Printable View
Ma uopće ne znam kako da nazovem ovaj topic i da li je ovo pravo mjesto, ali sam tako ljuta da bih mogla vrištati.
Dakle moja frendica je rodila u utorak popodne i do jučer popodne (kad sam zadnji put čula vijesti) nije dobila bebu.
Takva je navodno gužva u bolnici, da je ona još uvijek ležala u predrađaoni gdje joj nisu mogli donijeti bebu.
Mislim da je ovo nedopustivo! Pitam se jel to uopće moguće i tko to radi u našim rodilištima kad je tako nešto moguće?
nazalost, moguce je :x :cry:
mislim, neka zahtjeva svoju bebu i buni se i trazi i nek bude dosadna
:shock: :cry:
Nekako imam osjećja da bih se ustala i sama otišla po svoje dijete i doma. :evil: .
Hm da, lako meni tu za kompom govoriti, ali ovakve stvari su stvarno nedopustive.
moguće, moguće....pogotovo ako šutiš i ne buniš se!
ja svoju bebu nisam vidjela od kad sam rodila (7 ujutro) skroz do navecer, a za to vrijeme sam ležala na hodniku ispred rađaone!
i da nisam počela luđački vikati sigurno bi me ostavili do daljnjega! opravdanje: gužva! :evil:
doduše to je bilo pred 8 godina, no izgleda da se neke stvari još nisu dovele u red :x
gdje je rodila?
na svetom duhu.
Nek lijepo ode na neonatalogiju i traži bebu. Mislim, to bi ja napravila.
Ovo je stvarno :evil:
evo nisam čula novosti od jučer, ali jučer je bila jako ljuta i naravno rekla je da joj je strpljenje na kraju, pa vjerujem da se pobunila!
cure su i prije radjale na SD i neke su se uspjele izboriti. poruci svojoj prijatlejici da bude uporna i da ne odustaje!
reci joj da im otvoreno kaze "zelim da moje dijete koje sam 9 mjeseci nosila, bude uz mene! ne zelim da ga hranite bilo kakvim nadomjestcima pored mene - donesite mi dijete na podoj!"
jasno i otvoreno. i neka se ne boji. vec je bilo cura prije nje koje su izvojevale bitke na SD, a nadam se da ce i ta praksa razdvajanja uskoro nestati. :heart:
kako je to žalosno da moraš tražiti i moliti da vidiš svoje vlastito dijete.
Nije li baš na SD onaj prodojeći doktor (sad sam zaboravila ime)! Pa kako on dopušta takve stvari?
Misliš na Stanojevića. On je super, ali nažalost nije šeg i u većini slučajeva ne zna baš sve kaj se odigrava, ali da uspije doći do njega vjerujem da bi bebica bila s njom u roku 3 milisekunde :)
nije šef, a ne šeg :oops:
Joj...ja sam svoju mrvicu vidjela tek nakon 13 sati...da sam mogla ustati, sama bih otišla, ali bila sam sva jadna, na infuziji i transfuziji, pa mi je preostalo samo grčiti se u sebi i pokušati prespavati noć da vrijeme što brže prođe...neću nikada zaboraviti taj osjećaj žudnje za bebom.
ako se dobro osjeća, može potpisati da odlazi s bebom doma.
pa na ped. pregled ode tamo gdje želi.
jel imala kakve komplikacije ona ili beba?
Evo, da ne otvaram novi topic, podižem postojeći - naime, frendica mi je danas u 10 ujutro rodila. Sad smo se čule i veli da bebu nije vidjela, jer na hranjenje u 14 sati nisu nosili djecu budući da su doktori imali neku feštu :evil:
Pa šta da čovjek kaže na to?
ovakve stvari mene izbace iz cipela :evil:
Kad sam se spremala za porod, čitala sam puno na portalu i forumu. Bila sam spremna na sve 8) . Srećom prema meni su bili jako pristojni i nemam velikih zamjerki osoblju u rodilištu. A da nisu... Bila sam spremna na opako svađanje, zamjeranje pa do toga da odem sama po bebu i kući pa makar bio prvi dan. Prepristojne rodilje uvijek nastradaju.
