Ifigenija prvotno napisa
Pitala sam se zašto je odjednom to pitanje homoseksualnog braka postalo takav "hype" i hit of the day.
Mislim da razumijem.
Cijela bitka se bori oko toga da se promijeni sadržaj i opseg pojma BRAK.
To je ustvari salonska, načelna, papirnata bitka koja zvuči strašno otmjeno, dok u stvarnosti nikoga ništa ne košta.
PR i marketing vezuje tu salonsku bitku sa idejom da su tu upletena ljudska prava, pravo na život, obrazovanje, ravnopravnost.
Zvuči super, možeš si pridati auru borca za bolje sutra, dok u realnosti ne moraš prstom maknuti, ta bitka nikoga ne košta, ništa ne uzima, a napada samo one koji se percipiraju kao glupe ovce kojima se može opendrečiti šamarčina u prolazu (kao npr. na ovom topicu) jer vjeruju da treba "okrenuti drugi obraz" - pa je svejedno.
Idealno za salonske bitke.
Za realne vrijednosti - ekonomsku stabilnost, kreiranje vrijednosti, zauzimanje za siromašne, bolesne i izvlaštene čovjek mora izaći iz salona i boriti se sa smradom, bolesti, buhama, zakonima, i teško i mukotrpno raditi. Apsolutno mi ne smeta raditi sa svakim čovjekom - koji je dobar i pošten, i tu pitanje diskriminacije stvarno prestaje. Računa se samo koliko radiš, pridonosiš i koliko si koristan član društva.
No, osjećaj osobne vrijednosti i tobožnjeg prometejstva stvarno se ne može graditi na destabilizaciji zdravog razuma, logike i promjeni sadržaja i opsega pojma, kako pojma brak, tako i nekog drugog. Može se probati, to je demokracija, no ako se percipiralo kršćane kao glupe ovce s kojima se može kako se hoće - bojim se da tu salonska bitka prestaje.
Vjerujem da su iznenađeni poklici koji se provlače kroz javnost i ovaj topic upravo to - mislili smo da ćemo lako, a nećemo. Sad odjednom ta bitka nešto košta, i došlo je do polarizacije u društvu i odjednom ljudima nije ugodno u vlastitoj koži. Gdje se nagazi, automatski dolazi do reakcije.
Da li je moguće pravno regulirati zajednicu homoseksualnih osoba, kako bi mogle imati pravo dijeliti imovinu, sudjelovati u liječenju i sl - apsolutno. Svaki ljudski odnos ima svoju pravnu formu.
Da se željelo zaštititi homoseksualne osobe, išlo bi se tim smjerom, bez halabuke.
No, oni tu nisu cilj, nego sredstvo. No, niti prvi, niti zadnji put da se kojekakve ideologije koristile nekakve zajednice ljudi i iz njih radilo žrtvenu janjad i objekt svojeg PR-a.
Nitko nije homoseksualnim osobama nanio toliko štete, kao niti društvu u cjelini, koliko ova besmislena akcija da se mimo razuma intervenira u sadržaj i opseg jednoga pojma koji je ljudima bitan. Moglo se kreirati drugi pojam i dati sve što je potrebno. S vremenom, ako je homoseksualna zajednica okej, i ako iznjedri pozitivne vrijednosti, dobit će auru vrijednosti i respecta. Ali, ništa novo ne može se nagurati ljudima kao vrednota - mora se dokazati i ovjeriti, bez da se pokušava uništiti postojeće da se naturi novo. To neće proći.