Dojenje kao glavna hrana...

Dakle, moj 19-mjesečnjak je već duže vrijeme u fazi pojačanog cicanja, a to se odrazilo i na njegov apetit. Ne znam je li prije bila kokoš ili jaje, odnosno, je li pojačano cicanje rezultat odbijanja hrane ili je odbijanje hrane rezultat pojačanog cicanja, no što je da je - neizdrživo je.

Uvijek je puno cicao po noći (minimalno 5, ponekad i 15 puta :roll: ) i na to sam se nekako navikla, držale su me one bolje (i rjeđe) noći. Nije mi baš bilo drago, ali sve što smo probali (osim barbarskih metoda s plakanjem, naravno) pokazalo se neuspješnim.

No, ova situacija mi se nimalo ne sviđa. Ja znam da on može biti na mom mlijeku i da mu ništa neće faliti, ali ja to ne želim. Želim da normalno jede, a cica da bude kao potpora, a ne obrnuto. Njegova hrana svodi se na 2-3 mandarine dnevno (obožava ih), eventualno malo kruha, par žlica juhice, koja banana, ponekad malo rižinih pahuljica s rižinim mlijekom... Naravno, čokoladu i muffine bi jeo kad god i koliko god, pa mu to više ni ne nudim. Ne dolazi u obzir da mi se tako hrani, kao što mu ne želim ni ponuditi hranu s milijun pojačivača okusa koju bi, vrlo vjerojatno, prihvatio. Normalnu hranu brlja i jedva da ima jedan obrok dnevno. Uz to ne želi više jesti za stolom, što me isto izluđuje.

Ne želim ga forsirati da jede - sam zna je li gladan ili nije, ali isto tako ne dolazi u obzir da siše kao kad je imao 5 mjeseci.

Ima li tko kakav savjet? Nismo imali nikakvih stresnih situacija, ne ide u vrtić, ne ostavljam ga na čuvanju... Koji mu je vrag?

mi smo prolazili tu fazu od početka dohrane do 16mjeseci...sad jede kao mala gica sve što mu se servira ali da može i prije i poslije jela bi cicao :roll: meni pomaže što mu kuha moja mama (najšešće) i tu je stvorio dobru naviku doručka i ručka

da nije neka čudna faza, znaš kako neka djeca imaju fazu nejedenja, a tvoj eto sričom ima sisu na raspolaganju pa "pojede" bar nešto
:/
kolika vam je dovojenost preko dana? da li u tom periodu išta jede?

što se tiće zajedničkog jela....mi jedemo za njegovim malim stolom i sjedimo na njegovim malim stolicama :lol: on uživa u tome

Luna, koliko to već traje?

I Dora je imala takvih faza, ali gotovo uvijek kada je bila bolesna ili kada je došlo do nekakvih promjena u njezinom životu.

mi smo isto u to vrijeme otprilike prosli fazu povratka na nacin i rezim prehrane novorodjenceta. jako sam bila umorna, mislim da sam i ovdje javno ogovarajal svoje dijete, cak zazivala prestanak dojenja, al eto - proslo je. sad smo (25 mjeseci) na nekoliko brzinskih podoja dnevno (ponekad samo 2), tek toliko da se sefica osvjezi, te samo jednom ranojutarnjem. dojenje je opet uzitak.

Luna, preduhitrila si me.
Imamo identičan problem. Razlika je u tome da će lavić sljedeći tjedan imati 15 mjeseci i da mi od početka imamo problema sa dohranom.
Kod nas je velika promjena to što ide na adaptaciju u jaslice, ali ova faza traje još negdje od mora. Znači nema baš nikakve veze sa jaslicama.
On ima fore da npr. super ruča i znam da je sit, ali MORA još dobiti cicu.
Neki dan sam bila užasno frustrirana, ljuta, nemoćna, jadna i cijeli dan sam valjda preplakala.
Apsolutno ništa nije želio pojesti (on neće niti slatko) i doslovno cijeli dan je visio na meni i cicao.
I da ne ide u jaslice, sada bi prestajala sa dojenjem jer ja to jednostavno više ne mogu :( :oops:

a ja sam baš tila pitat *kad VEĆINOM kruta hrana??*. mom se bliži 1godina. sisa je zakon to mi nije problem. al, čini mi se da njemu nije bitno što će skoro godinu. kad počiju više jest krute a manje sise????????

Quote:

---

Originally Posted by zmaj

a ja sam baš tila pitat *kad VEĆINOM kruta hrana??*. mom se bliži 1godina. sisa je zakon to mi nije problem. al, čini mi se da njemu nije bitno što će skoro godinu. kad počiju više jest krute a manje sise????????

---

moja s 19mj, tamani sve šta joj staviš ispred nje, i sisa svako malo (za desert)

Možda loše kuhaš :mrgreen: rekao bi dr. Richter

mi svako malo prolazimo kroz takve faze koje traju po mjesec dana.
sad smo isto u takvoj. kad sam na poslu, sve lijepo jede, a kad se vratim samo cicanje.
nešto malo pojede (par mrvica kod ručka u 5), a do 8 navečer ništa osim mog mlijeka.
da, kak veliš, sladoguze uvijek pale, ali to ne dolazi u obzir.
znači najede su ujutro, pa prije spavanja oko 13 h i do večere, recimo životari na mlijeku. kaj ja znam, ne zgleda pothranjeno.

u biti se ne žalim, nekad mi je samo malo napornije.
čim sjednem na trosjed ili ne daj da legnem,
evo je, moje male pirane :heart:

Quote:

---

Originally Posted by Mima

Možda loše kuhaš :mrgreen: rekao bi dr. Richter

---

:mrgreen:
Ja se šalim. :saint:

Pokušaj mu malo obogatiti okuse.. ne s vegetom, ali, ne znam, ponuditi mu (možda) neke stare stvari na drugačiji način spravljene?
Ako je do sada jeo isključivo lešani krumpir (npr) možda mu ga možeš skuhati u ljusci, pa mu ga, prije serviranja, "prebaciš" preko mrvice otopljenog maslaca, malo (ipak) posoliš i pospeš peršinovim listom? Isključivo kuhano zamjeniš dinstanim, možda?

Gle, otprilike znam što ti je za njega prihvatljiva prehrana i zato sam, kao što vidiš, skrivena iza "možda" i "ipak", ali djeca rastu, fali im i malo masnoće (koja promijeni okus jelu - na ukusnije) da si podmažu nepce i mislim da im ona nije "za baciti" u situaciji kada im treba puuuuno energije.

Možda je spreman za slijedeću stepenicu u prehrani, ono, domaći pileći paprikaš s noklicama s maknutim viškom masnoće? :mrgreen:

Luna Rocco, nemoj brinuti... Kada si vidjela dijete dobi tvoga Kaleba da ne brlja hranu za stolom i da jede sve sto mu se ponudi bez dramaturgije? Meni se sve ovo što si napisala čini potpuno normalno (govorim s pozicije mame koja je to prošla)! Dojila sam svoju kcer pune dvije godine i za to vrijeme bilo je raznih faza... Od onih kada je, kak' ti veliš, stalno visila na cici, pa do onih kada joj je cica bila 'zucker kommst zu letzt'... Normalnu hranu je ponekad jela bez problema, ponekad (češće) brljala... Ovisilo je to, dakako, u velikoj mjeri i o njenom imunitetu. Kada bi samo malo pao, osjetila bih to po njenoj neprestanoj želji za cicanjem i odbijanjem jela. Snalazili smo se nekako, kamuflirali ono što nije htjela u nešto što voli i tako... Sada mislim da smo u to vrijeme bili malo previše 'opsjednuti' s tim njenim jelom, pravilnom ishranom, zdravom hranom itd... Nekako... vidjet ćeš, dođe sve na svoje. Savjeti sa strane ne znam da li će pomoći. Ti sama najbolje poznaješ svoje dijete, kužiš svaki njegov postupak, znaš kako diše... Znat ćeš kada je gladan, a kad nije, uostalom, sam će ti to reći, pokazati... Prepoznat ćeš kad je uistinu riječ o problemu, a kada samo iskušava tvoje strpljenje i testira tvoju dobru volju i granice do kojih si spremna ići... Osluhni još malo, opusti se, prepusti se... i uživaj u svome djetetu dok je još tako malo i tako divno ovisno o tebi. Imaj na umu da će to brzo proći i pokušaj osjetiti svaki trenutak vaše povezanosti kao nešto najdivnije u životu! Želim ti svako dobro!

