Grlim te puno...
 |
|||
|
|
|||
Grlim te puno...
Hvala mame na podrsci, ja se trudim gurat dane sto bolje... nekad proplacem cjeli dan, a nekad suza nece izac... U tim se trenucima nekad pitam sto je sa mnom... A on mi strasno fali... Nemam svaki dan priliku da odem mom andelu na grob, jer pokopan je u drugom gradu, tamo gdje je roden, gdje smo mi proveli djetinjstvo, tamo je pokopan, i tamo cemo i mi sa njime biti... mi neznamo gdje cemo zavrsiti danas sutra, u kojem gradu, a tamo cemo se uvjek vracati... Danas je mjesec dana kako ga nema, odnjela sam mu dvije krasne bijele ruze, dok sam ih nosila u narucju k njemu imala sam osjecaj kao da njega drzim u narucju, cudno zaista... na neki nacin kao da je i bio... u izlogu jedne knjizare, prekrasna ogrlica, neciji rucni rad.. krasno bijelo srce, uzela sam to mom andelu, objesila na njegov bjeli kriz, srce bijelo cisto kao sto je i njegovo bilo... U to srce izlila sam svu ljubav sto ju osjecam, sva nedostajanja, sve nase lijepe trenutke, nek mu stoji, dok mene tamo nema da sam bar na neki nacin stalno uz njega.. Sjedim kraj njegovog kriza, citala sam knjigu Andeli u mojoj kosi, i u meni takav mir.. Kazu da male bebe kad umru ne odlaze od svoje mame, da ostaju uz svoju mamu dok god je mami njena beba potrebna, i ja se nekad pitam dali on sjedi sada pored mene.. Moj lijepi deckic
Joj, Bože dragi, kako je ovo teško samo pročitati, zamisliti.....drži se draga! <3
Adrian ti je bio prvo dijete?
Moje drugo, trebao je biti i posljednje... Curica i decko, bilo je savrseno...
Srce mi se kidasvaka ti cast na snazi, ja stvarno ne znam kako bi zivjela..
Sada sam čitala unatrag. Živi za svoju curicu, nekako. Ja bi svim silama pokušala saznati sto i zašto se to dogodilo.
Cekamo da bude gotov nalaz sa obdukcije, dali ce tamo ista i sto pisati, tek cemo vidjeti...
Sigurno je tako...I cuva te...i seku i tatuAdrianovaMamica prvotno napisa
Kazu da male bebe kad umru ne odlaze od svoje mame, da ostaju uz svoju mamu dok god je mami njena beba potrebna, i ja se nekad pitam dali on sjedi sada pored mene.. Moj lijepi deckic
Meni se srce kida samo dok citam kroz sta prolazis..
Draga AdrianovaMamice,stalno si mi u mislima,pomolim se za tebe i tvog sina..i cvrsto vjerujem da ti on salje svu tu snagu koju imas da prezivis toliku tugu..
Drzi se
Samo da te zagrlim, ne mogu ni zamisliti što proživljavaš
Mame drage, tesko je. Tesko je gledati u sto se pretvorio moj zivot? Zar je to stvarno moj zivot sada? Mog sina vise nema i ja bi sad po svacijoj definiciji trebala nastaviti zivjeti?? Zanima me samo kako kad me sama pomisao da njega nema ubija.
svaki dan se probudiš i otvoriš oći.
novi je dan . dišes. ustanes iz kreveta.
korak po korak.
to je zivot.
nekad ce biti dana kad neces htjeti ustati.
pusti ih da produ.
doci ce dani kada ce biti lakse ustati.
dan po dan.
potrazi psiholosku pomoc. nekog tko te razumije.
nece biti lako naci nekoga tko razumije gubitak, ali treba traziti.
sve je normalno u nenormalnoj situaciji.
potraži pomoć, kako ti kaže sirius, užasno je to što ti se dogodilo
a razlog za živjeti itekako imaš
imaš svoju curicu koja jako treba svoju mamu
misli na nju i zbog nje se ne prepuštaj tuzi i traži pomoć za sebe
Draga znam da ti je teško i nevidiš smisla i nemaš snage za dalje ali moraš nekako moraš,i znam lako je meni reć ali imaš curicu koja te treba kojoj si sve!
mamice, poslušaj sirius, a i grejs.
nekada teško kao sada, nekad malo lakše, ali vrijeme će učiniti da bol postane podnošljivija.
moja prijateljica je izgubila svoga sina u dobi kao što je tvoj mišić bio i naravno da nikada nije zaboravila svog dječaka.
poslije njega je rodila tri sina i iako je nevjerojatno da netko može podnijeti toliku bol, je, podnijela je, živa je.
i smije se, druži se, raduje se, tuguje, kao i svi mi ostali.
čuvaj se
Falis bebo tu kraj mene...
Bas si krasne rijeci napisala u potpisu...zao mi je draga sto toliko patis, da bar svatko od nas moze preuzeti dio tvoje tuge...
A kako majka da ne pati, kad joj nebo oduzme sina.. Ali zivim, idem dalje, unatoc svoj toj tuzi, nadam se nekoj boljoj buducnosti, jedino to me i drzi.. da moja prica jos nije napisana...
Mora biti bolje
Draga AdrianovaMamice, srce mi se steglo od tvoje tužne i pretužne priče
Bit ce bolje, mora biti...barem malo lakse...ljubi i mazi svoju curicu...ona je tvoja sreca u nesreci...
Pismo mom andelu...
Andele moj maleni sretna ti tvoja 4 mjeseca, nadam se da ti je lijepo gore na nebu.. Iako nisi vise pored nas, ti zivis u nama, u toj ljubavi koju tvoj tata i ja osjecamo prema tebi i jedno prema drugome.. Volim te svim svojim srcem zauvijek, tvoja mama..
<3
Sinoc sam zaspala na pola sata, san me nekako osamutio.. Kao da sam zaboravila zadnjih mjesec i pol da se dogodio.. I onda me je stvarnost osamarila svom snagom, doslo mi je da umrem od tuge.. Otisla sam do slike mog sina i pitam se Dali je on stvarno bio tu sa mnom? A onda Dali je on stvarno umro?... Danas se osjecam kao da je to vrijeme provedeno s njime bio san.. a sad sam se probudila..
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Grlim te puno
Evo danas je 3 mjeseca kako me je moj maleni napustio. Opet je ponedjeljak, i opet je 21 datum. Svakim danom mi fali i sve bi dala da ga mogu vratiti. Ali to je nemoguce i život ide dalje, nastavlja se bez njega, a kako to ni ja ne znam. Nekad mi se čini da je to kratko vrijeme provedeno s njim bio samo san, nekad mi se čini kao da je već vječnost prošla, jer svaki dan dug je ko godina bez njega, a onda kad se osvrnem znam da je on stvarno postojao, i kad vidim brojku tri mjeseca, pitam se zar je već toliko prošlo? Danas bi on imao 5 i pol mjeseci, pravi malo dečko bi već bio.. Ponekad si ga zamišljam sto bi radio, kako bi izgledao... Uglavnom sve se svodi na jednu riječ, a to je TUGA.
Draga AdrianovaMamice, cesto se sjetim tebe i tvoje tuzne price. Drago mi je da si se javila, i da ipak iako ni sama ne znas kako, guras dalje. Hrabra si i nisi se prepustila, ne bi to svatko mogao. Svaka ti cast na tome
Kako je tvoja djevojcica?
Draga
tuga i bol najveća.....želim ti snage i volje za život više od ičega....želim ti sunce nakon kiše....želim ti dugu...želim da ti Adrian pošalje svog bracu uskoro...
Hvala vam drage moje, i ja se nadam da ce nam Adrian skoro poslati jednog malenog cupavog bracu.. Moja kcerka je dobro, upisali smo se u skolu i na jesen krece u prvi razred. Sto se tice strucne pomoci, samo sam jednom bila na razgovoru kod psihologa, prije jedno 3 tj. Uglavnom se sa svime nosim sama, da je lako, nije, grozno je, ako uopce postoji ta rijec koja moze opisat gubitak djeteta, zivot bez njega. A o fazama ucim kako se suocavam s njima..
i ja se često sjetim, sama pomisao na tvoju priču me zaledi od straha na trenutak, pustim koju suzu za tvog Adriana i sve izgubljene anđelčiće, svakog roditelja koji je to doživio, nema ničeg goreg što se nekome može u životu dogoditi, ali ljudi nekako prožive i prežive, kako im je, znaju samo oni.
<3 drži se i ljubi svoju curicu!
Evo i cetvrti mjesec je pokucao na vrata bez njega..
ne poznam ni tebe ni malenog Adriana ali dala bih isto sve na svijetu kad bih ti ga mogla vratiti
xne poznam ni tebe ni malenog Adriana ali dala bih isto sve na svijetu kad bih ti ga mogla vratiti
baš sam jučer pomislila na tebe i Adriana
drži se, draga
Šaljem ti zagrljaj
I moj i tvoj sin otišli su 21. u mjesecu i nekako sam sigurna da su sada skupa, igraju se i smiju...
Draga Adrianova majko...i ja sam izbgubila jednu bebu prije 4,5 godine i danas još uvijek razmišljam o njoj...kako bi izgledala,kakva bi osoba bila, što bi sve zajedno radile...sad bi već imala seku a mi bi imali dvoje djece....ta bol nije prošla,ali sam naučila živjeti s njom...nadam se da će i tebi vrijeme pomoći i da će postati podnošljivije...
Tek sam sad procitala ovu pricu.
Suze su samo tekle.
Imaj snage zbog kceri.
Saljem veliki zagrljaj.
Žao mi je...
I meni je dijete umrlo nakon poroda. I isto tako sam se osjećala kao i ti i kao sve na ovoj temi s gubitkom djeteta. Najradije bih se bila prepustila tuzi i očaju, ali to što sam imala starije dijete prisililo me da to nekako svladam.
Jer to dijete treba mamu koja funkcionira, koja se s njim igra i veseli.
Pokušaj da kad god se sjetiš svog anđela, pomisliš i na dijete koje imaš i koje te treba i zaslužuje svoju mamu.
Srce moje maleno koliko mi samo nedostajes..
Draga Adrianova mamice... Prvo, čestitam ti na trudnoći, pročitala sam da jako žudiš za malom bebom u svojim rukama. Želim da ti trudnoća prođe prekrasno, da sve bude u redu i da dobiješ svoj maleni smotuljak u ruke i da budete sretni.
Ovo što se tvoj m i ostali ponašaju kao da je sve normalno i da je jako puno prošlo, to je samo njihov način kako da se bore sa time što se dogodilo. Ti si majka, tvoje dijete je umrlo i svakoj majci je teško, mogu reć i nemoguće, staviti blokadu na taj događaj. Ti si bila glavni glumac u djetetovom životu i dijete je bilo glavni glumac u tvom. Svi ostali su bili sporedne uloge i njima je lakše staviti blokadu i ponašati se kao da je sve ok.
Ali to ne znači da je njima dobro, da im nije teško i da negdje iza tih blokada ne pate isto kao i ti. Samo, ti si hrabra, ti ne držiš osjećaje u sebi nego si realna, i bravo za to.
Stvarno ti čestitam na bebiNije zamjena, nikad neće biti, ali vjerujem da je puzzla koja će barem malo zakrpati dio koji fali
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom