Kao sto vidimo prati nas trend rastava i svadja u obitelji. Mislite li da je novac jedan od glavnih razloga svadja koje dovode do razvoda?
 |
|||
|
|
|||
Nije u šoldima sve...
Kao sto vidimo prati nas trend rastava i svadja u obitelji. Mislite li da je novac jedan od glavnih razloga svadja koje dovode do razvoda?
ne, ja bi ukljkuclla i umor, manjak slobodnog vremena, koji onda unistava komunikaciju izmedju partnera, pa nastali muk je najgora stvar koja se moze dogoditi.
Ne, koliko ja vidim.
Meni se čini da puno parova ulazi brak iz potpuno krivih razloga. Ili je mlada trudna pa se "moraju" ženiti, ili su puno godina skupa pa to svi od njih očekuju (razmišljanje tipa "ili ćemo se ženiti ili razići"). Također mi se čini da je često u fokusu svadba, pozivnice, haljina, cipele... a ono što je zapravo važno ne dolazi do izražaja. Kao da cilj nije brak, nego vjenčanje.
Posljednje uređivanje od martinaP : 18.06.2012. at 08:14
I nerealna očekivanja - kad prođe sav šušur oko vjenčanja, i rodi se dijete, kad se suoče sa svakodnevnim životom, nastaju problemi. Moje je mišljlenje da bi svaki par trebao neko vrijeme živjeti zajedno prije braka da vide funkcionira li to.
Potpis!martinaP prvotno napisa
Još bih dodala da su mladi (i ne samo jako mladi) ljudi često nespremni na svakodnevni život izvan roditeljskog doma, pogotovo oni koji nikada nisu živjeli sami, pa tek onda s nekim. Nisu uvijek za to krivi, jer danas se ljudi silom prilika teško osamostaljuju (jer nemaju gdje živjeti dok ne sklope brak i dignu zajednički kredit). Ljubav nije dovoljna. Ako žive s roditeljima (nečijim) česte su tenzije, ako odu živjeti sami, često budu preopterećeni i to je vrzino kolo.
Sigurno ima puno u tim "krivim razlozima", najvažnije je imati ogroman pir, lijepu vjenčanicu, romantične slike..tralalala, da sve izgleda superiška svima. Kad dođe beba to je prvi veliki test za ljude.
Ali ja i muž smo grozni kad nemamo novaca, to je jako važna stavka i kad nam to funkcionira, onda sm oi mi super volje.
Rekla bi da nisu spremni na kompromise i tolerantno, fleksibilan odnos. Mislim da nam često puta tvrdoglavost i želja da sprovededemo neku svoju ideju napravi velike probleme. Svi misle da se vole i da je to dovoljno ali kada to malo splasne potrebno je međusobnog razumjevanja da bi sve išlo pravim putem.
Potpis na sve dosada napisano i ja bi dodala da je i novac često okidač koji pokrene neke stvari.
Jedan moj kolega se nedavno razveo(cca 5 godina braka i koja godina veze prije), rekao je da je sve klapalo dok je bilo novca.
Odnosno više su radili, putovali, gradili, renovirali...skroz su bili u nekim projektima i baš im je bilo super.
A kada je nestalo novca, kada su se dani trebali provoditi doma, kada se promjenio životni stil skužili su da to nije to. Da se zapravo ne podnose.
Nije u šoldima sve...ali je puno.
Mi smo imali drugu Krizu ove zime kad MM nije radio 6 mjeseci, i koliko god bilo teško i naporno mogu reći da mi je skoro pa drago jer nam je brak izašao iz nje stabilniji i čvršći. Za dlaku, doduše
ima puno razloga, ali, da, novac je jedan od njih
kad moraš raditi 2-3 posla, nema te po cijele dane, ne stigneš uopće biti sa svojom obitelji, i to samo zato da bi zaradio/la za osnovne životne potrebe - da, to je problem
Gledam po sebi,kad imam malo novaca odmah sam zivcan i nemam volje za nista. Tesko je kad dvoje mladih stupi u zajednicki zivot i ako hoce nesto svoje moraju se opteretit kreditom na dugo godina. Iskreno cu vam reci,dobro zaradjujem,zena ne radi ali da moram placat 2000kn kredita morali bi se oboje odreci nekih nasih gusteva i vrlo brzo bi pukli.
Gle, ovisi kakva su ti očekivanja. I MM i ja smo odrasli u financijski skromnim uvjetima. Sve što imamo (stan, auto) smo sami kupili (kreditima, naravno, koje ćemo još nekoliko godina plaćati). Ništa nismo dobili, ni naslijedili - dapače, mi svojim roditeljima uskačemo kad zakrizi (hvala Boga pa možemo). Ali nije oduvijek tako, tek u zadnjih godinu-dvije.
Nas su kao par (još i prije braka) financijski "sušna" razdoblja zbližila. Dokazali smo sebi da možemo zajedno i kad nije sve bajno. I naučili da možemo bez puno stvari za koje smo mislili da su nam nužne - i ništa nam zapravo nije nedostajalo. Ali za osnovnu hranu i režije smo uvijek imali.
a da nemaš di živit a da za to ne plaćaš? da svaki mjesec moraš cijelu plaću odvajat za stanarinu/kredit za stan? osim što se moraš svih gušta odreć, ponekad se moraš odreć svega osim hrane, najobićnije i najeftinije i ako ti veza nije dovoljno jaka i čvrsta - ode sve u 3 ćoška
Mislim da sve kreće od netolerancije i izgubljenih vrijednosti unutar braka!
Ništa u životu nije crno i bijelo pa tako ni to s novcem.
Dakako da neimanje para ozbiljno može uzdrmati brak, da gubitak posla može dovesti do ozbiljnijih problema.
Ja kada sam ostala bez posla osječala sam se ko ništkorisna, manje vrijedna. Dovodila sam sama sebe u situaciju da moram pitati mm-a za nešto(ja sam se dovela, ne on mene) i tako.
Takve stvari vjerujem da mogu dovesti čovjeka do ruba. Pa onda još ako se vučeš po kući depresivan i nisi ni skuho ručak ni usisao nego si jadan i pun samosažaljena a neko rinta i nema vremena za tvoje probleme, vjerujem da to može poljuljati svaki brak.
Nije u šoldima sve, al' papati se mora.
Ne možeš uvijek na skijanje, odabrati luksuznu destinaciju za ljetovanje, jesti u vrhunskim restoranima, živjeti bonvivanski, posebno ako je to izvan tvojih mogućnosti.
Sve se svodi na materijalno, mnogi parovi idu u minuse, kredite kako bi si osigurali sve moguće blagodati ovoga svijeta, uživati-uživati-uživati kao jedini imperativ postojanja i naravno, ljubavi.
Kad toga nestane, nestane i ljubavi, brak postaje mrak. I bjež', kud koji mili moji.
A kad su u pitanju i djeca, još teže.
Po mom skromnom mišljenju od šoldi bitniji su mi povjerenje, podrška, sklad uma i duha i xy finih svilenih niti koje čine osjetljivo tkanje zvano ljubav.
MM i ja i dalje revno plaćamo sve račune, odgajamo djecu, hitamo na sve strane radi posla i looooolimo se, a ima razdoblja da se ne vidimo po nekoliko dana.
Možda nam je ljubav zato sve jača i čvršća.
Ma razumijem te. Hocu reci da decko i cura dok su zivjeli starcima,nek je svatko imao 4000kn placu imali su novaca za nove ajfone,ljetovanja,izlaske i skupe krpice. Odlucili su se vjencat i nakon toga kupuju stan na kredit. Jedna placa odlazi na kredit i rezije za stan. Od druge place se kupuje hrana,gorivo,odjeca itd. Dolazi registracija auta,naravno na rate,kupovina namjestaja na rate. Sve dolazi na naplatu a novaca nema. Zivot je skuplji,rate kredita rastu a place su manje. Recite vi sto hocete ali tako radi vecina mladih parova...a da nemaš di živit a da za to ne plaćaš? da svaki mjesec moraš cijelu plaću odvajat za stanarinu/kredit za stan? osim što se moraš svih gušta odreć, ponekad se moraš odreć svega osim hrane, najobićnije i najeftinije i ako ti veza nije dovoljno jaka i čvrsta - ode sve u 3 ćoška
Mislim da novac ima puno veze sa srećom u braku. Kako ono kažu Englezi - when poverty walks in the door, love flies out the window.
