Totto prvotno napisa
Moram vas pitati, nemojte me kamenovati, ali čemu sve to..? To vježbanje (osim ako se ne radi o doista teškim slučajevima), njihov plač, tolika zabrinutost, ja svoju ljubav ne mogu niti gledati a da ne tražim krive obrasce ponašanja, uopće ne uživam u njezinom odrastanju, na rubu sam depresije. I uopće me ne tješi da je drugima još i teže jer mi svaki dan prolazi u stresu, a ona to sve tako osjeti...od nervoze si je iščohala uši do krvi, jer sam ja nervozna, jer me MM nervozan.
Moj unutarnji glas mi govori da su to sve pretjerivanja i pokušaji šabloniziranja djece, kao da svaki razvoj mora biti školski, po knjigama. Jednostavno ne vidim čemu dijete koje nema neka značajna odstupanja toliko maltretirati, čemu roditelje maltretirati. Uništili su mi njezinih 5 mjeseci života nepovratno. I tako će dok ne prohoda.
Pokusajte ti i tm sebe smiriti pa ce vjerojatno i ona biti mirnija i zadvoljnija. Mislim da je bitno to sto si boldala, da malena nema znacajna odstupanja, neka ti to bude znak da se ne moras toliko brinuti i da ce sve biti ok. I poslusaj taj unutarnji glas koji ti govori da je sve ok, tj. da se djeca razvijaju razlicitim tempom. Znam da je sve to skupa tesko, kad covjeka zaokupe tmurne misli i strahovi, tesko im se othrvati. Ali ne prepustaj se. Pisi tu. Pricaj s ljudima. Pokusaj se opustiti. Znam da kad te zaokupe ti neki strahovi, da to moze odvuci svu radost i uzivanje iz zivota. Al veci je problem u strahovima nego u samom problemu. Bez obzira na vjezbe koje vam se ne svidjaju i probleme koje mala ima, ima jos puno vremena i prostora za uzivanje u vasim danima - ako ti je prvih pet mjeseci njenog zivota proslo u brizi, ne dopusti da tako prodje i iducih sedam ili vise. Pokusaj sa sobom rijesiti te strahove.
Odgovori s citatom