Quote:

---

Originally Posted by AdioMare

Možda je spreman za slijedeću stepenicu u prehrani, ono, domaći pileći paprikaš s noklicama s maknutim viškom masnoće? :mrgreen:

---

Ma evo, ovo sam i ja htjela reći - ne znam doduše uopće kako se Kaleb hrani, ali mi se čini da se mnogi suočimo sa ovim 'problemom' kad djeca pređu godinu dana, a da je rješenje da dijete jede sa roditeljima isto što i roditelji - što će naravno značiti da će se roditeljski ručak prilagoditi, ali da jest vrijeme za paprikaš, čušpajz, pečeno meso, pa i pohanac.

sori ako sam nešto propustila jer nisam stigla sve pročitat, ali :

Quote:

---

Njegova hrana svodi se na 2-3 mandarine dnevno (obožava ih), eventualno malo kruha, par žlica juhice, koja banana, ponekad malo rižinih pahuljica s rižinim mlijekom...

---

kad se ja sjetim kako su moje cure jele u toj dobi, meni se ovo čini prilično.
ali tebe više muči što on uz to i puno doji?
probaj malo eksperimentirat s raznom hranom, ali i različito pripremljenom.
ja sam se recimo tek nakon dužeg vremena pomisrila sa činjenicom da mopje starije dijete neće jesti "listiće" :roll: (zelenje), pa sam skužila da je jedini način da radim miksane umake od povrća, kao šalšu, samo što u nju uvalim ne samo paradajz, nego sve živo od povrća.
tako pomiješano s tjesteninom ili rižom-voli.
ali nasjeckano, ni čut, dobije nagon za povraćanje.

moj je otprilike u toj fazi prestao jesti. na zalost u toj dobi je prestao i sisati. nekako mu je sve drugo bilo vaznije od jela a ako bi jnesto pojeo to bi bilo tako da ja kao idiot trckaram sa zlicom za njim. za stol ga se ne bi moglo dobit ni 2 minute. jel zbog prestanka sisanja ili zbog prestanka jedenja druge hrane,ili najvjerovatnije zbog oboje, tu zimu se prvi put razbolio i dobio antibiotik :( do tada nije u zivotu zakasljao.
mozes mu probat hranu ucinit zanimljivijom tako da mu serviras raznobojno ili u raznih oblicima ili da mu boravak za stolom ucinis na neki nacin zanimljiivim.
ja bih u svakom slucaju bila sretna i da samo cica, jer nece on zbog toga zauvjek odbijat hranu. samo ce mu cicanje pomoc da prebrodi tu fazu a da bude dobro nahranjen.

Quote:

---

Originally Posted by MGrubi

kolika vam je odvojenost preko dana? da li u tom periodu išta jede?

---

Zanemariva. Ostane na par sati sam s tatom ili mojima jednom u dva tjedna, mjesec dana. Zadnji put je to bilo neki dan, nije gotovo ništa jeo (pa ga je moja mama potkupila kornetom :roll: ).

Quote:

---

Originally Posted by spooky

Luna, koliko to već traje?

---

Par mjeseci, s oscilacijama. Svjesna sam da više neće jesti kao kad je bio beba - slasno, svaki obrok do zadnje mrve, sve kuhano i turbozdravo - ali ovo mi je too much.

Quote:

---

Originally Posted by Mima

Možda loše kuhaš :mrgreen: rekao bi dr. Richter

---

O Richteru nemam dobro mišljenje, ali možda je u pravu - no zašto onda neće jesti iste one stvari koje su mu nekad bile mmmmmm (tipa, cvjetača i mrkva) i zašto neće jesti ni kod drugih?

