Quote Originally Posted by točkalica
mene jedino sad buni što mi je jedna cura s medinciskog faksa pričala da je učila kako djeca idu na wc kad su spremna u stilu nešto da dijete ide na wc kad mu nešto u tijelu ili u mozgu sjedne na mjesto, tj. u stilu ne moš diejte natjerat tj. možeš pokušavat koliko hoćeš ali dok se to dogodi ništa od toga???

sad sam ovdje čuda napričala, nerazumiljivo jer se ne mogu sjetit o čemu je točno pričala i još mi je to obijasnila onako medicinski i prije godinu dana, tako da mi je malo ostalo u glavi, ali možda će netko znat o čemu govorim :? , ako ne zanemarite!! bum ju pitala kad ju vidim !!
Da pokušam izložiti svoje nestručno mišljenje kako je do izuma pelena došlo.

- prvo su ljudi živjeli po šumama i gorama i u stalnom pokretu, djecu nosili većinom uz tijelo, jer ne možeš ga baš samo tako ostaviti u šumi na tlu, i većinom jednim okom stalno škicaš da li ti jaguar diše za vratom da zbrišeš u sekundi. Pa je bilo prirodno da od početka postoji obostrana komunikacija majke i djeteta, majka pazi da ne bude popišana (svaka životinja na to pazi, osim ako nije teško bolesna) a dijete reagira kad vidi da mu se potrebe ispunjavaju. Budući da ljudi žive u šumi, nemaju parkete, ne idu u dm, kad se dijete promeškolji maknu ga od sebe i dijete piški ili kaki.

- razvojem stočarstva i poljoprivrede sve se više javljaju stalne nastambe. Ljudi počinju raditi u polju pa im dijete o boku to otežava, a nastambe i naselja postaju sigurna obrana od grabežljivaca. Dijete je lakše staviti u kolijevku, zamotati u neke krpe i raditi u polju. Budući da koljevku i krpe isprva nema svatko, to vjerojatno postaje statusni simbol. Majka koja radi slobodnih ruku napravi više, pa ima i više hrane, tako je i bogatija u nekim prapovijesnim mjerilima, ostale majke je slijede. Na takav način možda više djece preživi jer bolje jedu, ali sve više gube kontakt s majkom koji im je potreban u djetinjstvu. Okrutni uvjeti preživljavanja često dovode do toga da se dječji plač smatra zanemarivim dok se razmišlja o materijalnom aspektu preživljavanja.

- završna faza je izum parketa, pločica, razvoj medicine i otkriće mikroskopa koji nam otkriva bezbroj bakterija koje vrve oko nas. Rađa se psihoza koja govori da se sve to treba držati pod kontrolom, žene brišu, glancaju i dezinficiraju, pišanje po podu postaje zabrinjavajuća pojava koja se ne može tolerirati. Pelene postaju must have proizvod, ne skidaju se dok dijete dođe u fazu da mu se može riječima objasniti gdje da obavi nuždu. Uskoro kolektivni zaborav pokriva bilo koju drugu mogućnost, budući da je prestankom nošenja male djece po rukama jako smanjena i komunikacija majke i djeteta u najranijoj fazi.

- apokaliptičan faza: počinje izumom jednokratnih pelena. Ovdje ću se zaustaviti

Evo točkalice ako ti misliš da si svašta napričala sad ti je sigurno lakše