Da li je to taj, koji se kandidira za predsjednika?
da, otac je kandidat za predsjednika, a Hebrang (kojem je tada bio pomoćnik) ga sada "minira" da je krivotvorio braniteljsku biogafiju, jer je 91 i 92 bio u Njemačkoj, a ne na bojištu (a to onda Hebrangu nije smetalo). sinek je valjda u ovih 10 godina i uspio završiti, tko bi ga znao?
da, moram priznati da su mi ti članci o tome kako je vani sve super počeli lagano ići na živce.
a sve je to, zapravo, tema. tu smo gdje smo i gladnim očima gledamo prema van zato što nam se na političkoj sceni motaju takvi likovi. sorry, znam, ovdje bi se trebalo izmjenjivati korisne info...neću više.
Mi odlucili.
Iza 15.2. pakiramo stvari i krecemo, muz pocinje raditi 1.3. Za detalje sam dostupna na pp.
Mi smo u Irskoj od 2 sijecnja, cijela obitelj, muzje dosao prije. Sve koje nesto interesira mogu mi pisati.
Pozdrav
Pa tako eto iznenadilo me valjda pošto nisam pročitala nigdje da planirate presliti, mislila sam da imate OK posao ovdje
Imamo, nejdemo trbuhom za kruh nego, kako vele moji starci, trbuhom za kolacem. Zeljni smo promjene, dugo mastamo o preseljenju i nasrecu, dobili smo odlicnu priliku.
Hvala![]()
Ja bi poslala samo muža! Ima li posla za str.tehničare- zavarivače?Gdje je najbolje da šalje zamolbe i kolika bi bila placa za njegovo zanimanje, znate li?
Super bubekice, sretno. Zavidim.
I ja sam tip od promjena, baš se znam zaželit s vremena na vrijeme promjene al ono neke veće, al većina ljudi voli rutinu i ne voli novo i nepoznato, takvi izazovi su im too much, pa ne shvaćaju nas željne promjena
Piši malo kako vam ide prilagodba, razmjeni s nama tvoje dojmove, please daj na forum (ne samo na pp).
Datum polaska vam je lako pamtljiv, odmah iza Valentinova.
Sretno u ovoj novoj životnoj prekretnici!
Lili75, hvala!
Zasad nemam sto puno pisati. Situacija oko samo polaska je malo neizvjesna, ako ja kojim slucajem ostanem u postupku u koji planiramo krenuti iduci tjedan trudna, ostala bih prvi trimestar u hrvatskoj, a muz mora poceti raditi 2.3., tako da bi on isao sam.
Ako cemo ici skupa, isli bi autom na mini-putovanje od par dana, jer putujemo s pesekom. Opcija da idemo bez njega ne dolazi u obzir.
Posao trazim vec sad, cak sam i poslala jednu molbu, ali vjerujem da je to daleko jednostavnije raditi "od tamo". Imam par prijatelja u Dublinu i svi jedva cekaju da dodjemo
Sto se tice zelje za promjenom, necu lagati, odluku o preseljenju nije bilo lako donijeti, puno je tu promjena. Moj tata je jako bolestan i zbog toga mi je i dalje dosta tesko.
Ali - odluceno je i veeeeliki osmjeh je na licu![]()
Pogledaj si ovaj letak: http://www.carina.hr/CURH/Dokumenti/...i_ljubimci.pdf
Naravno ako to već nisi znala.![]()
Nemoj se gristi zbog tate jer vjerujem da i on želi da idete u još bolji život. Moj deda je isto tako bio bolestan i već star al je rekao mojoj mami: Kćeri, idite u novi život, drugu državu, tamo gdje će tvojoj djeci biti bolje." Iako se tu radi o našoj regiji, svejedno nismo se mogli baš često vidjat, pogotovo jer se radilo o poslijeratnom razdoblju. Danas mislim da je stvarno bio "pravi" kad je tako mogao razmišljati znajući da unučad više neće tako često vidjati al da će svima nama biti puno bolje.
P.S.
I nekako mi se čini da će ovaj postupak biti dobitni, držim figeeee jakoooo!
Jesi radila možda neki popis što sve treba obavit prije polaska: dati punomoć starcima za poštu, iznajmit stan, rješit plaćanje režija, ukinut dopunsko zdravstveno, kablovsku i sl![]()
Kod nas su stvari jednostavne jer zivimo s mojima u istoj kuci
Popis je spreman, a pocela sam lagano i spremat stvari, ne pakirat nego vise bacat ono sto mi definitivno vise ne treba. I poklanjat biljke frendicama
Dopunsko imam privatno koje ionako istice 15.5.
Bome ti je bubekice stvarno puno toga jednostavnije .
sretno!
mi smo na kraju ipak odustali, strah od nepoznatog je prevelik, a tu nam je predobro da bismo riskirali.
pa nije to nesto sto se desava u 3 dana, samo tako ja pisem tu.
i meni se čini (prema pročitanom, naravno) da ste se naglo predomislili. u svakom slučaju, nadam se da ćete biti zadovoljni odlukom.
ocito je nismo donijeli, tj on.
meni su od pocetka obje opcije ok, on je ocito mislio da ja naginjem vise preseljenju i htio meni udovoljiti, a zapravo bio nesiguran i nesretan.
eh ti naši muški, njih ako se ne pogura ne mrdaju s mjesta, to govorim općenito o životu.
Moj bi isto često ovo-ono a kad dođe trenutak ups,..on nije siguran što želi, al zato srećom ima ženu koja zna što želi
Mislim da vam je najbolje stavitz na list papira sve + i - od obje odluke i onda se lako odlučit.
Ja vam želim prije svegaa što prije malu bebicu u naručju! Sretno bubekice!
joj mila vagali smo mi to uzduz i poprijeko mjesec dana.
i odlucili - da idemo.
i onda je on istrazivao nesto dodatno kad je dobio neke informacije i uhvatila ga je panika. 2 dana smo pocijenjivali jel panicari s razlogom, zakljucili da da i odlucili - da ostajemo.
rezultat svega toga je povisica u trenutnoj firmitak da - nije lose.
a ja cu ocito na neki drugi nacin morati bjezati iz realnosti.
hvala na lijepim zeljama
citamo se na nekoj drugoj temi.
Posljednje uređivanje od bubekica : 12.01.2015. at 13:53
Evo jednog inspirirajuceg bloga osobe koja se preselila
http://masedimburgo.com/2014/06/04/1...r-live-abroad/
(nije Dublin, ali mozda pomogne u odluci. Ne tebi Bubekica, ti si odlucila, ali onima koji citaju temu![]()
Nije jednostavno doniti odluku iz jednog sustava prwbaciti se u skroz drugi.
Mm i ja se znamo od studentskih dana, muka sirototinja i borba dok nismo zavrsili teske fakultete, podstanarski stanovi, seljenje, ne znam im ni broj.
Zaposlili se i borimo se vec 20 godina i nikako naprid, nikako. Konacno kupili stancic, naokon par godina dosla i beba, al opet ne mozes naprid. Dijete mi odgaja sustav a ne ja, doma sam tek u 17 h sa ditetom efektivno 2 sata, ostalo je sve trka zbrka.
Na poslu smo cijenjeni imamo dobre pozicije, ali odluka je pala, mi moramo otici negdje gdje se vrednuje znanje upornost rad. Mi nemamo nikoga da nam cuva ledja, nama mame nisu ostavile stanove i kuce mi sami idemo kroz zivot.
Sada smo u Irskoj, do kraja godine u UK, al racunica je cista za 5 godina otplaceni svi krediti, a u RH nam treba 25 godina.
Zivot je borba, ali tek sad disemo bez gusenja, nas je skoro ugusio sustav nerada bezobrazluka i glupih ljudi.
Irska nije idealna ali je dobra odskocna daska za dalje.
Zato cure glavu gore i ako stvarno nesto zelite dobro isplanirate samo je nebo granica.
Mene ustvari zanima procedura. I koji papiri? Kako do posla iz HR u UK? Pa da bar jedan od nas ima siguran posao? Kako da prevezem psa? Svaka sitnica je dobrodosla....
Nivesa, ovisi o struci, ima jedna roda koja je sjevernoj Irskoj, mozda se javi.
Kazu da je bolja sjeverna irska od R Irske.
Za R Irsku ti treba samo osobna i u avion. Na jobs.ie se prijavis, stizu ti ponude i sama trazis. daft.ie ti je stranica za stanove pa malo prosurfaj.
Tnx. Yummy je u Sj.Irskoj. S njom sam se vec cula. Ali me zanimaju i vasa iskustva...
Izvjesce, nakon 6 tjedana Irske.
Ne znam kako bih vam ovo opisala, al definitivno drukciji mentalitet.
Da vidite kako oblace djecu u biti ne oblace, nematu kape sala rukavica, a ne, u igraonici im gola ledja, hlace padnu na pola guze, nitko se tu ne sekira.
Ako razmisljate poci u Irsku napisat cu vam ovo, ona nije za ljude od karijere i VSS, ona je za ljude koji rade poslove koji irci ne zele, a mi moramo, od peraca posudja do konobara i cistaca, pakiranja povrca u skladistu ili mesara. Dvoje sa minimalcem od 1300 eura mogu zivjeti, ako nemaju malo dite. Vrtici su skupi, ne isplati se.
Nije da sam razocarana, nego eto malo vise sam ocekivala od Irske. Mogu vam reci da smo u puno stvari mi gospoda za njih.
ardnas a di si tocno?
MM je isto VSS, medicina i on je zadovoljan ponudjenim, ali nije to ono sto sam ja icekivala. Ocekivala sam uredheniji zivot usvim segmentima.
Sto se tice IT sektora, sigurna sam da bi bili zadovoljniji u UK ili Njemackoj.
Ovo ti je tako i u Engleskoj - ja sam jos prije puuuuno godina bila iznenadjena kako svi hodaju gologlavi, bosi... recimo, nije rijetkost vidjeti poslovnjaka u finom odijelu i cipelama na bosu nogu!
Inace, kamo god odes, isto ti je - ne pocinjes od njihove nule nego si na minus dva metra, pa ti sad skaci u dalj kao i ostali... Ja sam na kraju ipak izabrala Hrvatsku (a njuskala sam zrak u UK i u Kanadi i nije me se dojmilo upravo iz ovih istih razloga koje ovdje opisujes). NIGDJE u fremtu ne tece med i mlijeko, to ne postoji. A jos je nesto bitno - nikad ne mozes imati sve dobre stvari koje si u zivotu vidjela u isto vrijeme i na istom mjestu. Zivot je kompromis.
Psihoterapija: uzmi knjige Maeve Binchi i zabavi se!