Printable View
Saznala sam od prijateljice da moj M. štipka za guzu djevojčicu iz razreda. Ta djevojčica je zaljubljena u M. i stalno ga gleda i vrti se oko njega. M. ju nikad doma ne spominje jer se njemu sviđa druga djevojčica.
Uopće ne znam kako tome pristupiti. Pa to je tek 2. osnovne. Malo sam zbunjena.
Mislim da to nije uredu način pokazivanja naklonosti. M. još ne zna ništa o spolnosti, ili mi ne znamo da zna :?
Je li imao tko sličnu situaciju? Literatura?
Ja se sjecam iz svoje osnovne da su nas decki poceli slatati (hvatai za guzu i sis - odnosno gdje bi sise trebale biti :lol: ) negdje u 2 ili 3 razredu. Tako da mislim da nije prerano.
Ja sam imala iskustvo djevojcice koja je bila stipkana (doduse, ne vec u drugom razredu ali decki su se debelo raspojasali u u petom i skoro svaka djevojcica je patila) i moram reci da iskustvo nije koje bih pozeljela ikome. Ti moras tvojem sinu reci da takvo ponasanje nije prihvatljivo, dapace, i kaznjivo je. Ispitaj sto ga ga je ponukalo da to cini i pokusaj s njim naci nacin kako da reagira drugacije, na prihvatljivi nacin.
Jer stipkanje/pipanje za guzu (ili drugih dijelova tijela) druge osobe (s kojom nisi na odredenom nivou :mrgreen: ) nije prihvatljivo ni pod razno.
Joj, šlatanje. Koma. Ja sam u osnovnjaku mlatila dečke koji su to radili, a u srednjoj me jedan tako odvratno zašlatao da sam ga lupila staklenom bocom Cole koja mi je u tom trenu bila u ruci po glavi, a on je meni zauzvrat slomio nos. Nezaboravno iskustvo. Uopće nemam pametnu ideju kako zauzdati tu odvratnost u samom začetku jer je to među dečkima u pubertetu vrlo popularan način frajerisanja. :roll:
a ja sam u osnovnoj skoli zbog slatanja jednog zveknula titovkom po glavi. Pa mu je petokraka izazvala fino krvarenje.
MEne je vise mucilo sto se petokraka i potrgala, pa sam poslije imala problema s nastupima u uniformi (a cesto sam nastupala u uniformi, bila sam nekakva funkcionerka u pionirkom odredu :) )
Meni je posve svejedno tko se tu kome svidja ili ne. Nikakvo stipanje/pipanje mi nije prihvatljivo.
ja takodjer mislim da decku treba objasniti da to nije u redu. Ali lakse mu je to objasniti ako mu se prije toga ipak ukaze na neke cinjenice o spolnosti. Mislim da je za to sasvim dovoljno odrastao.
Upravo tako.Citiraj:
marta prvotno napisa
Na zalost, nemam ti nista pametno savjetovati kako tome pristupiti, osim razgovora, razgovora i jos razgovora.
Ja se sjećam da su nam dečki još u prvom i drugom razredu dizali suknjice i haljinice. Ja sam na to reagirala tako da sam se sama branila - maznula sam svakog tko bi to pokušao. Treba vidjeti zbog čega to radi i objasniti mu da to curice smeta i vrijeđa. Nemoj se ljutiti, ali mislim da ste ga predugo pustili da ostane "u mraku" što se tiče spolnosti. Mislim da bi se bolje nosio s nekim osjećajima koji mu se pojavljuju da je to znao otprije. A vjerojatno je i čuo nešto od prijatelja, onako popabirčeno, nema potpunu sliku i ne može kontekstualizirati vlastite osjećaje. Savjetujem hitni i potpuni razgovor.
A je li rano ili nije - što kažete na ovo da jedna djevojčica u vrtiću mog M. već mjesecima hvata dečke za pišulina čim joj se netko nađe u blizini?
Neprihvatljivo i zahtjeva razgovor s ravnateljem/ravnateljicom te trenutnim prestankom takvog ponasanja a koje ce osigurati osoblje vrtica i/ili roditelji djevojcice. Inace bih tuzila vrtic Centru za socijalni rad.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ancica bi opet sve po kratkom postupku :)
ja moram priznati da bih u toj situaciji vise bila zabrinuta za samu djevojcicu (iako i djecaci imaju pravo da ih se ne gnjavi), i mislim da njoj prvoj treba pomoc (ne samo tako da se osigura prestanak takvog ponasanja).
malo je cudno da takvo ponasanje traje mjesecima, zar nije?
Zbog ovog sam ja u toj dobi prestala nositi suknje i haljine i odonda nosim samo hlače.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Što se tiče pipkanja, kod nas je to došlo u modu u petom razredu, srećom, nisam bila na meti (niskog rasta, naočale, uvijek u hlačama i puloverima), ali sjećam se da je to bio ozbiljan problem mnogima i da je razrednica održala roditeljski na tu temu i oštro izribala neke tate koji su se na tu priču samo posprdno smijali. Ali bilo je efekta - prestali su, bar ono akutno.
Ja se ne sjecam da se na to u "mojim" osnovnoskolskim godinama gledalo kao na neki problem. Cak smo to slatanje dozivljavale kao laskanke, da smo "komadi" i mislim da je bilo gore kada neku curu decki ne bi zaslatali. Mislim da nitko nije reagirao i proslo je samo od sebe. Kada je neko pretjerao, cure bi ga opalilie i to je bilo to.
ja ne zelim da moji decki odrastaju u uvjerenju da zenske guze postoje da bi ih oni slobodno i neovisno o tome sta vlasnice zele i kazu, pipkali ili stipkali.
dijete radi ono kaj vidi.......malo više paziti kak se doma ponašate pred njim......da još ne bi koju morti i zaskočil :lol:
Ivana dijete ti se ponaša neprimjereno.
Moraš s njim ozbiljno porazgovarati i objasniti mu da se takvo ponašanje tretira kao seksualno uznemiravanje tj netko bi to protumačio i kao zlostavljanje. ( Ja prva )
Ako čitav slučaj dođe do pedagoga ili ravnatelja tj ako roditelji od djevojčice prijave suočit ćete se sa brojnim neugodnim pitanjima.
Stoga bolje spriječiti.Objasni mu pojam osobnog prostora, intime itd
Sretno!
Da, ali to bi trebao biti posao ravnateljice. Nije ni na meni ni na tebi da razglabamo o mozebitnim razlozima takvog ponasanja te djevojcice. Ponasanje je ne primjereno, neprihvatljivo i s tim se problemom trebaju upoznati oni u cijem je to opisu posla i koji su za to educirani te rjesenje istog na njih prebaciti.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Ne vidim kako bi se moglo ici na rjesavanje tako, po meni ozbiljnog, problema a da se ne da na znanje odgojiteljicama te ravnatelju/ici. A posebno kako pomoci djevojcici ako joj je pomoc potrebna (a neka je, taman i da je to jednostavno razgovor) ako joj tu pomoc nece pruziti oni koji su za to obuceni i pod ciju to ingerenciju spada.
Nema to veze s kratkim postupkom. Ima s ispravnim.
:lol: :lol:Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
sorry na OT, ali kako da očistim kavu koja se cijedi s LCD monitora :lol:
Mislim da je ovo ipak malo pretjerano. Mislim dečko je 2. razred, o kakvom seksualnom uznemiravanju pričate, cure? Naravno da ponašanje nije primjereno, da treba djetetu na to ukazati, razgovarati, tražiti od njega da to ne radi, upoznati učiteljicu s tim problemom i zamoliti je da malo obrati pažnju... U razgovoru s klincem pitati ga zbog čega to radi i objasniti mu da toj djevojčici to sigurno smeta.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Neprimjereno ponašanje je i tući nekog prijatelja i još mnogo stvari koje su nam kao normalne, ali uključivati odmah u ovo ravnateljicu, centar za soc.skrb to mi je ipak malo too much za početak.
tebi je too much,meni nije..... mislim radim u školi i znam što moramo napraviti ako se prijavi nasilje i sl ,postoji i pravilnik o tome
baš me zanima što bi napravila da je to tvoja djevojčica?
