ja se zahvaljujem svima koji u suradnji samnom udomljavaju svoje viškove .
susjedi mi odavno ostavljaju stvari pred vratima. a čak i neke kolegice s bivšeg posla znaju navratiti s vrećama.

kad se meni skupi - i ja dodam svoje stvari i šaljem dalje - jer znam da dođe tamo kamo treba.
ne radi se samo o odjeći. prije kojih par godina maknula sam i slike, i dosta suđa, i dio namještaja. osjećala sam se slobodno. pokloni koje sam čuvala zbog "grižnje savjesti" iako mi nisu ničem služili - završili su kod onih kojima su bili potrebni, ili su im bili ukrasi koji se njima sviđaju.
ostavila sam si 10-tak dragih knjiga. ostale sam pročitala, dio poklonila, dio odnesla u knjižnicu.

čuvanjem i nakupljanjem starih stvari - zapravo "signalizirate" da ne želite u budućnost.

i da, ponekad mi se dogodilo da mi je zatrebala "ona neka stvar" koju sam poklonila - no snašla sam se i bez toga. dakle, zapravo mi i nije trebala...