MM i ja većinu veze funkcioniramo s priličnim manjkom novaca, pomažu nam roditelji i stalno nekako žongliramo. I iako ta frustracija zna bit okidač nekih konflikta, ustvari smo pričali kako se čak bojimo šta će bit s našim odnosom kada sefinancije poprave. Druga strana medalje je što ti vanjski problem predstavlja zajedničkog neprijatelja, nekad nas i ujedinjuje i miče fokus s drugih stvari.
Jole&Titi, ti cura i dečko iz tvog posta bi trebali znati u što ulaze i što ih čeka. Pogotovo kad odluče imati djecu - zar nije normalno da se im se tada (ako već ne kod ulaska u brak) prioriteti mijenjaju? Znaš što te čeka, što planiraš, u skladu s tim prilagodiš način života.
Ako muž i žena očekuju da će moći živjeti kao i prije braka kad dođu krediti i djeca, normalno da nastupaju problemi i krize.
Tu nije riječ o neimaštini, da se boriš za preživljavanje.
Posljednje uređivanje od martinaP : 18.06.2012. at 10:03
Naravno da je i novac jedan od razloga razvoda i to ne mislim kad ga ima, pa ga fali za još, nego u slučajevima kad moraš misliti hoćeš li uspjeti platiti struju i možeš li djeteu kupiti kilu banana ili 2 banane. U takvim situacijama naravno da su i muž i žena nervozni i da je kriza i u braku, samo je tada bitno koliko je njihova veza jaka i koliko ima ljubavi da to izdrži.
Kad gledam po meni i MM-u, kad novaca ima i ne moramo razmišljati o osnoivnim životnim potrebama, i veza nam je bolja, a kad nema novaca imamo kriznih situacija upravo zbog nervoze oko novaca.
Definitivno nije sve crno-bijelo. MM je odrastao a da nije osjetio sta znaci ne imati dok sam ja to dobrano prozivjela i prezivjela. Pa kad dođemo u financijsku krizu on se strašno unervozi, ne priča, samo šuti i razmišlja o tome. A onda ja izvlačim stvar svojim vječnim optimizmom, radim nam financijski plan, nabrajam gdje sve možemo uštedit, uvjeravm ga da neče nikome biti ništa ako ne odemo na more i da mi je sasvim lijepo ljeto provest u G. Kotru. Ako nečemo imat goriva ni do tamo, nebitno, bit čemo doma, bitno da smo zajedno. I onda to ponavljam, ponavljam i ponavljam dok mi ne povjeruje pa idemo dalje, naučimo još malo stegnut remen i preživljavamo.
Ustvari, mislim da to muževima puno teže pada neimanje jer su oni ti koji "moraju" uzdržavat obitelj. Bar je moj takav. I osječa se nesposobnim ako ne uspjeva onako kako bi htio. Zato sam ja tu da ga razuvjerim.
zar sve to s 4000 kn po glavi
ajd me prosvijetlite kako
točno tako
trenutno mm i ja radimo svako 2 posla (ja radim 2 posla na crno, na porodiljnom)
i to ne za luksuze (ne idemo ni na ljetovanje, ni na zimovanje itd.) nego za golo preživljavanje
da radimo malo manje pa da se ponedak uspijemo i vidjeti, bilo bi nam puno bolje. ovako, ne stignemo se danima ni vidjeti ni porazgovarati - ništa, samo rad rad rad i frustracije
i onda, kad konačno zaradiš dovoljno za režije i hranu, umjesto da si priuštiš dan odmora (npr. provesti dan s djecom u prirodi) dogodi se da nešto krepa (najčešće auto) pa opet moraš radit i radit i radit za platit popravak
mi smo živi dokaz da marfijev zakon djeluje
ali, imamo i sreće što imamo super prijatelje. bilo bi nam još teže da moramo kupovat npr. odjeću, a ne moramo, nego djeca lijepo sve nasljede, a nama ništa ne treba (ne znam dal potrošimo 500kn godišnje na odjeću i obuću za mm-a i mene). A sreća, još veća, je što smo zdravi i što nemamo velike prohtjeve
ali, ipak, bilo bi nam puno lakše da svatko od nas može odraditi svoj 1 posao, da od toga možemo platiti hranu i režije, i da možemo malo više vremena provoditi zajedno
ja se uvijek nadam da će biti bolje :budala:
U Hrvatskoj je to normalnozar sve to s 4000 kn po glavi
ajd me prosvijetlite kako
Slovenci imaju čak i poslovicu o tome, ak sad neću krivo napisat: ker žakelj bo prazen šla bova na razen.
