Peterlin, ne mogu vjerojati da ti je promakla knjiga ''Ti nevjerojatni ljevaci'', Anna Semenovich.
Tebi???
Pa ja na tvojim postovima već dugo gradim razumijevanje nekih neobičnosti kod mog djeteta!
Da ova knjiga nema tako simpatičan naslov, možda bih se koji put naljutila na autoricu ili misao koja opisuje tezu o ljevacima kao kontrolnoj skupini dosadnog predvidljivog svijeta dešnjaka i moje malenkosti dijelom u toj dosadi''. Ona vrlo oprezno, ali ipak ističe, da su ljevaci ''greška'', manjina, i bez obzira na oduševljenost mozgovnom nestrukturom ljevaka ipak je u strahu da se nam se ta genijalnost i nepredvidljivost može obiti o glavu. Knjiga mi otvara oči (kao što je i Ivana navela neke primjere) i meni je lakše kad znam da mogu svom djetetu ubrzati stjecanje nekih automatizama znanjem a ne čekanjem da ona sve sama skuži i posloži. Evo malog primjera objašnjavanja lijevo-desno. Moje bistro dijete to nikako ne shvaća. A onda sam joj ja htjela vizualizirati da je lijevo onaj dio u autu gdje je autosjedalica, gdje ona sjedi jer je to jedino čega sam se mogla sjetiti da mu se strana nije promijenila već godinama. Opet ništa. A, sad kad sam ''pametna'' pročitala da je problem u doživljavanju prostora jasno mi je da joj baš i nisam bila od neke koristi. Sad zna da je to ona ruka kojom piše. I, zaista, prije nego odgovori, na trenutak zastane i odgovori točno. Tako oni stvaraju male trikove koji se automatiziraju pa ih kasnije nitko više ne primjećuje kao stanku, ali , prema autorici, oni ostaju zauvijek kao nešto naučeno, a ne proprioceptivno.
No, ipak me smeta to stalno upozorenje koje se roditeljima nameće kroz tekst.
Tražim praktične savjete. Što znači da su lijevaci uredniji ako pri pisanju nagnu papir pod kutem od 30 stupnjeva, na koju stranu??