MAria, ti bi u razgovoru s osmogodisnjakom koristila rijeci zlostavljanje i seksualno uznemiravanje? Ili bi to nekak drukcije rekla?
maria71 (napisa):
Stoga bolje spriječiti.Objasni mu pojam osobnog prostora, intime itd
i da NE mogu postojati dvostruka mjerila za prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje
mislim da se apsolutno slažem sa ancicom po ovom pitanju
over and out
Maria, ne moraš odmah tako oštro. A što bi ti napravila da je to dijete o kojem pričamo tvoj sin? Da je to moja djevojčica, napravila bih isto kao i da je ovo drugo dijete moj sin. Razgovarala bih s njom, uputila bih je kako da se ponaša i što da napravi kada joj se to dogodi, isto tako bih zamolila učiteljicu da malo pripazi na ponašanje dječaka i da mu ukaže da to nije lijepo, a ako bi se to nastavljalo onda bih zamolila njegove roditelje za razgovor prvo bez prisutnosti dječaka, a možda i s njim. I isto tako bih voljela da ako moje dijete ikada tako nešto napravi (da štipa ili na bilo koji način uznemirava djevojčice) da bude takav slijed događaja, a ne da ga odmah neki revni roditelj prijavljuje za seksualno uznemiravanje. Govorimo o drugom razrdeu osnovne škole, da je to 2. srednje, onda je to već druga stvar.
Ancice, meni je tesko procijeniti sto je ispravno u takvim situacijama, ali vidim da tebi nije, sto znaci da si mozda ti u pravu.
Ipak, ja sigurno ne bih dosla u vrtic i zahtijevala da se takvo ponasanje djevojcice 'trenutno zaustavi' i prijetila tuzbom.
Ja tako ne postupam u zivotu.
i uopce ne bih razglabala o razlozima takvog ponasanja, samo sam ustanovila da mi se cini neobicno, i da sam na zdenkinom mjestu, zamolila bih odgajateljice da na to obrate paznju, a da imaju u vidu i da nije u redu da decki to moraju trpjeti. To je sve.
nisam oštra, nego realna...
možemo i na pp da ne zachatavamo topic
Slažem se, davorka.Citiraj:
davorka prvotno napisa
Evo što ću ja:
Prvo ću pitati dijete što misli o toj djevojčici, koliko se igra s njom i kakve su to igre.
Drugo ću pokušati dobiti još neku potvrdu da se to događa. Naime, M. je jako omiljen među djevojčicama pa smo dosad preživjeli svakakve manifestacije naklonosti od strane djevojčica.
Treće ću, neovisno od svega toga, početi djetetu objašnjavati neke stvari, koje smo mu trebali prije objasniti. To mi je najteži dio.
Četvrto ću razgovarati s učiteljicom da vidim je li ona što primijetila. Da ne bi bilo: tresla su se brda, rodio se miš.
Peto, ako se sve potvrdi i utvrdi kao istinito, zovem TS i naručujem se na razgovor.
Je li to dobar plan? :mrgreen:
... da bi čovjek riječ rek'o ... ;)
savršen :love:Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
a zakaj, a di sam ja rekla da bih prijetila ikome ikakvom tuzbom? samo velim da bi to trebao biti sljedeci korak, ukoliko vodstvo vrtica ne shvati problem kao dovoljno ozbiljan i ne djeluje u njegovom rjesavanju.
Davorka, kako bi se ti razgovarala s tom djevojcicom? I to jos iza leda njenih roditelja o tako ozbiljnim stvarima? Mislis da bi to bilo primjerenije? Ili mozda radije s njenim roditeljima?
Ja npr., ne poznavajuci pozadinu tog djeteta i njenih obiteljskih okolnosti, sigurno ne bih imala petlje o tome se razgovarati sa samim roditeljima (drugo je kad se radi o nekome koga prilicno dobro poznajes), niti djetetom, ne zbog bojazni da bi oni meni ili mojem djetetu nesto ucinili vec zbog toga sto bih se bojala da, zbog mojeg nedostatka vjestine i znanja u podrucju psihologije i socijalne skrbi, bih jos vise zabrljala situaciju. Ovdje govorimo o ponasanju koje nije normalno, i ciji uzrok moze biti sasvim benigni, ali moze biti i puno opasniji.
