Moj ko Tangin... uz dodatak da i ja volim igrat igrice s njim... pa nekad jedva cekamo da tata dodje a posla pricuvat manjega pa da on i ja zavrsimo jedan nivo lego star warsaIpak, nekad stvarno previse igra, onda ja malo pop. pa mu ogranicim vrijeme pa se onda i zabrinem sto toliko igra... a onda mu dodje da po mjesec dva ni ne igra nista... meni je to igranje, kao i televizija, ok zabava. Ne treba pretjerivat, al ne bi oko toga radila ni bauk ni pretjerano ogranicavala. A najbolje mi je, isto sto Tang kaze, izac s ditetom vani pa nek se izigra
Al njemu se vani trenutno najdraze s rodjakom igrat na star warse - glumit da imaju svjetlosne maceve i borit se.
 |
|||
Odgovori s citatom
tanja_b prvotno napisa
Ponestalo mi vremena za to. I nemam poremecaj paznje, hiperaktivnost niti ista od navedenog - a prvi komp sam dobila s 10 godina i naravno prvo na njemu igrala igrice (tad su se mijenjale kazete s igricama). O tome koliko sam vremena provela buljeci u tv isto bolje da ne pisem. Bilo mi je oboje jako zabavno i zanimljivo. E sad jel korisno - pa ima i koristi od igrica (recimo ja sam jako dobro razvila prostornu orjentaciju u smislu da se nakon dva sata istrazivanja nekog labirinta u igrici mogu vratiti na pocetak u skoro bez krivog skretanja, a sto mi cesto dobro dodje u zivotu u nepoznatim gradovima) ali kako je netko dobro primijetio - to je sporedni efekt, glavni je dobra zabava i to svakako nude 
