Printable View
Jutros konačno napravila betu , podigla nalaz i opet besramni jednoznamenkasti broj.
Kako podnosite ovakve situacije i koliko vama znače riječi tipa "biti će drugi put" i "treba vremena" .Sada me to sve samo iritira ... kako preživjeti današnji dan ...
Plači, plači, plači. Nema druge, jedino tako možeš isprati tugu. :( I imaš PP.
Žao mi je katita17.
Preživjet ćeš, naravno, evo prošlo je već više od pola dana.
Plači ako ti se plače, odmakni se od foruma ako osjećaš da će ti tako biti bolje ili naprotiv, ako nas trebaš tu smo!
I meni je žao. Meni te riječi utjehe ništa ne znače, ali znam da znače ljudima koji me vole i koji mi ih upućuju pa ih ljubazno odslušam i zahvalim se na dobrim željama. Ja ne budem više tužna kao nekad, više budem ljuta i nervozna ko' ris dan-dva prije vađenja bete i dan nakon, a onda "presložim trupe" i malo se bacim na ostale aspekte života koji su u MPO ciklusu zanemareni (kino, izleti, itd.). Drži se...
Žao mi je...
Što reći pametnog, malo je toga, znam da sve zvuči isprazno. Odtuguj, isplači se a onda se okreni svom mužu, radite zajedno ono što volite, otputujte negdje, odmorite se. Budi u društvu, budi s bliskim ljudima. Mislim da se dobro sjećam da ti imaš jedno dijete, ono ti je najveća utjeha.
A onda ponovo, s novom nadom u postupak!
Jako mi je žao ... :cry:
Isplači, odtuguj ... a onda u nove nade i pobjede ... pusaaa
Ja plačem do besvjesti i MM zajedno sa mnom :( i to ne samo taj dan kad saznam rezultat nego još danima poslije :oops:
Sve teže podnosim neuspjehe.
Plači,viči,tuguj...daj si vremena da preboliš (zaliječiš) i kad to sve prođe doći će dan i reći ćeš "Idem dalje"
šaljem ti puno virtualnih zagrljaja.
katita17, jako mi je zao :cry:
Nakon negativnog nalaza, uvijek kazem sebi da sam uradila sve sto je bilo u mojoj moci. Stvari su takve kakve jesu i ne mogu ih promijeniti.
Boricu se dokle budem imala snage i moci, pa ako je sudjeno bicu i ja nekome mama.
ja reagiram kao ina33 i dee-dee zmiksano... ljuta i nervozna prije bete, na dan bete - šokirana (kao i danas beta: negativna :( ), a iza bete... PA BIT ĆU I JA JEDAN DAN MAMA
... cure moje sad se već malo bolje osjećam ...čula sam se s par cura sa transfera i izgleda da on nas pet tri su trudnice ...
... ma doći će opet mojih pet minuta , pardon devet mjeseci ... :*
Danela , hvala ti puno
sve će bit u redu. evo, već ti je bolje. puno te pusamo bembo i ja :love:
Katita :heart:
katita znas i sama, sve se prezivi..nekako se skupi snaga, i ide se dalje...do tada :*
Recepta,mislim,nema....svega tu ima,a tuge i straha najviše...Al slijedeći dan sam ok...bar se tak ponašam i ne dam da mi itko više to spominje....
JER IDEM DALJE....
Šaljem ti veliku pusu... :heart:
Slazem se katita, doci ce tvoje vrijeme, to su dobre vijesti sto si rekla, naravno bile bi bolje da si jedna od one 3 cure ali samo jos malo...i bit ce. Ja dosad nisam dozivjela nikakvu betu ali me za sad ubijaju minusi na testovima...mrrzim ih
Katita suze su najbolji ispušni ventil. Ja se dobro istulim kad sam solo doma jer onda mi je najlakše i bacim se u druge vode da napunim baterije.
Mene je spašavao dogovor za slijedeći postupak i odmah bi svoje snage usmjerila ka drugom postupku i zaboravila na negativan rezultat ;)
Žao mi je katita17 :( ......isplači i idemo dalje....nema nam druge....
Evo i ja sam danas saznala da imam negativnu betu i mogu reci da mi nitko i nista danas nemoze pomoci,imam potrebu plakati i isplakati dva tjedna nadanja i iscekivanja.I mislim da cu danas to i raditi, plakati i plakati....
Žao mi je, cure! :cry:
Ne znam što bi rekla!
