Možda se kod nas rjeđe prekidaju postupci jer je prema low responderima ionako "blaži stav", plus nastaju možda admin. poteškoće ako se postupak prekida, to ne znam (po državnim bolnicama mislim). Tj. nastavlja se... iako je smislenost koji put upitna. Imam dojam da se vani se to brže "reže" i low responderima, koliko ja kužim, ostavlja manje prostora za pokušavanje s vl. stanicama, tj. bivaju brže upućeni u kućnu radinost ili na donaciju jer im se stvar prezentira da nisu elligible za IVF, pogotovo Ameri. Općenito, vani su, čini mi se, svi (od žena do liječnika) otvoreniji za alternative, kod nas vlada taj "krv nije voda" stav, plus nije (biološko) majčinstvo na tolikom pijedestalu... to da je bitno imat vlastito dijete (na svim područjima se to vidi, i na IVF-u i na posvojenju - na posvojenju u smislu da sudovi predugo čekaju raskinuti biološku vezu).

Tj. ono što hoću reći da ne drajva hodograme samo medicina, nego i (različita) socijalna okruženja.