 |
|||
Ubili Pitona na Pelješcu
http://www.rtl.hr/foto-na-peljescu-u...a-clanak-20531
Sad vi meni recite da sam ja luda, ali meni je prestrašno to da su ubili ovu životinju. Sigurna sam da se to moglo rješii na puno pitomiji način, u kojem bi i oni i zmija izvukli happy end.
A o vlasniku zmije da i ne govorim - koji mozak pušta takvog pitona van terarija na Pelješcu?!
Meni je prestrašno to što im se pojavila na prozoru kuće i mislim da nisu stigli puno razmišljati što učiniti. Ako ju je neki gazda pustio da šeta onda bi protiv njega podnijela kaznenu prijavu ali protiv ovih dečaka ne.
Šta ti misliš, šta su mogli učiniti, meni ništa ne bi palo na pamet osim pobjeći iz kuće
Frajer je navodno veterinarski tehničar, dakle nije netko tko apsolutno ne zna ništa o zmijama.
Ne znam, vjerujem da ga ne bi ubila, zvala bi sve živo čega bi se mogla sjetiti. Mislim, da mi slon dođe na posjed, garant ga ne bi upucala.
A taj koji je pustio zmiju je naravno največi krivac. Svejedno mi je ovo prestrašno, i ne opravdavam.
naravno da nije najplemenitije ubiti životinju , ali u strahu za vlastiti život... ne znam ...ne osuđujem ih.
Prema tv-reportaži, čovjek je zvao okolo-razne hitne službe, nitko mu nije vjerovao i nisu došli ... i što biste vi onda učinili? usvojili ga kao vlastitog kućnog ljubimca?!
osuđujem ubiojanje životinja, ali u okolnostima koje je naveo mislim da ga treba opravdati...
Pa da se meni na prozoru kuće pojavi piton, a moje dijete se bezbrižno igra u toj istoj kući, ne bih se nimalo dvoumila. Još da čekam da mi se netko smiluje i dođe u pomoć.... Hvala, ali ne hvala. U roku odmah bi ga poslala na vječna lovišta (pitona, ne tog nekoga :p).
Ja bih napravila isto što i oni, dakle pogubljenje....
Pa nebi mi bilo ni na kraj pameti zivkat okolo sve zbog nekog humanijeg odnosa prema pitonu...
Pa to je ipak opasna zmija...
Nama je recimo prošle godine roda porazbijala sva stakla na podrumu, uništila premazne zaštite na svim prozorima na kući....
Zvali smo razne službe koje nisu ni došle na teren...
Tak da....
Nismo mogli ništa, osim samo pzamijeniti prozore i platiti popravke u vlastitom trošku....
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 25.07.2010. at 14:40
Nije baš bio strah za vlastiti život, jer su ga hvatali 3 sata i sakatili. U ta 3 sata, da su htjeli postupiti humano, mogli su i maknut obitelj iz kuće (poslat u susjede) i prevrtit žute stranice/internet/kogagod da vide tko bi im mogao pomoći.
Naravno da su državne službe i ovdje zakazale pa vatrogasci nisu htjeli doći, al tip je ipak u tom poslu, mogao je pretpostaviti koga treba nazvati a ne zvat vatrogasce! Mislim, samo da je zazvao Zoo u Maksimiru i pitao što da radi sigurna sam da bi mu dali dosta korisnih savjeta - da ne govorim o raznim institutima koje je mogao pitati za savjet. Ipak se radi o rijetkoj zmiji, koja je očito nekome ili pobjegla iz terarija il ga je netko napustio(takvi zaista zaslužuju barem veliku novčanu kaznu).
Ja sam jedna od onih koja če radije poremetiti svoj život na kratko da bih napravila ispravnu stvar. I naravno da nije svejedno kad ti se piton vrti oko kuće, al te su zmije praktički bezopasne za ljude, i da ga je zagradio ili nekako zarobio u kut, zmija se ne bi maknula sve dok ne dođe netko tko bi znao kako s njim. A ako ja to znam, sigurna sam da zna i jedan veterinarski tehničar.
a kaj je bilo s rodom?
