Ima li netko tko bi podjelio s nama svoje iskustvo posvajanja djeteta?
Printable View
Ima li netko tko bi podjelio s nama svoje iskustvo posvajanja djeteta?
Nažalost ja nisam ta, a rado bih čula puno o tome.
Čini mi se da to očito nije tako jednostavno kako ja mislim.
Nekoliko puta započinjala sam tu temu na forumu, ali odgovore dobila nisam.
Obično su iskustva bila iz druge ruke, no svejedno su dobro došla :P .
Apeliram i molim, ako netko ima iskustva neka ih podjeli s nama.
Iskreno, ja bih posvojila djete, ali doslovce me svi u okolini (osim supruga), uvjeravaju kako previše olako shvaćam te stvari i da apsolutno prvo isprobam sve načine da dobijem dvoje djete.
No, ja im uporno tvrdim kako su za mene te dvije stvari potpuno neovisne jedna o drugoj,
DA, ja želim svoje djete, i DA, ja želim posvojiti djete!
u potpunosti potpisujer Riu!
I meni se događa isto, Ria. Prijatelji i obitelj (svi osim muža i oca, u mom slučaju) kada spomenem usvajanje misle da "odustajem" :x i kažu da sam mlada i da se nedam i tako dalje. Daju mi za primjer ljude koji su uspjeli iz sedmog ili desetog pokušaja. Takvima se iskreno divim jer ja imam "samo" 29 godina i "samo" 2 neuspješna IVF-a iza sebe. :( Ali na ta dva pokušaja sam potrošila neizmjerno energije i vremena. Da sam ih barem pokonila djetetu. A meni doista nije važno hoće li ono imati moje gene.Citiraj:
Mrs RIA prvotno napisa
Ono što hoću reći i što ćete vi sigurno razumjeti je: za mene usvajanje nije odustajanje!! :!:
Dijete će u svakom slučaju biti moje. :)Citiraj:
DA, ja želim svoje djete, i DA, ja želim posvojiti djete!
Ja imam tu sreću da su obitelj i prijatelji uz supruga i mene i da ne misle da odustajemo već nas podržavaju u tome. Prije nepunu godinu dana prijatelji (koji su već imali sina od 8 godina) su usvojili djevojcicu.Dobili su je kada je imala 40 dana....I kad mi netko kaže da se ne može voliti "tuđe" dijete, to nije točno. Sada nas je zeznuo snijeg pa ne možemo do Međugorja inaće bi već bili u postupku za usvajanje.Ali ako Bogda do sljedećeg postupka ja ću već imati jedno djetešce :P
MM i ja smo se dogovorili ako nikako ne bude išlo da ćemo ići na posvojenje. Ja si dam još nekih godinu dana. Onda pokrećemo postupak i radimo i dalje paralelno na bebaču.Citiraj:
Ono što hoću reći i što ćete vi sigurno razumjeti je: za mene usvajanje nije odustajanje!! :!: !
4,5 godine se trudimo. Imala sam 3 spontana i to je za mene nešto prestrašno. Uvijek bi bila u depri nekih mjesec dana. Poslije bi mi još dugo trebalo da postanem ona stara. I danas kad se sjetim gubitaka zaplačem. :cry:
Hvala Bogu, u zadnje vrijeme sam totalni optimist :D :wink: . Valjda zato jer sam krenula na inseminaciju.
Ja sam optimista otkada sam sigurna da želim usvojiti dijete. Sada se spremam na IVF sa stavom "probat ću još jednom", a ne "moram uspjeti" i puno sam manje opterečena. :)Citiraj:
Hvala Bogu, u zadnje vrijeme sam totalni optimist
MM i prijatelji me podržavaju u posvajanju. Sa svojim obiteljima još nismo pričali o toj temi, ali saznat će na vrijeme ako bude potrebno. :wink:
Klara, i ja tako osjećam otkad sam sigurna u posvajanje pa u sve to idem manje opterećena i sretnija :D .
Potpuno se slažem sa svima vama.
Iako imam (samo) jedan neupješni IVF iza sebe, već planiram tijekom ove godine krenuti u postupak posvajanja.