ja sam bila jako nepristojna i dosadna, pa sam bebu dobila tek nakon više od 30 sati :shock:
prokleta pedijatrica, tako mi je žao kaj joj ne znam ime, mi je, nakon mog upornog gnjavljenja rekla donijet ću vam bebu, ali samo da ju vidite. ja sam mislila da će mi ju ipak ostaviti, bar da dojimo, ali ona je doslovno došla, skinula mu pelenu s glave, dala mi da ga poljubim, ISTRGNULA iz ruku i odnesla :evil: a ja sam ostala tuliti u predrađaoni. to je bio toliko tužan prizor da su i curama u trudovima navrle suze na oči!
otišla sam doma 2. dan, uz potpis, ali sam se bome namrdala s tim. i nikome nije bilo jasno da kaj nije u redu?!?!
užas... :evil: .Citiraj:
anki prvotno napisa
Ajme, mene sve to skupa još malo čeka....
Samos e nadam da mi bebu neće tako dugo odvojiti od mene, jer i ja odoh kući :mrgreen:
Meni Andriju nisu donijeli na dojenje u 12 sati ( a očekivala sam to jer sam ga rodila u 9:15), pa kad ga nisu donijeli ni u 15 sati sama sam otišla do sobe di su bebe, pokucala i pitala di je moj sin? Sestra me ovako pogledala :shock: i rekla da što se već šećem!? Bila sam pristojna, iako sa suzama u očima, zamolila sam je da vidi zašto mi nitko ne donosi dijete i što je s njim. Mislia sam da ga možda još nije stigla dr. pogledati, ali kaže meni sestra da je s njim sve ok ali da nemaju dovoljno navlaka za jastuk pa da ge ne mogu nositi samo u peleni! Sad sam ja ostala :shock: !
Odmah sam rekla da ću je ja donijeti od doma (mislim MM), i da pošto nisam prvorotka i znam proceduru da ga želim uz sebe - na vlastitu odgovornost. Rekla je da će razgovarati s glavnom sestrom. Na sljedeće dojenje su mi ga donijeli, još uvijek samo u peleni ( i tako još do druge većeri!), ali isplatilo se što sam išla ga tražiti jer da su stvarno čekali navlake ne bih ga dobila još do sljedeće večeri kad im je tek stigla pošiljka opranog veša iz praone!
Eto, da nisam išla tamo pitati što je ne bih bila uz njega tko zna koliko dugo!
Treba biti uporan, pristojan po potrebi :mrgreen:
žene, našoj djeci je mjesto uz nas.
imamo na to pravo, ne čekajte da vam netko za to da dozvolu, nego zahtijevajte!
svi ti "tehnički" razlozi bi bili presmiješni da nisu žalosni.
Upće nemam komentara! :evil:
A ja sam mislila da je problem kad rodiš na carski i ne daju ti djecu na prvi podoj dok ne prođe 24h i više....meni je taj jedan dan na intenzivnoj bez svojih beba bio prestrašan, a kamoli nakon prirodnog, pardon, vaginalnog poroda!
Prvi put (prije 6 godina, Rijeka) sam rodila vaginalno i nisu mi dali djecu na prsa odmah jer kao dvoje su (??! pa šta?! sve je bilo u redu s njima!) i kao ja se moram odmoriti (?! :evil: mislim, što trebaš nakon poroda nego svoju bebu/bebe?!). Onda sam čekala 2h do smjene pa još sat-dva da prođe vizita (?!?) dok me nisu dignuli u sobu; prvu sam bebicu dobila na podoj 7h nakon poroda, a drugu tek nakon 11 sati. I to mi se činilo jako previše; a kad su mi ih počeli nadohranjivati i nositi po jednog na podoj, ja sam zatražila oboje u roomin-in i odonda smo se snalazili sami.
Treba tražiti, zahtjevati, buniti se - kad bismo sve glasno govorile koja su prava i potrebe nas i naših bebica, stvari bi se brže mijenjale! Na žalost, kad si u sistemu, u ranjivom si položaju, ovisiš na neki način o medicinskoj pomoći i onda misliš da trebaš bit pristojan.
