Mury, grlim te i suosjećam u tvojoj boli :-(
Printable View
Mury, grlim te i suosjećam u tvojoj boli :-(
ja se u potpunosti slažem sa tobom... i ja sam nakon gubitka dobijavala riječi da smo odabrani, da mogu biti sretna što imam anđela i obitelj na nebu... itd itd.. i riječi i pisma i SMS-ove... u početku me je to zadovoljavalo a onda sam jedan dan pukla i rekla.. ma kakve su to riječi? tko mi ih uredno šalje? prijateljice koje imaju živu djecu?! tada me je to još više ogorčilo. Baš sam bila ogorčena pa sa mamama koje imaju živu djecu nisam željela o tome pričati - išla mi je na živce njihova suosjećajnost (oko čega? oko nečega što ne razuzmiju - srećom pa ne razumiju). Spoznala sma da sam živo biće i želim živo dijete pored sebe... i nikako taj način utjehe ja nisam mogla prihvatiti (nije mi realan, to mi je samotješenje).Citiraj:
nina70 prvotno napisa
Nažalost, iz iskustva mogu reći... tek kada zatrudnite sa novom bebicom, malo je lakše, fokusirate se na budući život, bude naravno opet teških trenutaka ali kako trudnoća napreduje sve manje...
Kada se nova bebica rodi, opet ste fokusirane na nju u prvim mjesecima a onda počne (valjda je to psiha) ono uspoređivanje, da je prva živa kako bi sad izgledala? da li bi ličila na bracu ili seku? I tada dolazi opet ta faza tuge ali na drugačiji način...
I onda spoznaš... da nije bilo anđela prvog nikada nebi bilo te druge žive bebice ili je nebi bilo u tom trenu kada je došla na ovaj svijet.... i tako ukrug.. svako malo se preispituješ.
ali isto vjerujem da roditelji anđela nose jedan nevidljivi teret na duši, spoznali su smrt na najgori mogući način i da me danas sutra moje dijete čeka negdje... negdje daleko i negdje meni srcu poznato...
mačkulina, baš tako. Mislim da sve mame anđela, bez iznimke, prolaze iste faze tuge i u novoj trudnoći. I točno kako si rekla, nosimo nevidljivi teret na duši, ali dok se drugi boje što će biti nakon smrti nama je to nada za ponovni susret s našim anđelima :love:
Najteze je sad za blagdane,..majke sa djecom rade pisanice,dok ja gledam u Nebo i nosim cvijece na grob,tesko je!cestitam buducim mamama na forumu,,nadam se da cu i ja jednom skupit snagu i odlucit za novu trudnocu,iako me strah jer mi kasni 2 dana,a tek je proslo 2 mj.otkad je moj sin postao andjeo..
Mury zao mi je. Suosjecam u tvojoj boli
Mury žao mi je. Ja sam gubila sa 20 tt. Tako mi je žao. Ne ponovilo ti se to nikad više!!
Hvala vam cure moje na lijepim rijecima :love2:!!! Dao Bog da nas je sto manje na ovoj temi,i da cim prije mi koje jos nemamo djece nakon nasih andela rodimo zdravu djecu, kako bi ova nasa bol barem malo bila ublazna :-)!!Drzite se hrabrice moje!
Citiraj:
Mury prvotno napisa
nadam se što prije svima nama da zasija sunce
Evo jedna predivna stranica, možete svojim anđelima zapaliti svijeću i naći malo utjehe u prekrasnim stihovima!
http://thelostones.co.nz/?pg=home
An Angel in the book of life
wrote down my baby's birth
and whispered as she closed the book
"too beautiful for the Earth"
hvala ti puno!!kako si??ja sam bila večeras u crkvi,cijelu misu proplakala u tišini
Sretan Uskrs :heart:
Sretan Uskrs drage moje,da nam uskrsli Isus posalje utjehu i dadne snage za dalje...:-)
Sretan Uskrs!
Kako koji dan...Citiraj:
anđeo26012013 prvotno napisa
Drži se mila! I meni je nekako lakše isplakati se u crkvi, kao da mi Bog onda da snage da nastavim...
Svim mamicama želim da im uskrsli Krist podari unutarnji mir i blagoslov novog života!
Sretan Uskrs!
Sretan Uskrs drage moje!
Mi smo odlučili maknut se malo od svih, skupiti izgubljenu snagu i otišli na put daleko od ove tuge. Bilo je stvarno lijepo ali ne mogu da ne mislim na svoje anđele. Koliko sam se samo puta rasplakala dok sam gledala svoje dvije sreće kako uživaju pod suncem. Zašto i druga dva anđela nisu zaslužila takvu sreću? Dok smo se vozili u avionu okruženi oblacima sin me pitao dali smo sada u raju? :heart: Pričala sam mu da braco i seka sada tamo žive ali da će uvijek biti uz nas samo ih ne možemo vidjeti. :heart: :heart:
Jučer smo obilježili rođendan koji se nikad nije dogodio. Ajme kako sam ljuta. Na sve liječnike, na roditelje, na narod općenito. Pomozite mi da obilježim rođendan svog anđela kako treba, bez ljutnje i bez Isusa, boga, i tih gluparija jer ne vjerujem u to.
Sretan Uskrs drage mame anđela, nadam se da ce i svakoj od nas poslije kriznog puta koje prolazimo doci Uskrs, i radost, dao Bog !!!! koja li je slava na nebesima samo zamisljam......
jackson zao mi je zbog gubitka, godisnjice su uvijek posebno tuzne:love2:
Joj Mury sada citam i ne mogu ti opisati kako se osjecam,saljem ti veliki zagrljaj i snagu da uspjes prebroditi to sve.Mozda me jos vise dotakla tvoja prica jer prosle god sam i ja bebicu izgubila,a sad sam opet trudna pa kako se blizi taj tjedan kad se to dogodilo osjecam da navire neki strah.Mackulina skroz si u pravu,ne zaboravljaju se andjeli i zavisno o vremenu i zivotnoj situaciji slete nam na rame i napune nas ceznjom i tugom sto nam nisu u narucju.Niti ja nikad nisam prihvatila pricu da sam odabrana zato sto sam majka andjela pa tko se normalan jos moze tome veseliti?Istina povratila sam vjeru u Boga,nisam vise onako ljuta na njega,molim ga nek cuva mog andjela,eto i dida je otisao gore da ju primi u narucje i sad znam da moja curica vise nije sama.A sad jedino sto jos od svog zivota zelim je da mi Bog dopusti da iznesem ovu trudnocu do kraja,rodim zivu i zdravu bebu jer to da budem "odabrana po drugi put" ne znam kako bi prezivjela.
renchy :love2: .... i nedaj crnm misima, iako znam da te strah, jer i mene će biti ako uopće ikada više budem trudna...ali vjeruj da ćeš ovu bebicu donjeti do kraja i napokon uživati u zasluženoj sreći!!! Ma sve ćemo jednoga dana ako Bogda imati žive i zdrave bebe kako bi nam se na taj način olakšala i ublažila ova sadašnja bol!!!
pozdrav cure moje i sretan vam Uskrs..............u ja sam imala po prvi puta u ova dva mjeseca LOŠUUU NOĆ.......................strasno...sanjala sam da imam dijete pored sebe pa non stop sam ga isla dojiti..pa sam mu na bocicu davala jest pa je dudu toliko povuko da mu je u grlo otisla pa sam ju cupala da se ne ugusi...ajmeeeeeee meni....vozila sam mamu na terapije pa sam popovratku skrenula na groblje zapalit mu svijecu..ajme...bas sam se cudno probudila....na uskrs je dobio malu figuricu tj.djecacic u bijelom pa sam mu stavila na križ...da dijete sijedi :-) i da gleda prema cesti da me vidi kad ja gledam kad prođem onuda( a to je cesto jer mi je groblje uz glavnu cestu i imam pjeske svega 15-20 min.hoda do tamo a onda moste mislit kad autom prolazim i još mi je u prvom redu pa ga vidim i sa nadvožnjaka)..sunce moje malo..uff ufff
drži se draga :love2:
Nisam odavno usla na forum i vidim da ima nekih lijepih vijesti - PATIK CESTITAMM,BUDI HRABRA-,ali nazalost vidim da ima i novih mama andjela :-( Mame budite jake i hrabre,nemoze svako ni biti mama andjela zar ne!? Tesko je i uvijek ce biti samo vremenom nauci se zivjeti sa bolom... :heart::heart:
Našla sam u jednoj grupi podrške... meni pomaže naći mir pa dijelim:
"Toliko je puno zla, nepravde, jala na zemlji... ljudi su sami sebi postali zli i zločesti... Bog treba anđele za borbu protiv zla... zato je birao najčistije od najčistijih... najjače od najjačih... sve smo mi borci, neustrašive, nezaustavljive, nepokolebljive, prepune ljubavi... takva su i naša djeca... samo dobro stablo rađa dobrim plodom... i zato su naši anđeli ti koji su odabrani..."
