Izrugivanje

Jučer sam se tako neugodno iznenadila da ni danas ne mogu to izbaciti iz glave.
Bila sam u dućanu i taman sam na redu za blagajnu kad čujem izvana (bila su otvorena vrata) kako netko viče "koje veliko govno!". Okrenem se i vidim mulatog dečkića cca 9-10 godina a iza njega 4 curice isto tih godina koje se smijulje i dovikuju mu: Kakvo veliko govno! Jesi ti ikada vidjela ovoliko govno na cesti?! Pa gle, to govno i hoda... :shock:
Ostala sam skamenjena. Sad mi je krivo k'o psu što nisam izašla i reagirala, ali taman mi je blagajnik blokirao stvari. Znam, nije to nikakvo opravdanje u takvoj sitauciji jer sam morala izaći :(
Užasno mi je krivo i cijelo vrijeme si sad zamišljam jadnog dečka šta proživljava :cry:
Uvijek sam mislila da su dečki ti koji se tako rugaju i moram priznati da sam se strašno neugodno iznenadila. Pa kud ovaj svijet ide?!? Šta bi roditelji tih curica rekli da znaju kako im se djeca ponašaju? Da li roditelji tog dječaka znaju što on proživljava (vjerojatno svakodnevno) i kako mu pomažu? Kako se nose s tim? Zašto nitko od ljudi koji su prolazili onuda nije reagirao (kad već nisam ja)? Kolika djeca proživljavaju traume zbog izrugivanja na bilo kojoj osnovi, bilo rasnoj, nacionalnoj, fizičkoj...?
Milijun pitanja mi se od jučer nagomilavaju i grozno se osjećam.
Da li će jednog dana moje dijete biti to kojem će se rugati ili će možda on biti taj koji će se izrugivati...

Ovo je stvarno prestrasno, nekako mi se cini da se unazad par godina sve promjenilo, od ponasanja klinaca, pa do ovakvih ispada. Nitko se nikoga ne boji, klinci svasta vide i cuju i onda se pocinju i sami tako ponasati.
Mislim da tu ipak veliku ulogu ima kucni odgoj.

Odvratno!
Zanima me kako bi roditelji tih curica reagirali u javnosti kad bi one pocele s takvim komplimentima...
Jucer gledam na TV opet skup ku-klux-klana (namjerno pisem malim slovom), a nitko nista ne poduzima, policija im samo brani paliti kriz zbog opasnosti od pozara ( :shock: ), hej, pa nevjerojatno je da ima takvih spodoba u 21. stoljecu!!!

Isuse, Brunda, ovo je užasno!
Djeca su oduvijek znala biti okrutna jedni prema drugima, tražeći i najmanje sitnice kao povod za potkurivanje, ali ovo je zaista da se skameniš...Kud ide ovaj svijet, majko moja :shock: :cry:

Ma kako su samo smislile to što su rekle???
Užasno zlobno i ružno.
Jadan dječak.Kako je teško odrastati tako. :cry: :cry:

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Šta bi roditelji tih curica rekli da znaju kako im se djeca ponašaju?

---

Možda imam predrasude, ali mislim da su one takav odgoj i pokupile od doma i da roditelji ne bi rekli ništa.

Inače, stravična situacija. Siroče malo. :cry:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Šta bi roditelji tih curica rekli da znaju kako im se djeca ponašaju?

---

Možda imam predrasude, ali mislim da su one takav odgoj i pokupile od doma i da roditelji ne bi rekli ništa.
Inače, stravična situacija. Siroče malo. :cry:

---

To sam i ja prvo pomislila, ali dovoljno je da su roditelji jedne od njih takvog stava, a druge povodljive.

Odvratno! Jadno dijete, jadne i ove zatucane, zadojene mrznjom i/ili praznoglave djevojcice. Jer, ili ce takve ostati ili ce jednom shvatiti kakve su pi*darije radile i bit ce ih jako sram. Strasno. :cry:

jadan momčić.
ali iskreno, koliko čujem šetajući gradom, curice su prostije, drskije, bahatije i bezobraznije od momaka. tužno, ali istinito (makar po onome što vidim i čujem). a i dobna granica "prostačenja" se poprilično smanjila.

Ja sam 99% sigurna da su to pokupile iz kuće.