Sporno mi je samo vrijeme kada ću to napraviti.
Najvažnije u svemu tome je za reći da majka nije ona koja rodi, već ona koja se brine, voli i odgaja.
I ja zelim i usvojiti i roditi svoju djecu!
Sve blize smo podnosenju zahtjeva za usvajanje,mislim da ce se to dogoditi ove godine ako nas ne iznenadi trudnoca.
U tom slucaju usvajanje odgađamo ua godinu-dvije.
Jedna od vas je spomenula Međugorje,zar tamo ima neki dom za djecu ili?
Snješka! U Međugorju ima djećije selo gdje se zajedno nalaze majke sa djecom (koje ne mogu same odgajati djecu) i ne zbrinuta djeca.
Mi smo posvojili jednu prekrasnu djevojcicu.
U pocetku postupka, mnogi su nas podrzavali. No, kad smo najavili da je to za ozbiljno, javila su se pitanja... tipa kako vi znate sto dobivate?
Trebalo je objasniti da imate mogucnost da odlucite jer vam se sve kaze, roditelji, sira obitelj...i odlucili smo se za opciju sa najmanjim rizikom.
Naravno, nismo mislili da treba pojasnjavati ali kad smo pojasnili gledali su drugim ocima.
Jako smo zadovoljni nasom odlukom jer smo 1) roditelji 2) dijete jako dobro napreduje 3) imamo mogucnost da djetetu omogucimo mnogo toga 4) lijepo je rucati u troje 5) igrati se skrivanja 6) kupovati pancerice broj 28, 7) uciti plivati, roniti 8) imati baku i dedu kojima nikad nije dovoljno vremena sa unukom i jos mnogo toga sto roditelji rade.
Mozda je losa strana da smo mi bili toliko zeljni djeteta, nakon 6 neuspjelih IVF pokusaja, da smo dijete skroz razmazili. No, radimo na tome.
IriLa, svaka čast!
Jako mi je drago kad čujem takve priče, i moja prijateljica ima jednu takvu - usvojili su (nakon više godina neuspješnih pokušaja uglavnom u kućnoj radinosti i 2 pok. inseminacije) curicu od godinu dana. Bila je jako odgojno zapuštena, čak je bilo sumnje na mentalnu zaostalost, ali sad je za neprepoznati! Koliko znači ljubav i pažnja.... :D :P
Ja se još nisam odlučila, ali negdje u podsvijesti znam da bih to ipak učinila. MM se nije izjasnio kad sam ga pitala o tome, vidim da se malo boji, da mu je to jedna neizvjesna i nepoznata situacija, tako da je rekao da ćemo prvo isprobati više mogućnosti a onda sjesti i pričati ozbiljno o tome. Ne forsiram ga, sve će doći na svoje. Mislim da oboje toliko volimo djecu da nećemo moći živjeti bez njih (na ovaj ili onaj način!)
meni i muzu je normalno i pozeljno usvajanje...pa ima toliko djece koja su bez ljubavi...
mi imamo maloga bubija-vidi sliku :)) ali ja vec negdje u glavi imam zelju za par godina usvojiti dijete...
ajde irila....pa daj kazi sta se trazi od roditelja koji zele posvojiti dijete...
jel mogu posvojiti i roditelji koji nemaju problema oko zaceca i oni koji vec imaju djecu??napisi kako je kod vas to islo...
aj cekam odgovor :)
ne kuzim te ljude koji kazu :"kako znate sto dobivate", kao da mi koji cekamo ili oni koji vec imaju "svoju" djecu, znamo sto dobivamo.
lijepo je imati divno misljenje o sebi ali od kud tim ljudima tolika bahatost da misle da su njihovi geni bolji od necijih tko je nesebicno donio bebicu na svijet da bi nekog tko ne moze imati djece neizmjerno usrecio (tko zna iz kojeg je razloga netko napustio svoje dijete, a tko smo mi da sudimo).
Moje iskustvo:
moja sestricna je usvojena i s njom se puno bolje kuzim i slazem nego sa rodjenim bratom. dapace po svemu, osim po izgledu smo nas dvije slicnije nego on i ja.
jos cu samo reci da se moja teta isto naslusala svakojakih prica prije nego sto su posvojili. kasnije im je bilo zao sto su izgubili 3 godine neckajuci se.
Puse svima i ne zaboravite da slatke male bebice cekaju da ih netko prigrli.
Dugujem odgovor Margiti,
Ne vidim zasto ne bi mogli posvojiti ako imate biolosko dijete, ali ipak ne znam da li i kako to zakon regulira. Mislim da bi psiholozi mozda htjeli znati motiv. Mi, koji nemamo bilosku djecu, valjda skroz odgovaramo ocekivanom profilu, pa nas nisu previse gnjavili po tom pitanju.
ok :) ispitat cu ja to vec
Irila, joj hvala ti što si se javila. :D :D :D
Znaš da si ti prva osoba koja se javila na forum (od kad sam se ja uključila u 06.mj. prošle godine), a koja nam može prenjeti iskustva iz prve ruke. Pa to je predivno.
HVALA, HVALA, HVALA !
Ja sam gotovo prestala čitati topic Posvajanje djeteta, jer se tako malo u njemu piše, a i već sam izgubila svaku nadu da će se netko javiti.
Molim te, reci mi, koliko ima sada tvoja kčer? Broj 28 kažeš?
Koliko je prošlo vremena od kad ste predali prvi zahtjev?
Joj, predivno, jedva čekam !!!
Želim ti puno sreće. :D :D :D
Čekali smo oko godinu dana. Nekako prvih 9 mjeseci nakon podnosenja zahtjeva vjerovali smo da ce se nama neko javiti. Naravno da nije. Onda odjednom, rekla sam si dosta i krenula u pravu akciju - obavjestila sve koje znam o nasoj namjeri i trazila bilo kakve veze i informacije koje mi mogu korisiti. Mislim da je to "otvaranje" bilo presudno. Odjednom su se pojavii prijatelji od prijatelja od prijatelja koji su na razne nacine pustili koju rijec o nama i koje su na kraju dosle na pravo mjesto. U svemu smo ipak imali podrsku jednog para koji je posvojio par godina ranije, i koji nam je bio primjer kako to dobro funkcionira.
Irila,
hvala ti na informacijama. Srce si.
Volimo te... :lol:
Mi čekamo trogodišnjicu braka (to je jedan od prvih uvjeta), pa ćemo pokrenuti postupak za posvajanje nekog četverogodišnjaka. Te "starije", navodno, nitko neće.
Čitala sam da je postojanje biološkog djeteta otegotna okolnost - prednost se daje parovime koji ne mogu imati djece iz medicinskuh razloga.
Mi ćemo imati problema zbog godina (ja sada 36, MM38), ali pokušat ćemo.
Sve koje ste zainteresirane za posvojenje, pronađite preko prijatelja ČASNE SESTRE! One uvijek žele pomoći, a poznaju ljude u tim institucijama. Dva slučajeve posvajanja za koje ja znam riješile su upravo časne!
Puno sreće i vama i nama!
da naravno da je logicno da parovi bez djece trebaju biti prvi "na redu" za posvajanje ,ali nije mi jasno zasto sve to tako tesko i sporo ide...a zasto djecici ne dati normalne uvjete i roditelje da ih vole i paze...?? ja to nikako ne kuzim...
djeca bi dobila svoj dom i mamu i tatu (ili samo mamu ili tatu ,ali tek to garant treba cekat i cekat) , a tek neopisive srece za parove koji tako zele dijete...
Stvari stoje izrazito loše po tom pitanju.
SVi mi to znamo i stalno o tome slušamo na televiziji.
Očito nema jednosatvnog načina da se to riješi.
Naprosto potencijalnih posvojitelja je bitno više nego li je djece za posvajanje.
Nije problem u onoj djeci koja mogu biti posvojena. Problem je u onoj koja ne mogu. T djeuc roditleje povremeno posjete (svakih 3 ili 6 mjeseci) i jednostavno ih ne žele dati u posvajanje. Nažalost zakon nam je takav i ne znam kad će se promijeniti. A da bi trebao, to nitko ne dvoji.
Drugi veliki problem je nepostojanje nikakve jedinstvne baze podatak djece koja su u takvom statusu da ih je moguće posvojiti. Svaki od centara je samostalan i svaki od njih samostalno odlućuje da li će određenim potencijalnim posvajateljima "dati" dijete ili ne.
To je katastrofa koliko se duplog posla odrađuje !!! To je prestrašno!
Ozbiljno razmišljam o tome da se volonterski aktiviram i pokrenem neki projekt osnivanja nekakve takve baze. Taj bi posao ja vjerojatno sa krugom ljudi koje poznam i mogla započeti, a svi mi skupa bi ga mogli nastaviti.
No, hočete iskreno? Ja se toga bojim :? Toliko slušamo o vezama i vezicama, te korupciji u samim procesima posvajanja. Ja se jedostavno bojim na što bih sve mogla naići. Koja sam ja strašljivica ! Buuuuuu :cry: .
No, mižda se jednog dana i poradi nešto na tome. Držite fige!
Joj cure moje...
Ja vam tak želim malu slatku bebu.
Moji vrlo bliski prijatelji imaju malog dječaka od 6 mjeseci i čini mi se kad bi mi ga dali da ga imam 24 sata, da bi ga voljela više od svega - pa po tome znam da je posvojeno dijete lako voljeti kao vlastito.
Mislite da bi bilo prerano da pokrenemo postupak za posvajanje?
U braku smo 6 mj., ja imam 25 godina...
Ja mislim da je prerano, osim ako zbog nkog razloga sigurno znaš da nečeš moći roditi. Nadam se da to nije slučaj i da ćeš brzo zatrudnjeti.Citiraj:
lucija prvotno napisa
Inače meni su lječnici rekli da treba proči barem godinu dana "pokušavanja" prije nego se posumlja na neplodnost.
A vas dvoje ste još takoreći na medenom mjesecu. Imate vremena, uživajte u braku, ne moraš još razmišljati o usvajanju . :)
apricot je napisala [Mi čekamo trogodišnjicu braka (to je jedan od prvih uvjeta), pa ćemo pokrenuti postupak za posvajanje nekog četverogodišnjaka],
ali vjerojatno nisi znala po novom zakonu vise to nije uvjet, tako su mm i meni rekli ovaj tjedan u centru za soc. skrb.
Raspitaj se i ti u tvom centru, da vrijeme ne prolazi bez veze.
sretno[/quote]
Lucija, sada si me obradovala.
Iako sam u braku tek godinu i kusur, sa MM živim već 100 godina.
Uplašila sam se čekanja te famozne tri godine.
Super da bar neke promjene u zakonu odgovaraju i nama! :D
Ih, forum je bolji od "Narodnih novina"! :D
Hvala!
Trebali smo još u subotu na razgovor kod Časne Sestre ali je morala na put pa smo se dogovorili za sutra. Danas sam bila u kupovini i nakupovala karton slatkiša (jer su nam rekli da im donesemo nešto slatko). Jedva čekam sutra ujutro pa da krenemo do doma :) Rečeno mi je da u domu ima 36-oro djece koja su tu jer ih roditelji ne žele a ne daju ih za usvajanje, a koja su željna ljubavi i pažnje. Sutra čemo znati na ćemu smo. Cure čuvajte mi fige da sve dobro prođe :)
Sretno :P i što prije nam javi kako je bilo!
Najveća pusa dječici koju život ne mazi :( .
Sretno Sonja,vec sam se pitala gdje si ti!
Sonja, sretno ! :D
Hy drage rode :) !