Meni ide na živce što se mnogi žale da nemaju love, a imaju svašta što po logici ne bi trebali imat ako su bez love (npr. 11-godišnjaka s i-phonom, a naravno imaju ga i roditelji i sl)
Svakom nemati novaca znači nešto drugo - nekome da nema za klopu, a nekome da ovaj tren ne može kupit novi auto za keš.
Navodno statistike sada govore da je veći postotak razvoda među onima koji prije braka žive zajedno... Možda zato što oni kojima razvod nije opcija i ne idu živjeti zajedno prije braka (vjernici & co).
Što se tiče financija ja se 50% puta svađam iz tog razloga, a 50% otpada na sve ostalo. Jednostavno imamo drugačije prioritete trošenja. Meni je najvažnije da su računi riješeni, a moj dragi recimo uvijek mora imat za poć na pivu s dečkima. Meni je važnije biti pristojno obučena za posao, a on će rađe imat dvoje hlače koje će naizmjenično nositi, ali da možemo otići nedjeljom negdje na ručak.
Kad imam neke financijske obaveze koje ne mogu odmah podmiriti, to mi stvara opterećenje, pa sam možda i sklonija planuti zbog neke gluposti. Moj dragi je flegma u svemu pa i u tome, tako da ga to ne dira, on ide po principu kad budemo imali platit ćemo.
Sve u svemu, rekla bih da jedno drugom stvaramo ravnotežu u tom smislu. Jer da njega nema ja se ne bi nikad opustila uz ručak u restoranu (mmm baš smo jučer išli na roštilj što meni ne bi palo na pamet), a on bi valjda hodao okolo rasparanih gaća...
pa lijepo kad živiš sa starcima ne plaćaš ni hranu, ni stan ni režije... 4000 kn imaš samo za sebe.zar sve to s 4000 kn po glavi
ajd me prosvijetlite kako
Rivendell tako nekako je i kod nas, osim što se mm sekira oko neplaćenih računa.
No uredno bi hodao po restoranim u poderanim cipelam, doslovce poderanim cipelama.
Kod nas vrlo slična situacija i isto taj marfijev zakon....svake godine MM u ovo doba godine odradi još jedan posao sa dobrom zaradom i ne vidimo se po mjesec dana i uvijek planiramo kako ćemo nešto urediti u stanu tim novcem ili poplaćati neke dugove i svake godine ALI baš svake se nešto dogodi...ili krepa auto ili nešto u kući...on doživi prometnu i slupa auto...crkne nam kompjuter na autu itd. Onda ja njega svake godine tješim jer da nije zaradio nebi mogli to popraviti itd. Ja radim dva posla i kad dođem kući često se moram zatvoriti u sobu i raditi, a moja J. lupa po vratima i plače za mamom i naravno da smo svi nervozni, a nije zbog luksuza...živimo u stanu od 45 kvadrata, imamo clio star 10 godina i to bi bilo to.točno tako
trenutno mm i ja radimo svako 2 posla (ja radim 2 posla na crno, na porodiljnom)
i to ne za luksuze (ne idemo ni na ljetovanje, ni na zimovanje itd.) nego za golo preživljavanje
da radimo malo manje pa da se ponedak uspijemo i vidjeti, bilo bi nam puno bolje. ovako, ne stignemo se danima ni vidjeti ni porazgovarati - ništa, samo rad rad rad i frustracije
i onda, kad konačno zaradiš dovoljno za režije i hranu, umjesto da si priuštiš dan odmora (npr. provesti dan s djecom u prirodi) dogodi se da nešto krepa (najčešće auto) pa opet moraš radit i radit i radit za platit popravak
mi smo živi dokaz da marfijev zakon djeluje
Mislim, nije u šoldima sve, ali bome kad ih nema ima puno problema, pa ti budi sretan, zadovoljan, zaljubljen i cvrkutav, a moraš spajati kraj s krajem.
Baš sad nešto vraćam film... U doba prije djeteta, dok sam ja još radila (istina dva posla, ali ne iz potrebe nego iz gušta) i puno iznad prosječna primanja, nismo se ni svađali baš... Ne znam jeli to zbog djeteta ili zbog novca.
