Citiraj:
Vjera nije nešto naše, čime se može raspolagati kako nam se prohtije; vjera nije riječ ili ideja. Vjera je prihvaćanje prisutnosti Nekoga tko već živi
u tebi i dopušta mu da djeluje i radi kako bi promijenio tvoj život: to je
Duh Sveti koji prebiva i djeluje u nama, Gospodin koji je život i koji daje život!
Ostavimo mu mjesta u sebi da djeluje Njegovo svjetlo, Njegova radost,
Njegova snaga. Kad kažem vjera, mislim na život koji se mijenja, na dinamički
kontinuitet, na život koji ponovno cvjeta svakim danom. Ne možeš ostati na
mjestu, sjedeći, u iluziji da živiš svoju religiju. Naša vjera nije religija: naša vjera
je susret sa živom osobom, s Isusom Kristom. On obnavlja tvoj život,
preobražava ga, uzdiže i čini da djeluje na nov način. A ti, vjerujući u Njega, otvarajući
vrata srca za prijateljstvo s Njim, shvaćaš da se mijenjaš: vjera je tvoj
život koji se, susrećući Isusa iz Nazareta, ponovno pronalazi, obnavlja i daruje.
Vjerovanje nas čini ljudima širokih obzorja, slobodnima; vjerovanje stvara bratske
veze, obnavlja ljudskost i stvara obitelj puno širu od one krvne, stvara
univerzalnu obitelj: svaka osoba koju susretnemo naš je brat, naša sestra, naš
otac, naša majka... Zato im se možemo nasmiješiti, razmijeniti par riječi, gledati
ih u oči, pomoći im. Vjernik uvijek može činiti dobro svakomu.
Umjesto da se vrtimo oko samih sebe, pokušajmo živjeti kao vjernici! Vjera nam
daje dostojanstvo koje nam ne dopušta da plačemo nad samim sobom: vjernik
ne može živjeti samo za sebe! Učimo malo pomalo, razgovarajući, slušajući, radeći…
u svemu onome što živimo svaki dan, konkretizirajući našu vjeru. Sve
ono što jesi mora postati "Vjerovanje". Vjera je čin slobode: odluči prihvatiti u
svojoj radosnoj i krhkoj ljudskosti djelovanje Božje prisutnosti. U svakoj situaciji
koju život stavlja pred nas, u radosnim i žalosnim događajima, u strahu i
nesigurnosti, u svemu što se događa, lijepo ili ružno, ponavljajmo u svom srcu:
"Ja vjerujem u Boga!" Ta istina mora ući u nas, duboko, svatko ju mora osjetiti
iznutra jer to je činjenica, stvarnost koja osvjetljuje i korjenito mijenja pogled
na svaku situaciju u životu: ako vjerujem u Boga, uvijek postoji nada, ako vjerujem
u Boga, život nema kraja, ako vjerujem u Boga, bol ostaje misterij, ali je
dragocjena, ako vjerujem u Boga, opraštam i hrabro počinjem iznova.
Mi smo svih ovih godina kontemplirali, upoznavali i iskušavali sve ono što se
ispovijeda u Vjerovanju: Bog koji silazi, koji se utjelovljuje, koji nam je blizu,
živ, daje svoj život za nas; Raspeti i Uskrsli Bog. Otac, Sin i Duh Sveti osobe su
koje nam daju život, onaj pravi, onaj od srca. Moramo se potruditi da te riječi
vjere dođu iz usta do srca. Često ponavljajmo: "Vjerujem, vjerujem, vjerujem!"
Vjera tako postaje hrana za život: hranimo se nečim dragocjenim što dolazi u
nas i što nam hrani dušu, što daje miris i okus svakom događaju naše svakodnevice.
A onda, malo pomalo, kad "Vjerovanje" uđe u najdublje pore našeg
bića, kad se pretvori u otkucaje našeg srca, osjetit ćemo kako raste želja da svjedočimo
svima da je s "Vjerujem u Boga" život puno ljepši, istinitiji, blistaviji,
vedriji! Svjedočit ćemo životom i riječima svima da je vjera pravo bogatstvo!
Majka Elvira
Iz časopisa Uskrsnuće -Vjerujem, Vjerujem Vjerujem-Uvodnik (Godina Vjere)