Očito je...jelena.O prvotno napisa
Meni se ipak čini da mu nije bez razloga drugo ime UDAV
ma lako za slona ali zmija tj zmijurina? ne znam- vjerovatno bi da sam sama umrla od straha. da je N sa mnom valjda bi ju nekako sredila(ne zelim se uopce zamisliti kako bi to bilo). neki dan sam vidila zmiju od pol metra pa sam kako se kaze premrla, ne znam sta bi bilo da sam vidila ovu. mozda su mogli drugacije postupit ali pitoni nisu uobicajena pojava u hr pa eto nisu. treba kaznit vlasnika te zivotinje sta ne pazi na nju. brrrrr, hladno mi je od same pomisli
Ne mogu ih osuditit jer su mi zmije jedne od najomraženijih životinja. I ma koliko god zaštičene bile, ja ih se bojim i ne bih voljela da mi se desi da im se nađem u blizini, stoga, ne znam kako bih sama reagirala u takvoj situaciji....
Mislim da je ubila ne bih jer ja ni na žohara ne mogu stati koliko mi je odvratan i koliko ga se bojim
Kako je bezopasan za čovjeka???
Znam jednu priču, istinitu...
Ženska si je nabavila pitona za doma. Još je bio beba. I ponašala se s njim kao da je pesek. "Šetao" je po stanu, čak ej s njom spavao u krevetu...I onda je jednoga dama prestao jesti, jednostavno više nije htio ništa, nakon dva mjescea čini mi se, odfurala ga je zabrinuta veterinaru i ispričala mu kaj se događa i naravno bila zabrinuta zašto njena mala zmijica ne papa...
A on si je fino radio mjesta za nju!!!
Izgladnjivao se kako bi ju "popapio" dok spava pored nje!!
I onda su ga čini mi se uspavali...
joj ana.m strasno. mislim na priču. brrrr
Ja ga sigurno nebi ubila. To mi je prestrašno. Odvela bi obitelj kod susjeda i zivkala i tražila dok nebi našla nekoga tko bi ga odveo. MM bi ga vjerojatno posvojio (ionako me nagovara već godinama, ali se nedam
Ja ga sigurno nebi ubila. To mi je prestrašno. Odvela bi obitelj kod susjeda i zivkala i tražila dok nebi našla nekoga tko bi ga odveo. MM bi ga vjerojatno posvojio (ionako me nagovara već godinama, ali se nedam
Da, ja sam sigurna da bi ti tako smireno reagirala u tom trenu (kad bi imala pitona u kući)......
Gore sam pisala za rodu, nismo je ubili al smo morali obljepiti kući šuškavim trakama koje su je onda otjerale....
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 25.07.2010. at 21:14
Meni treba interakcija s životinjom, a mačka mi je idealan kućni ljubimac, pogotovo ova moja.
Piton kao kućni ljubimac, brrrrrrr isto kao i krokodil, kao i pirana....
Sigurno nebi bila smirena, ali sigurno ga nebi ubila. Kao i niti jednu drugu životinju (osim ako moram, da bi obranila djecu ili sebe, u direktnom napadu).Da, ja sam sigurna da bi ti tako smireno reagirala u tom trenu (kad bi imala pitona u kući)......
Drago mi je da ste ipak pronašli humani način da riješite problem sa rodom. Bojala sam se najgoreg.
uf, znam da ce me osudit oni koji vole sve zivotinje, al ja zmiju nemrem vidit kolko mi je odvratna. a nebi ga ubila da ne prljam kucu neg bi zbrisala negdje i vjerojano bi htjela da ju netko drugi ubije. a mozda i nebi, ko zna. ko mala sam spasavala muhe od onog spreja, lovila ih i bacala na zrak da ne " umru " jadne. al zmija, zmija,ledim se. pa bas su fuj. ledene. mihi je vidio na tv u slucajno, nikad mu nisam zmiju spomenula, a dijete odma reklo bljak... prije par dana mi je frendica koja zivi u americi rekla da im je zmija usla u kucu, zvali su neke sluzbe, nemam pojma naravno koje i isto su je ubili i zakljucili da je bila otrovna.
ja sam navikla na poskoke
hrvatska ima zakon o zastiti zivotinja plus sto ubijena zmija spada u zasticene vrste
to otprilike znaci da ce ta dva manijaka koji su mrcvarili zmiju (koja po pridodi nije nasilna nego je plaha i stidljiva zivotinja) zavrsiti u zatvoru
a sad fino uz prvu jutarnju kavu traziti podrsku istomisljenika da urgiraju po hr veleposlanstvima da se zlostavljaci sto rigoroznije kazne
otkud vama potreba da poubijate sve sto vam nije poznato? koliko ljudi godisnje u hr nastrada od zmija a koliko od prometa i da li se po toj logici tako bjesomucno bojite automobila? da li cete plivati po jadranu kad znate da u jadran zalazi i great white shark ili ce vas od kupanja oduciti podivljali vlasnici glisera koji i ove sezone ubijaju po jadranu sa vecim uspjehom od morskih pasa?
kak vi opce odgajate tu vasu djecu? da mrze zivotinje i da treba potamaniti sve sto po vasoj kategorizaciji spada pod odvratno?
ja bi vjerojatno ko sumanuta vrištala dok netko od susjeda ne bi došao.
Zvala bi i policiju i hitnu i vatrogasce i tko god mi padne na pamet, i vjerojatno bi galamila da maknu zmiju, al da je ne ubiju, jer mi bude žao.
Osobno životninju ne bih mogla ubiti, jer kao što netko reče, ne mogu ni žohara zgaziti jer mi je gadan.
Osim da su mi djeca ugrožena, tu ne bi dvojila.
Al nadam se da neći imati nikad bliske susrete sa zmijama, previše mi je i to što ih povremeno sanjam.
dva nasilnika su reagirala glupo, to je točno. ali pravi krivac za smrt pitona je njegov vlasnik, i ako netko treba odgovarati, to je on.
stray, da ti u kuću ušeta pitončina od 4 metra i 35 kila, vjerujem da ne bi sjedila, pila kavu i zvala istomišljenike, ma što god rekla sada.
Ja učim dijete da nije dobro da bude pojedeno. A da mi zmija uđe u kuću izletjela bih van skupa s djetetom i uopće me ne bi bilo briga kako će ju netko izbaciti iz kuće. I krenula sam pisati fino i trudila se, ali ne mogu - ovaj post mi je tako glup, netolerantan i tako pomaže slici ljubitelja životinja kao mrzitelja ljudi.
X
Ja bih se u glavnim crtama složila sa stray. Ta zmija nije opasna za ljude. Ok, neću nastaviti piti kavu kad je vidim ispod stola, ali nema potrebe ni da je ubijam. Zna se kamo idu pitoni koje nađemo u kući: zove se nekog da ih odnesu u zološki. I imamo zakone za onog tko mrcvari životinje. Ja se toplo nadam da će akteri priče dobiti zatvorsku kaznu, što dužu to bolje.
Premda bih i ja da vidim takvu životinjicu u svom domu prvo izletjela van s djetetom. Mene osobno nije zbilja strah zmija i što se mene tiče mislim da bih bila kul koliko se to u takvoj situaciji može biti. Ali naravno, gledala bih da maknem dijete. Nakon toga bih zvala sve što se može nazvati, veterinare, vatrogasce, makar i zoološki u maksimiru, barem radi savjeta. Na kraju bi netko sigurno došao.
Ono što sigurno ne bih učinila je zvala neke lokalne superheroje iz kafića. Ovo kako su oni likvidirali pitona vidjela sam na svoje oči, kad mi je bilo oko 9 godina, kad su klinci iz sela našli sljepića. Ubili su ga na isti način, prvo mrcvarenje a onda odsijecanje glave, i na kraju su nosili komade na štapovima i pravili se važni. Čin je bio važniji od rezultata, u oba slučaja.
Ovo isto potpisujem. Sve te egzibicije vlasnika egzotičnih životinja po meni bi trebale biti zakonom zabranjene. Da sam ja na vlasti
Kak ojašnjavate to da nije opasan za ljude, ali bi svejedno izletjele iz kuće van s djetetom. Pa ako nije opasan zašto bi bježale?
Posljednje uređivanje od ana.m : 27.07.2010. at 12:55
bez komentara, na prvo pitanje. i opet izvlacenje između redaka. da zmije su mi odvratne, vau, jako cudno, bas sam cudna, jedino su meni odvratne i zato moje dijete mrzi zmije, zapravo sve zivotinje.
a da odgovorim? mihi obozava zivotinje, macke, peseke, zeceve, a zmiju je vidio na tv u rekao bljak, a ja mu o zmiji nisam imala potrebe pricati. potamaniti, to sam rekla, al vec na samu pomisao sam napisala ko zna. nije da bi ih htjela potamaniti, ne ubijem ni strigu ni pauka nego ih uzmem na papir i hitim van...
ovo za odgoj djece je stvarno nisko kaj si napisala.
Zato što je dijete manje, naravno, i ima sporije reflekse.Kak ojašnjavate to da nije opasan za ljude, ali bi svejedno izletjele iz kuće van s djetetom. Pa ako nije opasan zašto bi bježale?
Takva zmija mogla bi odraslog čovjeka prilično jako i bolno ugristi, i to jedino u samoobrani, jer joj je kao plijen prevelik. Dok za malo dijete već mislim da bi se mogla zainteresirati.
Ono što je bitno je da mi imamo zakone koji reguliraju ovakve situacije i službe koje bi se time trebale baviti. Ali se u praksi prečesto događa drugačije.
u onom trenutku - da ga vidim - vjerujem da uopce ne bi mogla sjesti na miru, razmisljati o tome koga zvati da ga odnese i udomi...vjerujem da bi vristala i bjezala glavom bez obzira...jos je i macku s macicima pojeo...bila bi luda i sigurno bi nasla nekog da ga kokne.
sad kad mogu biti general nakon bitke i sjedim za kompom, kavica pored mene...e sad znam sto se trebalo napraviti...
zao mi ga je...i to od onog trenutka kad ga je neka budala uzela ko kucnog ljubimca i ostavio na otoku, kao i one pirane u Dravi, jos malo pa bi i krokodile mogli naci u kanalizaciji
sve je to u redu, ali vjerujem da bi svaka ovdje, u stvarnoj ne teoretskoj situaciji, da joj piton ugmiže u kuću i još da ima dijete malo razmišljala o zakonima, zaštiti životinja i slično već djelovala prije svega instiktivno.
tako i ja obožavam tigrove i risove i sve iz porodice mačaka, ali da mi koji uleti u kuću, recimo ris, a da imam pušku malo bi se dvoumila, pa makar se radilo i recimo o sibirskom tigru koji izumire, zapravo skoro pa jeste. kasnije bi mi bilo strašno žao jer ih obožavam i divim im se, ali ja sam obična žena, niti znalac, niti trener, niti sam proučavala ponašanje tih životinja u razno raznim situacijama i njihove reakcije, niti išta slično, koja se samo divi tim životinjama, ali bi instiktivno prije svega branila život mojih najmilijih.
(ovo je samo paralela, jednako se tiče i pitona o kojem ne znam ništa)
inače također smatram da bi prije svega vlasnik trebao odgovarati.
Posljednje uređivanje od moia : 27.07.2010. at 13:21
Zmiju ne mogu vijdeti ni nacrtanu, žohara se bojim toliko da ni stat na njega ne mogu kada ga vidim. Svejedno djecu ne učim da mrze životinje i da gaze kao sumanuti po njima i tamane sve pred sobom!
Potpisujem mihim.
Evo par linkova na kojima se može očitati karakter ubojica pitona, i također par puta im je izletilo kako se više nakon 3 sata nije radilo o strahu več o tome da ga treba ubiti. Meni sve to djeluje kao primitivno dokazivanje muškosti. A pogovoto mi nije jasno, ako je piton bio u toj nekoj prostoriji zavaljen na police, što nisu zatvorili sve, zaključali prostor i pokušali nači manje nasilno rješenje? Ne, umjesto da reagiraju civilizirano, oni su reagirali agresivno, i bez problema i panike otišli po osti i harpun da bi jadnu životinju izmrcvarili. Kasnije su se divno hvalili njegovom lešinom "vidi koliki je moj..." Apsolutno zaslužuju največu moguču kaznu i nadam se da če bar jednom u Hrvatskoj - kad je riječ o zlostavljanju životinja, nadležne službe odraditi posao kako spada.
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/p...jal.html#video
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/p...jal.html#video
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/p...jal.html#video
Inače isto vjerujem da kad prođe onih prvih minutu-dvije šoka, ljudi se adaptiraju na novonastalu situaciju i ipak uključe mozak - ako ga imaju, i sposobni su odreagirati racionalno. Fascinira me onaj slučaj stranca koji je nedavno u Istri vidio nasukanom morskog psa, i dok su naši ljudi buljili u životinju i snjimali mobitelima, on je odjurio pomoć živini
http://www.24sata.hr/news/turist-kod...za-rep/179579/
Sigurna sam da ima onih koji u takvim situacijama mogu reagirati racionalno, ali ja nisam među njima.
A instinkt govori: uzmi osti i sjekiru i odi se malo zabavljaj... dosadno je u kafiću cijeli dan
Ok, evo zezam se, da ne bude uvrijeđenih, ali zar vam ne bi instinkt govorio da se ode van iz kuće i zove one koji bi se za to trebali pobrinuti?
Posebno je pitanje zašto se (ako je istina da je vlasnik kuće zvao odgovorne) nije ništa poduzelo. Mislim da bi trebali odgovarati i oni koji su taj poziv primili ali su ga ignorirali, i onaj tko je zmiju pustio, i lokalni heroji koji su zmiju masakrirali, a i onaj tko ih je pozvao. Razumijem da je čovjek bio u strahu - to što je veterinarski tehničar (ako sam dobro shvatila cijelu priču) ne znači da bi trebao znati savladati pitona - ali znači da bi trebao poznavati neke zakone.
A na kraju tko će platiti - samo nesretni piton. Tako je to kod nas.
pomikaki, imaš pravo; vjerojatno bih izišla iz kuće s djecom i potražila pomoć nadležnih.
Ali u međuvremenu bi, sasvim sigurno, bilo puno vrištanja i panike...
Evo kako to izgleda na trulom Zapadu (mislim da se to dogodilo sa samo par dana razlike od naše priče): http://www.glasistre.hr/lifestyle/za.../vijest/240572
I tko je sada u našem slučaju kriv???
Je li čovjek zvao policiju kao i ova žena? Je!
Samo što ovi naši talibani nisu htjeli doći, a oni tamo su došli jer to kod njih funkcionira, a kod nas ne...
Najbolje još da čovjek snosi bilo kakvu odgovornost za zmijurinu jer je ušla baš u njegovu kuću....
Posljednje uređivanje od ana.m : 27.07.2010. at 14:04
Na njegovom mjestu, zvala bih opet, i opet, i opet.
Mogla bih se i ja u osnovnoj misli složiti sa stray, ali ne i u pljuvačini i ovakvom prozivanju.
Inače, ja pojma nemam je li piton za ljude opasan ili ne. Ne bih čak znala ni prepoznati, da mi pokuca na prozor, radi li se o pitonu ili, ne znam, anakondi. Znala bih samo izbezumljeno vrištati i svaka čast svima koji bi stvarno zadržali hladnu glavu.
Ne volim zmije i bojim ih se, ali ubiti ju, iako ne predstavlja neposrednu opasnost je grozno. Imam prilike vidjeti zmije u vrtu i naravno da se uvijek odmaknem - što dalje. Vriskovi se podrazumijevaju.
No, piton nije svakodnevna zmija. Mogli su izdaljega prvo razmisliti.
Pitala sam vatrogasca iz JVP kako oni rješavaju pozive u vezi zmija. I rekao mi je da se redovno odazovu, imaju kutije (kaveze) i zaštitnu odjeću, te mogu odnijeti i druge životinje. S pitonom nisu nikad imali posla. Skidanje maca sa stabla je puno češća pojava. Zovu i veterinarsku službu ako treba. Zato mi nije jasno da se na Pelješcu ne odazivaju. Pa, nisu druga pravila južnije.