Vjerojatno malo jedno, malo drugo.
da ne citiram i radim od posta napolitanku, mnoge vas pisu o "krivim razlozima".
koji su to krivi razlozi, odnosno, zasto se misli da ako neko vodi brigu o pozivnicama, cipelama i podvezici, da ne ulazi u brak iz "pravih razloga". ili ako ima trbuh do zuba. ili mjehura.
i koji su to "pravi razlozi" za brak?
zasto se brdo veza raspada nakon sto par pocne zivjeti skupa? (ovo je retoricko pitanje
isto tako dolazak djeteta u potpunosti stvara nove odnose i njihov 1 na 1 lajna odnos postaje...krug. ili mreza.
i zapravo mislim da jako malo brakova i nakon te mreze savrseno funkcionira s isto onoliko ulozenog (truda) kao u odnosu lajne.
mislim da je to situacija koja jako puno mijenja osobu i pitanje je hoce li se promijeniti u istom smijeru.
takodjer, u odnosu 1 na 1 puno je teze dobiti situaciju "pokvarenog telefona", a i za njega treba puno....snage.
uz sve to, mi se, kao osobe razvijamo kroz zivot. nekako smatram da vecinu skokova u razvoju imamo, tamo negdje, dok ne osnujemo obitelj. i nismo iste osobe koje su se sa svojim bracnim partnerom setali po korzu i sramezljivo se drzali za ruke. pitanje je svidjamo li se partneru i ovakvi i svidja li se on nama? jesmo li zadrzali dovoljno "karakteristika" koje smo imali kada smo stupili u vezu? u brak?
mislim, ja znam da sam se jako promijenila. da se on promijenio. da smo se mi promjenili i da uopce nismo one iste osobe koje smo bili prije xy godina. u nekim stvarima smo se mijenjali zajedno, u nekim sami, u nekim smo se naganjali, u nekim smo bili savrseno sinkronizirani.
mislim da do razvoda dolazi danas vise samo zato jer ljudi ne zele biti u braku sa strancima. zele srecu. ne zele vise sutiti i trpiti i svjesni su da je zaista zivot samo jedan. i da zasluzuju zivot, a ne zivotarenje.
isto tako ne mislim da su uvijek parovi krivi sto su se pretvorili u strance. koliko god se trudili, neke stvari su nekad neizbjezne.
Nadovezala bi se na leonisu, većina parova krene s iste točke, vjenčaju se zbog pravih razloga, ali onda se s godinama razviju tj promijene u različitim smjerovima iz razno raznih razloga...
Netolerancija, nedovoljno poznavanje prije braka, brzi život, pomaknute vrijednosti sve pomalo ...
Muž radi, a ja primam rodiljnu naknadu. Ponekad mi se čini da imamo milijun kuna kredita ( auto, mali stambeni i kartice ), plaćamo pola režija, djeci terapiju, i aktivnosti, "uzgajamo" jednog muževog roditelja i sve od obleke, obuće, dječjih potrepština, a danas mi otac kaže "znaš, struja je poskupila, nekaj moramo smanjiti": . Tak da ne znam koliko se isplati ostati sa starcima- oko sebe slušam bajkovite priče, ali moja nije takva ( inače, oni su uspjeli uštediti i za novi auto, a meni stalno kvocaju da moram dati više, a vide kakve probleme imam)
mislim da do razvoda dolazi danas vise samo zato jer ljudi ne zele biti u braku sa strancima. zele srecu. ne zele vise sutiti i trpiti i svjesni su da je zaista zivot samo jedan. i da zasluzuju zivot, a ne zivotarenje.
isto tako ne mislim da su uvijek parovi krivi sto su se pretvorili u strance. koliko god se trudili, neke stvari su nekad neizbjezne.
slažem se
leonisa, sve što si napisala stoji.
Naravno, mijenjamo se, imamo drukčije prioritete, okolnosti više nisu iste.
Ipak, nekoliko pitanja: koliko se glumata u vezama, koliko se igraju određene role, koliko se kalkulira u početku?
Umore li se parovi od glumatanja ili kad je papir potpisan "dok nas smrt ne rastavi", skidaju se maske i pokazuje se gola istina?
Ili više nikoga nije briga, pa mu je svejedno kako se ponaša, a novac je tek okidač?
