Zapravo nisam znala gdje "posijati" ovu temu pa umoljavam ako nije na pravom mjestu da se premjesti netom po čitanju..
Otvorih je ponukana činjenicom nekog ponavljanja vidnih scena pri odlasku u šetnju i slično s klincima. Uobičajeno ja sam u trenirci kada skupno idemo negdje gdje se očekuje ležeran dan u prirodi i uz neki vid sporta. Ono što sam zamjetila...skoro svaka mama koja je u šetnji u našem kvartu gurala kolica bila je u trenirci. Ili sam se ja baždarila da takve zamjećujem? Nemam ja apsolutno ništa protiv trenirke..no samo me ponukalo da razmislim zakaj se donedavno žene koje su se znale ma bar malo zrihtat za vani sada odjednom pojavljuju u trenirci? Da li nam (pa tu ću uračunat i sebe) je tako lakše? Ugodnije? Skrivamo li naše šlaufiće? Ne stignemo li bolje?
Da li je zaista taj sindrom trenirke rezerviran za te trenutke kada postanemo majke..kućanice na određen period ili nekaj sasvim drugo?
Ima tu finih trenirki..da da...ali doduše vidjeh i jednu opasnu mamu mačku koja je furala trenirku na štiklama..da da..moguće je...meni doduše nije bilo modno usklađeno ali...o okusima se ne raspravlja.
Vrate li se ikada mame sa "sindromom trenirke" u stare modne staze završetkom svog kućanskog staža? Da li je to privremeno stanje ili nas zakači od tog sudbonosnog trenutka pa do kraja ?
Rekli bi..ma koji mi je to vrabac pao na pamet..neke trenirke i sve to..ali već dulje vrijeme samo doživljavam takve slike. Mama-trenirka-kolica-dijete....eventualno uleti i muški domicil ali rijetko kada u trenirci...