X
necu se ukljucivati u raspravu nego cu vam samo reci o mjestu gdje je bio piton..radi se o plazi Prapratno na Peljescu gdje se svakodnevno kupa podosta male djece..a kafic gdje je piton zalutao je poprilicno blizu...nikog ne opravdavam ali nije bas fora da se takva zmijurina sulja uokolo plaze..sto se sluzbi koje su mogli pozvati tice mislim da su u opciji mogli biti samo vatrogasci posto u blizini nema veterinara..takodjer cijeli zivot se ne sjecam da je u tom podrucju bilo takvih zmija, valjda ju je netko pustio
Ja bih malo o ovom vrištanju. Nadam se da vam ne smeta, a ako ipak da, molim da zanemarite.
Meni se često čini da većina ljudi traži neko svoje pravo na strah.
Bojimo se pasa, kukaca, miševa, guštera, skakavaca, zmija, pauka, gade nam se i jezu nam izazivaju neke toliko bezopasne pojave, redom sasvim prirodne, dok, kako kaže stray (i tu se najviše slažem s njom) bezbrižmo plivamo oko glisera i sudjelujemo u prometu.
I kad stray kaže da tako odgajamo djecu da se boje i da uništavaju, treba od toga oduzeti njen osebujan izričaj, ali osnova ostaje: mi ne učimo namjerno djecu da zgaze sve pred sobom, ali ih naše instinktivne reakcije - koje su iracionalne ali mi ih ne želimo mijenjati - uče strahu. Dijete jako dobro osjeti ako se vi samo trznete kad vidite najobičnijeg guštera. A kamoli ako počnete vrištati i bježati zbog zmije. Vaš strah izaziva još veći strah kod vašeg djeteta, čak to veći što je vaš strah iracionalniji (jer kad ne zna razlog dijete neće misliti da ste vi paničari nego će od pauka vidjeti čudovište, i ta slika ostat će mu u podsvijesti za čitav život).
A nažalost, strah rađa mržnju, podiže adrenalin, vodi u nepotrebnu agresiju, ili nas paralizira i sprečava da se zaštitimo na pravilan način. Tako će možda vaše dijete od straha zgaziti kukca ili ubiti zmiju (i tako se dovesti možda u veću opasnost nego da se mirno odmakne).
Ipak svi volimo to reći: joj, ja se taaako uspaničim kad vidim skakavca, joj ja se sva naježim kad vidim pauka. To nam je kao neka zanimljivost koju prepričavamo na kavi. Kao da je popularno bojati se kukaca.
Dok bi istovremeno osobu koja bi se naježila kad vidi auto gledali kao psihičkog bolesnika. A ako bi se nečeg što je dio naše svakodnevice trebali bojati to su definitivno automobili i ostala prometna sredstva, a ne kukci. Pa ni pitoni.
Istina, strah od životinja je u nama iskonski, a od strojeva nemamo taj urođeni osjećaj.
Ali ne mislim ni da bi bilo dobro bojati se strojeva: ako se oduzmem od straha kad mi u susret krene tegljač, puno je manja šansa da ću učiniti pravu stvar i na vrijeme izbjeći opasnost. Isto je tako i s pitonom. Ako zamislimo prosječnu osobu koja se oduzme od straha kad vidi skakavca, a kamoli pitona u svojoj kući, ne možemo očekivati od nje racionalnu reakciju.
Moja poanta je (i zbilja ne želim da se netko zbog toga uvrijedi): umjesto da vrištite kad vidite zmiju ili pauka, savladajte se i budite racionalni, barem pred svojom djecom! Naučite nešto o tome čega se bojite! Naučite i svoju djecu da znanjem savladaju strah! Nije ugodno bojati se pasa, kukaca, šišmiša. Isto kao što ne bi bilo ugodno bojati se auta i glisera. Zato pokušajte izliječiti sebe od svakog straha, kako biste pomogli svojoj djeci.
Što je pravilna, racionalna reakcija na pitona koji nam se pojavi u kući?
