Scene u trgovini

[Matovila]

Matovila, lijepo pišeš.
Samo meni često bude problem što bi takav pristup x3 zahtjevao i mene bar x2
Ali balansiram, danas jedan-sutra drugi, malena stalno.
Zbilja nevjerovatne rezultate dobivam (kad me ne talasaju hormoni).

Rad na sebi zahtjeva vrijeme, trud, ustrajnost, stpljivost... nista se ne dogodi preko noci. Inace, razni odrasli skojima se susrecem (ucitelji, roditelji, itd.) mi cesto kazu "sve super, ali ja nemam vremena za takav pristup". Zastupati takvo misljenje je za mene isto kao i reci "nemam vremena za odgoj".

Prije dosta vremena sam slusala jednu psihologinju koju izuzetno cijenim i volim njena predavanja, a koja kaze "da ukoliko ulozimo trud i izgradnju odnosa koji uvazava drugu stranu, temelji se na ravnopravnom dostojanstvu, a pritom inzistira na osobnoj odgovornosti, sve ce nam se jednog dana visestruko vratiti. Uistinu je teško ponekad pratiti djecu, ali ako im uvijek i bezuvjetno nudimo pažnju i ljubav i volimo ih zato što su tu, a ne zato što su nekim određenim ponašanjem zaslužili našu ljubav, onda će i ona narodna (mala djeca, mala briga, a velika djeca, velika briga) postati mala djeca - velika briga, a velika djeca - radost i veselje zbog njihovih uspjeha!"

Inače, u subotu popodne je moje ludovalo, u nekoliko navrata mi je došlo da viknem ili nešto drugo.... svaki put sam duboko udahnula i iznova....
Navecer kaze ona meni "mama, ja sam ti danas jako vesela i znam da sam te malo zafrkavala, a meni se tako sviđa kad se zafrkavamo. Sutra možeš ti mene zafrkavati, a poslije ćemo zajedno tatu!" Mudrica, zar ne?