 |
|||
Jednog dana otputovati ću u/na...
...IslandOgroman gotovo nenaseljen otok, velika prostranstva, prirodne ljepote bez premca, mir...
sada kada se 0/24 bavim hranjenjem, uspavljivanjem, smirivanjem, pelenama i zahtjevnom predškolkom...mantram si - jednog dana biti ću na Islandu, jednog dana.... :
O čem vi sanjate? Gdje bi ste voljele otputovati i zašto...?
Jednog lijepog dana krenuti ću putovati i nikad neću stati. Pa kud stignem.
... Novi Zeland i Mauritius.
Novi Zeland zbog predivne prirode, a Mauritius zbog prekrasnih plaža i egzotike.
Ja želim proputovati SAD uzduž i poprijeko
mozda cheesy ali ja bih na Bali
južnu ameriku - na makar mjesec dana, bez djece!
ne znam da li ti smijem napisati da taj dan za mene je uskoro i to bas na island. idem s 4 frendice. kuzim sta pises.Originally Posted by ekoi
...Island
sada kada se 0/24 bavim hranjenjem, uspavljivanjem, smirivanjem, pelenama i zahtjevnom predškolkom...mantram si - jednog dana biti ću na Islandu, jednog dana.... :
O čem vi sanjate? Gdje bi ste voljele otputovati i zašto...?
onog trena kad sam dosla sa smotuljkom doma i kad sam pogledala kroz prozor odjednom sam se osjetila zatocenom. vise nije bilo one moje slobode. volim svoje djete, ali landranje po svijetu i HR bez razmisljanja sta cu jesti, di cu spavati odjednom je zavrsilo. nije bilo vise vikenda u Budimpesti, nije vise bilo vikenda po nekim izletima. samo smo smotuljak i ja doma. MM je prekarasan, ali on je isao na posao, ja ne a svoj posao obozavam.
ne znam da li su drugi tako dozivjeli svoje prve dane roditeljstva, ali ja jesam. jedan oblik zivota koji samo voljela je prestao. krenuo je novi. navikla sam se s vremenom. sad mi je uzitak s mojom djecom, ali fale mi vikendi u kojima sam glavna ja, ja i moje zelje.
ja sam mantrala ici cu ja u London 2010, nikad nisam bila u Londonu niti bilo gdje u UK. to mi je za sad nedosanjani san. seljenje na selo mi je pomrsilo planove.
ali sam sam s frendicama se dogovorila da 2013. idemo negdje, bez obzira na sve idemo.
i eto nas idemo na Island. 8 dana.
Ja sam svoje odradila u mladosti, s ruksakom i sad mi se uopće ne da, do te mjere da mi djeca nisu vidjela ništa od inozemstva osim Maribora.
Tja, ni mene mama nije vodila, pa kad budu spremni - nek idu. Meni je dosta maknuti se 30 km od stana na grunt.
Oh, tema za mene. Putovanja su moji snovi. Mnoga od njih sam i ostvarila, a neka još čekaju.
O putu u Kanadu sam dugo sanjala i mislila da mogu stvarno samo sanjati. I odjednom, postalo je moguće, trebalo se samo odlučiti u roku dva dana. I logistički sve organizirati. Što mislite, jesam li uspjela? O, da, jesam. Tako divnih devet dana da će mi potrajati sjećanje godinama.
Ova evropska putovanja su lakše dostižna, ali za ova prekooceanska treba zgrabiti priliku u obliku jeftine avionske karte, jer smještaj i hrana su manji dio troška. Volim biti sam svoj organizator, zato imam brda turističkih vodiča. booking.com mi je skoro pa home page
Island mi je na redu-kad-tad. Imam jednu FB prijateljicu s Islanda, stalno stavlja slike i mami me.
Oh, moj popis je jako dugačak...
Ima puno mjesta na koja se želim vratiti i još više onih na kojima nikad nisam bila.
Nije lista prioriteta nego nasumičan izbor:
krstarenje norveškim fjordovima
Maldivi
Pariz
Santorini
Novi Zeland
Island
Škotska
Japan
...
Da imam samo jednu želju, bila bi ostvarivija.
(Ali do sada mi se nekoliko puta dogodilo da nešto spomenem, kao kad ću ja tamo, vjerojatno nikad, i onda se obistinilo. Pa je baš dobar ovaj tvoj topik - sad će se možda redom želje krenuti ostvarivati)
vidis peterilin nisam ni ja bas mlada rodila, landrala sam od malih nogu sa roditeljima, u ono doba smo putovali svagdje i po Europi i po Jugoslaviji, nastavila tako i u studnetskim danima, i sa djecom putujem, planiram preko bare, ako usparam. ali svejdeno mi fali, bas slobodno landranje, bez razmisaljanja o vrsti smjestaja, hrani i ostalom.
