-
Kad mi je najteže
Kad mi je najteže pročitam ovaj tekst pa ga želim podijeliti s vama.
Jedne sam noći sanjala da hodam obalom s Gospodinom mojim. I pred mojim očima se stvori, zrakama sličan, moj život. I za svaki dio kako mi se činilo, otkrih u pijesku dva para stopa; jedne su pripadale meni, a druge Gospodinu mom.
I kada je prošla posljednja slika, pogledah unatrag i vidjeh da puno puta u pijesku stoji samo jedan par stopa. One su prikazivale faze mog života, u kojima mi je bilo najteže.
To me je zbunilo, pitajući obratih se Gospodu "Onda, kada sam ti sve što imam predala, da bih te slijedila, kazao si mi da ćeš uvijek biti uz mene. Ipak u najtežim nevoljama mog života, vidim ovdje u pijesku samo je jedan par tragova. Zašto si me napuštao upravo onda kada sam te zdvojna najviše trebala?"
Gospod me uze za ruku i reče: "Nikad te nisam samu ostavljao, posebno u tim trenucima, kada si patila i kada si bila shrvana. Tamo gdje prepoznaješ samo jedan par tragova, tada sam te na ramenima mojim nosio".
-
-
:cry: ,danas mi je takav dan ,a ova prića je predivna
:heart:,hvala ti
-
-
-
-
-
Pročitala ga u pravom trenutku.
:heart:
-
Znam, ponekad mi se čini da bih to trebala svaki dan pročitati... :love: Teško je moje breme, ali sam sigurna da može biti i teže :/
-
-
-
Hvala ti od :heart: na ovom tekstu.
-
ovaj tekst znam odavno i prelijep mi je....
hvala što si me podsjetila na njega :heart:
-
-
cure :love: :heart: :heart: :love: :love:
-
Katarina :heart: Hvala ti što si me podsjetila na ovaj divan tekst. Baš me nešto stislo, onako, unutra...
-
bebomanka
Katarina :heart: Hvala ti!
-
-
-
-
:love: Hvala! Trebalo mi je ovo danas!
-
Re: bebomanka
-
-
Tekst je predivan,i ja sam ga već bila zaboravila...
Od sveg srca ti hvala šta si nas podsjetila da nikad nismo same ma koliko se to god nama činilo!! Baš sam uvečer došla sa mise i još sam pod dojmom,to mi je baš trebalo danas. Stalno pjevušim pjesmicu od koje se uvijek nanovo raznježim:"...TEBI PODIŽEMO RUKE,TVOJE IME SLAVIMO.
JER VELIK SI,ČINIŠ DJELA VELIKA,NITKO NIJE KAO TI ISUSE,NITKO NIJE KAO TI..."
Ove riječi su mi snaga za narednih par dana,a sam Bog zna da je trebam.
Hvala mu na svemu... :heart:
-
Sta mislite zbog cega neko odluci da zaviri sta pise u temi s nazivom "Kad mi je najteze"?
Ne znam kako vi cure, ali ja nakon 2 godine pokusavanja (i bez zeljenog rezultata :( ), stvarno imam dane kad nikome ne bih pozeljela da mu je kao meni. Danas je jedan od tih dana i tako sam depresivna, negativna i bez strpljenja. Isto tako znam da ce to proci, da cu sutra biti ok, ali da mi je samo da ovaj dan prodje.
Iako ga znam od ranije, tekst me je doveo do suza, ali mozda mi je to u ovom trenutku najpotrebnije- da se dobro isplacem.
-
Kad mi je najteže, sjetim se tog teksta i uvijek mi dođe nekako lakše. Kako stvari uvijek (nakon dužeg ili kraćeg vremena) budu riješene, ovaj tekst mi dođe kao neka vrsta odgovora.
-
Mi često puta u životu tražimo odgovor na neka pitanja u životu, ali tih odgovora nema. Onda bar kao utjehu imamo ovaj tekst :(
-
drage moje cure ovaj tekst je nadnaravan, svaki put kada ga pročitam mogu lakše dalje........a svakodnevnica je zaista teška.
Ujutro kad otvorim oči do noći kad zatvorim oči samo je jedna misao stalna-postati mama,priviti to tako željeno stvorenje na svoje grudi i osjetiti miris svog djeteta.
zato drage moje suborke :love: drago mi je da sam mogla podijeliti ovaj text i vjerujte mi na riječ-sve imamo iste osjećaje, želje, brige,bojazni. :love:
-
I meni je isto poznat ovaj tekst i svaki put kad na njega nabasam me dirne i utješi :heart:.
-
Poznat mi je ovaj tekst odavno i drago mi je što sam naletila na njega pogotovo danas. Nekako me je utješio i smirio mada sam oduvjek bila svjesna da je sve dano uz "Njegovu" pomoć :heart:
-
da nepadne u zaborav :heart: .ja sam nesto trazila u starim temama i naisla ponovo na text
-
-
cure a jas sam mislilia da se samo ja osjecam tako tuzno :cry: , placem vec dva dana ali bukvalno non stop. taman kad se dobro isplacem i kad pomislim da mi je olaksalo , onda suze opet produze. imam veliku tremu pre postupak koji treba biti moje prvo IVF ( negde oko 12 . 07 .2008) neznam dali mi je od ovih hormona sto primam, ali ovako tuzna nisam nikad bila. evo i sad na posao sam a suze sami teku. ma koliko se ja pravila hrabra, nemogu, nekad mi je stvarno pretesko i strah. zelim da mi ova tuga sto pre prodze , i da dodze moja divna bebica.
-
Krasan tekst, napunio mi je dusu. :heart:
-
evo,meni je opet izmamio suze na oći :heart:
lila_mk,također ćekam svoj prvi IVF u 6mj., osjećam se kao i ti ,strah i neizvjesnost , mori me sto pitanja što i kako
što se više bliži to sam gore,valjda će sa samim postupkom to prestati,pa nada nastupa ;)
da tvoj postupak bude uspješan :love: ,i da nestane tuga
-
-
-
hvala lambi :love: i tebi zelim isto da uspe tvoj postupak pa da budemo predivne mame :*
-
Katarina i ostale cure, molim se Bogu da vas čuva i nosi u najtežim trenucima i da vam usliši najveću želju. :*
-
Draga moja jurisnik puno ti hvala :love: :*
cure držite se
:love:
naime kada sam pročitala ponovno sve naše postove kroz glavu mi je projurila jedna pomisao, da ćemo ovo čitati i kad budemo imali svoje anđele u naručju :saint: :saint: a tada će nam ove muke kroz koje danas prolazimo biti daleka prošlost, jedna crtica koju ćemo ostaviti iza sebe :love:
