Dobro ljudi, sve OK, Stari zavjet nije ogledalo etičnosti, ali nije ni pisan tako da te priče, alegorije, događaji, ratovanja i sl. budu u obliku naputka- ajde, vi , ekipa, činite ovako.
Eto, baš prvi primjer bratoubojstva simbolično (a i stvarno) govori da ljudi, po mom mišljenju, baš nisu normalni, da ih možeš i u raj staviti, ili blizu njega, ali će oni naći način da se iskobeljaju, nešto pametuju i uprskaju stvar.
Ima tu još gadnijih primjera, rekla bih,
kao kad Božji miljenik, kralj David, namjesti pogibiju svog vjernog vojskovođe Urije, da bi se dokopao njegove žene Bat-Šebe, koja mu je ranije zapela za oko.
Kasnije se kajao , i otplatio svoju kaznu i sl.. No, to nisu pouke iz tih knjiga- radi tako.
Pouke su dane jasno, u zapovijedima, a naročito u Novom zavjetu, koji cijeli počiva na zapovijedi ljubavi.
Kršćanstvo nastaje od pojave Krista, nisu se odrekli Pisama,Mojsijeva Zakona, iako ga je Isus na masu mjesta totalno korigirao (kao, npr., kamenovanje preljubnice, što propisuje Zakon, nije poštivao), ali je srž kršćanstva ono novo, ono što je došlo tek s Kristom.
A bilo je i struja u kršćanstvu koje su smatrale da je Isus zaista dokinuo sve ono neetično i loše iz Starog zavjeta i dao upute za svako djelovanje pa nam ta stara knjiga praktički ni ne treba.
No, ostalo je negdje između, čita se i jedno i drugo, imam dojam da protestanti malo više obrađuju Stari zavjet, katolici Novi, ne znam je li to baš točno ili mi se samo čini zbog osobnih preferencija.
Tako da, možemo raspravljati, ali ne baš toliko paušalno, tipa, oni su se tamo poubijali u tim knjigama, eto, te knjige kažu da to tako treba, baš i nisu nešto etične.
Nije problem što se navode loši primjeri u Svetim knjigama. To je, zapravo, nužno. Bitan je hepi end i pouka te priče. Kako bismo inače razlikovali dobro od zla da nema i Crvenkapice i vuka i bake i lovca (ups, ovo su likovi iz bajke, ali poslužit će svrsi).
Posljednje uređivanje od Optimist : 25.04.2013. at 12:15
Pa nije baš ni tako, Nena. Nije problem u pričama, problem je u nekim vrlo diskutabilnim naputcima.
O čemu točno želiš? O kamenovanju, silovanju, robovlasništvu, ili...?
Nije mi namjera uopće secirati SZ, ali ne možeš baš reći da je to jedna knjiga nepomućenih etičkih normi, koju su eto, ljudi krivo protumačili.
Je, ali ti koji odgajaju su pod utjecajem religije, škole, društva, režima...
Slušaj me zato što jedino ja znam što je istina, slušaj me zato što ja tako kažem, a ja sam jači i veći, slušaj me zato što si ti mali i ne znaš što je dobro, ja ću ti reći....
ovo su rečenice koje se jednako mogu primijeniti na obitelj, religiju, nedemokratski režim...
Gdje se u Novom zavjetu daju takvi naputci za postupanje, na to sam mislila pod npr.?
I sama sam navela primjer kako je po Mojsijevu zakonu (SZ) kazna za preljub bilo kamenovanje. Isus to dokida, kao i osvetu oko za oko zub za zub, kao i formalizam tipa "dobra djela, ozdravljanje,recimo, se ne smiju raditi subotom jer je to neradni dan"(sad mi fakat zvuči smiješno ovo), zatim ,napuštanje žene kad se kome sprdne, što su uredno radili, pomaganje strancu u nevolji, što je starim židovima bilo nepojmljivo (jer je pogan) itd., itd.
Rekla sam što sam rekla, pune dvije tisuće godina je prošlo od osnivanja kršćanstva, kakvih se sad netko drži naputaka iz Starog zavjeta?
Govorim o onome što znam, iz svoje "domene", u židovstvo i islam se ne miješam, nisam proučavala sve njihove "knjige" da bih ih proglasila punima neetičnih naputaka.
Pa ne govorimo o Novom Zavjetu, nego o Starom.
Niti je bitno drži li se netko tih naputaka (onog o kamenovanju homoseksualaca se neki i danas drže, a onaj o nejedenju svinje su prigodno zaboravili), ja sam samo replicirala na tvrdnju da su sve svete knjige etične od korica do korica.
imaš pravo jenni. nisam mislio na sam sadržaj pisanija, nego na oslonac. a od korica do korica se osvrće, nalazi, traži, tumači...
pitanje je ono koje je ronin postavila. i prije nje john lennon, doduše
kakav bi svijet bio bez organiziranih religija?
da li bi vladao svjetski mir, bez ratova, bez pohlepe, bez pljački, bez nepravdi?
il ne moramo ići tako daleko, u takvu utopiju, jer odgovor je jasan - naravno, da ne, mislite li da bi bilo imalo bolje? ili još gore?
Aj upregnite svoj mozak i na ovo što kaže cvijeta, na razini čovječanstva, pa onda, kako bi bilo u Hrvatskoj da nestane KC, pa onda uzmite ogledni primjerak ovdje, slučajnim () odabirom uzetih forumaša, red religioznih, red ateista...
Jel' to sad neka ogromna razlika?
Jedni b iizabrali živjeti s jednima, jedni s drugima, iako zapravo nemamo pojma kako je biti s kim u kući jer je ovo samo virtualno trkeljanje, ali čisto za primjer.
Tko sa sigurnošću odgonetne kako bi bilo bez religija, jel' bi cvjetalo tisuću cvjetova, i obrazloži zašto, ima kolač kod mene ( i to onaj slavni, od sira).
edit istekao:nije odavno ifi pozivala na vino, pa rekoh
bog s tobom beti, naravno da se nije učilo i da se ne uči. jedva da se tito i spomene...
![]()
imaju i (neki) njemci svoje značenje broja 88.
Posljednje uređivanje od mama courage : 29.04.2013. at 22:10
Mislim da bi / da ce svijet biti mrvicu bolji. U smislu da kada ljudi ne budu trebali organizirani religiju, to će biti znak da su evaluirali. Maoizam, staljinizam nisu uzročno-posljedično povezani sa ateizmom. Nemaju s njim zapravo nikakve veze.
Razlog zbog kojeg su oni na neki način zabranjivali religiju je bio vrlo pragmatican i prozaičan. Dvije diktature, dvije nedemokratski organizirane hijerarhije ne mogu koogzistirati.
Mehanizmi organizacije, hijerarhije i dogmi su vrlo slični u obje strukture. Odnos prema "podanicima" također. U slučaju religije kršćanske, naravno u prošlosti, dok je jos sudjelovala u vlasti.
U slučaju islamskih država i dan danas. Svi ti režimi nam to jako zorno predočavaju.
Na globalnom nivou.
Na pojedinacnom nivou, pogledajmo samo bostonski maraton.
I inače ne mogu se sjetiti, da je netko u blizoj i daljnoj prošlosti činio masakre u ime ateizma.
nakon što je tito umro, u 88-oj godini, po cijeloj jugi se njemu u čast, za njegov rođendan sadilo 88 ruža, ali i drvoredi od 88 čempresa, kestena, lipa...
Radikalan naslov. I ne, ne vjerujem da je religija izvor svih zala.
No itekako vjerujem da su sadasnje religije cesto izvor mnogih zala. Mnogo toga mi se ne svidja u danasnjim religijama, i to sto mi se ne svidja nije samo stari zavjet nego fundamentalne stvari koje uopce ne ovise o vodjama i njihovoj ovakvoj li onakvoj interpretaciji.
Pa evo nekih koje me smetaju i smatram ih izvorom zala koja svoju osnovu imaju bas u religiji samoj a ne nekakvoj navodno krivoj interpretaciji. Prvo, tu je koncept "prave istine" i taj koncept u kojem su pripadnici religije x jedini u pravu, ostali su naravno u krivu. I nemojmo si tu sad mazati oci nekakvim ekunemskim ovim li onim pricama, u svojoj biti svaka religija je mi vs ostali, mi su oni izabrani koji su spoznali pravu istinu, a ostali su oni koji nisu, i koji zive u zabludi. E sad kako ce se odnositi prema onima u "zabludi" je stvar prakse svake religije i vremena u kojem se praksa desava, oce spaljivat vjestice, vodit krizarske ratove ili vatikanskim ugovorima ugurat vjeronauk u sekularne skole su po meni finese istog generalnog cilja - prosiriti "istinu" svima. Jer ostali zive bez nje, a kako oni istinski vjeruju da je bolje znati istinu nego ne tu je konstantni izvor opravdanja svim religijama da patroniziraju druge i vise ili manje im pokusaju nametnuti sebe i jos to vide kao vrlinu.
Drugo sto me smeta kod organiziranih religija (a takve su danas dominantne) je taj koncept poslusnosti i podvrgavanja vjerskom autoritetu. Koliko puta smo culi da za ovo ili ono (obitelj, nacija, domovina...) da je svetinja i samim time iz nekog razloga ocekuju da svi to postujemo makar ostatak svijeta ne vidio apsolutno nikakav razlog da i to ne propituje, analizira i ako zeli uostalom i sali se s tim ili ismijava. Danas se lako smijemo montipajtonovcima i njihovom ismijavanju inkvizicije, ali sumnjam da bi se to itko usudio u srednjevjekovnoj Spanjolskoj, kao sto danas treba ogromna hrabrost za objaviti karikaturu Muhameda. Znaci, u svojoj biti sve takve religije su nedemokraticne i autoritativne zbog uvodjenja kategorija "sveto" i nametanja neupitnosti istog. A dokle to vodi? Pa eto do masovnih histerija kad razbjesnjela masa recimo otme i ubije americkog veleposlanika jer su culi da je u americi snimljen uvredljiv film o Muhamedu. Je li to posljedica "losih vodja" ili je to posljedica samog koncepta nedodirljivih i svetih vrijednosti ugradjenih u samu bit te religije? Osobno mislim da je to ovo drugo, a kako ce se to manifestirati - najvise ovisi o drustvenom uredjenju, a rekla bih da su ova tolerantnija povijesno vise-manje postignuta protivno zeljama tada dominantne organizirane religije, pa su u takvim drzavama spali na zapaljive uvodnike u novinama i nedjeljnu propovjed. Ali da im je one prethodne politicke moci u starom drustvenom uredjenju ne sumnjam da bi je i nemilice koristili za zastitu "svetinja" a na ustrb onih koji bi se s njima rado malo nasalili i ne shvacali ih tako ozbiljno.
Treca "krivica" religija u mojim ocima je vise onako usputni ali ipak nezanemarivi efekt "utjehe" ili "opijuma" (po meni isti efekt no eto jedno zvuci pozitivno a drugo ne) tj vjera u buducu pravdu, u buducu srecu, u buducu nagradu - onozivotnu - pri cemu se neki mozda demoraliziraju u bitki za bolje, pravednije, sretnije danas. Da li je to i cilj religije ili samo nuspojava? Tu sam malo cinicna, pa mislim da iako nije formalni cilj (dapace, bitka za pravedniju sadasnjost i ovaj zivot je svakako bitni dio mnogih religija), ali ipak ostaje i taj prakticni aspekt pacifikacije masa koji je puno puta u povijesti (u kombinaciji sa "svetinjom" od Boga izabranog kralja) iskoristen na stetu tih istih vjernika kojima bi njihova vjera trebala valjda donijeti dobro i na "ovom" svijetu.
Malo je duzi post, i nisam sigurna da sam uspjela dobro objasniti i argumentirati moja razmisljanja na temu, ali nisam od filozofske struke niti nesto posebno citam literaturu na tu temu, vec evo ovako, iz glave kako ja to vidim i zasto bas i nemam dobro misljenje o vecini danasnjih religija. Mozda buducnost donese neke religije koje ce mi se vise svidjeti, ali sumnjam da ce se uspjeti izboriti uz ovakvu "nelojalnu konkurenciju"
Mlada li si! Sadile su se ruže ili druge biljke, drvoredi, kao što cvijeta kaže, u čast Titovih 88 godina života. Sadile su se nakon njegove smrti. Na području moga grada je posađeno 88.000 sadnica!! Bar nam je zelenilo bilo divno tih godina.
Baš bi bilo zanimljivo vidjeti što je od svega toga ostalo nakon trideset godina.
ovo si odlično napisala. potpisujem svako slovo. neki vjernici čak i hitlera proglašavaju ateistom, samo da bi nekako pokušali (prilično bezuspješno, a i krajnje jadno) "iznivelirati" tj. smanjiti odgovornost organiziranih religija (konkretno katoličanstva, kc) za počinjene zločine.
Znači li to da bi trebalo ukinuti vjeru u ime ateizma? I da je religija stvarno izvor svakog zla? Ne vrše li i neki ateisti svojevrstan linč na vjeru i vjernike?
Zašto mislimo da je zlo izvan nas? Ljudi se samo pozivaju na nešto da bi ispoljili zlo koje imaju u sebi.
Ne zaboravimo ne tako davnu prošlost (kod nas prošlost, kod nekih još uvijek sadašnjost). Zabranjivala se vjera, ubijali vjernici, svećenici. Sve pod komunističkim režimom, kojemu je ateizam bio dio ideologije.
Je li onda ateizam izvor svih velikih zala? Ja bih opet rekla da nije. Isto bih, kao i za religiju, rekla da je iskorišten i zlouporabljen.
Nikada niti jednu osobu nisam pokušala (pre)obratiti. Znala sam podijeliti svoje vjerske osjećaje, promišljanja, iskustva. Ali pri tome nikada nisam omalovažavala neistomišljenike niti im nametala svoju vjeru.
Danas se vjernike često želi prikazati zatucanima i neosvještenima. Ljudima koji ne misle svojom glavom. Robotima.
Pustimo vjernicima da vjeruju, ateistima da ne vjeruju. Sloboda izbora. Tolerancija.
A to što je netko ateist ne znači da je bolja ili gora osoba od vjernika i obratno. I kad smo već kod organiziranosti, sve mi se više čini da se stremi k organiziranom ateizmu (ukoliko ono već ne postoji).
Optimist, jako mi se sviđa ovo što si napisala.
meni samo nije jasno otkud ta potreba uspoređivanja ateizma i religija. tj teizma. kad je to dvoje per definitionem neusporedivo,
drugo mi nije jasno zašto najčešće nakon posta jedne nevjernice, netko se od vjernica osjeća prozvanim izgovarati onu o toleranciji i da "trebamo pustiti ljude da vjeruju tj. da ne vjeruju..." pa i ne držimo te ljude, zašto bi ih i puštali? uvijek nanovo vidim da se vole malo pomiješati lončići i pošemeriti realnost...
Ne. Rečenica je vrlo jedprilicna, prilično nekomplicirana i znači upravo to što je napisano. Da mi nisu poznati masakri u ime ateizma.
Da mislim da treba ukinuti vjeru, ili da je religija uzrok svakog zla, to bih tako i napisala.
Ostala pitanja, se pretpostavljam ne odnose na moj tekst, koji je prilično jednostavno i čini mi se razumljivo sročen, pa ih neću komentirati.