Toliko toga bi vam imala napisati ali evo ukratko ću. Danas smo napokon Ivica i ja otišli do doma i razgovarali sa sestrom A. Dugo smo sjedili i pričali sa njom o djeci i tako smo krenuli i o usvajanju. Nama dosta pomaže što osobno poznajemo sestru A. a i ona nas i to nam je veliki plus. što se nje tiće podobni smo za usvajanje i od danas će "tragati" za bebicom. Stalno ćemo biti u kontaktu i obavještavat će nas o svemu. U međuvremenu ćemo otići do psihologa i socijalnog da i te formalnosti obavimo. Da ne zaboravim , pitala sam i za mogućnost posvajanja djeteta ako su posvojitelji strani državljani. Rekla nam je da će moguće ali i dosta teško. Jedna stvar olakšava to ali uvjet je da se posvojitelji prijave u BiH i da uzmu Bosansko državljanstvo (pošto kod nas imaš pravo na dvojako državljanstvo) i dobna granica posvojitelja nije određena tako da i stariji bračni parovi mogu dobiti bebu.Postoje dva naćina posvajanja. razlikuju se po starosnoj dobi. Prvi je: djeca od par dana pa do 3 godine ispunjavaju uvjete stalnog posvojenja. Tako da se posvojitelji vode kao roditelji i djete uzima njihovo prezime. Drugi je: Djeca starija preko tri godine pa nadalje ustvari dobijaju udomitelje koji se za njih skrbe i kada napune 18 godina idu na sud i oni odlućuju dali će uzeti prezime usvojitelja ili ostaviti svoje prezime. Toliko za sada što se tiće usvajanja. A djeca....e o njima bi se danima moglo pisati. Koliko su djeca mila i željna ljubavi i pažnje. Zaljubila sam se u tri curice različite starosne dobi i dogovorili smo se sa sestrom da ćemo ih povremeno voditi doma kod nas i naravno ostalima pomagati onoliko koliko možemo. Ovo što sam danas doživjela teško je opisati rijećima, jedino mogu reći ko god može da ode da posjeti tu djećicu (nije važno gdje se ona nalazila dali u BiH, Hr ili u nekoj trećoj zemlji). Njihova radosna lica i oći će vam sve reći i dati vam njaljepšu nagradu za vaš trud.A tek pusice, kada smo krenuli kući nekoliko njih me je zaglilo i poljubilo. tada više nisam mogla izdržati i zaplakala sam...Odoh ja opet u subotu kod njih :lol: :lol:
Draga Sonja,
čitala sam tvoju poruku, a suze su mi klizile same od sebe.
Javljaj se sa novitetima.
Pusa
:cry: :cry: :cry:
ja se ne mogu suzdržati.
Sretno Sonja.
Hvala vam :) U subotu nosim digitalac sa sobom i dok dođem kući šaljem vam slike da vidite djećicu :lol:
Super Sonja,mogu zamisliti jadnu djecicu :(
Znaci mi sa dvojnim drzavljanstvom mozemo tamo posvojiti?
A da li moramo onda imati i prijavu boravka u BiH(osobnu)?
Mi smo već nekoliko puta krenuli u Nazorovu sa slatkišima i igračkama, ali uvijek pred vratima počnem plakati i onda to samo predamo tetama ili ravnateljici.
Sonja, kako si to preživjela?
Nije bilo lako ali želja za tom djećicom je bila puno jača. Pomoglo mi je i to što smo dugo razgovarali sa sestrom A. i vidjela sam ih na slikama pa smo tek onda otišli da ih vidimo.Aprikot važno je da im pomažete i da mislite na njih pa makar ih i ne vidjeli. Njima puno znaći kada znaju da netko misli na njih. Ipak, skupi hrabrosti i uđi, vidjet ćeš da će ti biti drago. Ja sam nekada drugaćije zamišljala domove, možda je ovo drugaćije što to vode Časne sestre. Dom je kao iz bajke,djećica su sretna i vesela(koliko to mogu biti poslije svega što im se dešavalo).U domu imaju ćetiri obitelji :) U svakoj obitelji ima po 9-oro djece različitog uzrasta i jedna odgojiteljica. Imaju dvoranu u kojoj se skupljaju svi, gledaju tv, uče i održavaju predstave. Imaju vrtić, malu kapelicu itd, jedino vani idu u školu i povremeno u katedralu na misu. To im je jedini dodir sa vanjskim svijetom. Kad im netko dođe presretni su i okupiraju te. Naravno nama je to drago a njima puno znaći :) :)
Snješkić to još u detalje ne znam ali nije ni to problem. Provjerit ću pa ti javim.