Predivan tekst, hvala ti što si ga podijelila s nama :love2:Citiraj:
carmina burana prvotno napisa
:heart:Citiraj:
carmina burana prvotno napisa
Evo i mene, mamice moje!
2010. nakon uredne trudnoče, u 27. tjednu prestalo je kucati srce našoj bebi. Nakon 24 sata muke pod dripom sam rodila. To su bili najgori sati u mom životu, oko mene su se rađala dječica koja su zaplakala, a ja sam znala kad prođem tu muku i rodim da će dijete odnijeti na patologiju. Nalazi patologije su pokazali da sam rodila potpuno zdravog dječaka. Nikada neću saznati zašto se to desilo. Tada sam mislila da je to najgore što mi se može desiti u životu. Nekako smo se oporavili i nastavili živjeti, makar se od takvih strahota roditelji nikada u potpunosti ne oporave.Napravila sam mnoga testiranja koja su pokazala da sam potpuno zdrava. Nakon 2 godine ponovo sam ostala trudna. Uredna trudnoča pod malo strožim nadzorom zbog predhodne. 08.12.2012. sam u terminu rodila zdravu djevojčicu Juliju. Našoj sreći nije bilo kraja. Julija prekrasna, bez ikakvih simptoma. U sreći smo živjeli 2 mjeseca da bi pedijatrica na redovnoj kontroli primjetila da ima malo glasne otkucaje srca i naručila nas na pretrage. Ispostavilo se da Julija ima tešku i jako rijetku srčanu manu. Poslani smo u Njemačku na operaciju. Opracija je savršeno prošla i dijete se savršeno oporavljalo. Vratili smo se u Hrvatsku na oporavak, sretni. Julija je dobila temperaturu. Doktori nisu reagirali na vrijeme, upala pluća, pluća su joj otkazala, a kroz nekoliko dana i bubrezi, jetra, svi organski sustavi, toksini su joj u potpunosti uništili mozak. Na aparatima, to više nije bila ona, bila je kao biljka samo joj srce nije prestajalo kucati još 2 dana. Srce, koje je jedino bilo bolesno. Julija je postala anđeo prije mjesec dana, imala je 3 mjeseca i bila je najljepša i najveselija djevojčica na svijetu. Ovo su najgori sati i dani u mom životu, ali trudim se živjeti i ići dalje. Valjda ne bi dobila takav križ da ga ne mogu nositi. Ponovo čekam nalaze obdukcije.
Lica, jako mi je zao zbog vaših gubitaka.
Pretesko je to sto prolazite...
Lice, moja iskrena sućut.... pretužna priča :cry:
A ja u ponedjeljak idem raditi. Odlučila sam da krenem u suočavanje sa svime i sa svima pa ćemo vidjeti kako ću se s time nositi... :roll:
Draga Lica, ne znam što reći osim da mi je neizmjerno žao. Pretužno :love2:
Draga tikica_69, mislim da si dobro odlučila :heart:
Lica, tako mi je žao :cry:
jako mi je žao Lica :love2:
tikica_69 samo hrabro...ja se isto nadam da ću što prije na posao
A joj Lica draga,kako si me rasplakala :cry: !!!
Tikice draga,mislim da ti je odluka za ici raditi dobra,i ja za tj.dana idem na posao.Sutra cu zakljuciti bolovanje,uzet stari GO 15,16 i 17 (17.4 mi kontrola) i 18.4.na posao.
Lica :love2: Jako tužna priča:-(
Lica :love2:
I ja u ponedjeljam idem na posao nakon 4 i pol mjeseca, i baš me pere trema.Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Mury, vidim da ćeš i ti uskoro.
Lica, jako mi je žao :cry:
Lica, moja sućut... :love2:
Mada smo sve mi ovdje prošle slične stvari, iste osjećaje, jako je teško naći prave riječi poslje ovakve tragedije.
Tako mi je žao što je ovaj pdf ponovo na ovako ružan način zaživio.
Drage moje! :-)
Znam da vam je teško utješiti me, kad bi barem netko to mogao, u ovakvim situacijama nitko nema prave riječi. Ni sama ne mogu pronaći prave riječi ni odgovore. Prvi puta sam si sve to nekako uspjela posložiti u glavi i nastavila živjeti, ali sada ne mogu, nemam odgovore i nikada ih neću pronaći. Svaki dan je isti, svaka sekunda isto boli. Svako jutro kad se probudim isto, svaku večer kad legnem spavati isto.