Quote:

---

Originally Posted by AdioMare

Pokušaj mu malo obogatiti okuse.. ne s vegetom, ali, ne znam, ponuditi mu (možda) neke stare stvari na drugačiji način spravljene?
Ako je do sada jeo isključivo lešani krumpir (npr) možda mu ga možeš skuhati u ljusci, pa mu ga, prije serviranja, "prebaciš" preko mrvice otopljenog maslaca, malo (ipak) posoliš i pospeš peršinovim listom? Isključivo kuhano zamjeniš dinstanim, možda?

Gle, otprilike znam što ti je za njega prihvatljiva prehrana i zato sam, kao što vidiš, skrivena iza "možda" i "ipak", ali djeca rastu, fali im i malo masnoće (koja promijeni okus jelu - na ukusnije) da si podmažu nepce i mislim da im ona nije "za baciti" u situaciji kada im treba puuuuno energije.

Možda je spreman za slijedeću stepenicu u prehrani, ono, domaći pileći paprikaš s noklicama s maknutim viškom masnoće? :mrgreen:

---

Pa tako nešto i radim, počela sam mu dinstati, jede naš rizi bizi s bijelom rižom i malo začina, probao je pečena pileća prsa... Ali ni u tom se baš ne "ubija". Više nemamo jelo (kao što je donedavno bio npr. špinat) za koje sa sigurnošću mogu reći da će ga pojesti.
Inače, što se tiče same ishrane, sklona sam ovakvom razmišljanju - naime, očito je da on više ne želi jesti povrće kuhano u vodi bez soli s par kapi maslinjaka ili žitarice na rižinom, trudim se naći kompromise i uspijevam i to mi nije bed. Ni najmanji. Ono što mene muči je to nacicavanje, pogotovo noćno. To ne želim.

Quote:

---

Originally Posted by mamma Juanita

kad se ja sjetim kako su moje cure jele u toj dobi, meni se ovo čini prilično.
ali tebe više muči što on uz to i puno doji?

---

Tako je. Neka živi na dva lista salate dnevno ako želi i može, ali ne želim da se nacicava. A nacicava se jer je gladan, to mi je jasno. I uopće me ne tješi to što "barem" doji jer je to njegovo dojenje prečesto za moj ukus, naporno, iscrpljujuće i ne paše mi.

Inače, voli jesti skupa s nama, tj. s taticom kad isti dođe s posla, ali, avaj - tatici obrok bez pečene mesine, krumpira i 17 šnita bijelog kruha nije obrok, a to nisu prehrambene navike koje želim da mali usvaja.

Hvala svima, sad mi se iskristaliziralo što u stvari želim - manje dojenja, neovisno o tome koliko on jede drugu hranu.

Quote:

---

Originally Posted by Luna Rocco

Hvala svima, sad mi se iskristaliziralo što u stvari želim - manje dojenja, neovisno o tome koliko on jede drugu hranu.

---

Luna, oprosti što ti se ubacujem na topik, ali muči nas ista stvar.
Meni je već par mjeseci jasno da želim manje dojenja, ali kako to postići?
Nisam spremna za totalni prekid (iako ima dana kada to očajnički želim), ali kako i na koji način svesti to dojenje na razumnu mjeru.

F je imao fazu pred par mjeseci kad je počeo odbijati lešo hranu bez soli…
srećom, ljeto je donijelo paradajz, pa sam mu počela "dinstati" na malo ulja i paradajza (samo da se paradajz otpusti) i onda sve podliti s malo vode i tako kuhati…pa mu tako kuham neko vrijeme, pa se prebacimo opet na skroz lešo…
sad je u fazi kad voli vidjeti sve odvojeno - povrće, meso, riža/tjestenina… krumpir ne voli osim pečeni - a to dobije 1x mjesečno zajedno s pečenim mesom (piletina) i presretan je kao prase
sve solim minimalno ili uopće ne, a od ulja je probao samo maslinovo...

probaj malo varijacija u kuhanju...

a za smanjivanje nacicavanja - ne znam blagi način... grubo bi bilo ne dozvoliti mu, ali ne znam tko bi imao srca to napraviti...

:* dupliću

Evo, situacija od danas:

- nacicavanje cijelu noć, buđenje u 8:30
- cicanje, igra, cicanje (2x odbio doručak)
- pola banane u 11 h
- vani, jurnjava, kretanje non stop - pije vodu, jesti ne želi
- doma u 13:30, zaspe uz cicu
- buđenje nešto prije 16 h, odmah cica, nakon toga ga nosim u kuhinju, čim vidi tanjur dernjava iz petnih žila; nije htio ni probati (radila sam dinstano, malo posoljeno) i evo ga sad opet na cici.

Što će reći - do 16 h pojeo je pola banane, ostalo je cica.
Trenutno sam u raspoloženju za krajnje nasilne metode prestanka, što ne želim...

Da nije kakav zubić u pitanju, možda i više njih?
Sjećam se kako sam Hrvoja znala povrijediti žličicom, pa je, siroće, odmahivao glavom čim bi ju vidio, a da se ne priča o bolnim desnima koje može izliječiti samo sisa...
Izdrži još malo, moguće je da je stvar tehničke prirode.

Uživa li u hrani na način da je gnjecka rukama, liže prste, prelijeva vodu u zdjelicu, pa sve zajedno natrag u čašu? Imam jednu finu djevojčicu koja od svoje godine dana sama jede žlicom, ali povremeno 'nječi', 'mesi', 'mota', 'kuha'... i baš joj je tako nekako draga hrana.

Ali cica sigurno dvostruko nego vi. Od kada sam trudna osobito, a od kada i je počelo biti previše toliko ju dojiti + druga beba od sedam mjeseci u trbuhu - ne prestaje cicati.

Mi smo imali sličnu situaciju, samo ranije, već sam bila luda, od 6 do 12 mjeseci je dobio samo 1200 gr, nacicavao se minimalno 10 puta dnevno, a noću valjda bezbroj. Pojeo bi doslovce 2 žlice juhe ili pola banane. Ali sa nekih 14 je odjednom počeo jesti, sad niko ne može jesti, a da on doslovce ne vrišti za klopom :lol: iako je netom pojeo pristojan obrok :roll:

kod nas je, recimo, situacija obrnuta: ne mozes mu odvratiti paznju od hrane. tko god od ukucana nesto jede, on dode, pruza ruke i govori "mmm". makar prije toga pojeo 2 puna tanjura. jednostavno ti ne da da jedes. ja znam poluditi od toga. zelim si bar jedan obrok pojesti na miru. kao pas, gleda te i cvili.

ne znam sta je gore. :/

naravno, uza sve to, jos sisa bar 10 puta dnevno, plus po noci, iako se u zadnje vrijeme nocu budi uglavnom 2 puta, a imamo i faze cjelonocnog nacicavanja (nadam se da ih ovako ne prizivam, brrr) :/

LR kad bi mu sad NAGLO zabrabila sisu vjerojatno bi:
- dobila cendravo i gladno dijete bar prva tri dana kad bi vidio da nema druge neg udri voće, povrće...
- riskirala mastitis, zastoj, upalu
- svoju živčanost
- ....

osobno mislim da bi možda bilo bolje pomalo "nestajat" na sat..dva...tri...četiri... pa kad bi Kaleb vidio "nema sise", a želudac i crijeva uvatili "kruuuuuul", a onda bi vjerojatnije uzeo jest, iz recimo tople tatine ruke, malo ovo malo ono... ugl POMALO....

drugo, kak ne bi tio jest čokoladu nuffine i sl, kad čitam da ti tamaniš cole i sl...pa mališa prek mlijeka dobije kakav takav okus :lol: ..ipak je bolji neg tam neka mrtva bljutava koraba i sl stvari :lol:

šalui na stranu, ak vam je moguće, probaj "nestat" na par sati, možda taman u vrime kad bi treba cicat ;)

ovak iz iskustva - najslađe je jesti u maminom/tatinom krilu iz njegovog ili njezinog tanjura ili zdjelice pored ako se pazi na higijenu što ja baš i ne uvijek

tak da bi ja u Luninoj situaciji pustila da pojede i mesa i krumpira ili što god je na meniju za odrasle taj dan, probala podvaliti i malo povrća uz to... i naravno taktički se izgubila u vrijeme cico-obroka

Luna, osim sto L. puno jede i nece odbiti skoro nista, ona i puno doji.
kako sam 24/7 s njom, sisa je uvijek na dohvat ruke.
onda sam skuzila da vikendima manje doji. dan je ispunjeniji, oboje smo doma, nekamo se ide, blabla....
i onda me iznenadilo nesto neki vikend- ja sam bila na RMK.
podojila sam L. kad se probudila.
vidjeli smo se tek u 5, pola 6 i cak nije iste sekunde trazila sisu.
pitala sam MM jel zazivala tita, tita, rekao je da nije da im je dan bio skroz ispunjen. da sam bila doma do tada bi BAREM 3 puta dojila, onako prave obilne letdownove plus jos x puta malih podoja.
i sada je opet isto, ja sam tu s njom i sisa se zove dosta cesto. i to cesce ako sam zaokupljena necim sto nije ona ;)

btw. onaj vas dan...meni to nije puno cicanja :mrgreen:

Evo, danas opet odoh malo do grada. 8)

Quote:

---

Originally Posted by zmaj

drugo, kak ne bi tio jest čokoladu nuffine i sl, kad čitam da ti tamaniš cole i sl...pa mališa prek mlijeka dobije kakav takav okus :lol: ..ipak je bolji neg tam neka mrtva bljutava koraba i sl stvari

---

možda da malo poliješ klopu colom :lol:
ak je tebi adiktivna, što ne bi bila i njemu :P
no hard feelings :saint:

uf kod nas slični problemi (osim što onu fazu uživanja u hrani nikad nismo ni imali, oduvijek je dohrana brljanje)

Ja nudlim stalno finu zdravu hranu, a on ima razne faze - od totalnog odbijanja, preko prihvaćanja samo miksanog do brljanja i zadnje faze - hoću sve sam.

I moj najveći problem je beskrajno nacicavanje. Noćno :roll: . Jer ovo dnevno mi nije problem, preko dana ako krene s tim traženjem cice svako malo onda se jače potrudim oko igranja i šetanja i ispunjavanja vremena, pa se zainteresira za te radnje i zaboravi na cicu. Ali noć, božepomozi!

I sad moje zadnje otkriće - kad god odemo negdje, u Zgreb kod bake, sestre, brata ili u Italiju kod bake i dede, spava odlično, budi se samo 3/4 puta, malo pocica i dalje mirno spava (to mi je skroz prihvatljivo, budim se kao kraljica, odmorna i sretna). Čim se vratimo doma, katastrofa se nastavlja. Cicanje cicanje i samo cicanje, spavanje na cici, ne ispuštanje cice cijelu noć (zato i nemrem odgovoriti kad me netko pita koliko puta se budi noću - jer one se ne budi, on spava s cicom u ustima, a ja rikavam doslovno jer me bole bradavice, jer me bole kukovi, jer me boli kičma u svim predjelima, ramena, trnu mi ruke, neispavana sam i živčana)

eto, požalila sam se i ja :unsure:

možda mu nešto smeta u sobi?
djeca puno bbolje osječaju tokove energije od nas velikih

a čuj, možda!
Ali nema tu pomoći!
Živimo u garsonjeri od 30 kvadrata, sve je u istoj prostoriji. I kuhinja i boravak i spavaća, sve u jedan i trenutno si ne možemo priuštiti bolje.
A krevetić njegov sam već premještala u sve moguće pozicije (jedna strana je skinuta pa je spojen uz naš krevet tako da je u biti s nama u krevetu, a krevetić služi da ne padnemo na pod..)
okretali se na sjever, na jug, na zapad, na istok. Uvijek isto sranj.. :/

Donedavno Vedran nije ništa jeo, samo je cicao. Svi (moja mama i sl) su me izluđivali prigovorima da sam ga razmazila (mrzim tu riječ), da ima već godinu dana, da ga nisam naučila jesti... :roll: Problem je bio u tome da me je dojenje užasno iscrpljivalo. Stalno je visio na cici, dan i noć. Čim je vidio tanjur usta su se hermetički zatvorila. Onda sam jedan dan odlučila uskratiti mu cicu (teška, teška srca). Posjeli smo ga za stol kada smo doručkovali. Nismo mu dali njegov tanjurić, nego sam ja skuhala laganu miso juhu i kašicu od prosa. Mi smo počeli jesti i ja sam mu probala dati malo sa svoje žlice. Nije dolazilo u obzir. Tada je probao MM i mali je otvorio usta. I od onda jede, a cika je desert... I nije uopće bilo problema. Preporodila sam se.

eh anchi good for you, ali nije to baš tako jednostavno nažalost

Ma, znam, kod nas se poklopilo nekoliko stvari. Vedran nije do 11 mj uopće imao zubiće i onda su krenuli svih pet. Pretpostavljam da ga je to boljelo pa je samo cikio, a poslije nastavio nacicavanje. Cikio je svako malo pa nikada nije bio zapravo gladan. Natezali smo se tako dva mjeseca dok mi nije pukao film.

Luna, ne znam baš koliko će ti naš primjer biti od koristi al evo ...

Nikola je smanjio dojenje kad sam se vratila na posao. Znači, kad me nije bilo doma na nekih 8-10 sati. Izdajala sam se neko vrijeme (3 mjeseca), a onda ni za tim nije više bilo potrebe, jer se produkcija mlijeka prilagodila novom rasporedu, s tim da su se noćni podoji pojačali. Imam dojam da se bila smanjila, ali to je samo subjektivno mišljenje ...
Onda smo napravili novi rez - noćno dojenje. Više nisam mogla neispavana funkcionirati preko dana - konkretno, na poslu.
Pa sam prešla u dnevni boravak, a MM i maleni spavaju skupa u sobi. Bez ikakvih problema prespava cijelu noć - od 9 navečer do 6 ujutro, kad se probudi i onda docupka do mene - skužio je di sam :heart:

Kako se ne nacicava ni preko noći, ni preko dana, jede sve šta mu je na stolu. Cicu preko dana više ne traži. Pokušala sam mu nekidan ponuditi, malo se prišteka, a onda se otrgne uz onaj pogled "Ma šta me sad gnjaviš s tim, imam zanimljivijeg posla".

Sada doji navečer, ujutro i digod preko dana kad ga treba uspavati. Produkcija MMa je sad jadna i nikakva, ali on spava preko noći i pojede preko dana sve obroke (doručak, ručak, večera, međuobroci). S druge strane, više ne dobija onoliko MMa kao prije nekoliko mjeseci, a to bi mlijeko ipak pomoglo da se othrva ovim sad virusima koji ga nonstop napadaju u jaslicama :( Da ne govorim o ostalim benefitima koje mu MM pruža ...

Tako da svako rješenje ima svoje lice i naličje. Držim fige da Kaleb i ti dođete u fazu koja će biti po guštu i tebi i njemu :love:

:heart: Odmah mi je palo na pamet da je dojenje ipak odnos dvoje, odnosno za to je potrebno dvoje :love:...Stjecem dojam da ti je ipak puna kapa dojenja, pa daj si malo oduska, napravi pauzicu...proseci do grada ili sl.
Ovo ti govori mama bivse 42.mjesecne sisavice, nemoj me shvatiti pogresno...
Sredice se to..

mi i nakon 11 mjeseci nismo baš na ti s dohranom.
bolje nam ide kada joj MM ili netko treći hrani (mene vjerojatno povezuje s mliječnim obrokom :)