Imala sam sl.,situaciju sa malim bratićem.
Moja obitelji i ja išli smo na more i poveli ga.Kad smo došli na plažu mali je cijelo vrijeme komentirao i vrijeđao djecu oko sebe(boja kože,naglasak i sl.)

Naravno da smo imali razgovor s njim i do kraja odmora se funjio.
Kada smo se vratili imali smo razgovor i s njegovim roditeljima(kojima to nije niš strašno jer oni ne vole muslimane,pravoslavce,tamnu boju kože...)
:evil: :evil: :evil:

Kada sam kasnije pitala svoju tetu(dječakovu majku) zar ljudi sami po sebi nisu ljudi???........nije znala kaj bi mi rekla..muk..ništa..0 bodova.

Kasnije je komentirala...joj kako je ona oduvijek buntovna...izrod u obitelji!

Citiraj:

---

upornamama prvotno napisa

Odvratno!
Zanima me kako bi roditelji tih curica reagirali u javnosti kad bi one pocele s takvim komplimentima...
Jucer gledam na TV opet skup ku-klux-klana (namjerno pisem malim slovom), a nitko nista ne poduzima, policija im samo brani paliti kriz zbog opasnosti od pozara ( :shock: ), hej, pa nevjerojatno je da ima takvih spodoba u 21. stoljecu!!!

---

to ti je demokracija... i neonacisti se smiju okupljati dok nikog ne diraju, nazalost :(

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

jadan momčić.
ali iskreno, koliko čujem šetajući gradom, curice su prostije, drskije, bahatije i bezobraznije od momaka. tužno, ali istinito (makar po onome što vidim i čujem). a i dobna granica "prostačenja" se poprilično smanjila.

---

U pravu si! Ne znam kud to sve ide, ali curice i djevojke su danas postale nemoguće. Neusporedivo veći postotak djevojaka dolazi mi na sat pod utjecajem alkohola, neusporedivo su drskije ako se s njima pokuša normalno razgovarati...Milijun puta sam zahvaljivala Bogu što im ja nisam roditelj. Ne znam kud to sve ide i, iskreno, pomalo me je strah, kad čujem ovakve priče kao iz uvodnog posta :( .

:cry: :cry: :cry:
iz kuće, sigurno :evil:
tipičan primjer moj mali bratić od 8 god.
sviđa mu se jako jedna curica i zaljubio se u nju
nakon par dana pita mamu " a da li je ona Hrvatica" :shock: :shock:
Odvratno, a najžalosnije je što su roditelji onda ponosni na njega, bravo sine!

jooooooj dobijem osip kad čujem ovako nešto... i vjerujem da se u većini slučajeva (no ne u svima) radi o kućnom pranju mozga.
meni zlo od svih tih -izama, tak da bolje da ne komentiram roditelje koji to rade od svoje djece...

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Šta bi roditelji tih curica rekli da znaju kako im se djeca ponašaju?

---

Možda imam predrasude, ali mislim da su one takav odgoj i pokupile od doma i da roditelji ne bi rekli ništa.

Inače, stravična situacija. Siroče malo. :cry:

---

Potpisujem.

Tako me bole takve stvari....

Nažalost,ovakve stvari su svakodnevne :(

Imam prijateljicu čija kći ide u 4. razred o.š. i neki dan je došla kući plačući jer su je njene najbolje :shock: prijateljice jako izvrijeđale- rekle su joj da je glupača,da je uličarka i još dosta ružnih riječi. Mislim pa čekaj malo,to su joj najbolje prijateljice iz razreda,pa kako se to uopće može dogoditi :? . Moja prijateljica je odmah reagirala jer pozna sve te roditelje i na kraju su se sve te curice ispričavale malenoj,koja zaista nije bila ni kriva,ni dužna...........

Mislim to je samo jedan od milion primjera,nažalost !

Mene je zaista jako strah šta će jednog dana biti s mojim djetetom,da li će mu se netko izrugivati,da li će ga netko izvrijeđati,ili ne daj Bože udariti,a čini mi se da ni ovo zadnje nije rijetkost...

Uglavnom sam uvjerena da zaista sve potječe iz obitelji !!

