mame andela imam pitanje i sama sam mama andela i sad cekam nalaz obdukcije umrla mi je u 39 tj. nakon uredne trudnoce zanima me da li je neka od vas imala slican slucaj i sto je navedeno na obdukciji kao uzrok
Printable View
mame andela imam pitanje i sama sam mama andela i sad cekam nalaz obdukcije umrla mi je u 39 tj. nakon uredne trudnoce zanima me da li je neka od vas imala slican slucaj i sto je navedeno na obdukciji kao uzrok
koliko toliko slican slucaj..rodila sam na termin naizgled zdravog decka al problemi su poceli nakon par sati kako se rodio,imao je tesku srcanu manu za koju uopce nismo znali niti je bilo kakvih naznaka da ce se nesto dogoditi,sok je bio preveliki al eto nauvila sam se nositi s tim.
Nažalost imala sam sličan slučaj. Umrla je u toku prirodnog poroda. U 40.tjednu. Prestanak cirkulacije zbog čvora na pupkovini. Inače posve zdrava beba. 3100g/50cm. To što su mi rekli razlog nije mi značilo baš ništa.
toliko je bio i moj Filip,3140/50 i apkar 10 i nakon samo par sati skuzili su da je jako bubani:((
Dodje mi da vristim kad sve ovo citam,bjesna sam,ljuta,sve me razdire iznutra....Da li cemo ikad znati i saznati zasto se ovo sve dogadja????Zasto nam bog nije dozvolio da drzimo i ljubimo tu nasu djecicu?Ninaremy i mene ceka nalaz obdukcije,a sto je blizi dan podizanja mene hvata neopisiv strah jer znas sta cu doznati?NISTA!!!!
draga moja renchy, citam te i plačem. sve ovo je pretužno...
jeste li tražile psihološku pomoć? pomoć stručnjaka? ja ne znam kako bi se nosila s tim, pogotovo kad vidim da vam se to dogodilo ili u visokoj trudnoći ili na porodu/odmah nakon.
da ti srce pukne zauvijek :(
Baš tako! Užas! Najdublje suosjećam :love2:Citiraj:
Pinky prvotno napisa
Ja idem sutra po nalaz! :( Ne ocekujem ništa od toga. Znam da s njim sve štima jer je bio tako savršen!
:cry:
Cure drage, ja se vama divim :heart:
Kako čovjek može živjeti s tolikom boli?
Suosjećam sa svima vama. :love2:
Sjeno budi hrabra...Saljem ti ovo malo snage sto je ostalo u meni!
suosjećam se i od sveg srca žao mi je.. ja se od toga nikada nisam oporavila... iako je bilo 2007.
Evo sad se i ja sjećam....... nisu uspjeli saznati zašto sam izgubila u 20 tjednu (oni kažu pobacila, ja tvrdim rodila u rađaoni sa dripom, tiskanjem, mjerenjem bebe poslje itd....).Beba bila zdrava, meni svi nalazi (kardiološki, ginekološki, nalazi štitnjače svih hormona - ležala sam u bolnici dva tjedna da bi se svi nalazi napravili na licu mjesta) pokazali su idealne vrijednosti. Odgovor stručnjaka nakon phd-a bebe i mojih nalaza je da je bila veća vjerojatnost da mi cigla padne na glavu nego ovo da mi se desi... eto
Nemojte se čuditi ako još kojoj to isto kažu. To se jednostavno-desi. :(
Mene je svašta napalo u zadnjem tromjesečju, ali kobna je bila tromboza. Iza posteljice su se pojavili ogromni hematomi koji su uzrokovali prerano ljuštenje posteljice.
Meni nikako nije jasno da se na uzv ne vide hematomi veličine 4-5 cm???
mene je jako strah da ni ja nikad necu saznat razlog, uzrok :(
Danas sam razgovarala sa susjedom doktoricom,rekla mi je da medicina tolerira 1-2 % PHD-a netocnih nalaza,dakle drage moje niti u ovo se ne moze sa sigurnoscu vjerovati.Crvenkapica niti ja nisam saznala uzrok zasto sam pobacila,eto dogadja se,zasto-odgovora nema i umrijet cu u neznanju.
drage moje cure, ja sam ovdje nova i nažalost sam prošla i još prolazim sve to.rodila sam 2.08.u 24om tj trudnoće malenog anđeleka.sve je bilo dobro do tog dana kad nisam više osjetila svoju curicu,otišla svom privatnom dr.koji je isto ostao u šoku vidjevši da maleno srčeko više ne kuca.reko je da odma moram na sv.duh kako nebi dobila sepsu.u cijelom tom šoku,plaču i nevjerici otišla sam u bolnicu gdje su to i potvrdili i pripremili me za inducirani porod.nemoram ni opisivat što smo sve muž i ja prolazili jer manje više sve znate,i nakon 12sati agonije rodila svoju curicu.čula sam doktore kako komentiraju da im se od oka čini sve u redu što je meni bilo još teže jer tražim razloge dok ne dobijemo phd nalaz.uz dvoje dječice hvala Dragom Bogu žive i zdrave-curica 7g,dečko 4g i predivnog muža,ja se osjećam prazno,tužno,usamljeno i život mi je stao od toga dana.plačem a najviše kada sam sama i duša mi se para i nevidim izlaz.znam da treba proći neko vrijeme i da ću se ako ništa drugo morat naučit živjeti sa tim.pitam se zašto mi je Bog dao toliki križ koji ja nemogu nositi na svojoj duši i zašto moram sve ovo prolaziti kada je sve moglo biti tako lijepo.hvala vam na ovom forumu, žao mi je što ste i vi prolazile i još prolazite sve to,ali nitko nezna kako je to kad majka izgubi dijete pa bilo ono prvo,drugo, treće ili deseto osim nas samih.imam osjećaj da sam sama u svemu tome,drugi su nastavili sa svojim životima a ja tapkam na mjestu i izgubila sam samu sebe,to više nisam ja.
Draga hope, upravo zbog tog osjećaja tapkanja na mjestu ja sam potražila stručnu pomoć. Nikad prije nisam bila u takvom stanju, optimist sam i borac i uvijek sam se izvukla iz svega ali tad, kad sam postala majka anđela, jednostavno nisam znala dalje. Bila sam na svega 2 razgovora i pomoglo mi je jako puno. Dijagnosticiran mi je PTSP, dobila sam i ljekove za smirenje i spavanje ali sam ih minimalno koristila jer sam se stvarno željela sama "izlječit". Psihijatrica me jednostavno "pogurala" naprijed. Nagovorila me da upišem auto školu, kao nešto da napravim za sebe. I znaš šta? Vožnju sam polagala ponovno trudna a 6 mj prije sam plakala jer nikako nismo mogli ponovno zaćet. Pa eto, razmisli malo o stručnoj pomoći, sigurno ti neće odmoć.
Žao mi je zbog tvog gubitka. Ali eto, tu smo sad za tebe :love2:
Hope <3 <3
Kiss
Draga koksy,jesam potražila sam pomoć bila sam več par puta na razgovoru kod psihijatrice i koliko toliko mi trenutno pomogne,recimo prošli put nakon razgovora sjela sam u auto i mislila da ću dušu ispustiti od jecaja i plača.Znam da mora proći neko vrijeme od svega,moji misle da sam bolje jer nekako ipak moram funkcionirati zbog svoje dječice,ali nemaju pojma što ja proživljavam i kako i što osjećam.Imam osjećaj da venem i trunem iznutra i molim Boga da čim prije prođe to neko vrijeme da krenem dalje,jer i mm i ja bi htjeli još dječice.ni ja se ne šopam sa ljekovima jer i inače ih izbjegavam.Sad još moram radit preglede na trombofiliju jer sumnjaju na to zbog mojih vena po nogama,ginekološke,urin,urinokulturu...pa ćemo vidjet šta bude a i čekam taj phd nalaz bebice što me dodatno ubija jer inače sam po prirodi takva da ne volim čekat i sve volim obavit odmah,a u ovom slučaju nebu išlo.
Hvala Vam cure što postojite i što ovako u ovim teškim situacijama podržavate i bodrite jedna drugu!
Draga hope,
najprije da ti izrazim iskrenu sućut zbog tvog gubitka. Najiskrenije mi je žao da si nam se pridružila na ovom forumu. Tvoju priču mi je zaista teško čitati jer je dosta slična mojoj.
Htjela sam ti reci da je normalno da se tako osjećaš, prošlo je tek mjesec dana i sve je to još toliko svježe i ne možeš ocekivati još nikakve velike pomake.
Ja sam svog anđela izgubila u 25. tjednu prije 6 mj. Još uvijek ne mogu reci da sam se naučila živjeti s tim. Imam osjećaj kao da sam u moru i da na nozi imam jedan uteg koji me vuce dolje i non stop moram jako mahati rukama i muciti se kako bih se zadržala na površini. A ono što me drži na površini je moja kćer jer da nema nje mislim da bih jednostavno odustala od mahanja i potonula. I sama imaš dvoje prekrasne djecice i oni su razlog zbog kojih se vrijedi boriti.
Ni nakon 6 mj nije lakše. Prošao me paničan strah ljudi i vracanje u nekakav kakav takav život sa svojim rutinama ali napadaji plača još su ovdje, kao i konstantna tuga. Ne prođe sat a da ja ne mislim na svog sina.
Draga hope tako bih ti htjela reci da ce sve biti u redu i da se ne brineš ali nažalost to još ni sama neznam. S vremenom će biti samo malo lakše nositi se s tim. I znaj da smo tu ako ti je potrebno istresti dušu. Drži se, mislim na tebe i na tvog anđela. Ogromnu pusu ti šaljem i javi se.
Hope, draga,
primi moju iskrenu sućut, uvijek me rastuži kad nam se pridruži još jedna majka anđela...:cry: Razumijem tvoju tugu i bol jer sam i sama prije 2 mjeseca rodila prekrasnog dječaka kojem je par sati nakon poroda dijagnosticirana rijetka srčana mana i nakon 13 dana borbe i 2 operacije, naše zlato nas je napustilo i postao maleni Anđeo...Sve što tada slijedilo za mm i mene bila je nevjerica, tuga, šok...svi dugo stvarani planovi za našeg prvorođenog sina, sva naša radost, sve je nestalo...ostali smo sami. Samo još njegova sobica čeka spremna, kao da očekuje njegovog dolazak, iako on nikada neće doći...
Rane su još jako svježe i praznina u srcu je još jako velika, ali smo se do danas ipak uspjeli pribrati, prihvatiti situaciju takvom i nastaviti koliko-toliko normalnim životom...iako me stegne oko srca, u onim trenucima samoće jer mi moja ljubav beskrajno nedostaje, ali moram dignuti glavu i ostati normalna radi buduće djece, a moj Anđeo mi daje tu snagu koja mi je sada tako neophodna. I nadam se da ću uskoro imati priliku podariti mu bracu ili seku, kojima ću s ponosom pričati o njemu, koji nas negdje sa Neba gleda i pazi...:heart:
Zato, mila, moraš i ti nastaviti dalje, koliko god bilo teško, radi svoje djece koja su s tobom i trebaju svoju majku, jer i oni su maleni i ti ih još moraš izvesti na njihov životni put...a tvoja curica neka ti bude "zvijezda vodilja"...
Suosjećam s tobom, isto kao i sa ostalim majkama na ovom forumu, sve smo doživjele najgoru tragediju u svom životu, da izgubimo vlastitu djecu...ali moramo biti hrabre! Piši kad ti je teško, ovdje će se uvijek naći netko da ti pruži utjehu...
Ljubim te...:love2:
Tvoja sjena,hvala ti puno na tvojim riječima utjehe.Imamo malene srećice zbog kojih moramo ići naprijed i ne predati se ni u jednom trenutku.Strašno je teško gurati svaki dan i nositi se i živjeti sa ovolikom tugom.Svake minute mislim na svoju dušicu, i imam toliko pitanja a odgovora niotkud.Molim Boga ako je već moralo ovako biti da me moj Anđelek napusti tako prerano,da mi doktori kažu neki razlog i da znam šta trebam dalje i za ubuduće na što moram paziti.A možda je to jednostavno bila Božja volja na što ja nisam mogla utjecati.Znaj da suosjećam sa tobom i sa svim ovim curama koje pišu o svojim Anđelekima,ali jednoga dana čemo se sresti sa njima,grliti ih i ljubiti,držati ih u naručju i biti ponosne majke malenih anđeleka.
Draga Athana,iskreno mi je žao što ovo isto prolaziš,što mi sve moramo ovo prolaziti.To nebi trebala nijedna majka u svome životu iskusiti,samo ljepotu majčinstva a ne ovakve strašne stvari koje su nas pogodile.Žao mi je zbog tvog prevelikog gubitka,malenog anđeleka jer nema veće boli nego kad majka izgubi dijete, nažalost to i sama sada znam.Sve je to još jako svježe da bi čovjek normalno funkcionirao i da bi imao onu volju i želju za životom kao prije,ali svemu treba vremena pa tako i nama da krenemo dalje spremne u nove pobjede.Drži se i glavu gore,a sobica o kojoj pišeš uskoro će biti ispunjena vikom i dječjim smijehom.Od sveg srca tebi i tvom mužu želim puno dječice i veselja.PUSA:-D
Koliko nas samo ima...nažalost...
03.10.2010. na dan termina nakon zdrave trudnoce sam postala dio vas ili nas. I nikad nisam saznala razlog, sve sta znam nakon obdukcije nije uzrok smrti. a doktori? jedan je štitio drugoga...Porodničar nije riječ rekao, njegova kolegica se samo pobrinila da održi govor o nepotrebnim sudskim postupcima, njihov šef je brljezgao opravdanja, a ginekologinja koja me je vodila jer rekla da je bolje da je umro nego da je epileptičar...Muž i ja smo se sami borili, nosili svak na svoj način sa svojom tugom, dugo nam je trebalo da naučimo razgovarati jedno s drugim...kad smo naučil, život je krenuo dalje i na putu nam je beba. Stah je neopisiv, ali mislim da nas Anđeo čuva i pazi...
Samo hrabro, vrcka! Naravno da se bojiš, ali čuva vas vaš anđeo. Probaj uživati u ovoj trudnoći i radovati se. O, itekako znam da nije lako, ali bebi će biti ljepše, ako se manje bojiš. I javi nam kako napredujete da se veselimo s tobom.
Svaka iduća beba mame anđela svima nam je velika sreća. :heart:
Drage moje, evo da se malo javim!Draga Vrcka, samo hrabro,vjeruj u najbolje i probaj se što manje opterećivati raznim ne potrebnim pitanjima.Uživajte u novoj trudnoći i budi smirena, jer te tvoj maleni anđelak čuva i uvijek je uz tebe. :-) Cure moje,molim vas malo za pomoć,prije tri tjedna sam dobila phd nalaz moje bebice koja me napustila u 24om tt.Nalaz ne pokazuje nikakav razlog zbog čega se to dogodilo,na moju žalost, jer sam bar to očekivala da znam što dalje, sa čime se moram borit.Napravila sam briseve gdje mi je nađen streptokok grupe b,popila sam antibiotik i sad čekam da prođu dva tj da ponovim briseve.U bolnici kada se to događalo našli su mi enterokok za koj sam isto pila antibiotik tamo i doma i sad na ovim nalazima nije prisutan. Neznam koliko su opasne ove beštije u trudnoći i dal su one mogle biti razlog mog gubitka.Čekam i nalaze od torch testa pa da i to vidimo i muž je dobio uputnicu za bris uretre.Trombofiliju idem raditi sad sredinom mj a što se tiče nje,dal je moguće da imam trombofiliju a da se ne vidi prilikom obdukcije kao npr.neki tromb u posteljici il negdje.Neznam više ni sama šta od pretraga da obavim pošto se nije utvrdio razlog.U sri idem prvi puta kod dr. Hafnera na pregled i uzv.Jel koja od vas bila kod njega i kakvi su vam dojmovi?Čula sam da je jako dobar doktor.Oprostite ako sam vas udavila malo al ja stvarno više neznam što bih i luda sam od svega više.Ostala sam sama u ovome svemu, istim intenzitetom me boli kao i prvoga dana,dok su svi krenuli dalje.Jedino me vi razumijete i uvijek ste tu.Hvala Vam na svemu i ljubim Vas!
Neću ti puno pomoć jer si i sama nabrojala što si sve od pretraga radila, mislim da je to to i da više nemaš šta. Mogu ti samo potvrditi da je dr. Hafner odlićan, on je vodio trudnoću s mojim prvim anđelom, on me porodio, on je poslje bio uz mene. Poslao me na ovaj forum da potražim podršku. Jedan je od onih rijetkih doktora koji zaista suosjeća.
On je mene poslao u Vinogradsku na genetsko savjetovanje, nije mi to nešto puno pomoglo jer se ni kod mene nije nikad ustvrdio uzrok tako teških malformacija kod bebe. Također me povezao sa dr. Stipoljev (mislim da se tako zove) koja je genetičarka na SD i također je izvrsna, ona mi je radila kariograme, moje, muževe i bebine.
Eto, ako ti to sve šta znači... Uglavnom javi kad obaviš pregled kod njega, baš me zanima šta če ti reć.
Draga hope123, streptokok ti je definitivno mogao biti uzrok smrti bebice. Moja frendica je morala roditi mrtvu bebu u 27 tjednu zbog streptokoka. Dugo su trazili gdje se njoj zacahurio, i nasli su ga u korjenima zubi. Sada vise nema niti jedan zivac u zubu i ima 2 zdrave curice. Ja bi popjla jos 2 ture Sumameda i napravila briseve uha, grla, nosa, ginekoloske i streptokok u krvi. To je opaka bestija
Evo me Koksy,bila sam kod dr.Hafnera i reko mi je da osim trombofilije napravim i biopsiju endometrija,to će mi on radit tako da vidimo dal je enterokok prisutan još uvijek unutra ako je da ga uklonimo prije nego počnem planirat slj.trudnoću.Uglavnom, ulio mi je dozu mira i sigurnosti da ću kad prođe još neko vrijeme moć u novu trudnoću.Zaista je divan doktor i sluša te dok mu sve pričaš i objašnjavaš i ima vremena za pacijenta a ne da imaš osjećaj ko da jedva čeka da zgotovi sa tobom.Tako da imam još pretraga i pretraga pa ćemo vidjeti.Jedva čekam taj dan kad više neću morat stalno hodočastit po doktorima i kad će mi dr.Hafner dat zeleno svijetlo da krenem u novu trudnoću uz Božju pomoć i pomoć mog malenog anđeleka.Pusa,čujemo se uskoro:*:kiss:
Ajme meni twin,pa kako u zubima?Najbolje da ih sve počupam prije slj.trudnoće.A kako je došla do tog saznanja da se tamo začahurio?Jel imala problema sa zubima?Jer meni je nađen u brisu cerviksa.Ma neznam ni sama više šta mi je za radit.
Ako je nadjen onda super, njoj ga nisu mogli naci. Ne sjecam se vise kako su ga nasli u zubima, moram je pitati
hope123 mojoj cimerici iz bolnice je nađen u samoj maternici...dakle bris cerviksa je bio negativan, ali su naknadno išli raditi i bris same maternice...
inače rodila je u 28 tt, malac je bio živ cca 48 sati i potom je preminuo...na obdukciji mu je u tijelu nađen streptokok pa su zato išli forsirati gdje se nalazi kod mame...
Eto Boxica i meni će raditi biopsiju endometrija tj.bris maternice da vidi doktor dal je enterokok(kojeg su mi našli u bolnici kad se to dogodilo) još prisutan tamo,jer ga na brisu cerviksa sad nije bilo nakon popijenog antibiotika več je bio prisutan taj prokleti streptokok na cerviksu.Neznam više,luda sam od svega i raspadam se iznutra jer da nije bilo tih prokletih bakterija moja bebica bi sad bila još uvijek samnom jer je sa njom bilo sve ok.I što se više bliže neki dani kao 15.10.,01.11., i termin mog poroda 23.11. to ja sve dublje i dublje tonem.Samo molim Dragog Boga da mi da snage za sve, i za daljnje obavljanje svih pretraga,jer sam umorna više od doktora,naručivanja,čekanja...Kakvu Mi Sve ovdje kalvariju prolazimo to samo mi znamo. Sad si razmišljam,pa neće mi nedaj Bože nać i neku klamidiju il one druge bakterije koje su mi na brisu cerv.bile negativne kad su tako i tvojoj cimerici tek našli na brisu maternice. Joj meni, nadam se da neće.
Samo da te još pitam,jel komentirala dal ju je ta pretraga bolila i dal je krvarila nakon nje jer sam čula da je moguće.?Hvala ti,:kiss:
koliko se sjećam nije ju bolilo, ali je bilo neugodno jer ipak moraju malo raširiti sam vrat maternice...lakše je ako se potrefe plodni dani jer je onda taj "ulaz" ipak omekšan i mrvicu lakše se širiCitiraj:
hope123 prvotno napisa
krvaruckala je minimalno
a što se drugih stvari tiče, ima nas dosta ovdje koje se pitamo što bi bilo kad bi bilo...vjerojatno bi i moji anđeli bili živi da sam potražila drugo mišljenje...ali eto nikad neću saznati...
uglavnom i meni je studeni dosta buran...
28.11.2009 sam rodila anđelicu i Jakova
29.11.2009. sam izgubila Jakova
25.11.2010 sam rodila moje dugino dijete, mojeg malo spasitelja :-)
vidiš kako se sve nekako posložilo? bila sam u stavičnoj komi nakon gubitka, išla i na razgovore sa psihologom...
i "netko gore" je vjerojatno vidio kako se mučim pa mi je olakšao! i to kako!
mislim na tebe da ti brisevi budu negativni i da nam uskoro objaviš da si trbušasta! :kiss:
Boxica draga,nadam se da ćemo preživjeti ove dane koji su ispred nas, jer imamo naše srećice malene koje su uz nas i tjeraju nas dalje.A naši anđeleki, zauvijek ostaju u našim mislima i imaju posebno mjesto u našim srcima dokle god to srce kuca.Vjerujem da "Onaj gore" osjeti i vidi našu tugu i bol,i da će svaku majku malenog anđeleka:angel: blagosloviti i nagraditi živom i zdravom bebicom.Malo sam si i razmišljala, možda smo sve mi blagoslovljene sa našim anđelekima, jer jednoga dana kada i mi odemo u nebo biti ćemo sa njima,sa našim:angel:jer Dragi Bog zna da gore nebi mogle biti iskreno sretne bez svoje dječice i zato nas oni čekaju i svakoj od nas je podario anđeleke.Šaljem ti veliku :kiss:i uživaj u svakom novom danu sa svojim najvećim srećicama!
i ja sam mama andela...(20.05.2012. 26 tt) Nalaz obdukcije sam cekala 40 dana...najduzih 40 dana u mom zivotu..jer su mi na porodu rekli da su bebina glava i ruka deformirane. Nakon toga sam bila u jos vecem soku.. Zar je moguce da je moj sin ,nakon svih pretraga i kontrola bilo bolestan a da to NITKO nije vidjeo????? Naravno kod nas je sve moguce!! Ali nakon nalaza,nekakva utjeha??? Nije utjeha ali barem znam da mogu imati zdravo djete... nalaz je pokazao Infarkt posteljice,a dr u Petrovoj mi je rekla da se pupcana zafrkala kao "kosa crncima" tocno tim rjecima... i kao to bi mi trebalo olaksat zivot??? Mozes mislit...
Draga
pa kakva to koza(da se moram tako izraziti) ti je to mogla reci?kakv je to opis i usporedba?svaki dan se iznanadim kakvih ljudi ima. Strasno. Zao mi je sto ti se to dogodilo;( jesi dobila nalaze obdukcije?jesu pronasli uzrok?
Drzi se i pisi kada god hoces
pusa
Strašno je kako se neki liječnici odnose prema pacijentima i kako uopće ne biraju riječi...a najžalosnije je to što neki doista ne znaju pokazati malo suosjećanja, pogotovo u ovakvim tragičnim trenucima za jednu majku...Citiraj:
nivesa prvotno napisa
Jako mi je žao, draga, što ti se to dogodilo...
Doista je vrlo čudno što tvoj ginekolog nije ranije primjetio da su bebicina glava i ruka deformirane, to je sigurno nešto što bi se trebalo vidjeti i na najobičnijem ultrazvuku...međutim, to nije nikakva utjeha za ono što si proživjela, pogotovo kako se na kraju ponijela doktorica u Petrovoj bolnici....
Da li je i nalaz obdukcije pokazao deformacije, odnosno, da li točno ono što su ti rekli nakon poroda?!
Teško je tražiti konkretne razloge, budući da i sami nalazi obdukcije na kraju budu vrlo sažeti i poslije svega uvijek nekako ostaje pitanje: zašto?
Svakako, jedino pozitivno je što barem znaš da se nešto tako ne bi trebalo opet ponoviti, da uzrok nije genetski i da možeš roditi zdravo dijete...Iako, trenutno ništa ne može nadoknaditi tvoj gubitak i znam koliko boli...:love2: