Jesam, naravno, on zna za to ali nikad nisam dobila nikakv savjet. Uglavno prijmjetila sam da mi se simptomi pojačavaju kad ja i partner nismo u dobrim odnosima. Da napomenem, ja sam prije 4 godine imala saobračajku i od tada sam obolila od anksioznosti, nikad se nisam lječila, samo sam ponekad išla na bihevioralnu terapiju, ti simptomi su nestali iako sam sklona dramatiziranju i nekoj laganoj depresiji( to sadaa vidim kad znam sta je to). Dva mjeseca nakon što sam rodila pokazali su se prvi simptomi, možda i prije (bila sam plačljiva, nesretna, i živcana jer su se svi peljali da mi pomognu- mama je kod mene spavala 5 tjedana, znaci nisam ni malo bila samostalna). Znam da je njena namjera bila da mi pomogne, jer sam imala carski, ali kod mene je to mozda imalo kontra efekt. Nabila sam si osijecaj da sam nesposobna brinuti se za djete. Onada su pocele misli. Bojala sam se rezati nokte keraj djeteta , da ju ne ozljedim, bojala sam se cak spavati s njom jer me bilo strah da mi ponoci ne dode da joj nesto napravim, bojala sam se ostat s njom sama, onda je pocela nervoza, plač nesanica, zelja da nestanem. Kroz godinu dana sve se iznormaliziralo iako se ja nika ne mogu pomiriti s im sta mi se dogodilo. Stalno sebe krivim. Uvijek sam bila jaka, i borbena i ne znam sta se dogodilo. Bojim se da cu dobiti sizofreniju, da ce mi on uzeti djete (jer nismo u braku) ili da ce iskoristiti to sta se dogodilo poslje poroda da mi ju uzme. Živim u groznim strahovima.