nas je bilo 4 u istoj situaciji, s tim da bi ove 3 cure svaki put samo slegnule ramenima kad bi im sestra ili doktor odgovorili da ne nose djecu na druge odjele. još sam ja ispala nemajka kad sam inzistirala jer su one popušile priču o velikim zarazama koje bi njihove bebice mogle pokupiti ako ih se bude nosilo. :evil: možda bi bilo drugačije da smo sve 4 navalile...ali kako njih nagovoriti na bilo što kad je njima glavno pitanje bilo di je aparat za kavu i di se može pušiti :evil:
još bi samo izdvojila izjavu dotične pedijatrice koja se doslovno zderala na mene jer sam joj se popela na glavu:
joj, pa kakva ste vi to mama?!? vi bi uznemiravali svoju bebicu, zar ne znate da se beba ne smije dirati jedan dan dok se dobro ne odmori i ne naspava? umorila se u porodu, znate kak je njima to naporno.... :shock: :shock: :shock:
jooooooooj
fakat sam sad živčana i iz ovih stopa bi išla demonstrirati ispred bolnice.
no nažalost ovo sam čula prečesto:
i ponekad mi se čini da su ljudi kao stoka, idu kud ih goneCitiraj:
anki prvotno napisa
:evil: :evil:Citiraj:
anki prvotno napisa
kakva ste vi to mama?
normalna, normalna, draga doktorice!
dakle, ovo je inovacija... nije više izgovor da se mama mora odmoriti (htjela ili ne), sad se beba mora odmarati umjesto da je mama sebično maltretira maženjem i dojenjem. :nope:Citiraj:
anki prvotno napisa
Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
stvarno :nope:
ja sam svoju bebicu rodila na carski i pet tjedana prije termina i budući da prvi dan nisam mogla se dić iz kreveta a bebica je bila u inkubatoru m ju je sliknuo tako da sam svoju curku prvi put vidjela na slici, hvala bogu na digitalnim fotićima inače bi se načekala da je vidim, ovako sam ju gledala na slikici i bilo mi je puno lakše :love:
Da, fakat je lako govoriti sjedeći pred kompom kako bi mi sad ovo ili ono.
I ja sam rodila na SD i nije bilo mjesta na odjelu pa smo ležale u predrađaoni nakon poroda i gore nam nisu nosili bebice. Pedijatrica je ujutro došla reći nam kako su, ali smo ih dobile tek kad smo doile mjesto na odjelu.
I šta da vam kažem, jadne ste, ljute ste, žalosne, ali znate da ne možete ništa.
Dijete vam donjeti neće, nema šanse (što uostalom kužim da ga neće donjeti gore), vi teško možete sami otići ako nemate sreće da vam netko objasni kuda i kako i da vam otključa jer i sami znate da su ti odjeli zaključani i da nema šetnje (bar su bili zaključani kad sam ja bila, neznam kako je sada).
Ma ne znam šta da vam pametno kažem osim da nekad stvanro ne možete ništa. Meni je bilo najteže što nisam mogla potpisati da odemo jer je A. dobila žuticu, a ja sam na porodu ostala bez elektrolita i svakodnevno sam ih dobivala infuzijski. Pustit me nisu htjeli dok ne dođem na neku normalnu razinu. :/
Ja sam rodila u 21:30 navečer, bebu vidla sutradan oko 13. BIlo mi je užasno, no ni sad iz ove perspektive ne vjerujem da sam nešto mogla učiniti.
dajte bebe mamama!!!!!!
