S obzirom na povijest zds skandiranja na poticaj igraca, nacrtanih svastika u prijenosu uživo tekme, hukanja i bacanja banana, itd rekla bih da je generalno sve prošlo iznad mojih očekivanja, nije idealno ali ipak bolje nego sam navikla od "dogadjanja naroda" vezano uz nogomet.

Od nogometaša ionako ne očekujem da ih srebro na svjetskom prvenstvu pretvori u nešto drugo nego što jesu.

Osobno naravno nisam sudjelovala (meni je bila glavna pomisao da dodjem doma prije nego se promet blokira) i hvata me generalno nelagoda od same pomisli da sam usred te silne zgusnute mase, no generalno, ak je najgore što se desilo jedna pjesma i vožnja u busu meni maksimalno antipaticnog pjevača, uz tu količinu okupljenog mnostva, ja sam se za promjenu osjećala ok s pomisli da bi me netko mogao identificirati s njima.

Naravno s obzirom da osobno ne mogu pogoditi loptom gol ni s 3m udaljenosti moj nivo identifikacije s cijelim dogadjajem je i dalje otprilike nula, ali mi je drago zbog nogometaša i ljudi koji se mogu identificirati s time.