi još koju godinu pričekati s unucima, ali kolegice koje su odnedavno u mirovini obično su full time angažirane kao baka-servis, pa od mirovine imaju najmanje mira. S druge strane, to rade s velikim guštom i zadovoljstvom i bave se svojim unucima na način koji nisu mogle ostvariti sa svojom djecom dok su bile mlađe, jer su radile.
odabrala bih biti doma bez obzira na vrstu posla i visinu plaće svog muža. Objasnila sam u postu gore, ona plaća za koju sam mogla raditi nebi značajno, ako bi uopće išta, doprinijela kućnom budžetu. Kad bih poplaćala vrtiće, čuvalice, gorivo ostalo bi pozitivna nula. Ne rade svi ili nemaju mogućnosti raditi za plaću od 5-6 tkn pa da im se to isplati...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Mojoj zaovi je muž zaštitar, ona kućanica. 3 djece. Također njen izbor.
Da dobijem eurojackpot ostala bih doma i ne bih radila ništa.
ja bih radila 4 sata. volim svoj posao.
ja bih dala otkaz na svom poslu
i upisala postdiplomski i još neke edukacije :)
Peterlin, MM i ja smo razradili do najsitnijih detalja šta bi radili. 8-) Prije svega kupili bi neku nekretninu uz samo jarunsko jezero.
Dok traje školska godina bili bismo u Zg, jelte djeca idu u školu. Svaki dan bi ovisno o vremenskim prilikama išli planinariti na Sljeme ili na rolanje/ bicikliranje oko Jaruna. Tu već ode par sati. Zatim bi razmišljali šta ćemo jesti i šta djeci dati za jelo. Nekad bi otišli na plac pa nešto skuhali, nekad otišli negdje nešto pojesti. Popodne bi prošlo u aktivnostima s djecom, razvažanju na sportove. Pih, dan prođe dok se okreneš. Ljeta bi provodili na moru u našoj kućici na osami sa privatnom plažom ispred. Gliserom bi svaki dan malo isplovili pa tražili osamljene uvale za kupanje. Malo bi i putovali po svijetu. Nekad s djecom, nekad bez djece. :mrgreen:
Koji sat tjedno posvetila bih ulaganju naše imovine. (to mi je ionako posao pa ne trebam druge stručnjake koji će me savjetovati)
Osnovali bi zakladu za stipendiranje školovanja djece bez roditeljske skrbi i djece iz obitelji teškog materijalnog stanja. I oko zaklade bi bilo nešto posla pa bi koji sat tjedno otišao i na to.
Sigurna sam da ne bi imali nešto viška vremena.
ja isto volim svoj posao, ali bih svejedno dala otkaz i mislim da se ne bih više bakćala s tom europom i njenim fondovima :mrgreen:
e, onda bih se prvo izguštirala godinu-dvije, ništa ne radit i samo trošit. na sve. :mrgreen:
a onda bih vidjela što ću dalje i kako ću. vjerojatno bih pokrenula nešto svoje, recimo neki hotelčić negdje na srednjem-južnom jadranu il tako nešto. bez opterećenja hoće li propast ili uspjeti, nako. i tu bih radila samo s našim opg-ima, samo domaća proizvodnja, od plahte do pomidora. pa makar morala svake godine ja financirati iz svojih novaca, koga briga, potičem domaću proizvodnju, od slavonije do istre.
u svakom slučaju, nešto bih sigurno morala raditi.
evo, može i ovakva neka zaklada od barbi isto. uz hotelčić :D
Ovo vrijedi i za mene...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja bih isto ulagala (jer me to zanima i zabavlja), bavila se nekretninama (jer me i to zabavlja i zanima i sada), a ono što bih napravila za svoj gušt i opće dobro je udruga ili slično koja bi se bavila djecom sa smetnjama razvoja govora. Potrebe su ogromne, a mogućnosti premale. Eto, to bi me zanimalo - okupiti timove logopeda i srodnih stručnjaka, da se time koriste djeca kojima to treba a njihovi roditelji ne mogu platiti privatne tretmane. Ako lova ne bi bila problem. I platiti te ljude pristojno.
