Cijepljenje djece

[kljucic]

Kaže Richter :

Darko Richter , voditelj pedijatrijske poliklinike u KBC-u Zagreb, navodi primjer Rusije, gdje se po raspadu Sovjetskog Saveza prestao provoditi program cijepljenja, a od difterije oboljelo više desetaka tisuća ljudi. I u Sarajevu, koje je za rata prekinulo s cijepljenjem djece, prije nekoliko godina zabilježena je epidemija zaušnjaka, a oko tisuću 20-godišnjaka zbog posljedica bolesti ostalo je sterilno.

– Nekome to ne izgleda mnogo, ali za te je mladiće to osobna tragedija - veli Richter.

A onda i ovo:

Kad je o nuspojavama riječ, Richter ističe kako »sve ima nuspojave, od prvog koraka, vožnje automobilom, do pohanog šnicla«.

– Nema stvari koja nema neku nuspojavu, ali ako išta ima manje nuspojava, a više koristi, onda je to cijepljenje - poručuje Richter.

Dakle, ako moje dijete dobije neku ozbiljnu nuspojavu (iako ih je statistički malo), onda to nije moja osobna tragedija?
Ne razumijem. Cijepljenjem pokušavamo spriječiti statistički mali broj smrtnih slučajeva od izumrlih zaraznih bolesti, a moguće žrtve nuspojava su kolateralne žrtve?

I jučer sam gledala neki dokumantarac. Kuga u 14. stoljeću. Kako li je pobogu nestala? Što se dogodilo? Stvarno me zanima, ne mogu sad istraživati o time.

[LolaMo]

Kuga nije nestala. Liječi se antibioticima

[Beti3]

Cijepljenjem pokušavamo spriječiti statistički mali broj smrtnih slučajeva od izumrlih zaraznih bolesti,

Ne.
Cijepljenjem smo doveli do toga da ljudi ne oboljevaju od tih bolesti protiv kojih ima cjepiva. Te zarazne bolesti nisu izumrle. Samo smo ih potisnuli, zato jer većina ljudi ima zaštitu dobivenu cijepljenjem.
Kad se većina ne bi cijepila, tada bi ti uzročnici imali puno organizama u kojima mogu nesmetano rasti i razmnožavati se, postajati jači i otporniji i skakati sa jednog oboljelog na više zdravih, od kojih će neki oboljeti, neki neće.
A od oboljelih će neki umrijeti, neki preživjeti, neki imati doživotne posljedice, neki skroz ozdraviti i ostati imuni. Sve ovisi od organizma dotične osobe.

Uzročnici postoje, žive oko nas, uđu u naš organizam, lijepo se razbaškare po probavnom, dišnom traktu ili gdje im već paše i krenu da će se razmnožavati, a ono ih iza zida čegaju antigeni da ih zgrabe, uguše, zatuku...i ostave naš organizam zdravim. A da i nismo svjesni da je neki odvratni npr. Mycobacterium tuberculosis bio jutros u našem grlu. Tijelo se izborilo za zdravlje jer je netko pametan, jednom davno odlučio da nas cijepi, naš roditelj, naravno.

Da taj roditelj nije bio tako pametan, daj bi se M.tuberculosis lijepo udomaćio i napravio gadnu štetu. Pogotovo ako bi u tom času ušao u dijete.

Wikipedija kaže da je 1/3 svjetskog stanovništva zaraženo tuberkulozom. Pa sad vi vidite. Cijepiti ili se igrati necijepljenjem. Neliječena TBC je 50% smrtonosna. No, srećom bilo je u prošlosti, i danas je, dovoljno pametnih vizionara da nađu i lijek protiv te bolesti. No, čemu na sebi isprobavati lijekove njesecima kad je tu cijepljenje.

Nadam se da sam uspjela napisati shvatljivu priču.