I da....mislim da uvijek treba reagirati u ovakvim situacijama ( iako i sama priznajem da nisam sigurna jel bi se i ja snašla u tom trenutku :/ )

to je prestrašno...jadno dijete... :(
kao da u njegovim venama ne teće krv.
još zatucanih ima :/

Baš smo danas MM i ja razgovarali o tome i Sven je načuo dio razgovora pa počeo ispitivati. Ukratko smo mu prepričali kako su se neka djeca rugala dečku jer je imao tamniju kožu i rekli mu kako se nikada nikome ne smije rugati zato jer je drukčiji. Bilo da je tamne kože, kosih očiju, debeli, mršav, s velikim nosom ili bilo čime drugačiji od ostalih.
Srčeko naše, samo nas je začuđeno pogledao ( u stilu pa kaj mi to morate govoriti) i rekao: Pa to znam, svi imaju crveno srce, jel'da? :heart:

Sven :heart:

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Da li će jednog dana moje dijete biti to kojem će se rugati ili će možda on biti taj koji će se izrugivati...

---

Vjerujem da sve kreće od obitelji. Dakle, hoće li tvoje (ili moje) dijete danas, sutra biti žrtva ili zlostavljač ili pak neće, ovisi najviše o odoju.

Netko je spomenuo da nije nužno da su sve 3 djevojčice takve, već da je dovoljno da su dvije bile jednostavno povodljive. Istina, no zar se i ta povodljivost i ne iskazivanje svog stava ne uče unutar svoja 4 zida?
Kako god da se okrene - obitelj je presudna.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Zašto nitko od ljudi koji su prolazili onuda nije reagirao (kad već nisam ja)?

---

zato jer u današnje vrijeme većina taman dođe na "red za plaćanje na blagajni" u ključnom trenutku.
Nažalost, al naše društvo ima u mnogim stvarima isti obrazac ponašanja - voli biti slijepo i nemoćno kad treba reagirati, no kasnije voli osuđivati, tražiti krivce

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Šta bi roditelji tih curica rekli da znaju kako im se djeca ponašaju?

---

Možda imam predrasude, ali mislim da su one takav odgoj i pokupile od doma i da roditelji ne bi rekli ništa.
Inače, stravična situacija. Siroče malo. :cry:

---

To sam i ja prvo pomislila, ali dovoljno je da su roditelji jedne od njih takvog stava, a druge povodljive.

Odvratno! Jadno dijete, jadne i ove zatucane, zadojene mrznjom i/ili praznoglave djevojcice. Jer, ili ce takve ostati ili ce jednom shvatiti kakve su pi*darije radile i bit ce ih jako sram. Strasno. :cry:

---

Ne mogu se oteti dojmu da je i povodljivost osobina koja se negdje "putem pokupi", jer me iznenađuje kako uvijek ima onih svijetlih dječjih primjera kod kojih je moralnost, ako se u tom kontekstu može nazvati, duboko ukorijenjena. I tako se neka djeca nikad "ne daju nagovoriti" na neke svinjarije, a druga djeca upravo suprotno.

Imam i jedan primjer dječjeg izrugivanja i današnjeg konzumerizma iz jednog vrtića. To je starija grupa, mješovita, prosjek godina oko 5-6. U toj grupi se nalazi jedna curica iz jako dobre obitelji, ali je nažalost oboljela od leukemije. Naravno, roditelji su pokušali sve moguće da se bolest ne širi, liječili je u inozemstvu i prirodno, dali puno toga i potrošili (kao i čitava uža obitelj) na njeno izlječenje. Bolest je prešla u remisiju, ali je curica morala još neko vrijeme na kemoterapiju. Izgubila je kosu, u vrtiću su je klincu zezali da je ćelava i ružna, mršavi kostur, a kad se nije mogla uspoređivati s njima u markama odjeće, obuće i igračaka koje ima zbog neimaštine roditelja (zato što su sve, a koji bi roditelj postupio suprotno?, dali na njeno liječenje), satrli su je komentarima. Nitko se nije htio s njom igrati jer nije nosila Barbie tenisice i imala Baby amore lutke. Pa što reći?! i roditeljima te djece...sramota!!!!

Citiraj:

---

Romy prvotno napisa

Imam i jedan primjer dječjeg izrugivanja i današnjeg konzumerizma iz jednog vrtića. ...