Sjajno!
Bila je moja prijateljica prošloga ljeta i bilo im je predivno.
ovo je MMova i moja zajednicka zelja. cak sam navijala za postdoc u norveskoj radi toga i to s dvoje male djece. ali nije nam sudbina bila naklonjena
Pa kajaznam, možda se predomislim jednog dana, ali trenutno sam u ovakvoj fazi da me više privlači onaj topic "poseljavanje" nego razvlačenje torbi po svijetu.
Ovo totalno kužim... Prije rođenja 1. djeteta sam radila ko konj da bi mogla svako 3-4 mjeseca pobjeći. Po 4 - 8 tjedna me nije bilo. Rucksack na leđa i ajmo, pa gdje stignemo. Sa djecom je to naglo prestalo. Nekada se baš poželim jednostavno odputovati, bez plana. Ali sa dvoje djece (i sada još jedno na putu) to je trenutno gotovo neizvedivo (financijski).
Hm, ja cu otputovati bilo kamo onog trenutka kad netko pristane čuvati svih četvero. No bojim se kako je krenulo da će to bit onaj put u vječna lovišta.
Ja sam prije djece dosta proputovala. Toliko da mi se u jednom trenutku gadio i sam pogled na kofer. Onda je s djecom taman došao taj neki odmor od čestih putovanja, ali sad me već neko vrijeme drži da bih stalno nekamo išla. I ne smeta me je li to s djecom ili bez. Zapravo, meni je lijepo putovati s djecom. I volim ih voditi na meni draga mjesta i s njima otkrivati nova. Druga je priča što je to financijski znatno zahtjevnije (ali sad ionako ne govorimo o realnosti, zar ne?).
Doduše, mrzim pakiranje i raspakiravanje. Uvijek sam izrazito nervozna pred putovanja, ali svejedno mi se ide...
Moje želje:
1. New York. To je želja koja me prati, mogu slobodno reći, veći dio života. Vrlo često sanjam da sam u NY i tu želju planiram ostvariti, makar kako. Ali, bez djeteta, jer želim doživjeti pravi noćni izlazak-Broadway pa neki klub.
2. Francuska Polinezija. kako kaže MoMo, možda je cheesy, ali padam u trans kad vidim slike otoka Moorea, Tahitija i tome slično.
3. Zapad SAD-a. Ustvari, može neka ruta od NYC pa skroz do Bay Area (njam)
4. Barcelona, jednostavno, ali ipak dosad nisam bila
5. Južna Amerika, sve.
Ma, da mi netko na pladnju da bilo koje putovanje, išla bih.
Cijelo djetinjstvo su brata i mene starci vukli po svijetu kao mačke mlade i to nam je valjda ušlo u genetski kod. Naputovala sam se, ponekad mi se čini da sam svu svoju zaradu spiskala na putovanja (i knjige), ali nikada nisam požalila. Sad je situacija malo drugačija, s ova dva bežmeka u potpisu, ali očekujem da ćemo ponovo krenuti nagodinu. I ja sam gulila backpacking, obožavala ga, međutim postala komotna s godinama (fina rit, kako bi to rekla moja majka), pa putovanja i košaju "malo" više
Dream place(s): Bora Bora (za honeymoon kad i ako se ikada - opet - odlučim reći DA), Galapagos i Veliki koraljni greben u Australiji (ronjenje i priroda), Grčka (frikuša sam na antičku Grčku), Route 66 na Harleyu. Beč i London, bilo kada (za dobru dozu kulture).
A sad mogu nastaviti maštati o sedmici na lotu
Ovako nekako slično je i meni bilo. S vremenom se to razvilo u nešto sasvim drugo - sad uživam kad landramo zajedno utroje. I uhvatila sam se neki dan u razmišljanju da mi se uopće ni ne ide nikamo solo, nemam više potrebe za tim (trebam li se zabrinuti??)
Doduše, nisam ja ni prije puno putovala, ali smo MM i ja puno planinarili. Čim je A. mogao sjediti u ruksaku, krenuli smo na planinarenja utroje, prvo lagana, onda sve dulja, i sad smo došli do toga da planiram višednevne ture po Alpama za sve troje
A za dalja putovanja... imam želja, ali bojim se da će ostati neostvarene. Nikad neću imati dovoljno slobodnog vremena ili novaca za tako nešto. Pa se zadovoljavam slovenskim Alpama i Gorskim kotarom i to mi je zasad više nego dovoljno.
Uh .... putujem ja često u mislima .. imam razrađene planove putovanja
Recimo, rado bih s prijateljicom na dva, tri tjedna (ma bih ja i na dva mjeseca, ali pokušavam biti realna) malo po Irskoj i Škotskoj bauljala ... pa onda dva tjedna po Engleskoj .... Turska me privlači jako, trebalo bi mi sigurno 3 navrata po dva tjedna da obiđem ono što me zanima tamo ... eto, 10-tak godina sam zauzela
Zatim ...
Italija
Francuska
Prag ponovo ... uf ... bila tamo dva puta ... divno divno divno
Ne smijem se uživljavat ..
Slična sam ko Beti3 ... booking pregledavam na dnevnoj bazi
Kanada, Skandinavija, Škotska, Novi Zeland, Patagonija, sjeverozapadna i sjeveroistočna obala SAD-a, Tibet, ...
Sankt Petersburg, pa i Moskva
Portugal
najbolje putovanje ikad - Argentina- 4 tjedna s dvije frendice
Barcelona i New York dijele drugo mjesto
I ja sam dosta putovala prije udaje i djece. Sada polako putujemo zajedno - od većih gradova počeli smo sa Budimpeštom, pa Beč i Bratislava, Pariz. Usput i Venecija i Verona (to jje išlo uz Gardaland)
Želja mi je i Istanbul
Ja sam dosta vremena provela u Barceloni, rado bih ju pokazala svojima
uz novac i vrijeme, problem je i taj kaj sve moram sama, MM aposlutno ništa ne poduzme, čak neda niti prijedlog
Uh...bas ste me nasle
ja uopće nemam nekih želja
obožavam putovati, ali nemam želju baš nešto posebno vidjeti
nekako me zadovoljavaju i dobre monografije ili TV putopisi
ja samo želim jediri
tu, na našem jadranu
biti na moru i to mi je dosta
ako bih već morala birati između gradova i negradova, radije bih išla u prašume i neotkrivena područja nego u civilizaciju
ok, voljela bih odšopingirati u NY
ali, za to bih trebala prevladati strah od letenja
Afrika. Centralna.
Ne prizeljkujem, vec stalno planiram. Jedino finansije ne idu u korak s planovima, pa je plan on-hold do daljnjeg
Nadam se Tunisu ove godine, to je najafrickije sto mozemo da priustimo sebi...
Ali svako malo i muz i ja dolazimo na ideje sta bi i kako i s koliko love mogli... Zimus smo kombinovali turu kolima do NordKapp-a
Moja nasumicna lista (nakon br 1 AFRIKE):
Karibi
Australija
Island
Velika Evropska tura
Indija
...
Irska. Kuba.
x
samo se nadam da ce taj dan doci dok sam jos pokretna.
zasto?
zelim vidjeti ovaj svijet.
upiti njegovu ljepotu i energiju.
vidjeti prirodu, ljude, obicaje, ljudskih ruku djela.
prosiriti vidike.
nema mi veceg uzbudjenja od odlaska negdje po prvi put.
totalna nepoznanica koja ceka da je otkrijem.
itakoto :D
Za građanku RH, natprosječno putujem, što poslovno, što privatno. Zadnjih desetak godina sam barem 3 zemlje godišnje posjetila, kad razmislim i zbrojim tjedne provedem preko mjesec dana godišnje u inozemstvu, a živjela sam izvan RH godinama u dvije zemlje. Još uvijek mi nije dosta i uvijek bih išla, premda mrzim pakiranje i raspakiravanje kofera. U jednoj fazi života sam čak imala neseser spreman za put, odnosno dupli set, jedan za doma, jedan za put. Ni meni se nekak ne ide više baš bekpekerski, težak mi ruksak postao, bole me leđa, al sam obišla dosta po južnoj americi s ruksakom. Po Njemačkoj sam putovala više nego Nijemci, po Europi, prilično. Ako računam posjete koji uključuju i noćenje, obišla sam skoro sve zemlje zapadno od linije "crkvenog raskola", istočno samo Srbiju. Ali na Islandu nisam bila, djeluje skupo. Meni su Španjolska i Portugal jako drage, al ne Costa ...., nego unutrašnjost. Rent a car i put pod kotače. Andalusia mi je najviše u srcu.
Pariz, samo mm i ja
Kad diplomiram...
Tako mene neki dan ženskica nagovara da za sitne novce uplatim krstarenje 7 dana po Mediteranu.
Nekih par stotina kuna za dvoje. I ja neću i neću, a ona se čudi.
Pa kako, pa bagatela.
Pitala sam ju jer bi mi pristala tih tjedan dana čuvati troje djece, pretpostavljate odgovor.
A o putovanjima, meni dosta da mi date jednom godišnje odmor u UK.
A želja mi je New York tjedan dana i onda s kamperom do San Francisca, vikend u San Franciscu pa doma pogledat fotke
Glasam za Pariz, Irsku i Kubu - to su moja odredišta u dalekoj budućnosti...
1. Francuska - Provansa, Azurna obala. U nekom carobnom dvorcu, MM i ja, ukusna hrana, setnje prekrasnom prirodom, plaze.
2. - neko egzoticno otocje tipa Maldivi, Sejseli, Turks&Coicos. Ono, hedonizam do kraja - kolibica na plazi, palme, osvjezavajuca pica, luksuzni vecernji provodi.
3. SAD - godinu dana putovanja, da se zavucem u svaki njihov dio, Kalifornija, nacionalni parkovi, NY, ma sve sve.
4. Rio de Janeiro - ples, provodi i Copacabana.
Idemo zajedno....A želja mi je New York tjedan dana i onda s kamperom do San Francisca, vikend u San Franciscu pa doma pogledat fotke
Može! 4600 km, svaka vozi po 100 na dan i taman smo za mjesec dana u ZG.
Ali ja bih dulje od jednog vikenda u San Franciscu, moram obići Marin County.
Pa ja bi sve, cijeli svijet. Muž i ja sanjamo o tome, kada djecu, nadam se uspiješno izvedemo na put i ako budemo koliko toliko zdravi, jednog dana u panziji krenuti na put oko svijeta.
Moja želja je gastronomsko putovanje, uživati i jesti.... Ponovno bih u Španjolsku, preko Azurne, pa do Irske i Škotske,opet na more u Grčku i na Santorini, onda skoknuti do Novog Zelanda i završiti na Fiji...i ostati!
i da, neznam kako sam zaboravila, Sankt Peterburg!
sve nešto grandiozno
ja bih propješačila dalmatinsku zagoru s mm-om
zapravo, malo prošireno - od ćićarije do konavala
ne znam koliko bi nam trebalo, možda od proljeća do jeseni
Lastane, znam da nisam normalna.
ijao, ja bih obišla Ameriku, ono, laganini, autom sa jedne obale na drugu, potkačila malo i Kanadu
a onda sišla u Argentinu, pa redom
sa ove strane bare za sad me najviše vuče Rusija, tu bih prokrstarila Volgom fino
i na kraju obilazila grčka ostrva
Vidim da vas dosta spominje Rusiju, meni je nekakva sva siva, mračna i hladna, uopće nemam nikakve želje za njom.
Joj, ovo mi zvuči kao super ideja!
Samo ne bih baš pješačila onuda usred ljeta
Mene je zadnjih dana uhvatilo da bih se jako željela popeti na vrhove Kremen i Poštak.
MM i A. se samo smijulje, misle da im pričam neki vic, tako da mislim da od toga neće biti ništa. Bar ne tako skoro. A meni se baš ide onamo.
I žao mi je što moji roditelji nisu baš bili od putovanja, nikakvih, putovalo se jednom godišnje na more ili u Sloveniju i to je bilo sve. A otkako smo brat i ja odrasli i sami si organiziramo vrijeme i godišnje, oni više nikamo nisu otputovali.
obožavam putovati
ono do čega se može autom i uglavnom u vlastitim aražmanom,
ostalo svakako, najčešće niskobuđetnim letovima
uvijek vodimo klince i oni uživaju,
za sada smo uglavnom bazirani na europu,
trenutno sanjamo i planiramo na nordkap autom, naravno uključujući fjordove i lofotsko otočje,
inače rusija uopće nije hladna, moskva je jedan poseban grad
izvan europe, išla bi u centralnu afriku
Ja sam još u fazi da mi se gadi pogled na kofere. Kao, putuje mi se, ali kad mi se primakne putovanje, ne da mi se...
Zadnjih 15 godina baš sam puno putovala, po svim kontinentima osim Australije, uglavnom poslovno.
Više me ne pale glavni gradovi.
Sad se palim na fjordove, gejzire, savanu, Sjeverni i Južni pol i tako to...
A da mogu biti minutu u svemirskom brodu s pogledom na Zemlju...dala bih sva buduća putovanja.
Kad već maštamo, je li
jednog dana, unajmiti ćemo kamper i uzeti cijeli godišnji u komadu. pa obići europu, do gibraltara na zapad i gore do skandinavije.
a onda isto to ponoviti po americi. sjevernoj. pa južnoj. pa vlakom kroz rusiju. japan. australiju i novi zeland. afriku u dijelovima.
svuda, svuda...
kofere pakiram obično 15 minuta pred polazak, raspakiram čim se vratim doma. to mi je najmanji problem. ono što mene tišti su novci i godišnji
po mogucnosti pjesice, vrlo polako.
maroko s bilo kim, može i s mojima, iako mi je briga za djecu velik teret za takvo putovanje
a s prijateljicom bilo di za vikend u welness
to je neostvareno
ovo kratko po domovini ostvarimo mi ukućani
Posting Permissions
Reply With Quote