Maknuti se od njega. Ako imate djecu, maknuti ih iz kuće, odvesti ih recimo kod susjeda. Skloniti kućne ljubimce, ako ih imate, i spriječiti ih da se bore protiv uljeza. Zatim pozvati policiju, vatrogasce, veterinare. U slučaju da ne reagiraju, reći im da ćete ih prijaviti nadležnima i dati u novine. Sve to lakše će obaviti pribrana osoba nego ona koja paničari. Također će vaša djeca, ako se zateknu kraj vas, biti bolje zaštićena. Piton (ili neka druga životinja) biti će također manje uplašen i manje razdražen ako se ponašate mirno i ne vrištite. I najvjerojatnije neće napasti nikoga (mislim da ni ovaj pokojni nije nikog napadao).
Još jednom, razumijem da se bojite, ali ne razumijem zašto bi taj strah bio opravdanje za ubijanje izvora straha. A ja ove postove o vrištanju i strahu vidim kao neku vrstu opravdanja za ubijanje zmije. Ajmo onda sjekirom redom po autima na parkingu i po gliserima u marini.
u osnovi bi se možda mogla složiti sa tvojim opservacijama, ali mi je ovo upalo u oči, kontradiktorno je.
da strah od životinja je iskonski jer životnja razmišlja i djeluje, životinja je živo biće kao i čovjek. ima emocije, ima nagone, ima agresiju, empatiju na neki svoj životinjski način.
jedino što nas razlikuje od životnja je zapravo samo razum.
a iza svih tih nabrojanih vozila i strojeva stoji razumsno biće, tj. čovjek. (izuzmimo izuzetke)
zbog toga ne vrištimo instiktivno kada nam ususret ide auto jer znamo da će u 99,99% slučajeva taj isti auto poštivati opća pravila ponašanja među ljudskom vrstom i stati recimo na crveno.
Posljednje uređivanje od moia : 27.07.2010. at 15:56
Postoji cijeli niz fobija, ne samo fobija od zmija, kukaca i sličnog. Strah od prelaska preko ceste, strah od vozila, strah od cvijeća, grijeha, kose, smrti, strah od straha...
Neke fobije su uvriježenije i prihvaćenije od drugih. Lijek? Da, između ostalog, opuštanje, samokontrola... tko je to u stanju.
Ja bih sasvim sigurno vrištala da mi u kuću uđe pitončina od 3 metra.
Ali ako skrenemo malo od pitona i govorimo recimo o strahu od skakavca, moraš priznati da se mnogi ljudi naježe, pa i vrište kad ih vide, a koji je postotak vjerojatnosti da ćemo stradati od skakavca?
A ako kažeš da je jedino što nas razlikuje od životnja razum - ovdje se većina sudionika u raspravi poziva na instinkt, a i zla sudbina mrežastog pitona na Pelješcu govori puno o ljudskom razumu.
To je u datoj situaciji bila najneracionalnija moguća reakcija (piton je bio previše miroljubiv pa momci nisu osjetili nikave posljedice, a ja sam sigurna da ih je mogao bar dobro ugristi da mu je to bila namjera).
A još nešto mi strašno ide na živce: to forsiranje straha od životinja na televiziji i ostalim medijima. Pogledajte one priloge na linkovima koje je stavila RG. U većini se scena ponavljaju kadrovi gdje razne zmije svih vrsta i boja sikću i skaču na kameru, ravno u lice gledatelja. Zašto? Jer to podiže gledanost. Ljudi vole taj strah, adrenalin. Vole se bojati.
Lijek je znanje.
Kao što imamo neko znanje o tome kolika je vjerojatnost da ti stane auto dok prelaziš pješački, možemo naučiti i kako se ponašaju zmije. Stavimo se u njihovu kožu: žele nešto pojesti i žele se skloniti od onog tko ih može ubiti. Što znači da bi se one trebale bojati više od nas. Malo kojoj zmiji je u interesu da nas napadne.
pomikaki, vjerovala ili ne ja vristim na sve...od skakavca do pitona...a ova moja nema straha, samo potrebu istraziti - pa krene prema npr. zmiji, a ja onda vristim i derem se na nju...i nekako joj ne mogu usaditi taj svoj panican strah...uopce je ne dotice.
Pravila pisanja postova
