ovo što pišete o doniranju stanica nekom vama bliskom je nepotrebno pisati, jer se to i tako ne može... ali ok, svako ima svoje mišljenje.

moram komentirati tu neke stvari (nek mi nitko ne zamjeri)...
doniranje nekoj bliskoj osobi bi sigurno tek dovelo do "problema", jer biste to dijete viđali često i sigurno biste ga gledali jednim (velikim) dijelom kao svojim. zavoliš dijete prijatelja koje često viđaš, a kamoli dijete za koje znaš da je iz tvojih stanica.
što se tiče općenito donacije stanica (bez obzira anonimna ili neanonimna) ja je osobno gledam kao i svaku drugu donaciju. kada donirate krv, bubreg ili sl. to isto više nije vaše, bez obzira što je nekad bilo u vašem tijelu. ne želim da me pogrešno razumijete... ne želim omalovažavati ljudski život, koji je za mene najsvetije na svijetu, ali onog trenutka kada doniram, ja se odričem svojih stanica i one više nisu moje...

ne znam, možda ja ovako razmišljam, jer sam inače "humanitarka".... ali poštujem sva mišljenja i stavove ovdje, samo sam eto morala reći što mislim na ovo sve.