Ja bi prvo rodila još dvoje djece :).
Ovo ostalo ko Cvijeta.
no, igrate jackpot?
ja ne, pa nemrem nit planirat kaj bi s novcima
Ja nisam dobila euru jackpot a idem u ovom pravcu o kojem pričaš. Nemam hotelčić ali širimo svoje apartmane na srednjem Jadranu. I to mi je posao. Nisam se uopće bogato udala nego smo dobili jednu dobru priliku koju smo u dogovoru s muževim roditeljima iskoristili do kraja. Zaposlena sam preko glave ali radim za sebe. I planiram ovako nešto kako ti pričaš, proširiti ponudu na nešto bolje i veće. Ali shvaćam i isto ramišljam kao one koje kažu da im treba posao od par sati dnevno, to sam već i napisala. Jer svakome od nas treba nešto da se ostvari i na drugom polju. Mada, neću se žaliti. Stvorili smo priliku za dobar posao i u to sam uklopila svoju veliku ljubav-crtanje. Samo što nemam vremena za ništa ali to nema veze, imat ću kad umremCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kako ne shvaćaš da se ne radi samo o mogućnosti biranja? Tu je tisuću nijansi koje odlučuju. Npr moja prijateljica koja ima bebu od godinu dana je prisiljena dati otkaz zato što nema mjesta u jaslicama, zato što ne može naći kvalitetnu čuvalicu za normalne novce, zato što nema mamu ni svekrvu. I zato mora živjeti od muževe plaće koja nije bajna. da bi joj netko kao ti rekao da živi na teret drugih. Žena je fakultetski obrazovana, stručnjak u svome poslu, ima posao iz snova koji ne želi napustiti i jednostavno nema izboraCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ali mi ne pričamo ovdje o takvim situacijama, već sam gore napisala da je nevjerojatno kako će netko uvijek iskoćiti sa nekom pričom koja nema veze sa poantom teme, ali, ajde poslužiti će da nekoga posramiš kako je bezosjećajan. Pričamo (barem ja) o ženama koje mogu birati i svojom voljom ne rade, jer su im se zvijezde tako posložile da ih ne more ovakve i ine brige.Citiraj:
Trina prvotno napisa
A meni koja nisam fakultetski obrazovana i koja nisam stručnjak u ničemu, nijedna varijanta ne može proći. Jer ako ću platiti nekoga da mi čuva malu, moja primanja su toliko mizerna da nema smisla niti početi razmišljati u tom pravcu. Moja druga prijateljica isto ima četvero djece i ima baku koju je trebala voziti da bi joj čuvala djecu. Pa je shvatila da toliko troši na gorivo (jer joj mater ne živi blizu) da joj se to ne isplati. pa je dala malu u vrtić. Ali kako je boležljiva, oept je uvela babu u kombinaciju. Osim što joj od plaće nije ostalo ništa značajno, bila je smoždena od organizacije, vožnje, rastrganosti na sto strana. Četvero djece, četvero obaveza na četiri različite strane, problemi s pubertetskom kćeri i mlađim sinom koji je maksimalno koristio maminu odsutnost. A mama je godinama tako radila, mijenjala poslove da bi izvukla ono najbolje za svih u datoj situacji. Na kraju je dala otkaz jer nije mogla. Imaš takvih milijardu priča i stvarno je ograničeno sve takve žene etiketirati kao lijene kućanice koje žele živjeti na muževoj grbači. na kraju staneš na loptu, zaključiš sama sa sobom što je trenutno najbolja opcija za tvoju obitelj i doneseš odluku. Ja nisam lijena, nisu ni moje prijateljice, dapače, sigurna sam da radim tisuću puta više od tebe jer imam stopedeset obaveza u jednom danu i vrijeđa i mene i druge žene u mojoj poziciji kad takvim tonom pišeš.