Posljednje uređivanje od seni : 01.05.2013. at 23:27
ateizam označava samo jednu odrednicu nečijeg identiteta. i ništa više. kao što katolkinje ne vjeruju u krishnu, ne vjeruju u allaha i ne osjećaju potrebu skrivati svoje... draguljekao što kur'an nalaže, ne zanima ih da će po židovskom vjerovanju počiniti grijeh ako za vrijeme sabatha upale svijetlo ili što već, ni u jednoj milisekundi nisu pomislili odbiti transfuziju krvi, uopće ih ne zanima, ne razmišljaju o tome, ne vjeruju da će otići u pakao il gdje već ako počine grijeh ili nešto nedopustivo po postulatima drugih religija - tako je i s onima koji odbijaju sva ta religijska vjerovanja. pa i katoličko. we went only one step further
![]()
ateizam ništa ne govori o nečijim (moralnim i inim) načelima, samo da ih (očigledno) ne prihvaća od nekakvih navodnih (raznoraznih) nadnaravnih bića, zvali se oni krishna, allah, jahwe, zeus, perun ili kako već.
ajmo vidjeti, što to uopće znači "religija"...
Religion is an organized collection of belief systems, cultural systems, and world views that relate humanity to spirituality and, sometimes, to moral values.
tj. Za većinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte.
![]()
Meni je sasvim logično, vrte se oko istog, samo jedno negira, drugo ne negira.
Ja sam mislila da mi ovdje diskutiramo, iznosimo svoja mišljenja. Konkretno, ja se nisam osjećala prozvanom za išta. Tako bi mogli reći i da se nakon posta jedne vjernice, netko od nevjernica osjeća prozvanom…
Kada bi ateizam bio organiziran , ne bi li on tada postao - religija ?
zavisi što vi podrazumijevate pod pojmom religija. i što se podrazumijeva pod pojmom "organiziranost".
šta mislite zašto ne postoji "vjerska zajednica" nevjernika? ne mislim na udrugu civilnog društva, nego baš na "vjersku zajednicu". kad bi postajala, barem bi imala status kao i ostale vjerske zajednice. ne baš kao katolička, jelte, ali ipak... bilo bi tu nekih financijskih pogodnosti...
Osobno, ja nemam ništa protiv. Ali sam iz nekih (ateističkih) postova zaključila da je problem baš u organiziranim sustavima. Pa mi je to kontradiktorno.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Službeni_ateizam
Jako lijepo je pisati o suzivotu i toleranciji. Ipak to je prilicno naivan pogled. Radi se o zakonodavstvu koje moze i ne mora biti utjecano nekom religijom. Konkretno sada imamo dozvoljen pobacaj i medicinski potpomognutu oplodnju. Kad se promijeni vlast, odmah ce mijenjati zakon o oplodnji jer im je trn u oku, a nece kroz to izgubiti toliko glasaca. Taman ovi koji znaju su prerasli problem, a novi narastaji su ovi s prisilnim vjeronaukom koji pokazuju da su konzervativni i netolerantni. Vec me unaprijed sram naseg Kroatistana. Pobacaj ce isto pokusati zabraniti, ali to nece po hitnom postupku mijenjati. Onda ce polako zabraniti razvod. I tako. Naravno da to ne mora zbilja biti tako, ali je prilicno realan scenarij.
Kad bi rekli-katolici ne idu na oplodnju ni na pobacaj, OK. Al ako dira u moja prava za koja zelim da budu u skladu s danasnjim stupnjem razvoja, e onda je najmanje sto cu uciniti-organizirati se u pokret otpora.
Mene uopce ne zanimaju religije. Tko vjeruje u zagrobni zivot, tko ne, na koji si nacin prilagodjava sveto pismo i "tumaci" nedoslovno kako mu pase, isto mi svejedno. Al ako kaze da je zena oduvijek bila tu kao podrska muskarcu i da nema pravo biti na vlasti. Ako pere noge oboljelima od aidsa, a zestoko se bori protiv sprijecavanja sirenja bolesti. Ako proglasava bolesnom zbog seksualne orijentacije. Ako je veci problem grijeh mislju i rijecju, nego djelom (mislim na kritiziranje homofobije i pedofiliju unutar crkve). Onda su to stvari koje zadiru u ljudska prava i tu nemam nikakvu namjeru biti tolerantna.
Tj. mislim na to da je veci problem interna kritika homofobije u katolickom ili nekom drugom, svejedno kojem religijskom sustavu, nego pedofilija i zlostavljanje.