---

prestrašno, pretužno :(

:cry:

:cry: me ovakve stvari. na zalost imam u uzoj obitelji dio koji smatra da nemaju nista protiv odredjenih rasa, ako oni nisu blizu njih :evil: . ono sto me cudi je da smo odrasli u istim uvijetma i nikad se ne mogu nacuditi komentarima tipa a oni zamotani pun ih je avion. pa isprepadaju me i nikad se ne osjecam sigurno. a putuju puno. mislim strasno. sta ljudi iz takvog okruzenja ne bi smjeli putovati vise avionom jer su neki ludjaci odlucili napraviti 11.9. :? . no dobro. jos jedna sitnica uvijek se u ovakvim situacijama sjetim price jedne francuske spisateljice (ne sjecam se koje tocno, bila sam klinka kad sam to procitala), da je uvijek za sebe mislila da nije rasista i da se neugodno iznenadila kad je shvatila da uz svu toleranciju to vise ne moze tvrditi za sebe. naime bila je s prijateljicom u restoranu i prijateljica je otisla na WC. istrcala je i pocela vikati da neki muskarac siluje zenu u WC i pozvala pomoc. naravno i ova je dotrcala i vidjela da je muskarac tamnije puti. ono sto je bila sigurna je da bi ona u tom trenutku vikala crnac siluje zenu u WC-u. nadam se da ipak nisam rasista, a sve cu dati da djeca nauce da i oni malo razliciti zbog fizickog izgleda su u unutranjosti isti kao i mi.
Brunda cini mi se da ti ti to uspjela. Sven :heart:

ženski bullying

curice su pokupile rasističke i šovinističke stavove doma

nisu ni u školi ni na dvorištu

Citiraj:

---

Imam i jedan primjer dječjeg izrugivanja i današnjeg konzumerizma iz jednog vrtića. To je starija grupa, mješovita, prosjek godina oko 5-6. U toj grupi se nalazi jedna curica iz jako dobre obitelji, ali je nažalost oboljela od leukemije. Naravno, roditelji su pokušali sve moguće da se bolest ne širi, liječili je u inozemstvu i prirodno, dali puno toga i potrošili (kao i čitava uža obitelj) na njeno izlječenje. Bolest je prešla u remisiju, ali je curica morala još neko vrijeme na kemoterapiju. Izgubila je kosu, u vrtiću su je klincu zezali da je ćelava i ružna, mršavi kostur, a kad se nije mogla uspoređivati s njima u markama odjeće, obuće i igračaka koje ima zbog neimaštine roditelja (zato što su sve, a koji bi roditelj postupio suprotno?, dali na njeno liječenje), satrli su je komentarima. Nitko se nije htio s njom igrati jer nije nosila Barbie tenisice i imala Baby amore lutke. Pa što reći?! i roditeljima te djece...sramota!!!!

---

Ovaj primjer me navodi na razmišljanje o sredini koju biramo za svoju djecu. Ne znam ništa o dotičnom vrtiću, razmišljam samo načelno. U vrtiću mog M. mnoge curice nemaju Barbie tenisice ni baby amore lutke, ali nitko ne odbija igru s njima. S njim u grupi je mala Kineskinja koja je došla puno kasnije od njih, mlađa je od njih, naravno, izgleda drugačije, ali je potpuno uklopljena u grupu i prijateljica dječaka i djevojčica. Ta socijalna nota bila mi je jako važna kod izbora vrtića - nikada ne bih upisala dijete u neku sredinu "probranu" po financijskom kriteriju - mislim da tamo ima puno više mogućnosti za situacije koje opisuje Romy. Isto tako i za školu - želim za njega samo elitizam znanja, nikako ne i "elitizam" novca. Istina je da se djeca mjere jedni s drugima, što imaju, što nemaju, ali, do koje će to mjere ići ovisi o njihovim roditeljima.

Drugi problem koji vidim u ovom slučaju me podsjeća na niz situacija u kojima sam se osvjedočila da roditelji pojma nemaju što se događa u vrtiću, tko ide s njihovom djecom u grupu, kakvi su odnosi između djece. Podižu dijete kao paket iz vrtića misleći valjda da vrijeme stoji dok su im djeca u vrtiću. Posljedica toga je da se o mnogim stvarima koje se u vrtiću događaju doma ne zna i ne razgovara. Kada bi neko dijete u okolini mog M. bilo pogođeno takvom teškom bolešću, ja bih ga unaprijed pripremila na to što će se s tim djetetom događati i poučila ga kako bi se on trebao ponašati. Empatija se odgaja.

Što se tiče boje kože, mislim da je to stvar odgoja. M. kao sasvim mali uopće nije primijećivao razlike u boji kože, a kad je to percipirao, objasnili smo mu što su to rase, da nas je sve Bog stvorio da budemo različiti i da na bude zanimljivije, zbog čega se razlikujemo u boji kože i još smo mu rekli da je crna rasa fizički (uglavnom) snažnija od nas bijelaca. Spomenuli smo i neke svoje prijatelje koji su crne boje kože i to je postao dio njegove percepcije o čovječanstvu.

Citiraj:

---

Drugi problem koji vidim u ovom slučaju me podsjeća na niz situacija u kojima sam se osvjedočila da roditelji pojma nemaju što se događa u vrtiću, tko ide s njihovom djecom u grupu, kakvi su odnosi između djece. Podižu dijete kao paket iz vrtića misleći valjda da vrijeme stoji dok su im djeca u vrtiću.

---

Ovo mogu potpisati jer sam to skužila i u Svenovoj grupi. To su djeca koja već 3 godine idu u jaslice/vrtić i od početka se zna i izvješeno je da postoji mogućnost pojedinačnih informacija. Bila sam svake godine 2-3 puta na takvim informacijama i jako me neugodno iznenadilo kada su mi tete rekle da u cijeloj školskoj godini NITKO osim mene nije zatražio takve informacije. Čak sam se tome i osvjedočila kada su nakon toga tete na roditeljskom sastanku to spomenule a nekoliko roditelja se iščuđavalo da nisu imali pojma da to uopće postoji (to je bilo prije godinu dana - znači, nakon što im djeca već 2 godine pohađaju taj vrtić).

To je najprije odgoj...ide malo pomalo...najprije istoleriras nesto, pa sve vise i vise...na kraju je djete od 10 godina gospodar situacije...a kad doma nema pravila ponasanja, nema ih ni vani, ni u skoli...

mada sam ja na zalost na takav primjer naisla u skoli...ravno od Tjasine uciteljice...koja ju proziva u razredu slovenkom kao da je to nesto pogrdno..

moram reci da smo mi jako mjesovita obitelj...tatini djedovi doselili iz Francuske prije 100 godina, djed nasao za zenu taljanku...mamini roditelji jedan istrijan, drugi slovenac...uvijek smo svuda bili i domaci i strani...iako sam odrasla u hrvatskoj, otisla na fax u ljubljanu i zivjela tamo 14 godina prije povratka u hr...uvijek je bilo isto...tu sam bila "slovenka"...tamo "hrvatica"..i uvijek kao nesto neuklopljivo...cak i medju vlastitom rodbinom...koji su sa tatine strane svi u istri, sa mamine svi u sloveniji...a to su rodjaci culi od roditelja...i tako se ponasali i dalje...

Zato ima jedna knjigica, vise slikovnica za malu djecu, koju sam ja kupila Tjasi kad je imala godinu dana...naslov je "I ja sam posebna" neznam dal ima na hrvatskom..
Slikovnica je prekrasna..i opisuje posebnost djece (jedan najbolje pjeva, drugi najbrze trci, treci najljepse crta...itd)..a opisuje skupinu djece malog crnca bjelca kineza, debelu djevojcicu, invalida...i svakom pronalazi neku posebnost...na kraju slikovnice je priljepljeno ogledalce i iznad njega pise..."Pogledaj i ova osoba je posebna"...
Tjasi je zbog te knjigice bilo uvijek lakse, i nikad nije pravila razliku...mada se i ona cijeli zivot susrece sa etiketama "slovenke" tu, a "hrvatice" tamo...

Brunda, ovo je stvarno odvratno, ali ja se tome uopće ne čudim. Nažalost, svakodnevno sam svjedok sličnih ispada i gotovo uvijek je to rezultat utjecaja od strane roditelja.

Imam i ja jedan svježi primjer očitog rasizma i šovinizma- bili smo u Maksimiru s curkama i sjedile smu o onom malom vlakiću u parku Linda, ja, jedna mama sa svojom curicom i jedna mala cigančica od neke 3 godine, preslatka, čista, uredna, lijepo obučena... i tako ona svako malo dođe do moje Linde, pa do te druge curice i podraga ih po glavici, pa ih pipne po trbuščiću, a one se smijulje i drago im je. A onda hladan tuš- veli mama curice: "Morat ću te dobro oprati doma, kad te ova mala dirala." :evil: Meni je to tako diglo tlak da sam gotovo istog časa izašla iz vlakića, jer je malo falilo da joj ne odbrusim da je ona ta koja je prljava zbog svog prljavog jezika i pokvarenog uma. Zapravo, sad mi je žao da joj to i nisam rekla.
Što onda očekivati od njezine kćeri danas- sutra ako je od najranijeg djetinjstva zatrovana od strane svojih roditelja? Jako, jako žalosno.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Uvijek sam mislila da su dečki ti koji se tako rugaju i moram priznati da sam se strašno neugodno iznenadila.

---

Hm, mislim da su curice puno gore kad je u pitanju izrugivanje, pogotovo u tim godinama. Curice uvijek imaju neku svoju žrtvu.
Kad sam ja bila curica u prvim razredima osnovne škole, meni su se rugali jer sam nosila naočale. Pa sam kasnije ja bila jedna od onih koje su se rugale debeloj curici u razredu. I, ne, to nisam pokupila od svojih roditelja. Dapače, baš oni su mi uvijek govorili kako se ne smije tako ponašat. Nikad nisam čula da nekog omalovažavaju zbog boje kože/vjere/izgleda i sl.
Ja znam da je takvo ponašanje bilo jako ružno, i kao roditelj ću učiniti sve da moje dijete ne bude takvo. Ali ponekad je utjecaj vršnjaka, želja za pripadanjem određenom društvu, za nekakvim dokazivanjem, puno jača od utjecaja roditelja. :/

Brunda, priča je prestrašna, srce mi puca ovako, a da sam to vidjela i čula ...
slažem se da se empatična osoba odgaja, i empatičnost nam je jedna od najvažnijih osobina koje oduvijek njegujemo i potičemo, i kod moje N. se vide divni rezultati :heart:, a nema niti 2 godine.

koma, jadno dijete.

nisu djeca u pitanju, ali ako podjemo od cinjenice da djeca kopiraju sto vide i da su odrasli odgovorni za njihov odgoj, mislim da ce primjer biti zanimljiv. mlada romkinje stoji s malom bebom na salteru maticnog ureda. mora potpisati neke formulare za prijavu djeteta, a sama je i nema nikog da joj pomogne. zenska na salteru joj gurne formulare, iako je i ona mogla ustati sa stolice i okretati stranice formulara, njoj bi ipak bilo lakse samo potpisati.

zenskica se okrece i pita stariju gospodju iza sebe - molim vas, mozete li mi samo malo pridrzati dijete?

postarija gospodja se s gnjusanjem odmakne, cijeli red se pomakne za korak unazad.

necu nikad zaboraviti pogled te mlade zene. inace, da ne bude zabune, zena je sasvim normalno izgledala, cista, dijete prekrasno, u cistoj bijeloj dekici, mirisljavo.

postarijoj gospodji ispad tih curica vjerojatno ne bi bio uopce shokantan.

Djeca upijaju stavove okoline, obitelji, prijatelja. Mi smo na početku vrtićke godine dobili "domaću zadaću". Trebali smo kod kuće pomoći djeci da svako napravi svoj plakat o različitosti među ljudima. Pa smo izrezivali iz novina i ljepili stare i mlade, debele i mršave, ravne i kovrčave kose, i one bez nje, crne, žute i bijele puti, s naočalama i bez i sl. To je mješovita vrtićka grupa, od 3 g. do škole, u koju je došlo nekoliko djece alergičara, koji su imali velike reakcije po koži, dobivali posebne obroke i tete su htjele djeci slikovito prikazati da su ljudi različiti.

I klinci i roditelji su bili oduševljeni, svi su zadaće napravili i poslije u vrtiću to gledali i raspravljali o tome. Nevjerojatno je kako to djeca u trenu prihvate, shvate da su razlike normalne i da nisu razlog za bilo kakvu diskriminaciju.

Inače je u "našem" vrtiću totoalna jednakost među djecom, nema uspoređivanja robe, tenisica, igračaka i sl.

Jedno dijete je dugo imalo pelene, do navršene četvrte godine, ili bi "to" obavljalo u gaće, ali ni tu nije bilo ruganja. Znali su mu posuđivati i svoju rezervnu robicu jer "tebi sada treba, a meni ne, pa ćeš mi vratiti".

Da zaključim, kako ih naučimo, takva nam djeca jesu.

Citiraj:

---

kina prvotno napisa

Da zaključim, kako ih naučimo, takva nam djeca jesu.

---

bas, upravo tako. nazalost, djeca su jako povodljiva. :(

odgoj, karakter, okolina...

Pogledajte film 'Posljednji dani Sophie School'. Ja se samo pitam gdje bih ja bila, sigurno u mišjoj rupi.

A ona, bez trunke mržnje i ogorčenja...

Citiraj:

---

malena beba prvotno napisa

Citiraj:

---

kina prvotno napisa

Da zaključim, kako ih naučimo, takva nam djeca jesu.

---

bas, upravo tako. nazalost, djeca su jako povodljiva. :(

---

Kako da nauim svoje dijete da ne bude povodljivo.? Ja nisam nikada bila a ni mm.
Sada ima 2 i pol g. i uvijek je ona ta koja uvijek plače kad prijateljica odlazi ili kad mi odlazimo od prijateljice.

I ja sam skužila da su curice postale prostije, bezobraznije i bezosjećajnije od dečkiju.

Možda je to zato što toliko slušaju i gledaju o ženskoj emancipaciji i izjednačavanju spolova a nitko im nije sukladno njihovoj dobi objasnio što to zapravo znači? :? :no:

Citiraj:

---

roby prvotno napisa

Citiraj:

---

malena beba prvotno napisa

Citiraj:

---

kina prvotno napisa

Da zaključim, kako ih naučimo, takva nam djeca jesu.

---

bas, upravo tako. nazalost, djeca su jako povodljiva. :(

---

Kako da nauim svoje dijete da ne bude povodljivo.? Ja nisam nikada bila a ni mm.
Sada ima 2 i pol g. i uvijek je ona ta koja uvijek plače kad prijateljica odlazi ili kad mi odlazimo od prijateljice.

---

Ja sam bila jako povodljiva kada sam bila mala i kada sam bila velika!:D
U biti sam jako htjela biti prihvaćena i voljena od strane svih!

I isto tako sam uvijek voljela biti po tuđim kućama, jednostavno kod mene mi je bilo dosadno. Mama se nije baš puno bavila samnom, bavila se kućom i poslom, a odgoj je bio onaj klasični: "idi se igraj...", dosta sam se sada morala animirati, a to niti sam znala niti htjela.

I da li znam odgovor na pitanje kako pomoći povodljivom djetetu? Nažalost ne, ali znam da je vrijeme dok je mala, kada bude teen nećeš ništa moći napraviti.


Da li je to baš povodljivost kod tvoje curice - ne znam, mislim da ne mora značiti, tj. možda bi bilo dobro da promotriš njeno ponašanje, tj. ukoliko je neka prijateljica nagovara na nešto da li će pristati i pratiti njen izraz lica, tj. da li joj se ideja stvarno svidjela ili pristaje samo zato što se to njenoj prijateljici sviđa.

mislim da su u primjeru ovog vrtića to trebale odraditi tete. tete imaju ogroman utjecaj na djecu i trebale su djelovati, i direktno i tako što bi upozorili roditelje djece koja izruguju. ja sam u vrtiću bila neprihvaćeno dijete i sad kad gledam znam da je teta to trebala prepoznati i da je mogla utjecati na moje uključivanje

zeko 1 potpuno se slazem s tobom. tete bi trebale i moraju reagirati. na srecu, nisan jos primjetila da bi moja curica bila povodljiva, vecinom mora biti po njenom, na mamu je :mrgreen:

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Srčeko naše, samo nas je začuđeno pogledao ( u stilu pa kaj mi to morate govoriti) i rekao: Pa to znam, svi imaju crveno srce, jel'da? :heart:

---

sven :shock: :heart: :heart: :heart:

totalno sam ganuta!
zbog djece kao sven - svijet ipak ide prema boljem... jedna ovakva izjava je po meni jaca od svih gadosti... otvara sva vrata...
a one curice ce nauciti prije ili kasnije, na zalost na tezi nacin, da nece daleko s takvim stavom i ponasanjem...
a sasvim je vjerojatno da ce i taj djecak , kroz sito i reseto negativnih iskustava ipak znati prepoznati i cijeniti prijatelja svenovog kalibra...
tu mu roditelji mogu puno pomoci i mozemo se samo nadati da su svoja, vjerojatno isto teska iskustva, pretocili u mudrost i snagu koju znaju prenijeti svom djetetu...

btw, da te curice ovdje izvedu nesto slicno - nadrapale bi puno gore... iako izrugivanja ima i ovdje, naravno... ali na rasnoj osnovi je manje izrazeno, iako mozda perfidnije... :/