Uviđam da se ovdje provlači filozofsko Frommovo imati ili biti.
Evo, čekam i čitam vaše komentare.
Sto se mene tice, oni sto glumataju i kalkuliraju su onda dobili sto su i zasluzili.
Rekla bih da je je jedan od mogućih krivih razloga kad se ljudi vjenčaju jer osjete da je pravo vrijeme za obitelj, djecu, a osoba koja je u tom trenutku pored njih, jednostavno nije prava, ali to shvate prekasno...
a cuj, krivi razlozi se u odredenom trenutku odredenoj osobi mogu ciniti najpraviji, to je vrlo relativno
ja nisam mislila da tako nesto postoji dok nisam upoznala zensku koja se udala ˝radi vjencanice˝...sve je bilo ko iz filmova,6 djeverusa u istim rozim haljinama,pa njena Barbie vjencanica sa tijarom...i onda, puf razvod nakon godine dana braka....muz ju varo i prije vjencanja ali se svejedno to znajuci isla udavat....radi vjencanice...
Nije se udavala radi vjencanice, vec je mislila da ce ga brak promijeniti.
I vjerovatno joj je pun kufer prigovaranja okoline i stalnih komentara i pitanja zasto si se udavala kad si znala pa blebne bilo sta da ju puste na miru.
Cesto svaki od supruznika ima ideju kako brak treba izgledati, samo zaborave razgovarati o tome.
ja vjerujem, a možda sam u krivu
da su osnovni razlozi razvoda ili nekakav oblik izdaje (prevara, npr.)
ili neslaganje karaktera (nepodudaranje želja, ciljeva, načina..)
slazem se.
nikad mi glumljenje nije bilo jasno.
iako sam, u raznim raspravama dosla do zakljucka da do glume ipak dodje. nesvjesno. zelimo se pokazat u najboljem svjetlu pa "forsiramo" svoje dobre strane, imamo vise tolerancije i lakse se samocenzuriramo. onda se u jednom trenu svi opustimo i vidimo da smo ipak malo drugaciji.
takodjer tu je sindrom ljubicastih naocala zaljubljenosti da vidimo osobe kakve zelimo, a ne kakve zapravo jesu.
Ne znam, mogu reći samo iz svog iskustva, imamo jako puno poštivanja jedan prema drugome i toleriramo se maksimalno...po meni, kad analiziram svog brak to je razlog što ne ulazimo u veće svađe, a nismo bome godinama. Djelujemo kao tim, a ne kao individualci. Jer ako treba malo više para, ne raspravljamo tko će, nego raspravljamo kako ćemo oboje. Kod nas nema jednakosti, ravnopravnosti i sl. ima samo dogovora i zdravog razuma.
Ne, nije u šoldima SVE..., ali...SVE je lakše kad ih ima. Ma što mi pisali o tom...
Osim ovih razloga današnjeg vremena, da se malo vratimo unatrag! Zašto prije nije bilo toliko razvoda?
Ženama je nekad puno više nego danas bilo bitno što kaže selo, pa se nisu rastajale zbog sela, pa se nisu svadile sa svekrvom i bile pokorne nego su trpile cijeli život...
Nekako, kao da je rastati se postalo popularno!
Nekad roditelji nisu primali natrag rastavljene kćeri, dok danas valjda jedva čekaju da im se vrate (naravno, ne govorim generalno, ali onako u globalu).
Mislim da i u tome ima puno što zapravo pridonosi tom trendu rastavljenih.
Pa... nije prije bilo razvoda jer uopce nije postojala ta mogucnost. U Austro-Ugarskoj je postojala teoretska sansa za civilnim razvodom, ali ga je bilo nevjerjatno tesko ostvariti. A brak uopce nije postojao civilni, samo vjerski, ako si se razveo i htio opet zeniti - mjenjaj vjeru ako ti prethodna (npr. rkt) ne poznaje razvod.
Prva jugoslavija je mislim vec poznavala civilni razvod, ali to je bio veliki novitet, u glavama je svima ostalo da jednom kad se ozenis nema vise nazad...
Sad se napokon ljudi osvjestili da imas jedan zivot i ne moras ga provesti jadan i nesretan samo zato sto ti u braku vise nije ok. Pa makar zato sto ne znas zivjeti sa sadasnjim/om bez dobrih prihoda.
ja ću se s ovime složiti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