Mislim da bi i meni bilo lakše da se isplačem,ali ja to uopće nemogu.I inače sam tip koji kad je frka ostaje hladne glave,a poslije proživljavam sve puno duže od ljudi koji ispale,ispušu se i idu dalje.Kad je moja beta bila 1,2 osjetila sam kao da me netko udario u trbuh,udahnula i krenula dalje,čak sam ja bila ta koja je smirivala sve oko sebe.Ali sada nakon mjesec dana vidim da bi bilo bolje da sam se isplakala,jer sada plačem na neki glupi film,na bilo koju emotivniju scenu na tv,bez obzira da li lijepu ili ružnu.Vjerovatno bi psihijatri postavili nekakvu dijagnozu :P
šaljem ti jedan veliki cmok :love:Citiraj:
ivkica prvotno napisa
Hvala, nemoj opet tulim :love:
:( jučer sam saznala i da je moja beta negativna... danas sam već u planovima za dalje!
cure, svima želim puno snage i hrabrosti za dalje i... vrlo skoro BEBU! :heart:
A onda smo se obično i napili, ne ozbiljno, ali onako da lakše prođe večer... Ujutru je sve, ipak, ponovo bilo lakše...Citiraj:
MIJA 32 prvotno napisa
''Stare'' cure znaju da mi je tako bilo i zadnji put, nismo stigli napravit betu, a zbog krvarenja koje mi se pojavilo točno u dan kad nisam trebala dobit big M, mislila sam da je opet ništa, pa se isto tako isplakala, napila od jada, popušila kutiju cigareta da bi sutradan test pokazao plus :oops:
I zato vam želim što prije jednu tako ludo jutro!
katita17, ivkica, RMaria ... cure žao mi je što nije uspjelo ovaj put, ali bit će, sigurna sam u to ... :love:
draga, uzasno mi je zao. :cry:Citiraj:
ivkica prvotno napisa
pusa svim hrabricama!
Danas sam i ja opet doživjela poraz....Upravo se i ja pitam kako preživjeti, kako pogledati MM u oči kad dođe doma, kako doći na posao u ponedjeljak, kako pričati s frendicom koja je trudna, kako ići na krstitke sljedeći mjesec....milon kako...a nikako naći formulu TAKO.Citiraj:
katita17 prvotno napisa
Nemam više živaca ni za VV, ni za gužve i čekanja, moram hitno nešto promijeniti...
AnitaK, jako mi je zao. Razumijem te jer sam i ja na VV i ubijaju me gužve i osjećaj da mi se doc, uz njegovu najbolju volju i želju, ne može posvetiti koliko bi trebalo, pogotovo sad zbog stanja s dr. J-om, a kao trebali bi dobiti nekoga, pitanje hoće li i kad i koliko će tome novome trebati uhodavanja i mentoringa od strane dr. L-a pa će i na to gubit vrijeme. Ja zbog toga i čekam i na IVF u Mariboru (dugo se čeka na IVF, ali šta se može). Imam dojam da si tamo dr može vremenski priuštit da bude detaljniji i da zbog dugih protokola uspijevaju nekako smanjiti pritisak pacijenata, sve bolje tempirati i svakome posvetiti dovoljno vremena, pogotovo ovakvima kompliciranima kao ja koji nikako da zatrudne. Mislim da je tamo i na sestre delegiran dobar dio konzaltinga, bar ih se može nazvati i pitati i za neki medicinski savjet (šta piti u slučaju bolova i sl.). Iako, sigurno i taj dugi protokol ima i svoje negativnosti (pijenje antibebi pilula, manji broj j.s. i sl.). Ne mogu to objasniti, ali meni se nekako čini da će mi taj Maribor proći s puno manje stresa i udara na dnevno-poslovnu logistiku (iz ZG-a sam), nego ovo dosad (ja i muž smo freakovi koji smo u čekaonici VV-a s laptopovima, šta ćemo, radimo u priv. firmama i nitko nema strpljenja da 4 godine s razumijevanjem gleda na naše kontinuirano izostajanje s posla svaku malo). I još jedna suluda misao - nekako mi se kad vidim 5-6 ljudi koji čekaju na doca čini da su nam svima šanse veće nego kad na VV-u ugledam ljudske "grozdove"...
Dosta cura je i na IVF poliklinici...
katita17, ivkica, RMaria, AnitaK žao mi je :cry:
Ina33, čitaš mi misl. Mi imamo termin za 9. mjesec u Mariboru i puno očekujem od njega. Nadam se da se neću razočarati kao i ovdje.
Kad imaš termn u Mariboru?
katita17, ivkica, RMaria, AnitaK jako, jako :love: mi je zao.
Znam kako vam je, ja za tri dana vadim betu i vec mi je muka, samo placem.
Curke žao mi je zbog negativnih beta..
Ja vas razumijem u vezi VV i gužvi i svega, ni sama ne znam što da radim i gdje da idem
... bog cure , evo ja sam se nekako izvukla iz očaja i definitivno odlučila , idem ponovo i opet istom doktoru . Dok čekam na dogovor za iduću stimulaciju napravit ću neke testove koje do sada nisam .
... bez obzira što sam eto sticajem okolnosti bila prisiljena promijeniti doktora nisam pristalica takve prakse . Strašno mi fali dr.Jukić ali mislim da je dr Lučinger i više nego dostojna "zamjena" .
... tip sam koji se veže za mjesta i ljude i takva "poznata" sredina mi ulijeva sigurnost... mislim da se ni najmanje ne bih osjećala dobro u nekoj drugoj klinici a posebice ne u nekoj drugoj državi ... a uostalom i zašto ?VV je do sada imao najveći postotak dobivenih trudnoća u Europi .
... a gužve ... navikla sam i to me najmanje smeta ...
Zakon vjerojatnosti kaže da tko više puta pokuša ima više šanse za uspjeh. Upornost se na kraju isplati.
Danas sam razgovarala sa psihijatrom dr.Zoričićem koji se inače bavi problematikom osoba u stresnim situacijama.
Njegova je preporuka nam je da nije uputno tražiti individualnu pomoć, jer ona najčešće nije efikasna.
Doktor je svima koji prolazimo traumu zbog neuspjeha preporučio sistem samopomoći. Drugim riječima, poželjno bi bilo da se s vremena na vrijeme oformi grupa koja bi se sastala, neovisno gdje. Kafić, park, nečiji stan, i da osobe koje su proživjele negativno iskustvo, a i one koje su postale majke(ako mogu od djece), izmjene iskustva.
U takvoj grupi formirao bi se vremenom skup pozitivnih osoba, koje bi uvijek eliminirale negativne vibre koje nisu poželjne. U takvim grupama trauma bi se lakše podnosila i osoba bi se brže osmjelila na novi postupak.
Okupljanje i negativne vibre u čekaonicama, što je neka ženskica super opisala kao "ljudske grozdove" totalno raspamete. U čekaonicama si prisiljen biti zajedno i sa osobama kojima je "pun kufer svega" a to, iako opravdano, nije poželjno u očekivanju pozitivne bete.
Za ponovni pokušaj potreban je jako snažan podsticaj. I on je najvažniji. Jedna lasta ne čini proljeće. Malo odmora pa ponovno u postupak.
Laganini.
A muž!!! Griješite! Mi smo te koje neuspjeh u majčinstvu i neplodnost tako dramatično prihvaćamo. Muškarci se puno lakše mire sa time da ne mogu imati djecu. Njima je najveći problem impotencija. To bi im izazvalo frustraciju za koju mi duboko uvjerene mislimo da izaziva nemogućnost stvaranja obitelji. Ako plaču, plaču zbog nas i onoga što stalno gledaju dok nas tretiraju.
AnitaK,
ja sam u Mariboru u 01/2007. A dao Bog da ne budem, tj. da bude nešto od VV-a (sad sam u stimuliranom ICSI postupku)...
Ivstarce,
negativne vibre - slažem se... Trudit ću se borit se sa svojim negativnim vibrama :/ ....
Nije potrebno da se boriš sama, jer u ovom što prolaziš to nisi. Tko ti je dao garanciju da ti ovaj postupak neće uspjeti?
Ja sve gledam kao neku listu čekanja. Neke su prije na redu neke kasnije. Jedini je problem što nam taj redoslijed nije poznat.
Moram priznati da sam ljubomorna kada čujem da je netko uspio. I ja bih željela uspjeti u MPO postupku.
A onda shvatim da je ta žena otišla u neku drugu priču i da uspjeh sada čeka neku drugu od nas. Sve ove postove o uspješnom IVF-u sigurno ne piše neka poremećena osoba koja mijenja nickove, pa svako malo objavi da je trudna pod drugim imenom. To bi bilo too much.
Znači, ipak ima nade i za nas koje još nismo na konju.
Ivstarce ovo što ti je psihijatar preporučio je jako dobar savjet.
Ja sam prošla kroz nekoliko psihoterapijskih seansi-individualnih nakon spontanog i nisam baš bila nešto oduševljena.
Pomogle su mi utoliko što sam pred nekom potpuno neutralnom i stranom osobom uspjela izgovoriti neke stvari koje sam zakopavala, uspjela sam "iznojiti" svoja razočarenja.
No terapeut sam za sebe stvarno ne može dati takvu podršku kao što može heterogena terapijska grupa.
Zbog toga je i ovaj podforum uspio stvoriti veliki broj "ovisnica" o njemu među kojima sam i sama.
Mana ovog foruma je što se ne vidimo i što nismo iskrene jer kad nešto napišeš može se kojekako shvatiti. Dvije trećine ljudske komunikacije je neverbalna komunikacija pa je ovo samo okljaštrena verzija nekog istinskog razgovora.
A i ovo o muškarcima je velika istina. Evo ja stvarno imam jednog predivnog muža, punog razumijevanja, u mojim očima on ima vrlo malo tzv. mana. No one nema te upornosti kao ja i teško mu je gledati me kroz što sve prolazim i po njegovoj muškoj logici "već je bilo dosta mučenja -idemo se okrenuti nečemu što nije izvor tolikog stresa".
Ponekad kad mi je stvarno teško mislim si kako on ima pravo, ali onda nešto krene tinjati i opet sam spremna odpočetka...
Ne znam jel je tako i vama.
Točno tako je i nama bilo.Citiraj:
No one nema te upornosti kao ja i teško mu je gledati me kroz što sve prolazim i po njegovoj muškoj logici "već je bilo dosta mučenja -idemo se okrenuti nečemu što nije izvor tolikog stresa".
Čak je on na momente mislio "ma prošlo je već previše vremena, navikli smo ovako, imamo svoj komod, dijete bi nam sve poremetilo".
Međutim, nakon što smo dobili Luku, on bi da idemo opet i opet, ja sam izgubila upornost i volju, a njemu se materijaliziralo tek sad ono što mi žene instiktivno znamo.