kada ste uspjele skuhati ručak....?

pospremiti stan ili srediti sebe, ali prije svega kada ste prvi put bez grča, a da je dijete možda čak bilo i budno uspjele skuhati normalan ručak. naime, moj kosta ima 8 mjeseci i to mi još nije uspjelo. mislim, skuham ja katkad, ali obično kad je mm doma ili sjeckam luk i povrće u prvom spavanju, u drugom sve dinstam, a u trećem završavam. naravno da okus baš i nije neki :lol:
spava po pola sata po danu, a kad je budan onda je to 100 na sat i nema šanse da odem u kuhinju, a njega ostavim u sobi, a nije ni neka noćna spavalica i stvarno ništa ne stižem. mogu kuhat ako mi je on na rukama što mi baš i nije neka opcija. stan mi je katastrofa, a ima mnogo dana kad živim na sendvičima. ja sam prihvatila da je to sada tako i ne nerviram se baš nešto, ali čisto me zanimaju vaša iskustva i ima li nade...

S prvim nikako (al sam živjela sa svekijima pa mi nije ni bolo nužno), a sa drugim odmah.
Kad imaš drugo dijete i osvjestiš si da ono prvo ne smije biti ni gladno ni pokakano zato jer je dobilo brata ili seku onda je sve drugačije.
Onda retrogradno gledajući vidiš da se to dalo i sa prvim... ali lako je kasnije biti pametan.
Nije da sam bas nesto spremala, ali uvijek je bilo skuhano i oprano.
Sad kad je mali 1,5 god sve se da bez problema.

Neću te baš utješiti,
al ja sam tjedan dva nakon prvog poroda sve sama radila (spremala, kuhala, peglala...).....
Poslije drugog isto nakon dva tjedna samo samo onda imala curicu od 17mj + malu bebu.....
Neznam, živimo sami pa nisam imala (niti trebala/niti željela) nikakvu pomoć....
jednostavno sam sve normalno radila, dal bi bili budni ili spavali....
Bili ili u kolicima, ili u kinderbetu, ili u viperu, vrtiću al uvijek blizumene (naravno kad nisu spavali....)

Ni ja te neću utješiti, tako oko 3 tjedna sam počela normalno kuhati ručak, pospremati, ići u šetnje.
Samo dobro organiziraj vrijeme i radi bez stresa... Meni su oboje djece pored mene u kuhinji kad kuham (ako ne spavaju), pa se igramo, kuhamo (i kuhinja od curice je u velikoj kuhinji) ,malo se i nosamo, miješamo skupa...
BItno je djecu uključiti djecu u te svakodnevne aktivnosti....Čim čim više , tim, tim bolje :-)

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

S prvim nikako .. a sa drugim odmah.
Kad imaš drugo dijete i osvjestiš si da ono prvo ne smije biti ni gladno ni pokakano zato jer je dobilo brata ili seku onda je sve drugačije.
Onda retrogradno gledajući vidiš da se to dalo i sa prvim... ali lako je kasnije biti pametan.

---

evo baš ovako i kod nas

prva velika greška sa jednim djetetom je da se sve radi kad dijete spava, što je teško i sa jednim a nemoguće sa dvoje.

sad se zna, kad je mama u poslu bebač je u ogradici. bilo je negodovanja jedno vrijeme ali ne puno i ne zadugo.

anamix, kužim te. Moja kćer je bila takva, a i sad je poprilično zahtjevna (ima 1 god).

Dok je imala par mjeseci, stalno je bila na rukama i na svako spuštanje bi poplavila od plača. MM radio po 12 h i bio puno po terenu. Morala sam kuhati zbog starijeg koji je imao godinu ipol.

Sve sam radila s njom na rukama. Spavala je jako malo i to ako sam bila s njom. Jedino je pristajala kratko biti u vajperu ako bi ju braco zabavljao.

Isto odmah nakon poroda, ali ja nju nikada nisam, npr., nosila na rukama bez potrebe, ako ona nije tražila, jedino kada nisam imala ništa drugo za raditi. Stavila bih je u baby gym, u kolica, poslije u sjedalicu... I dotad obavljala posao koji sam morala. I sada kada ona jurca sto na sat (doduše, još uvijek pužući), igračaka ima po cijeloj kući i pobrinem se da nema ništa što bi je moglo ozlijediti i dotad obavljam posao koji moram.
Strogo joj je zabranjen ulazak u kuhinju i nema nikakvog kuhanja, pa čak ni miješanja sa njom u rukama.
Moram reći da je bilo i dana kada to nije funkcioniralo, kada sam mogla uraditi nešto samo kad je spavala ili bih zamolila nekoga da je preuzme da ja pospremim ono najgore i skuham, ali to se nije prečesto događalo.

A što se sređivanja sebe tiče, to je već druga priča i za to mi je potrebna čitava organizacija, pa sam tako prvih mjeseci znala prvi put u danu oprati zube i umiti se tek poslijepodne, a o depilaciji, vježbanju i frizuri da i ne govorim. Sijede vlasi i nikakvu frizuru sam nosila još mjesecima poslije. Sada vježbam dok ona spava po danu, ošišala sam se i stavila pramenove tako da i doma sama mogu napraviti lijepu frizuru (kasno u noć kada ona spava), što se tiče depilacije, sve obavljam voskom i epilatorom (čak i pazuhe), tako da mi je potrebna 1-2 mjesečno i to obavim ili prije kupanja (dakle opet kasno u noć dok ona spava :mrgreen:) ili platim kozmetičarki i gotova sam za pola sata i za to vrijeme mi je netko pričuva, a znala sam je i voditi sa sobom u salon i to su već bile vratolomije.
I nekada je potrebna šminka da bi se čovjek ljepše osjećao i izgledao, a za to može poslužiti i navrat-nanos nanesena maskara i rumenilo tijekom jutarnje higijene - sasvim dovoljno.
Da, naporno je i ne odrađujem sve odmah - nekad hodam izdepilirana, a prljave kose, pa obratno, blabla, kako već što stignem napraviti, ali bitno mi je da se koliko-toliko održavam da ne budem izdeprimirana prizorom u ogledalu (a već djelomično jesam :()

vrlo brzo, posebice s drugim djetetom jer prvi mora ici u skolu, ima svoj ritam...ponekad je bilo frustrirajuce, ponekad i navecer skuhala ili bi krenula kuhati rano ujutro, u vrijeme dok je F bila najmirnija i sama bi se zaigrala. I - uvijek je bila uz mene, na dekici, viperu, sto god...

Sada tek pomalo počinjem ono pravo kuhati (ali ni to mi uvijek ne uspijeva uvijek) a M ima sada 19 mjeseci!
Ali u većini slučajeva te kućne poslove i kuhanje obavljam kada ode spavati i tu se uvijek nadam da bude rano :mrgreen:

10 dana nakon što smo došli doma, rekla sam muževoj baki (koja inače kuha za sve njih (muževi roditelji) ponekad za nas) da ću sama kuhati jer je maleni imao faze spavanja po 2,3 sata 2 puta dnevno, to je trajalo neko vrijeme i odjednom se sve preokrenulo.

Nema rasporeda, spavanja po 20tak minuta, jedino više ako ja legnem uz njega. I kraj mome kuhanju ili sam opet kuhala kao anamix, u nekoliko faza. Ovih dana jedva stignem na wc, pojesti a sve ostalo je puka sreća. Sad npr. spava već 1h začudo i ručak mi se kuha...
Sve ostale aktivnosti (peglanja, pospremanja) obavljam u sitne noćne sate, nakon što zaspi a to je opet oko 23h nadalje ili kad je muž doma pa ga malo nosi jer ne želi ležati ni ništa.

Počeo me i sling spašavati, ali spavanje na meni mi se nikako baš ne sviđa :-/

Nadam se da će se i to promijeniti.

anamix moja je lea od tvog starija nekoliko dana i jučer je prvi put počela plakat kad sam uključila sjeckalicu a do tada ju nije previše doživljavala.Ručak kuham dok spava i to pazim da nešuškam previše dase ne probudi a spava pol sata.Evo sad sam jela na miru jer spava u krevetiću,a noću mi i nije velika spavalica,skoro se svakih sat budi,pa mi i nepada na pamet da preko dana nešto komplicirano kuham jer sam umorna a još i puže pa ju moram imati na oku jer se diže uz namještaj i razne dr.predmete.Uglavnom kuham kad mi se mm probudi nakon što je došao s posla pa je on s njom ili on kuha.

a što se tiče spremanja napravila sam raspored pospremanja kojeg se pokušavam držati i za sada funkcijonira.Jedino što sam pojačala na rasporedu je da svako jurto prije nego se probudi pometem i obrišem podove da bi cura mogla puzeti po čistom.

rano ujutro prije nego muž ode na posao, kad zaspe (ako je stariji u vrtiću), kasno u noć, kad je baš dobe volje onda ručak na rate... sve nekako teško, ali lakše nego s prvim djetetom.

Meni djete ima 2 mjeseca i za sad sam uspjela skuhati jedino hladnu salatu od tunjevine i tjestenine. Muz predobro kuha pa sam to prepustila njemu. Ali peglam redovito, makar ne opeglam bas sve na crtu, ali bitno da roba pristojno izgleda. Uspijem ponekad ocititi kucu.

ja kuham i pospremam u fazama
i snalazim se na razne načine: gulim povrće sjedeći s njom na podu, a zdjelu i nož držim na malom stoliću tako da ne može do njega
mei tai nam je spas za miješenje tijesta i sl. kad nije ništa vruće u blizini ni nož
nosim ju za sobom u hranilici kad pospremam i usisavam i brišem pod

mene zanima koje trikove rabite za peglanje? meni je to postalo nemoguća misija od kad puza i hvata kabel od pegle i diže se uz dasku za peglanje? moram stalno držat kabel, peglu i dasku i uz to sve peglat pazeći da slučajno ne stanem na nju pod nogama - e to je prava avantura

ne postoji opcija da nešto radim dok ona spava jer spava isključivo dok ju držim na rukama i tako to već 10,5mj

Sa starijom sam se slomila, sa mlađom u mei tai ( na leđa ) i briši, peglaj, usisavaj, čak smo tako išle i na wc.

kuham samo kad je zakoniti doma pa je pazi (ili je prisutan netko koga tolerira - ili ko moze s njomizaci na kraj- duze od 5 i pol min). isto vrijedi i za pospremanje. to da bi se ona sama zabavljala bilo na podu, bilo u viperu, kinderbetu ili negdje drugdje je SF. ako i hoce biti u/na necem od toga onda se ja moram druziti s njom. i nije da se malo buni ako je ostavim samu. ona vristi. i ne prestaje dok je ne primim. no njoj nije dovoljno da je drzim na rukama. moram se kretati. po mogucnosti ne po istoj prostoriji. a ne nuzno niti vani ak je vruce. ili hladno.
živim na sendvicima i napolitankama. uopce me cudi da ona zeli cicati obzirom na sto mi negdje mlijeko slici.
trenutno mi je jedna obrva polupocupana, a jedna zarastena. kosu nisam ispustila iz repa od kad se rodila jer spava sa mnom ili mi je na rukama pa da ne bude cijela u kosi, a sada i da me ne cupa. ne mogu se sjetiti kad sam se zadnji put nasminkala. koljena me bole pri sjedanju na wc. kičma mi je na izmaku. mjehur sam totalno unistila jer nekad jednostavno ne nadem vrijeme odmah kad treba pa trpim, a po noci ne smijem ustati jer se odmah probudi pa cu je onda dva sata nanasati po sobi. spava sa sisom u ustima. ili ne spava. preko dana u komadu ako odspava 45 min super, ili moram sjediti pored krevetica i cim se pocne mrdati poceti pjevati da nastavi spavati. ili je pustiti da spava na meni. a ako ne odspava ukupno tri sata tijekom dana ocajno je nervozna i po noci spava jos losije. a to kad spava u komadu brzinski obavim nuzno - sude u perilicu, eventualno ves, operem pelene - i odem na net da imam bar minimalni osjecaj da sam ljudsko bice koje komunicira s drugim ljudskim bicima. i dalje cica minimalno svaka dva sata pa ni ne mogu bog zna kamo otici da se malo odmorim kad je zakoniti cuva. a obicno se toliko toga nakupi da to vrijeme koristim za rjesavanje zaostataka.
danas jos uvijek nisam uspjela skinuti pidzamu. dok je budna ne stignem jer mislim da obara neki svjetski rekord u cendranjnu, dok spava ne usudim se otvoriti ormar da je ne probudim.
i tak. trenutno citam fussy baby book od searsa (paralelno s pjevnjem uspavanke - svasta covjek moze) i koliko me s jedne strane tjesi cinjenica da je ona jednostavno takvo dijete i da nisam jedina na svijetu, s druge strane me hvata jeza od toga da ce ona biti jednako zahtjevna, ali oko drugih stvari, jos godinama......

evo nadam se da sam te ja malo utjesila. kako ide ona stvar od let3, jedan, dva, tri. izgubljeni. ima nas jos! ;)

Iz rodilišta smo došle nakon 10 dana pa sam bila oporavljena i željna kretanja, prvi mjesec sam se izdajala i radila sve i svašta a MM je mazio bebu. S 2-3 mjeseca su bili grčići, plakanje, vježbanje dojenja i nosanje po čitave dane (i noći) i tada ništa nisam stizala, baš ništa. Poslje je sve išlo polako, s time što je Sunčica uvijek bila kraj mene, sjedila, gledala, sve ide polakše ali napravimo posao. Kad je imala 7 mjeseci mahala je žlicama, s dvije je miješala već ponešto, sad mi miksa snijeg i ukrašava kolače. Samo što je poslje sve puno nereda, ali nema veze.

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem :mrgreen: Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

Jest puno je u nama, dok mi počnu cendrati i postepeno piliti, sve jače i jače ja sam ko paralizirana i ne mogu si pomoći.
U glavi mi nastane šuš muš, tlak poraste i ostavljam sve...
Evo danas sam bila ko na crtiću, sa poklopcom u ruci, prvo mi je drhturio u ruci i na kraju pao na pod zbog straha što je jer me zvao kao da se nešto dogodilo...

Ima dana kad sam smirena ono, kad mi sve uspjeva i počistiti, skuhati kolač, a ima dana kad jedva skuham... i spremna sam priznati da je u većoj mjeri stvar u meni i u organiziranosti života, obveza pa manjka druženja i tak...
Da, imam jedno turbo zahtjevno dijete koje ispija iz mene zadnje atome snage, ali ne mogu reći da je samo i jedino to, jer nije.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem :mrgreen: Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

---

Slažem se.
Uhvatila sam samu sebe kako x puta sjedim uz njega a za to vrijeme bih mogla početi s ručkom ili što već.
Sve je stvar organizacije, bilo je dana kada nisam stizala ali to je rijetko, u pravilu se može. Nisam ga jednom nosila na wc sa sobom, dok još nije puzao znala sam ga posjesti u košaru u kadi i gurnuti veš na pranje, oprati zube, svašta....

Da odgovorim, ručak sam kuhala čim je mama otišla (znači s njegovih 2 tjedna), a sve drugo se izorganiziralo jedno za drugim u dosta brzom roku.

Jedino se ne usudim prati prozore dok nema MM ili ribati kupatilo, ako se rasplače da on može uskočiti.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem :mrgreen: Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

---

nece gladovati, ali tesko da ce se nesto zdravo hraniti. i tada cu definitivno nabaviti mikrovalnu i veci zamrzivac. ko nije imao srece dobiti dijete koje vristi bez prestanka ako mu se ne odgovori na prvi kme, a taj kme stize nakon 5 minuta provedenih bez mame ili tate, ne moze niti priblizno znati kako je nemoguce organizirati normalan zivot. dok sam bila trudna isto sam citala kojekakve teme i jednako tako nepametovala na principu "ma pretjeruju, niti jedno dijete ne moze biti toliko zahtjevno", sve je stvar dobre organizacije i mislila da rijec zahtjevno treba ici u navodne znakove. karma me izgleda odlucila nauciti pameti....na cemu sam joj jasno beskrajno zahvalna :) (pa se nadam da ce uslijediti nagrada u vidu nesto miroljubivijeg drugog djeteta).

Imam dijete koje je vrištalo bez mene. Ali i dalje sam morala starijoj napraviti doručak, obrisati guzu...
Zahtjevno je u navodnicima jer moje prvo nije bilo zahtjevno, pa nisam ništa stizala.
I zato jer ne volim etikete tiog tipa.
"Zahtjevno" je moja interpretacija djetetove reakcije i moj izgovor.
Tek sam s drugim shvatila da mi je prvo dijete "lako odgojivo" (opet etiketa)
Drugo je "zahtjevno" ali nismo jeli pizzu i ćevape jer sam to prihvatila kao činjenicu s kojom obitelj mora funkcionirati, a ne kao objašnjenje za sve što nisam napravila.
Govorim iz svojeg iskustva. O sebi.

to uopce nije objasnjenje niti opravdanje, jer nemam se potrebu opravdavati, nego cinjenica. neka djeca traze puno i zahtjevaju preraspodjelu prioriteta. tako je kuhanje za mene palo na listi. kuham njoj njene kasice (sto se tesko moze nazvati kuhanjem) pa kad dodemo do krumpira cu eto i ja jesti kuhano, ali do onda krpam sa sendvicima jer rade ne jedem nek da ona vristi ili ne spava. i da mozda ce drugo morati vristati cesce nego prvo, ili ce se drugo neko vrijeme hraniti kod bake, a mozda cu imati srece. jer garantirano se uz ovakvo dijete ne stigne skuhati pravi rucak (spagete prelivene paradajz sosom nisu pravi rucak).

ja nisam majka koja će puštati da dijete vrišti dok ja kuham. ako bi to morala zbog drugog djeteta - okej, našla bi valjda neki način. ali sad nemam drugo dijete i ne, ne želim da moje jedino dijete vrišti dok ja mješam šalšu. odbijam ga voditi sa sobom na wc, i ne nosim ga iznad štednjaka dok kuham jer se bojim. nikada nije htio sjediti mirno sam ni sekunde, ni u stolicu, ni u viperu, ni u kolicima, slingu...ne želi dudu. 2 je mjeseca spavao isključivo i jedino na meni. da li sam ja za to kriva? vjerujte ni na kraj pameti, niti na listi želja mi nije bilo da nepomično ležim 2 sata dok on spava na meni. da li sam ga tako naučila? tko bi to normalan išao učiti svoje dijete. sada puzi i diže se na noge i ja ga nemam hrabrosti pustiti samog jer leluja. da li sam ja nesposobna ili neorganizirana ili je on zahjevan? meni je svjedeno u koju će nas kućicu netko staviti. samo pitam kako je drugima koji imaju slične odnose s djecom i kada je došao dan da su malo disali :)
i da, nekad skuham i ja, navečer kad zaspi, kad mi je muž doma (ili češće kuha on), stan tu i tamo pospremim, ali ni blizu kao nekada. pomoć roditelja niti ikog drugog nemam

nece gladovati, ali tesko da ce se nesto zdravo hraniti. i tada cu definitivno nabaviti mikrovalnu i veci zamrzivac. ko nije imao srece dobiti dijete koje vristi bez prestanka ako mu se ne odgovori na prvi kme, a taj kme stize nakon 5 minuta provedenih bez mame ili tate, ne moze niti priblizno znati kako je nemoguce organizirati normalan zivot. dok sam bila trudna isto sam citala kojekakve teme i jednako tako nepametovala na principu "ma pretjeruju, niti jedno dijete ne moze biti toliko zahtjevno", sve je stvar dobre organizacije i mislila da rijec zahtjevno treba ici u navodne znakove. karma me izgleda odlucila nauciti pameti....na cemu sam joj jasno beskrajno zahvalna :) (pa se nadam da ce uslijediti nagrada u vidu nesto miroljubivijeg drugog djeteta).[/QUOTE]

5 minuta??? pa ti si sretna žena. iako osjećam da to, kao i kod mene nije ni 5 minuta :))) znam da nije utjeha, ali meni je drago da nas ima još s takvim 'problemima', odnosno nas neorganiziranih :P

Ja sam počela kuhati kad je Lea započela sa dohranom, onda je MM počeo ponovo ići na plac a ja kuhati ponešto i za nas.
Do tada smo se hranili ćevapima tortelinima i burecima (vidi mi se).
Ne znam, iz ove sadašnje pozicije to mi se čini potpuno suludo. Da napomenem da MM ima takav posao da dolazi doma u jedan.
MM me stalno podsjeća da smo mi morali i vježbati sa Leom, da smo imali jako puno obaveza tipa pregleda i vježbi na Goljaku, ali meni je svejedno čudno kako baš tako ništa nisam stizala.
I općenito mislim da je jedna od najvećih pogreški koje sam učinila u odgoju to što nisam dijete od početka uključivala u normalni svakodnevni obiteljski život, nego smo svi sjedili na strunjači i igrali se i čekali da dijete zaspe pa onda išli obavljati kućanske poslove. To je jako iscrpljujuće.

Citiraj:

---

tajuska prvotno napisa

(spagete prelivene paradajz sosom nisu pravi rucak).

---

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. A špagete sa paradajz sosom su uz sve ovo ostalo meni sasvim solidan ručak :mrgreen: (iako meni oduzimaju isto vremena za pripremu kao i neki drugi, za mene, pravi ručak).

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Imam dijete koje je vrištalo bez mene. Ali i dalje sam morala starijoj napraviti doručak, obrisati guzu...
Zahtjevno je u navodnicima jer moje prvo nije bilo zahtjevno, pa nisam ništa stizala.
I zato jer ne volim etikete tiog tipa.
"Zahtjevno" je moja interpretacija djetetove reakcije i moj izgovor.
Tek sam s drugim shvatila da mi je prvo dijete "lako odgojivo" (opet etiketa)
Drugo je "zahtjevno" ali nismo jeli pizzu i ćevape jer sam to prihvatila kao činjenicu s kojom obitelj mora funkcionirati, a ne kao objašnjenje za sve što nisam napravila.
Govorim iz svojeg iskustva. O sebi.

---

jel iz svog iskustva, ili iz mog? :mrgreen:
i ovo što kaže mima, niakd više nisam čekala da zaspi da nešto napravim, jer obzirom da su mi oboje spavali po 15-20-30 minuta preko dana, to me sa prvim izluđivalo. on zaspi, ja se iskradem, nisam se ni okrenula, a eto njega.
a uostalom, shvatila sam da mi je i šteta trošiti te dragocjene trenutke mira dok oni spavaju na pospremanje, kuhanje i sl.
iako, da se razumijemo, u prvim mjesecima, sve zajedno sam svela na teški, teški minimum. skuhani ručak, pospremljena kuhinja da nije preveliki kaos, i to je bilo otprilike sve.

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. .

---

uuu, ovako mogu živjeti najviše 2 dana. meni ručak mora biti kuhanje, minimalno od pol sata. :mrgreen: iako špagete s paradajz sosom ubrajam u ručak. :mrgreen:

Zašto ga, npr., ne bi stavila u sjedalicu, dala mu komadiće hrane da gricka i igra se s njima dok ti nešto ne napraviš? Ako imaš multipraktik, on ti začas isjecka povrće, kada uzimaš meso od mesara, neka ti ga on nasjecka ili samelje ako je potrebno da ne moraš i to raditi doma. Kada tako pripremiš, začas pristaviš ručak, a baš da ga nemaš kad promiješati ne vjerujem, a i ne vjerujem da će ti dijete imati doživotne duboke traume ako ga ostaviš da odkenjka pet sekundi dok promiješaš ručak. To vrijeme može pretrpjeti u sjedalici.

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

odbijam ga voditi sa sobom na wc, i ne nosim ga iznad štednjaka dok kuham jer se bojim.
sada puzi i diže se na noge i ja ga nemam hrabrosti pustiti samog jer leluja.

---

S obzirom na ovo, ja ti npr. ne mogu pomoći jer ja upravo sve ovo radim. Kad moram na wc, spustim ga pored školjke, dam mu nešto da se igra i obavim. Kad se moram okupat i oprat kosu, posjednem ga u kadu, dam mu nešto da se igra i operem se. Kad moram skuhat ili pospremit, pustim ga da tumara po sobi. Naravno da se dogodi da opiči negdje glavom ili se posklizne, ali je već naučio biti oprezniji i sad zna pasti.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

uuu, ovako mogu živjeti najviše 2 dana. meni ručak mora biti kuhanje, minimalno od pol sata. :mrgreen: iako špagete s paradajz sosom ubrajam u ručak. :mrgreen:

---

Pa taman 2 dana grickaš, treći dan kuhaš :mrgreen: Meni dosta da zadovoljim svoje kriterije zdrave prehrane.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Jest puno je u nama, dok mi počnu cendrati i postepeno piliti, sve jače i jače ja sam ko paralizirana i ne mogu si pomoći.
U glavi mi nastane šuš muš, tlak poraste i ostavljam sve...

Ima dana kad sam smirena ono, kad mi sve uspjeva i počistiti, skuhati kolač, a ima dana kad jedva skuham... i spremna sam priznati da je u većoj mjeri stvar u meni i u organiziranosti života, obveza pa manjka druženja i tak...
Da, imam jedno turbo zahtjevno dijete koje ispija iz mene zadnje atome snage, ali ne mogu reći da je samo i jedino to, jer nije.

---

X

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. A špagete sa paradajz sosom su uz sve ovo ostalo meni sasvim solidan ručak :mrgreen: (iako meni oduzimaju isto vremena za pripremu kao i neki drugi, za mene, pravi ručak).

---

a da, trebali bi. jer moj zakoniti misli da je skuhao rucak kad skuha hrenovke :)
(meni ne oduzimaju samo zato jer mi je majka naprafila flase sa sosom koji onda samo zagrijem :) )

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

znam da nije utjeha, ali meni je drago da nas ima još s takvim 'problemima', odnosno nas neorganiziranih :P

---

osnovat cemo klub :)

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

S obzirom na ovo, ja ti npr. ne mogu pomoći jer ja upravo sve ovo radim. Kad moram na wc, spustim ga pored školjke, dam mu nešto da se igra i obavim. Kad se moram okupat i oprat kosu, posjednem ga u kadu, dam mu nešto da se igra i operem se. Kad moram skuhat ili pospremit, pustim ga da tumara po sobi. Naravno da se dogodi da opiči negdje glavom ili se posklizne, ali je već naučio biti oprezniji i sad zna pasti.

---

Baš tako. Stavim ga u hranilicu i dam da mulja neku voćku dok operem suđe ili nasjeckam nešto.
Ponekad malo i negoduje ali Bože moj, čudno bi bilo da nikad ne plače. Prije je imao faze kad ga nisam smjela ispustiti da odrežem šnitu kruha.... šta sam trebala, čekati da zaspe? Još i to, da se srušim negdje. Ubacila bih nešto u usta, s njim u rukama i ok. Kasnije mi je jednostavno naišlo, ono vrijeme kad on spava (mislim po danu) nije i ne smije biti za to da ja ribam, peglam i što već.
Za čas pristavim ručak i odmaram!

Ako ćemo gledat na to kad smo skuhale ručak i napravile nešto za sebe na miru (s obzirom da ja nemam bake ni koga blizu)..... pa kad bude 10ak godina možda, mada se nadam da će tad biti još dvoje malih uz njega..... možda 2025. bude za mene :-)

Ja sam sa Leom kad je bila te dobi, oko godine, i morala raditi radnu terapiju, tako nam je preporučeno, pa bih ju posjela u sjedalicu i radila sa njom razne stvari koje su nam pokazali. Znači - to je dobro za djecu te dobi, da imaju i nekakav kratki period mirne aktivnosti, tj. ne morate osjećati grižnju savjesti ako stavite dijete sjediti u sjedalici i date mu nešto da se zabavlja.

Citiraj:

---

tajuska prvotno napisa

to uopce nije objasnjenje niti opravdanje, jer nemam se potrebu opravdavati, nego cinjenica. neka djeca traze puno i zahtjevaju preraspodjelu prioriteta.

---

Niti ne kažem da je to nekome drugome opravdanje.
Sad kad gledam unatrag, meni je to sa prvim djetetom bilo opravdanje.
I nisam ga puštala da vrišti bez prekida. Dignem-nosim-spustim, cica, sling, cica, hranilica, cica, viper, zabavljanje na sve moguće načine.
Sad se zabavlja sa sekom. I sad je pljuga.