Danci, ja sam skroz na strani borbe za prava rodilja i sve to skupa, i vjerujem da sam i sama, onako malo, sitno i koliko jedna osoba može, doprinijela toj svijesti, nisam se savila kao breza i dala da mi se popnu na glavu, ali ovo mi baš zvuči onak :/ Nije mi ružno ostalo u lijepom sjećanju, nego sam se s time nosila kako se moglo, a ostalo je bilo - divno! Od primalja, predivnog liječnika i njegove brige za mene oko carskog, Jukić iz Varaždina, dobra primalja, divno uređena soba za rađanje, utješne riječi, sestre na odjelu babinjača koje su bile tako drage i pune podrške i topline... I sve to sam napisala zato da druge žene znaju da ih niti u tim kao najboljim rodilištima ne čeka med i mlijeko, nema šanse da legneš ili sjedneš ili čučneš, a oni se svi sjate kao u idili, ali ako imaš dovoljno snage i pomoći sa strane, može se dobiti puno. Eto.Originally Posted by Danci_Krmed
Htjele-nehtjele moramo biti svjesne da su ljudi svakakvi i da čak i kad rađamo ljudi imaju loš dan, ili su takvi kakvi jesu i frigaj ga :/ Ali ako znaš na koji faktor kaosa i ludila ideš, možeš se spremiti. Ja sam npr. čula da je pedijatar u Varaždinu hm... osebujan. I je. Rekao mi je sve i svašta, od toga da sam glupa i kao roda koja će ubiti svoje dijete (iako nisam roda, ali kad sam rekla za dojenje nešto, samo me poklopio), do toga da sam najbolja muzara i da bi me trebalo pokazivati drugima (tako nešto), dakle neumjereno i neprimjereno i dobro i loše, koma. Ali to je tako.
Mislim da davati ženama iluziju da će biti negdje kraljice znači da ih se samo još više lomi i pekmezi i otvara mogućnosti da ih netko šutne tako da ih zaboli. Dokle možeš sama - grizi, kad ne možeš, tu je muž, doula, mama, sestra, frendica, pa nek im se popne na glavu za ono što je opravdano... u ovoj fazi - to je tako... i daj Bože da bude bolje, ali nije sve to razlog da se odustane i posve padne u očaj.
 |
|||
Reply With Quote