JOŠ JEDNA TUŽNA PRIČA...

Drage mame i sve one koje biste to htjele biti...evo danas sam vam se pridružila kako bih s vama podijelila svoju tužnu priču...
28.12.2008. sam i ja, kao i mnoge cure na ovoj stranici, postala mama anđela...moje male Marije, koja me, nadam se, sada gleda s neba i čuva, mene i moju obitelj...

To mi je bila prva trudnoća i termin poroda je bio 3.1.2009. Trudnoća je od početka do kraja bila uredna, na svakom pregledu i ultrazvuku sve je bilo divno i krasno, a odjedanput srce ne kuca :cry: :cry:
23.12. sam bila na pregledu, već sam bila prst otvorena, sve je bilo uredu i doktor me naručio 2.1. na kontrolu, naravno ako nerodim do tada. Tad su mi radili i CTG koji je bio uredan.
27.12. navečer sam se javila u bolnicu Sv.duh jer taj dan nekako nisam osijećala Marijine pokrete.Rekos sebi idem, napravit će mi ultrazvuk, reć da je sve ok i poslat me doma da odmaram dok dođe dan D. Međutim, situacija je bila drugačija. Prvo su mi krenuli napravit CTG i tada ugledah paniku na licu medicinske sestre Željke. Al još ništa nisam kužila. Zatim je došla doktorica, počela mi radit ultrazvuk i onda sam počela shvaćat da nešto ne štima. Onda je nešto opsovala, zvala sestru da zove starijeg doktora...i onda su mi rekli da nečuju otkucaje srca. Zatim su mi još jednom radili ultrazvuk i onda me odveli negdje u podrum na neki bolji aparat i definitivno potvrdili da je moja Marija umrla i da ću morati rađati mrtvo dijete...To nikad neću zaboravit, ništa mi nije bilo jasno i samo sam htjela otić kući, bar na sat vremena, vidjet mamu i popit kavu s njom. Tata i sestra su tada bili samnom, a mama je ostala doma (kao što možete zaključit muža nemam al bila sam presretna što ću bit mama i tih 9 mjeseci trudnoće mi je bilo najljepše razdoblje mog života). Sijećam se da sam mislila da ću mamu možda tada posljednji put vidjet jer nisam misla da ću to sve preživit. Al objasnili su mi da nikako nemogu ić kući, dali mi inekciju za smirenje i smjestili me u predrađaonu. Zbog takve situacije pustili su seku da ostane samnom cijelu noć, a da nisu mislim da bih prolupala totalno. Oko ponoći su mi dali onaj neki gel, onda su brzo počeli lagani trudovi...ujutro oko 10.30 su mi prokinuli vodenjak, priključili me na drip i oko 15 sati sam rodila mog malog anđela... Dali su mi epiduralni pa fizičku bol u porodu nisam osjetila...inače sam protiv toga al sada mi je dobro došlo, da barem pored sve psihičke boli barem, ona fizička bude manja.

Tražila sam da je vidim i kad ju je sestra okupala donjela mi je i bila je prekrasna, mala, slatka sa gustom crnom kosicom...i uvijek ću se takvu pamtit...moje prvo dijete, moj anđeo...moja mala Marija, 2970 grama i 52 cm. Mamina vila, tako je ja zovem.

Ja sam je htjela sahranit, tako da sam je u ponedjeljak sa pogrebnikom preuzela iz bolnice, u utorak su je kremirali i jučer sam preuzela urnu i moja beba je sada samnom i nekako imam osjećaj kao da me još više čuva i hrabri. Sahranit ću je dok se skroz, fizički oporavim.

Eto, to je moja priča...i svim curama koje su proživile slično poručujem da vas razumijem i suosijećam s vama...nestao je dio mene koji je nedoknadiv al ja ipak molim Boga da mi da priliku da još bar jednom budem mama, al žive i zdrave bebe...

Šaljem vam svima puse i zagrljaje...

Znam da nikako ne mogu umanjiti tvoju tugu ali ti barem šeljem virtualni zagrljaj.

Tvom anđelu, mir vječni.

:cry:

:cry: :love:

mislim na tebe

:love:

Uopce ne znam sto da ti napisem, takav gubitak ne mogu zamisliti. Drzi se.

Marija :heart:

pretužno... :cry: :cry:
:love:

Tužno...žao mi je :heart:

anci, žao mi je! :cry:
neka te čuva tvoj anđeo. :heart:

anci,jako mi je žao :( primi moju iskrenu sućut

:cry: :love:

hvala vam svima što suosijećate samnom. lakše je kad se ovakve stvari mogu s nekim podijeliti a čak je ponekad i lakše na ovaj način pričati o tome...

ja se samo nadam da mi se ovo nikad više neće ponovit, nit meni nit ikom drugom i da ću opet imat priliku bit mama...puse svima...

_anci_, jako mi je zao :cry:

moja iskrena sucut.

:cry: :taps: :*

:heart: :love: :*

Moja sućut, strašno je to što ti se dogodilo... :heart:

_anci_ izdrži :*

_anci_ strašno mi je žao :cry:
ne mogu zamisliti tvoju bol

_anci_
jako mi je zao,
moja iskrena sucut
drzi se!!!
:heart:

_anci_ drzi se :heart:

tvoj mali andjeo ce uvijek bit uz tebe

:cry: :love:

Tužno, pretužno... :cry: .

Drage žene ja se vama divim, meni je ovo bilo jako teško i pročitati, a ne mogu ni zamsiltii kako je dožvijeti nešto tako strašno...
Dok čitam sve me nešto steže iznutra i baš mi bude jako teško.
:cry: :cry:

I onda ne mogu nekome reći da bude jak, da će bol s vremenom biti manja, tješiti, jer i mene bi, imam osjećaj, dok čitam netko trebao tješiti...

_anci_ moje saučešće.... :cry: :cry: .
Neka te tvoj malo nađeo čuva i daje ti snage za dalje... :saint: :cry:

ana.m točno si opisala kako se i ja osjećam :( :( :( nakon što sam pročitala ovu i slične priče

anci ne znam što da ti kažem osim da mi jaaako žao i :cry: :cry: :cry: :cry: i drži se :love:

:cry:

_anci_, neka tvoj anđelić počiva u miru, a tebi želim svu snagu ovog svijeta...:heart:

ajme :cry: :cry: ne mogu ni zamislit kakav je to pakao :no:
drži se, želim ti svu snagu ovog svijeta :love: :heart:

Anci, iskrena sućut.
:love:

:cry: :cry:
Pretuzno...
Jako mi je zao...
Ne znam sta bi ti rekla, sad te nista ne moze utjesiti...

:cry: :cry:
Moje saucesce...

ajme ja sam pretuzna dok citam ovako nesto.... moja iskrena sucut

_anci_, moja sućut tebi, a tvom anđelčiću Mariji mir na mjestu odakle te čuva.

Moja sućut... :cry:
Drži se!

Moja sućut. :cry:

:love:

Draga svu snagu sveta ti želim.
Budi jaka, dan po dan, polako.

Jako mije zao sto to prozivljavas,osjetila sam u zivotu gubitak ali ne kao tvoj.Kazu vreme leci sve rane, ali meni jeste malo bila laksa ta bol koju sad osecas,ali vremenom je zamjenjuje jedna druga bol...Nedugo nakon odlaska mog voljenog bica,a trudim se da budem produhovljena,naisla sam u nekoj indijskoj literaturi nesto o reinkarnaciji i jako mi se dopalo i mnogo mi je pomoglo.Naravno ako hipoteticki verujemo da reinkarnacija postoji,onda kazu, da dusa prije nego sto udje u tjelo djeteta zna sta ce to djete prozivjeti u zivotu ,i bira porodicu i tjelo koje ce mu pomoci da napreduje u svom duhovnom razvoju.I kada to tjelo vise nemoze ostvarivati zelje duse ,ona napusta tjelo i odlazi,da opet bude rodjena i da nanovo uci nove duhovne lekcije.Ja bih onako laicki rekla da je tvoja beba zaista bila Andjeo, koja je zavrsila svoj duhovni razvoj.A njeno rodjenje je i tebi trebalo da da neku vrstu napretka i razvoja,naravno na duhovnoj razini...veliki pozdrav i budi jaka

_anci_ moje saučešće

:cry:
Moja sućut.

anci, pretužno. :cry:
drži se, moja iskrena sućut. :heart: :love:

:cry: :love:

:cry:

Anci žao mi je.Vjerujem da ćeš u budućnosti ponovo osjetiti majčinstvo i vratiti osmijeh na lice iako je sad ato ne zamislivo i prebolno.
Čuvaj se :love: