Nasa teta cuvalica streberka je naucila Viktora da se jako lijepo i uljudno izvinjava.
"Zao mi je mama....necu vise nikad bla bla" (Jos on to izvede uz takav dramski izricaj da bi se i kamen raspukao)
Iskreno - mene to malo nervira.
Jer: Mozda mu i jeste zao (Kad me vidi da sam ljuta ili povrijedjena), ali hoce opet i to sigurno :mrgreen:
znam da je dijete koje se zna lijepo izviniti - bakin ponos :) ali meni je to malo izvjestaceno, prenemagacki i licemjerno - jednom rjecju nauceno.
Nemam ja nista protiv izvinjenja...iskrenog i spontanog.
Ali ovako....ja mu kazem da mi se ne izvinjava...i objasnim zasto (teta cuvalica izvrsi harakiri)
Grijesim li?
I kako vi hendlate "djeciju suplju pricu" ?:mrgreen:
