Imam dobro iskustvo s planom poroda na SD.
Na prvom porodu čak nisam ni imala pisani plan, jer sam procijenila da je s blizancima teško bilo što planirati, ali sam bila dobro informirana, znala sam što želim u idealnim okolnostima i bila spremna na moguća odstupanja od zamišljenog scenarija. O svemu sam puno razgovarala s liječnicima, objasnila im svoje želje, strahove, dvojbe. Nisu me tretirali kao vreću krumpira, nisam se osjećala kao objekt, objasnili su sve što sam pitala, pitali su me za pristanak, uvažavali su moje želje. Uspjela sam npr. izbjeći epiziotomiju u okolnostima u kojima bi je po defaultu, da sam šutjela, sigurno napravili (prijevremeni porod, prvorotka, blizanci, zadak).
Za drugi porod sam napisala plan koji su poštovali. Omogućili su mi potpuno slobodno mijenjanje položaja (kad već imaju namještaj koji je dizajniran za to), što se gotovo sigurno ne bi dogodilo da nisam tražila. Intervencije nitko nije spominjao.

Moj recept je: educirati se i informirati, komunicirati, biti asertivna.