Uz to, meni se cini kao da ovdje postoji neki bauk o upoznavanju ravnatelja i drugih odgovornih osoba s problemima u ponasanju na koje se nailazi, kao da su oni nekakvi disciplinarci a ne u stvari, i primarno, osobe koje su obucene da se s takvim "problemima" nose. "Disciplinarni" aspekt posla ravnateljice je tek jedna krajnosti onog sto ona radi. Najvecim dijelom, ona (ili on, naravno) je tu da vodi racuna da odgojno-obrazovna ustanova djeluje u svrhu boljitka djece, da usmjerava, da rjesava probleme koji se pojavljuju. Ravnatelji (i ostalo osoblje) su tu da pomognu nasoj djeci i nama, ne da provode strogocu i obiljezavaju djecu kao ovakve ili onakve, kao sto mi se cini da je bojazan nekih u ovoj diskusiji. Mozda mi se krivo cini.
Ivana, i meni se cini kao dobar plan. Samo mi je malo cudno da 1. i 2. jos nisi napravila ;)
Mislim da ti je plan potpuni overkill.
Isto bih se pitao je li to sve uopće tako kako si doznala, ili se radi o friziranoj realnosti. Prije bilo kakvih planova, pitaj svoje dijete što misli o tome, jer si u suprotnom na najboljem putu prokockati njegovo povjerenje. Dječaci imaju sasvim dovoljno poteškoća u emotivnom razvoju i bez intervencija sa strane.
Ivana, ignoriraj ovo moje zadnje, meni se pomijesalo ovo s tvojim sinom i onaj slucaj s djevojcicom koja pipa decke.
Plan je vrlo dobar. Davor isto ima point. Treba cuvat hladnu glavu.
Nigdje nisam napisala da bih se ja razgovarala s tom djevojčicom iza leđa njenih roditelja. Pisala sam s pozicije da je ona moje dijete. A da je u ovakvoj situaciji moj sin, zašto se ne bi mi kao roditelji mogli naći (sa ili bez djeteta, po meni prvo bez) i popričati o tome što se događa s našom djecom. Oprosti, meni je to primjerenije nego odmah zvati ravnatelja i psihologe. Ako u tom razgovoru s roditeljima skužim da nismo na dobrom putu za rješenje situacije, onda bih išla dalje. Ne znam zašto je to tako čudno. Pa djeca nam idu u isti razred, svi se znamo i viđali smo se, znam ponešto i o obiteljskim situacijama pojedine djece. Ovo je moje mišljenje. Tako bih ja krenula rješavati situaciju.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Ivana, plan ti je OK, moj ti je savjet da pričekaš sa TS dok ne vidiš da li će se i nakon razgovora i svega toga što ćeš poduzeti stvar ponavljati.
e jesmo se zapetljali...
kad nam je zdenka subverzivno podmetnula slucaj djevojcice koja pipa u post o djecaku koji stipa...
ancice, mislim da se mi u ovom slucaju manje razmimolilazimo u misljenjima, a vise pogresno razumijevamo i drukcije izrazavamo. cini mi se.
Sori, Davorka, ocito je doslo do pomutnje. Ja sam u tom postu odgovarala na primjer od a zakaj.
Mada, svejedno ne bih o pipkanju u skoli razgovarala s tom djevojcicom koju se pipka. Dovoljna trauma je da ju se pipka, jos joj samo treba da je neki stranci o tom preispituju. Kao roditelj djeteta koje neprimjereno dodiruje drugu djecu, ukoliko se to potvrdi tocnim, bih djelovala na relaciji ja-moje dijete. Ravnateljicu/pshologa bih kontaktirala tek kad ne bih imala uspjeha.
Ma, isto. Ja bih se samo na kraju voljela ispričati i tim roditeljima za ponašanje svog djeteta, a mislim da moj sin to ne bi ponovio kad bih s njim imala otvoren razgovor o problemu.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
isprika, :oops: zdenkin slucajCitiraj:
a zakaj prvotno napisa
da, mislim da si u pravu.
Citiraj:
Ancica prvotno napisa
potpisujem skroz.