Osvrnut cu se samo na ovo. Ako zakon zapisan u vjerskoj knjizi kaze da zena ne smije npr. prevariti muza inace ce je kamenovati i onda se ustanovi da je zena x prevarila muza, sto je onda s onima koji je idu kamenovati? Jesu oni eto zli iznutra jer zele ubiti tu zenu koja im nista u zivotu skrivila nije, ili je izvor zla u zakonu koji tako propisuje? Ali kako propitivati zakon ako je zakon svet i od Boga dan?
Lako je nama o tome filozofirati jer su se srecom nasi preci izborili da zakon ne ovisi o "svetinjama" i jer eto imamo srecu da ova lokalna vjera ne propisuje kamenovanje, ali kako je onima kojima propisuje?
Svesti sve na individualnu razinu je po meni iluzija, mi smo drustvena bica koje oblikuje nase drustvo i obitelj puno vise nego nas urodjeni karakter. Prema tome zlo je puno vise van nas nego u nama u smislu da izvanjski zakoni definiraju nase moralne standarde. Prema tome dominantna religija u nekom drustvu s utjecajem na vlast je itekako odgovorna za to sto je u nekom drustvu norma ponasanja. Recimo, dobri stari Rimljani, tako pametni, kulturni, okupaju se, odrade vrhunsku pravnu raspravu na sudu, pojedu nesto fino iz internacionalne kuhinje i ond po poplocenim ulicama s uredjenom kanalizacijom odu u Koloseum na par sati vrhunske zabave ubijanja zivotinja, kriminalaca i gladijatora... Danas bi taj isti covjek vjerojatno sjeo pred tv ili odigrao igricu na kompu, a od pogleda na krv mozda padao u nesvjest. Je li zao zato sto mu je bilo normalno uzivati u krvoprolicu ili je drustvo to koje ga je (po nasim danasnjim standardima) iskrivilo?
http://hr.wikipedia.org/wiki/Službeni_ateizam[/QUOTE]
interesantan je ovaj link. kad ga prebacis na engleski dobijes malo drugaciju pricu, koja recimo ide od francuske revolucije.
na njemackom govornom podrucju u brzom pretrazivanju wikipedije nisam nasla nesto kao drzavni ili sluzbeni ateizam.
uspordba jedne vjerske drzave, te jedne diktature u kojoj je ateizam u najboljem slucaju nusprodukt, a nikako ishodiste, u smislu da je ateizam i organizirana religija isto, naprosto ne stoje. nikako ne stoje.
čemu ovo? topik je na filozofskom kutku, ne može se svaki put kad neka vjernica napiše post, prozivati ih, tražiti razloge zašto pišu...neka se piše, dok nije vrijeđanje, zašto se ne bi pisalo
inače, slažem se da se nikako ateizam i religija ne vrte oko istog. a, ovo je ujedno razmišljanje i na siriusino pitanje, zašto imaš dojam da se ateizam organizira? zašto postoje udruge koje okupljaju ateiste? zašto je ovaj topik tu? samo iz jednog razloga. a to je potreba, da se u društvu gdje je normativ biti vjernik, a najbitnije od svega, što je jelena lijepo napisala, gdje vjerski svjetonazori imaju velik utjecaj i na zakone, kaže glasno - e, pa ja nisam. ne vjerujem. ide mi na živce kad se podrazumjeva da prvašić ide na misu povodom početka školske godine. ne želim to, a želim to i jasno i glasno reći. a to i nije baš svugdje lako.
nije cijela hrvatska rijeka
gdje se većina njenih stanovnika ponosi svojom novom džamijom.
vrlo je lako shvatiti samo ako se sebe stavi u kožu manjine. bilo koje.
evo samo primjer gay parade. u zemljama gdje homoseksualci imaju svoja prava, gay parade su što? turistička atrakcija, karneval. nitko ne hoda s transparentima. uvijek je teže biti pripadnik manjine nego pripadnik većine, da se razumjemo. al negdje je to puno puno teže
idem sad postati pa pročitati što je seni napisala![]()