 |
|||
Možda je čokolada na dobrom tragu, ali na kraju.... ovaj dobar zaključak je baš OK kao zaključak. Kao dijete raste i majčini će osjećaji postajati manje intenzivni, neke će stvari više tolerirati, bit će manje "ugrožavajući", manje će se živcirati oko toga. Mojca - sudar s HR školom će ti ziher pomoći u otupljivanju kriterija i fokus senzibilnosti usmjeriti na neka druga područja.Peterlin prvotno napisa
.
Ma ne slazem se nikako. Imala sam jedinca devet godina, sad ih imam cetvero. I nikad me nijedno dijete nije zivcirali be razloga iliti zato sto je u dobi od pet godina bilo mozda povrsnije.. Uopce sto to znaci u toj dobi? Da ne boja do crte...je jedino objasnjenje. Svako drugacije mi se cini pokusajem pronalska opravdanja za osjecaj zivcira me.
I naravno da ima djece koja su mami simpaticnija ili manje, ali kad te dijete toliko zivcira svojom pojavom da u njegovom drustvu trpis prikrivajuci taj osjecaj, rekla bih da je to cas da razumno zakljucis kako je za to dijete bolje da ti ne dolazi u goste.
I Mojca, to sto se osjecas lose zbog cinjenice da te malin osmijeh iritira, to se u tebi nalazi moral... I govori ti... Poslusaj se...
Pa i ovo je validan zaključak. Samo Mojca može procijeniti razinu živcirancije.
A možda se nalazi i 6. čulo, tj. neki osjećaj da nije dobro da se mala druži s tom malom iz nekog razloga koji joj sad nije jasan, a osvijestit će ga kasnije.
A taj razlog može biti - ne sviđa mi se da mala pokupi ta i ta ponašanja koja vidi od te i te, ali ne želim bit sad bad guy, pa ih razdvajati... Moram li već biti bad guy već sad ili nema štete sad da to pustim? Možda su to ta propitkivanja.
Pa ali mojca kaze da nena tih nekih ponasanja. Ako malena tverka guzom a ti ne zelis da i tvojakcer tverka, a onda znas zasto ti malena ide na zivce. To koliko sam shvatila nije ovdje slucaj.
Kad se meni netko ne sviđa i nije mi simpatičan, uvijek znam zašto je tome tako. Ne mogu možda uvijek taj osjećaj najbolje verbalizirati ali ga mogu jako dobro prepoznati i staviti u ladicu.
Ovdje se zapravo povuklo više različitih tema - znamo li zašto nas netko nervira ili nam je antipatičan, koji je tome podsvjesni razlog ako ne znamo, zatim kako reagiramo u odnosu na činjenicu da se tako osjećamo.
Meni je neobično koliko vas se sažalilo nad "jadnim djetetom" jer nekoga nervira, moram priznati da uopće to ne razumijem. Pa ja sam sigurna da i moje dijete nekog nervira nekom svojom osobinom i šta sad, neću je sažalijevati zbog toga.
Recimo, moja kćer ne zaklapa usta, koliko ona može pričati ne viđa se često. I meni je sasvim razumno, pa čak i očekivano da nekog to nervira. Koliko puta sam je prekinula i objasnila da je ne mogu u ovom času slušati jer sam na poslu/ razgovaram s nekim drugim/ radim nešto što zahtijeva koncentraciju... i ona prestane taj čas a drugi put ponavlja istu stvar. I tako već 11 godina (otkad je progovorila).
Ako se netko ne ponaša bez razloga ružno prema nekom tko ga nervira ili mu se ne sviđa, u čemu je problem?
Ja nemam grižnju savjesti kad me netko nervira.
Pretpostavljam da Mojca neće ovdje detalje nabrajati, a možda ih i nije svjesna, a možda želi dobit potvrdu OK je da te živcira da tverka. Sigurna sam da je i moje dijete drugima iritantno, da sam ja iritantna, da su svi iritantni (sami sebi, drugima itd.). To je normalno. Potpis na Barbi, a ja mislim da Mojca još samo nije osvijestila zašto i ima grižnju savjesti zbog općenite stvari tipa "nervira me dijete, kako je to moguće i što da radim s tim"; ko što majke koje se na prvu odmah ne zaljube u svoje dijete imaju grižnju dok ne čuju da još nekima nije tako, di je taj šus hormona, a svima drugima je odmah došla ljubav itd.
Nije dijete jadno jer nervira nekoga, nego jer nervira osobu kojoj dolazi u kuću i koja je za njega u tom (očito ne baš kratkom) vremenu druženja odgovorna.
I ja sam prilično sigurna da nerviram mnoge ljude, ali ja sam odrasla osoba pa me za to nije briga, a kad sam bila dijete i kad bih osjetila hladnoću od odrasle osobe koja me trebala čuvati to mi je bilo vrlo nelagodno.
slazem se s tobom od prve do zadnjeKad se meni netko ne sviđa i nije mi simpatičan, uvijek znam zašto je tome tako. Ne mogu možda uvijek taj osjećaj najbolje verbalizirati ali ga mogu jako dobro prepoznati i staviti u ladicu.
Ovdje se zapravo povuklo više različitih tema - znamo li zašto nas netko nervira ili nam je antipatičan, koji je tome podsvjesni razlog ako ne znamo, zatim kako reagiramo u odnosu na činjenicu da se tako osjećamo.
Meni je neobično koliko vas se sažalilo nad "jadnim djetetom" jer nekoga nervira, moram priznati da uopće to ne razumijem. Pa ja sam sigurna da i moje dijete nekog nervira nekom svojom osobinom i šta sad, neću je sažalijevati zbog toga.
Recimo, moja kćer ne zaklapa usta, koliko ona može pričati ne viđa se često. I meni je sasvim razumno, pa čak i očekivano da nekog to nervira. Koliko puta sam je prekinula i objasnila da je ne mogu u ovom času slušati jer sam na poslu/ razgovaram s nekim drugim/ radim nešto što zahtijeva koncentraciju... i ona prestane taj čas a drugi put ponavlja istu stvar. I tako već 11 godina (otkad je progovorila).
Ako se netko ne ponaša bez razloga ružno prema nekom tko ga nervira ili mu se ne sviđa, u čemu je problem?
Ja nemam grižnju savjesti kad me netko nervira.
s jednom malom razlikom - moja kcer ima 9 godina
inace, meni se vise puta dogodilo da me netko na prvu nervira, ono, nije mi simpatican, nesto mi se ne svidja
ako ne odmah, onda vrlo brzo se iskristalizirao razlog zasto je to tako
i nikad me taj osjecaj nije prevario
Mojca, ja sam sigurna da postoji razlog zasto te mala nervira, samo jos ne znas koji je
al ono, nemoj se gristi...smanji druzenja, kaj sad....
Priznajem da imam blagu nelagodu citati kako se necije tudje dijete, ni krivo ni duzno, na neki nacin "razvlaci" po forumu, jer eto, nekom nije simpaticno. Ali vidim da sam u debeloj manjini..i jel samo ja osjecam lagano pejorativni przvuk kad aw tudje petogodisnje dijete naziva 'mala'? Mozda sam ja malo preosjetljiva jer je moja dobi tu negdje, i ne bih voljela da jen npr u situaciji te curice.
?J a moju malu zovem mala ili moja...nije mi to npr pejorativno, mozda ovisi i od dijalekta. Djevojcica bih je nazvala u sastavku il sluzb komunikaciji (tipa u formulaciji narudzba online na pregled djevojcice od xy godina il tako nesto).
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.01.2018. at 19:30
X
Sad je problem i rijec "mala"?
O Bože....neki zbilja zive na oblaku.
Edit: "neki" isto pogrdno?
Posljednje uređivanje od rosa : 18.01.2018. at 20:24
Ja svoje zovem mali, i sinove i muza, a muz mene zove mala. I nista ruznog ne mislimo.
slično kao mojca i ja sam upoznala djecu koja mi nisu bila simpatična a da nisam znala zašto. i bilo mi je nelagodno i sramila sam se. riješilo se samo od sebe, dječija prijateljstva većinom ne traju dugo godina, tako da sam prestala viđati djecu koja su mi bila česti gosti.
u potpunosti suosjećam.
Pa ne radi se o tom djetetu.
Radi se o meni.
Koja se čudim svom novom osjećaju.
Ja sam shvatila da se mene razvlaci po forumu.
i jaJa sam shvatila da se mene razvlaci po forumu.
al eto, mislim da nisi cudakinja
i da sigurno postoji razlog zasto se tako osjecas, ali ga ne znas identificirati
Nakon razgovora s jednom frendicom koja je ujedno mama i nakon jednog iznenadnog susreta s tom curicom, po prvi put sam skuzila sto je to sto mi smeta. Jer sam to vidjela, jer sam sad zbilja obratila pažnju na nju, a ne pričala s mamom.
Nije to ništa neobično, ništa dramatično, ali skroz nesvojstveno mom djetetu ili bilo kojem djetetu kojeg srećemo.
Eto.
Misterij riješen.
Hvala vam na pomoći. Posebno hvala svima koje ste podijelile da ste imale slično iskustvo.
Fakat majčinstvo je posebno iskustvo u životu... koje se iz dana u dan mijenja... imam pun kufer godina, a još uvijek ima mjesta za nove osjećaje.
Smjehuljica je svoje biće koje će samo birati društvo (osim ako je budu vitlali noževima) meni će biti lakše jer sam osvijestila o čemu se radi... A istina, vrlo često funkcioniram po osjećaju iz trbuha i vrlo često ne znam zašto nešto osjećam.
Posljednje uređivanje od Mojca : 18.01.2018. at 22:05
Kaj ćeš nas ostavit u neizvjesnosti?
Pa ne znam.
Da mi netko ne kaže da razvlacim dijete po forumu.
salji nama jednako zlocestima na pp
Sad si ga već razvukla kao gumi gumi. Neka dijete bar zna zašto ga ne voliš.
Nikad ja nisam rekla da ju ne volim.
Samo da mi ide na živce.
Sad kad znam što mi ide na živce, sad mogu reći: xy je draga, ali mi ide na živce to što... (Jer to nije u mom sustavu vrijednosti. Niti želim da bude u sustavu vrijednosti mog djeteta.... ali bude li se druzila s njom može joj postati ili može ne postati. To je sad na mom djetetu i posredno meni, da odhendlamo.
To ti dođe na isto.Nikad ja nisam rekla da ju ne volim.
Samo da mi ide na živce.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 18.01.2018. at 22:20
Ok. Ajmo ovako.
Ne mogu reći da ju volim, jer je to emocija rezervirana za uski krug.
Ali ne mogu reći ni da ju ne volim.
Draga je, ali mi to i to kod nje ide na živce.
Posljednje uređivanje od Mojca : 18.01.2018. at 22:30
E neka si bar rešila misteriju
Da mi je znati o čemu se zapravo radi. Eh.
Ajde nek si našla uzrok
I ja sam radoznala al shvaćam ako nećeš javno.Iako ne.viidm razloga nakon cijele rasprave.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.01.2018. at 22:34
nije
pa meni moja kći ide često na živce
i mater
a o MM da ne govorim
Ide ti na živce nešto što ona radi, ne ide ti onako generalno na živce, da se nakostriješiš, kao mačka na psa.
Samo bih ti htjela reći da te potpuno razumijem, tako je i kod mene ali ne miješam se između njih dvije jer shvatit će sama s vremenom....kao što sam i ja nekada davno....
Ma..i ide i meni moja na živce, često, i prilično, ali ono što mi zapravo ide na živce jest njeno trenutačno ponašanje, ne njeno "biće".
Ne razumijem kako nekome dijete može ići na živce, između ostalog, jer je i drago?
Ali jasno, nema veze što ja to ne razumijem, vidim da je forumska populacija prepuna razumijevanja, ali opet..različiti smo; ja npr. za djecu imam ogroman prag tolerancije, neusporedivo viši nego za odrasle.
Totalno dobra fora da nam ne zeli reci!
Svaka cast!
Nek si skuzila kaj je to bilo
Meni se drugi problem dogadja:
Toliko dugo sam potiskivala svoj instinkt “iz trbuha” da ga vise ne cujem☺️
A tak bi mi dobro doslo u zivotu sad ...
Posljednje uređivanje od mama pticica : 19.01.2018. at 08:04
Možda je tip ulizice ili manipulatorice... naoko draga ali baš onako da te živcira. Meni je to savršeno jasno, i živciralo bi i mene, bilo dijete ili odrasli čovjek.
I ne bih se ni pitala je li to normalno, računam da je normalno sve čega kod ljudi ima. Je li u redu od mene, ne, nije. I trebamo se svi truditi biti bolji, uvijek i svuda. Sinoć sam pročitala Specijalnu potrebu od Lade Vukić, i baš mi je dala misliti...
Evo... mene ovo živciraKaj ćeš nas ostavit u neizvjesnosti?
A znam da druge nerviraju ina-nizovi.
I tako... i nervirancije su OK i treba se i na to naučit. Svima jedan veliki group hug
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.01.2018. at 09:29
Mene eto ne zanima o cemu se radi. Osjecam olaksanje sto se pronasao uzrok, jer mi je onda cijela situacija puno benignija i razumljivija. Jedino se nadam da je ova tema svim ukljucenim osvijestila perspektivu djeteta koje iritira pa da cemo svi biti...ah, kakogod naivno zvucali, bolji ...
Ja sam dobra da ne mogu biti bolja.
potpisujem inu
mojca, drago mi je da si našla razlog, tako sam nešto zamišljala da je na stvari od prvog posta
To je bilo i logično za očekivati - odreagirao je prvo "gut feel", pa je onda skužila stvarni razlog. I sad ti je lakše kad znaš da nas ima još, i da to nije nešto za psiho-kauč. Sve je to normalno, nisi jedina, niti freak koji šizne samo zato što se dijete nasmijalo ovako-onako. Ma, zapravo, nitko nas samo zbog toga ne nervira - budimo realni... ni kad odrastepotpisujem inu
mojca, drago mi je da si našla razlog, tako sam nešto zamišljala da je na stvari od prvog posta
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.01.2018. at 11:56
Nije da se razlog nije mogao naći i bez da se dijete razvlači po topicu
A kako Dijana?
Pa na forumu je otvaračica teme dobila tapšanje i utjehu, a "problem" je opet riješila sama, iako je ispalo da zapravo i nije problem.
A meni to nije fer prema tom djetetu, nije i gotovo. Sorry.
Po meni, iako je Internet selo, ovdje nema dovoljno specifičnosti da bi se reklo da se neko konkretno dijete razvlači. Onda se ne bi smio otvoriti niti jedan topic stila "moje dijete ide u šk sa zlostavljačem" ili "proslava rođendana" (jer su i tu navedena ponašanja tipa prijateljice sjedile i samo u mobitel buljile). Mislim da preširoko ideš.
A u krajnjoj liniji, Internet nam nikad neće pomoć riješit nijedan problem - po tome bi sve trebalo maknut i ostavit samo kontakt broj savjetnica za dojenje, ubit pola ovih pod-foruma zdravlje odraslih itd.
S ovim se baš i ne slažem, a već je napisano slično nekoliko puta. Kad te netko nervira, možda je do njega, možda je do tebe, možda je i do krivog spoja. Nikako ne bih to koristila kao neki filter, niti mislim da je to uvijek gut feeling koji nas pravilno upozorava na nešto negativo kod te osobe. To bi podrazumijevalo da smo mi "ispravni", što je daleko od istine za sve nas.
Drugo, puno puta se napisalo: u čemu je problem, ako ništa ne pokazuješ ponašanjem? Po meni, vrlo je teško ne pokazati ovako nešto ponašanjem. Ako ne makro ponašanjem, a onda govorom tijela i izrazima lica. Jasno je da svi to kužimo (netko više, netko manje), pa tako i djeca.
Pa baš i nije tako, da je tako, internetski forumi bi bili samo mjesto za tračeraj, i ne bi sigurno opstali na duže staze.
Ja bih čak rekla da djeca to kuže i više jer to nije ponašanje koje očekuju ili na koje su navikli od odraslih. Barem ona djeca koja dolaze iz okoline gdje ih vole i paze.
Vertex, nisam mislila da je feler u drugima nego da je postojanje nerviranja indikator da odnos vjer nece opstat..u tom smislu filter. A dobro je da ga mali ima pa da se i resetiras, vidis u cemu je stos, zakljucis moze linse prebrodit i jel vrijedno il ne.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.01.2018. at 12:29
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