zašto bi , kad imaju besplatno adaptirano
neka bolnica plaća ad, pa ćeš vidjeti kako će "odjednom" postati "svjesni" važnosti kolostruma i majčinog mlijeka :/
a ionako ih hrane tim umjetnim mlijekom, to znam sigurno, bebe su gladne kad su one gladne a ne kad bolnica odredi termine hranjenja, onda kad svi počnu urlikati od gladi samo im uvale flašice, mene je hvatala depra u bolnici jer mala nije htjela dojiti samo je spavala, a kad sam došla doma natezala je ko luda, to ti je to
prije 9 godina kada am rodila beba je bila sa mnom 24 sata. krevet do kreveta. nije mi jasno da nakon toliko vremena ima još bolnica u kojima bebe i mame nisu zajedno. :evil:
ja sam svog zapca cekala 23 sata!!!!!!! :evil:
kad su mi napokon nasli sobu i prebacili me sa krivog odjela na pravi mame su taman bile sa svojim bebama i dojile a ja sam morala jos cekat iduci podoj da mi ga daju jer nisu htjeli posto je proslo vrijeme kad sestre daju djecu na podoj!!! pa sam cekala jos nekih sat dok nisam vise placuci svih ispilala da mi ga daju a nisan se mogla ustat iz kreveta nego kako bi koja sestra usla ja bi je molila da mi ga daju i napokon san ga dobila nakon 23 sata! to su mi bili najtezi trenutci u rodilistu! :cry:
oni ko da ne kuže kako devet mjeseci čekaš bebu, brineš se o njezinom zdravlju i prije nego što dođe na svjet na način da se pravilno hraniš i odričeš se stvari koje bi mu mogle naškoditi, i onda napokon dođe na svijet a ti se osjećaš neobično i prazno jer bebač više nije u sigurnosti tvog trbuha već je negdje iza nekih vrata a tebi ne daju do njega i ne žele ti ga donijeti...strašno , strašno...to je nesigurno trauma kako za majku tako i za bebu :love:
Žalosno, ali ja svoju bebu nisam dobila 5 dana. Sad mi je to nezamislivo i mislim da bi drugi puta kampirala ispred pedijatrije. Naime, rodila sam u subotu popodne, padala u nesvijest, problemi sa tlakom. Stavili su me na odjel ginekologije jer na babinjačama nije bilo mjesta (mjesto radnje: Merkur) tako da mi bebu nisu donosili jer ih ne iznose sa tog odjela. U ponedjeljak su me prebacili na babinjače, a mali je u međuvremenu dobio žuticu i do četvrtka bio na sunčanju, a imao je i neku infekciju o čemu mene uopće nisu obavještavali. Ja sam nekoliko puta doslovno se dovukla do beba samo da ga vidim, a kad sam se raspitivala za njegovo stanje pedijatrica me pitala da li sam ja zdravstveni djelatnik kad se toliko raspitujem. :evil: Uglavnom, ja sam tih pet dana nosila izdojeno mlijeko i muku mučila sa izdajanjem, ali smo kasnije ulovili lijepi ritam i dojili 13 mjeseci. Neznam sada kako sam to izdržala. Prvo mi je dijete, nisam bila nešto informirana o stanju u rodilištu, ali sada znam da to više drugi puta nebi bilo moguće. Čovjek nije ni svjestan kolike su mu granice tolerancije i izdržljivosti. Malo sam odužila, ali samo vas hoću upozoriti da se i vama nebi to dogodilo!
ja svoje prvo dijete nisam vidjela 5 sati, pa iako se to vama čini vjerojatno sitnica meni su to bili najtjeskobniji trenuci u tim prvim danima. I danas mislim da je to razdvajanje naštetilo uspostavljanju onog instiktivnog odnosa između nas dvije, a osoblje bih podavila u kapi vode zbog toga samo da imam tu moć. Uz sve to nisam znala da su u pitanju proceduralni razlozi, nego sam mislila da se bebi nešto dogodilo u porodu, i da je nikad više neću vidjeti, knedla mi je stala u grlu i nisam uspjela niti otvoriti usta da pitam gdje je.
Danas bih iste sekunde zvala MM-a neka se nosi u bolnicu, i neka nazove odvjetnika da se pripremi isto za slučaj da mi je isti tren ne daju.
ja sam cudo cekala 12h bez rijeci objasnjenja.
bila sam smjestena u predradjaoni, skupa sa jos 6 mama koje su dobile svoju djecu na podoj, dapace, gotovo na cijeli dan jer jedva da su ih odnosili...a ja nista...poludila sam, jer sam rodila u ponoc, nisam spavala, nije mi trebala infuzija, drugi klinci su bili s mamama od 5.30 a meni nitko nista nije htio reci niti objasniti..
tek oko podneva je stigla doktorica s neonatologije i objasnila mi da smijem doci i vidjeti svoje cudo jer je u inkubatoru - poplavio je na tren prije nego sto su ih nosili na jutarnji porod pa su ga stavili u kontrolirano okruzenje na par sati! ok, sve 5, ali da ja moram cekati jos 6h da mi to netko kaze iako sam pitala svakih 15min sve sestre po redu i trazila da mi dovedu doktora ako oni ne smiju/ne znaju reci!?! :evil:
sve to na vingradskoj
zavrsilo je sasvim ok, pusteni smo doma nakon 2 i pol dana jer je bila prevelika guzva. sva sreca pa nisam jos i to morala zahtijevati jer mi je tad vec bilo stvarno dosta bolnice :mrgreen: