ja sam više za to da je bolje prešutiti nešto ili čak i slagati u takvim benignim situacijama ko što je pitanje da li nam se sviđaju nečije patike ili pločice u kupaonici. mislim, koja korist od toga da iskreno nekom kažeš da se tebi ne sviđaju? kao što je netko rekao o ukusima je nezgodno raspravljati. sebi takvu 'iskrenost' dopustim samo kad su moji bližnji u pitanju, a i tu sam sve više sklona tome da postoje puno bolji i blaži načini da nekome daš do znanja da ne dijeliš oduševljenje nečim s tom osobom.

baš sam na jednom drugom topicu opisala situaciju kad sam povrijedila vlastitu kćer zbog toga što svoje mišljenje nisam zadržala za sebe. da pojasnim, ne volim štikle i na rijetkima mi dobro stoje. imam neki vlastiti kompleks da sa svojih 172 cm izgledam ko žirafa na petama. kćer je još koji cm viša od mene. jednom se spremala za vani, obula štikle i došla mi se sva zadovoljna pokazati, a ja sam brzopleto bubnula ono što mi je u tom trenu palo na pamet, a to je da izgleda ko transvestit. i što sam postigla s time? ništa, odnosno svašta. postigla sam da sam rasplakala i uvrijedila kćer zbog mog osobnog ukusa koji nije u potpunosti isti njenom. vrlo brzo sam se ja pokajala i ispričala za te riječi, ali ona je izišla u tim štiklama vani i vjerujem da sam joj uvelike pokvarila tu večer kojoj se veselila. sigurno nisam postigla to da cijeni moju iskrenost i brutalnu izravnost. mislim, obožavam ja šeldona kao lik iz tv serije, ali ne vjerujem baš da bi volila jednog takvog u stvarnom životu