Nekad i sad

Odlučila sam se na otvaranje ove teme jer postoji jedan filić koji sam pogledala prvi put prije dvije godine i otad me proganja. Sada, otkad sam postala mama, još i više.

Traje kratko, evo linka:

http://www.youtube.com/watch?v=0s4saLfpvqM


Dakle, prikazuje se jedan običan dan jedne radnice, supruge i majke. Misim da, za ono vrijeme, takva situacija nije bila neuobičajena.
Kako je moguće da ona ostavlja dijete samo u kući dok su ona i muž na poslu?
Gledam današnje mame - ne znam nijednu, uključujući sebe, koja bi se usudila ostaviti bebu i sekundu samu.
Je li moguće da se u samo 50 godina koncept odgoja djece i brige o njima toliko promijenio?

Po ovome sto sam pogledala znaci da je dijete jelo u otprilike 4h ujutro i onda u 4h poslije podne:-o. Ona ga probudi u 4h ujutro i dijete veselo guguce,popije mlijeko i nastavi spavati,a kad otkljuca katanac i udje u kucu dijete lezi na istom mjestu i dalje veselo guguce. Mislim da nedostaje onaj dio kad neko iz susjedstva obidje dijete i da mu da jede barem jos 2-3 puta. Vjerujem da je bio tezak zivot zaposlene majke kako sad tako i prije 60 godina,neke stvari su sad gore nego ranije ali i obratno,ali ni jedno dijete ni sad ni prije 60 godina a ni u narednih 60 nece mirno lezati u krevetu od 4 ujutro do 4 popodne.

Gledala sam već ranije taj film i isto onako ostala s upitnikom iznad glave, međutim meni je mama pričala da su se 60-ih g. tu u Zagrebu u doseljeničkim radničkim obiteljima (gdje nije bilo nikog od dalje i ostale rodbine) djeca tako ostavljala ili ih je čuvala cijela ulica, pa kako Bog da, a vrtiće su imale samo veće firme poput Zet-a (za svoje radnike)... Bilo je svakakvih slučajeva, od toga da ta kućica izgori i djeca djele njenu sudbinu i sl. :(
Zapravo sam zahvalna nebesima što danas ne živimo tako i što je svijest promijenjena.

MM-ovi starci su radili u istoj firmi, svaki u jednoj smjeni. Djecu nije imao tko čuvati, pa su svaki dan bili pol sata sami, ona je krenula s biciklom u 13:45 na posao, a on je u 14:15 došao doma. Tak je bilo otkad je MM imao 3,5 god. ,a njegov brat jednu godinu, svaki dan su pol sata bili sami doma. Uglavnom su ih stavljali spavati poslije ručka, pa su to vrijeme prespavali, ali bilo je i dana kad mlađi nije htio zaspati, svekrva je morala na posao i tak ga je ostavila u kinderbetu. Sad kad je baka joj je to nezamislivo, ali onda nisu znali i mogli drukčije.

Meni je to horor, jer kaj bi bilo da je ovaj koji je jurio na biciklu doma stradao u prometnoj, a nitko ne bi znao da ga klinci doma čekaju.

Meni nezamislivo....sretna ssm sto ne zivimo u tom vremenu.

Pogledala sam filmić i isto mi je sf da bi dijete koje hoda bilo mirno i nepokretno u krevetu tako dugo vremena i još bez jela????Baš me nekako steglo oko srca dok sam gledala.
Inače ja sam sa 5 godina išla sama u predškolu koja je udaljena oko 10 min hoda i to mi je bilo užasno. Predškolu sam obožavala ali taj put do nje mi je bio koma jer sam se bojala. Ja sam jako puno kao dijete bila sama (nemam braće ni sestara) kod kuće i to od neke stvarno rane dobi i nije mi baš ostalo u divnom sjećanju. Nikada se ništa loše nije dogodilo i ja sam bila jako odgovorno dijete ali okolnosti su me natjerale da s ove točke gledišta budem prerano odrasla,prerano samostalna i na neki način previše ozbiljna. Sve u svoje vrijeme.Dijete treba biti dijete.

Sad kada čitam komentare, neću niti pogledati filmić. :-(

Ali generalno je točno da smo prije puno ranije i puno više bili sami. Npr. MM se živo sjeća kako je prstićima pokazivao da ima 3,5 godine dok se vani na ulici igrao s drugom djecom. Ok, tu je bila 3 godine starija sestra ali opet - mali klinci sami vani.

Ja sam bila isto sama doma od škole ali to mi je bilo super, sama sam se spremala za školu u obje smjene, sama si dovršila nešto sitno za gablec što bi mi mama priremila ujutro, učila, igrala se, išla van - sa ključem oko vrata. :heart: Nikad problema. Čak i kada sam tresnula s bicikla i rasjekla bradu, skroz sama sam došla doma, sanirala bradu hladnim mokrim ručnikom i nazvala mamu na posao. Volim samostalnu djecu, trudim se da i moja budu takva.

i ja ostajala sama doma ali samo 15 min.8-) pred 34godine,mama bi zadnji tren trcala na posao a tata cim zavrsi isto tako letio doma
imala sam samo 1,5god.,ne mogu zamisliti da se to u danasnje vrijeme napravi

I ja znam - iz priča - za ljude koji su tako ostavljali malu djecu doma, ali ne na cijeli dan nego na kratko, ovako kako cure gore pričaju.
Ili je beba bila sama pa bi ju povremeno netko obilazio i nahranio.
Ljudi nisu imali izbora, a osim toga tako nešto nije uopće bilo neuobičajeno, smatralo se prihvatljivim.

Čula sam priče iz još starijih vremena. Kad bi svi bili potrebmi na polju, beba se ostavljala vezana u ribarskoj kašeti da se ne može prevrnuti, a za nepce bi joj zalijepili suhu smokvu da pomalo cuca. A djecu od godine dana da bi zamotali u povoje s rukama i nogama čvrsto uz tijelo da ne mogu puzati ili hodati. Vjerojatno to nije bila svakodnevna pojava, nego rješenje za vrhunce posla - berbe i slično.

pričala mi kolegica s posla koja je malo starija da je ona kao mala (tipa 2-3 godine) ostajala sama doma preko dana i to uz peć na drva u stanu... mama je radila dvije smjene, tate nije bilo, stariji brat bi izletavao pod odmorima iz škole i gledao kroz ključanicu da vidi dal je sve ok (da ne bi ona plakala ako ga vidi)...
ostavili bi joj hrane na stolu i tako cijelo jutro dok brat nije došao iz škole...
bože sačuvaj...

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Čula sam priče iz još starijih vremena. Kad bi svi bili potrebmi na polju, beba se ostavljala vezana u ribarskoj kašeti da se ne može prevrnuti, a za nepce bi joj zalijepili suhu smokvu da pomalo cuca. A djecu od godine dana da bi zamotali u povoje s rukama i nogama čvrsto uz tijelo da ne mogu puzati ili hodati. Vjerojatno to nije bila svakodnevna pojava, nego rješenje za vrhunce posla - berbe i slično.

---

x

S druge strane, film treba shvatiti figurativno, a ne doslovno. Sigurno je bilo trenutaka kad su djeca silom prilika ostavljana sama, ali to nije moglo biti tako mjesecima i godinama. Pa zamislite samo da je dijete 10 sati samo, a u kući nema grijanja osim na drva, peć se ugasi itd...

Ja se sjećam priča da su djeci davali "makovinje" (čaj od makovih plodova, ne sjemenki nego onih čahura u kojima je sjeme) pa su spavali cijeli dan.... Tja, bilo je svega... i rakije i makovinja i kruha u krpi i žvakanja vlastitim zubima umjesto miksanja.

Brat i ja smo ostajali sami doma ujutro,on je isao popodne u skolu -pevi razred,a ja bila godinu mlada od njega..roditelji radili,a znala nas je obici sisjeda..a to i nije bilo tak davno,proslo nesto vise od 20 godina..


Danas mi je nezamislivo ostqviti dijete od 7 god.samo doma,a bebe pogotovo

Ne treba ići u prošlost - znam gradsku curu, obrazovanu, samohranu majku, dobila je dijete u 30-im. U ljetnoj sezoni izlazaka bebu bi uspavala oko 22h, izašla van i vratila se oko 2-3 ujutro kad bi se ova obično budila. Kad je dijete uhvatilo ritam cjelonoćnog spavanja, ostajalo bi samo do jutra. Bez susjeda i obilazaka. Smatrala je da, iako bez baka-servisa i mogućnosti plaćanja čuvalice, "i ona ima pravo na život" :-| .

Naravno, jasno je da netko dođe pogledati i nahraniti bebu. I zapravo su ljudi na neki načn bili prisiljeni. ALi ipak mislim da nisu možda bili u tolikom strahu kao mi danas. Možda se prije 50 godina svijet nije činio kao tako okrutno mjesto.
Mislim da se može i pretjerivati. Meni je npr. bilo koma što sestra ja nikada nismo smjele same ostati doma, ali baš nikad. Prvi put u srednjoj školi. I naravno, kad sam došla na faks u Zagreb, nisam znala ni kavu skuhati.

Sad baš razmilšljam kako je lako dok je beba skroz mala, jer moraš samo odgovarati na njene potrebe. Čim postane toddler, već moraš olabaviti svoj stisak i dozvoliti mu da bude samostalno, a bez opasnosti i da pomalo otkriva svijet i svoje sposobnosti.

Ja znam da su žene na selu pred 50ak godina znale djecu bebe nosit u pregači sa sobom, pa ih onda zavezat među 2 grane na stablu da tako vise...a isto tako obzirom da su bile aktualne obiteljske zadruge, uvijek bi se našla stara baka, teta ili tko god već tko je bio zadužen za čuvanje najmanje generacije.
Mama mi je jednom pričala kako je nju njena baka znala zavezat za nogu od stola dok je imala 2,3 godine, da joj ne pobjegne predaleko....što će žena, bila je slabije pokretna, a morala ju je čuvat dok su ostali radili u polju

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ne treba ići u prošlost - znam gradsku curu, obrazovanu, samohranu majku, dobila je dijete u 30-im. U ljetnoj sezoni izlazaka bebu bi uspavala oko 22h, izašla van i vratila se oko 2-3 ujutro kad bi se ova obično budila. Kad je dijete uhvatilo ritam cjelonoćnog spavanja, ostajalo bi samo do jutra. Bez susjeda i obilazaka. Smatrala je da, iako bez baka-servisa i mogućnosti plaćanja čuvalice, "i ona ima pravo na život" :-| .

---

ahahaha znam ja jedne kojima je bilo strašno krivo što im baby phone ne lovi do kafića :mrgreen:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ne treba ići u prošlost - znam gradsku curu, obrazovanu, samohranu majku, dobila je dijete u 30-im. U ljetnoj sezoni izlazaka bebu bi uspavala oko 22h, izašla van i vratila se oko 2-3 ujutro kad bi se ova obično budila. Kad je dijete uhvatilo ritam cjelonoćnog spavanja, ostajalo bi samo do jutra. Bez susjeda i obilazaka. Smatrala je da, iako bez baka-servisa i mogućnosti plaćanja čuvalice, "i ona ima pravo na život" :-| .

---

:o:o:o

Da, tako je prije bilo. Meni su obje bake pričale da se djecom prije nitko nije bavio - to se uopće nije smatralo nekim obavezom i poslom. Bilo je važno raditi u kući, na polju i u štali, a male bebe su se bez problema ostavljale same doma. Koliko god da mi je to grozno, tako mi je grozno i ovo današnje prezaštićivanje djece. Dijete treba zaštiti od opasnosti, ali treba mu pružiti tu mogućnost da bude što samostalnije.

Ne treba se čuditi bakinim pričama. Prisjetite se, npr. serije "Smogovci" koju smo svi gledali kao opčinjeni. Mama je na radu u Njemačkoj, tate nemaju, a braća "čuvaju" jedni druge. Najmlađi, Buco, ima 5 godina i sam je u kući i svima je to normalno.
A radnja te serije (odnosno romana) dešava se 70-tih, nije to tako jako davno. Zagreb, Peščenica, radnički kvart.

I jedna forumašica je pisala kako ju je mama tako morala ostavljati, u krevetiću uz "doviđenja, pile", strašno mi se taj post urezao u sjećanje, stisne me svaki put.

Ipak, mislim i da danas djecu previše čuvamo.

Meni je najupečatljivija priča moje šogorice tj. njenih roditelja, o tome kako se ona od glave do pete namazala drekom iz pelene dok je bila sama.

Ja nipošto ne mislim da je ovakvo ostavljanje djece, i puno starije od beba nešto poželjno i normalno, i ne čini mi se baš da ljudi u prosjeku danas previše čuvaju djecu. Vidim jako puno djece koja su sama po vani cijele dane, a čula sam i priče o ostavljanju djece navečer same doma do sitnih sati.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ne treba se čuditi bakinim pričama. Prisjetite se, npr. serije "Smogovci" koju smo svi gledali kao opčinjeni. Mama je na radu u Njemačkoj, tate nemaju, a braća "čuvaju" jedni druge. Najmlađi, Buco, ima 5 godina i sam je u kući i svima je to normalno.
A radnja te serije (odnosno romana) dešava se 70-tih, nije to tako jako davno. Zagreb, Peščenica, radnički kvart.

---

Smogovce sam gledala daaaavno i ne sjećam se više detalja, ali meni ne bi bio bed ostaviti ni svoje dijete od 3 i pol godine samog kući dok ja npr. skoknem do dućana. Otpočetka ga potičem da bude što samostalniji, uključujem ga u svakodnevne radnje, i imam puno povjerenje u njega. Problem je samo u tome što on ne želi ostati sam (gledao je film Sam u kući i otad se užasno boji lopova), a ja ga ne želim forsirati dok ne bude spreman za to.

U prilog ovoj temi, jel netko od vas gledao emisiji Najgora mama na svijetu, na TLC-u ?

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja nipošto ne mislim da je ovakvo ostavljanje djece, i puno starije od beba nešto poželjno i normalno, i ne čini mi se baš da ljudi u prosjeku danas previše čuvaju djecu. Vidim jako puno djece koja su sama po vani cijele dane, a čula sam i priče o ostavljanju djece navečer same doma do sitnih sati.

---

Joj, ni slučajno nisam pomislila ovo gore, da je to poželjno. I možda si u pravu s tim prosjekom, no ljudi oko mene (i ja) ne ostavljaju djecu od 7 godina same doma, djeca uglavnom ne idu sama u školu i iz škole. I druge stvari... nisam se raspitivala okolo, ali moje dijete ne zna uključiti plin, skuhati jaje, ne bi si znao sam napraviti sendvič i općenito je vrlo nesamostalan u usporedbi sa mnom sa 7 godina, a ta nesamostalnost je posljedica mog čuvanja.

nama je na upitniku za skolu bilo pitanje 'moze li dijete ostati samo 2-3 sata'

ja sam svoga ostavljala po 5 min da skoknem do ducana u prizemlju od navrsene 4. godine (jer mu se nije dalo oblaciti za ducan:roll: ) i meni je to ok, al su se mnogi zgrazali

cinjenica je da do sada kada ima 7 nikada nismo produzavali to vrijeme, a ni necemo tako skoro, svasta mi prolazi kroz glavu i u tih 5 minuta kad ga znam ostaviti

al vjerujem da su prije bila druga vremena, i da se svasta dogadalo

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Joj, ni slučajno nisam pomislila ovo gore, da je to poželjno. I možda si u pravu s tim prosjekom, no ljudi oko mene (i ja) ne ostavljaju djecu od 7 godina same doma, djeca uglavnom ne idu sama u školu i iz škole. I druge stvari... nisam se raspitivala okolo, ali moje dijete ne zna uključiti plin, skuhati jaje, ne bi si znao sam napraviti sendvič i općenito je vrlo nesamostalan u usporedbi sa mnom sa 7 godina, a ta nesamostalnost je posljedica mog čuvanja.

---

Pa jasno, generaciji naše djece jednostavno "može biti..."

U moje vrijeme klinci su morali naučiti sami naložiti peć na drva jer su prvi došli doma (roditelji na poslu) i moralo se. I morali su sami ići u školu jer ih nije imao tko voditi, a još manje voziti, osim na biciklu kao u filmiću. Ja se sjećam da me tata negdje u sedmom osnovne jednom vozio na orkestar (inače smo svi nosili svoje harmonike, nije bilo šanse da u školi ima toliko instrumenata). Ima aleksandra70vanja pravo - jednostavno se živjelo drugačije.

ALI nije bilo šanse da ispred nečije kuće ubereš cvijet - vidjela bi te neka susjeda i rekla mami ili tati. Djeca su češće bila bez roditelja, ali drugi ljudi su na njih ipak više obraćali pažnju. Čuvala nas je cijela ulica. Nisi mogao "u kvar" jer te uvijek netko vidio. A isto tako si često dobio ručak od prijateljeve mame koja je npr. ovaj tjedan popodne u smjeni pa je skuhala lončinu sarme... Danas strepimo nad svojim podmlatkom, a s druge strane ne pozdravljamo susjede na stepeništu ni oni nas :-(. Kako je rekao moj kolega - internet zbližava ljude koji su daleko, a razdvaja one koji su blizu. Nije to samo internet, takav nam je način života. Nema nikakve šanse da sve dobre strane svih vremena i mjesta koje si vidio skupiš na hrpu. Na tom svijetu stalna samo mijena jest.

Moje dijete je sa 12,5 prvi put ostalo samo, kad smo išli u kazalište. Rekla je da hoće i može, te da neće babysittericu.
Meni je to ok.
Znam da se u prošlosti vjerojatno i nije moglo drugačije, ali ja sam sretna da živimo u doba u kojem nije normalno da djeca ostaju sama.
Ni moja kćer nije sa 7 pržila jaja, i ja sam se bojala da ona pali plin. I ništa joj ne fali.
Sada samoincijativno ako mi dođemo kasnije sa posla, skuha brokulu ili karfiol i isprži jaja. Sve u svoje vrijeme.

Ja uopće ne mislim da ljudi danas previše štite djecu od svega, mislim u mojoj obitelji malo više od prosjeka, ali kaj sve vidim kod ostalih...npr. prijateljica moje kćeri ima 5,5 godina i mama ju pušta da se igra s prijateljicama na igralištu kod zgrade, kroz prozor ju ne vidi. Sve je to više manje poznata ekipa, neki su s roditeljima vani, ali oni se pokupe doma kad se sjete, nitko ne gleda gdje je tuđe dijete. Bila je neki dan vani i mama nije izašla puna dva sata van (kao da joj ne visi za vratom kad je s frendicama, ko da je tinejđerka) a kad je izašla neki ljudi su rekli "mi smo već sat vremena tu i nje nema". Onda je nastala ludnica, panika, potraga po gradu, ni bicikla joj nije bilo.
Na kraju je ispalo da je mala cca 2 km dalje u parku s nekim klincem iz trećeg razreda koji ju je nagovorio da se provozaju.
Moja je starija 4 mjeseca od te male i ja sam valjda jedina koja se zgraža nad tim.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Ja uopće ne mislim da ljudi danas previše štite djecu od svega, mislim u mojoj obitelji malo više od prosjeka, ali kaj sve vidim kod ostalih...npr. prijateljica moje kćeri ima 5,5 godina i mama ju pušta da se igra s prijateljicama na igralištu kod zgrade, kroz prozor ju ne vidi. Sve je to više manje poznata ekipa, neki su s roditeljima vani, ali oni se pokupe doma kad se sjete, nitko ne gleda gdje je tuđe dijete. Bila je neki dan vani i mama nije izašla puna dva sata van (kao da joj ne visi za vratom kad je s frendicama, ko da je tinejđerka) a kad je izašla neki ljudi su rekli "mi smo već sat vremena tu i nje nema". Onda je nastala ludnica, panika, potraga po gradu, ni bicikla joj nije bilo.
Na kraju je ispalo da je mala cca 2 km dalje u parku s nekim klincem iz trećeg razreda koji ju je nagovorio da se provozaju.
Moja je starija 4 mjeseca od te male i ja sam valjda jedina koja se zgraža nad tim.

---

Tja, nisu samo djeca drugačija nego i roditelji. Ja se slično osjećam kad su u pitanju društvene mreže - ljudi iz moje okoline jednostavno ne razumiju zašto ja mislim da je to loše za djecu. Odustala sam od objašnjavanja drugima, objašnjavam samo svojoj djeci, ali budući da oni od svojih vršnjaka sve češće čuju kako su ovog pa onu izvrijeđali "na fejsu", čini mi se da im ipak dopire do mozga.

ja sam bila beba od 3 mj. kada mi je mama morala ostati u bolnici. tata je jedini radio i prehranjivao obitelj (imam još i brata) i u to vrijeme muškarci nisu mogli na bolovanje zbog djeteta!!! tako da sam eto morala ostati u svom kinderbetu, par puta tijekom dana na par sati. tata me nahranio, presvukao i ostavio da spavam...i žurio da stigne doma za 3 sata pod gablecom pa opet natrag i tako.

sa 12 godina sam prvi puta putovala sama iz samobora u zagreb na treninge.

danas mi je sve to nezamislivo.

Sirius, jesi ti u Zg?
Ovo što pišeš posve je uobičajeno ponašanje u manjim gradovima. U gradu gdje sam ja odrasla djeca se čim prohodaju frknu van na ulicu da se igraju s drugom djecom. Roditelji tamo gotovo nikada ne sjede vani da bi gledali kako se djeca igraju i pazili na njih, očekuje se da stariji paze manje i to je normala. Moja kuma i ja (skupa smo odrasle tamo) se uvijek tome čudimo no nas tamo smatraju čudakinjama jer uvijek vučemo djecu sa sobom svuda.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Smogovce sam gledala daaaavno i ne sjećam se više detalja, ali meni ne bi bio bed ostaviti ni svoje dijete od 3 i pol godine samog kući dok ja npr. skoknem do dućana. Otpočetka ga potičem da bude što samostalniji, uključujem ga u svakodnevne radnje, i imam puno povjerenje u njega. Problem je samo u tome što on ne želi ostati sam (gledao je film Sam u kući i otad se užasno boji lopova), a ja ga ne želim forsirati dok ne bude spreman za to.

---

vidis mene nikad nije bilo frka sta bi ona ucinila dok je sama doma vec sta ako se meni nesto dogodi na putu, a ona sama. i nitko ne zna.

proslo ljeto kad je mladja imala negdje 3mj, mala je zaspala, ja sam izasla na balkon piti kavu i surfati, muz je jos bio doma. i kad je krenuo na posao (ili di vec, ne sjecam se vise) pozdravio me i refleksno zatvorio balkon. dok sam ja dosla do balkonskih vrata, on je dosao do izlaza. direkt u garazu. vikala sam na auto, naravno da me nije cuo. mob nisam imala. onda sam, bogu fala na gtalku, gledala ko je online da ga pingam da ga zove na mobitel da se vrati.
on se za 10 min vratio i pustio me unutra, al u mojoj glavi taj horror je trajao sto godina. mala spava na trbuhu, zna se zakocenuti kad place, svasta mi je prolazilo kroz glavu.

tako su mi i susjedi znali zvoniti da sam ostavila kljuc u bravi jer imam fobiju da mi se ne zalupe vrata dok se vracam u kolica po stvari (mala obicno mora prva iz kolica van).

starija je ostala sama prvi put sa 6g kad sam se zaletila dole do garaze. i to je najvise sto je ikad ostala.

ja ne bi djecu frknula van nikako prije skole, ali bas da djeca ne mogu sama nigdje niti ostati doma do ne znam koje godine mi je isto pretjerano

zavisi di je van.
recimo, kod nas da bi dosla do parka mora preci cestu koja je dosta problematicna.
pocela je ovo ljeto ici sama i jos uvijek je jedina i svi se cude.

doma bi je mogla ostaviti, nije me frka, no ona ne zeli. i ja to prihvacam.

Istina je to što ste napisale za manja mjesta. Moji su to samostalno izlaženje apsolvirali kod bake i dede u provinciji - prizemni stan, zajedničko dvorište u kojem uviejk ima nekog poznatog. Tamo su se oslobodili. U Zagrebu su počeli izlaziti kad je stariji krenuo u školu, ali isto - samo oko zgrade da su u vidnom polju.

ja kao i rehab smatram da se danas previše štite i čuvaju djeca, i kao peterlin maknula bih ih od društvenih mreža što dulje jer ne vidim nikakve dobrobiti od toga.

Sama još nemam djecu predškolske/školske dobi pa mi je teško onda pričat iz iskustva,al nekako mi je nezamislivo da mi dijete od 7 godina ne može u našem kvartu otići samo do škole i natrag, ja svojoj L. jako vjerujem, pristojan smo kvart, svi se znamo, ...ona je jako samostalna i iskreno se nadam da će tako i ostati.

a kad vidim roditelje kako u vrtiću djeci od 5 godina obuvaju papuče, naježim se ??!!!

lili75, ovisi o kvartu.
prije koji mjesec sam gledala stariju s prozora dok je isla u park. stajala je 3 minute na pjesackom jer joj nitko nije htio stati.

bila sam spremna pocetkom listopada pustiti je da ide sama u skolu jer je muz bio na poslovnom putu, a zaista mi se nije dalo mrcvariti se s mladjom da bi je odveli do skole. no uletila je susjeda pa je isla s njima.
cak sam spremna, a i ona je, da se iz skole vraca sama, no to jos nitko ne radi, pa se osjecam malo friki.

nije da u nju nemam povjerenja da ne bi znala kako preci cestu vec u vozace koji su uzasno bezobrazni. ulica je dosta prometna i ako se ne bacis na pjesacki, neces ga preci. a ona zna da smije preci kad nema auta, pa stoji i ceka trenutak kad ga nece biti ili da joj netko stane. prije se dogodi ovo prvo, nego ono drugo. pretuzno.

btw. i u skoli gledam roditelje kako obuvaju cipele djeci, no mislim da to rade da bi ubrzali proces. naime, djeca tokom dana idu van, imaju tjelesni, tako da su sposobni to sami ciniti.

E da kod nas je do škole valjda 2 i pol minute hoda po šetnjici i parku, a skoro svi koje znam organiziraju 2. ili 3. koljeno rodbine da bi netko došao iz drugogo dijela ZG da bi odveo dijete tih par metara do stana. Meni je to pretjerivanje, naravno ukoliko je dijete samostalno i može mu se vjerovati,a to svaki od nas zna duboko u sebi za svoje dijete.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

lili75, ovisi o kvartu.
prije koji mjesec sam gledala stariju s prozora dok je isla u park. stajala je 3 minute na pjesackom jer joj nitko nije htio stati.

bila sam spremna pocetkom listopada pustiti je da ide sama u skolu jer je muz bio na poslovnom putu, a zaista mi se nije dalo mrcvariti se s mladjom da bi je odveli do skole. no uletila je susjeda pa je isla s njima.
cak sam spremna, a i ona je, da se iz skole vraca sama, no to jos nitko ne radi, pa se osjecam malo friki.

nije da u nju nemam povjerenja da ne bi znala kako preci cestu vec u vozace koji su uzasno bezobrazni. ulica je dosta prometna i ako se ne bacis na pjesacki, neces ga preci. a ona zna da smije preci kad nema auta, pa stoji i ceka trenutak kad ga nece biti ili da joj netko stane. prije se dogodi ovo prvo, nego ono drugo. pretuzno.

btw. i u skoli gledam roditelje kako obuvaju cipele djeci, no mislim da to rade da bi ubrzali proces. naime, djeca tokom dana idu van, imaju tjelesni, tako da su sposobni to sami ciniti.

---

slažem se ovisi puno o kvartu al naš je stvarno children friendly.
i znam da djeca znaju al to za njih rade roditelji, to smatram da dugoročno nije dobro.